Meditirao sam o tome kako je unatoč prisjećanju na zlatnu prošlost Dalmacije zapravo prošlost Dalmacije bila puna tuge, suza, teškog rada, gladi i nevolje za većinu stanovnika. A sve te nevolje zajedno činile su se lakše uz pretpostavku da je nekome drugome npr. iza brda u Zagori ili na otocima ili na nekom mjestu podno brda duž dalmatinske obale, teže nego tebi, jer su oni jadniji, zaostaliji pa čak i gluplji. To je korijen besmislenih podjela u Dalmaciji koje je netko sustavno podmetao u svijest naših predaka kako bi nas trajno oslabio.
„Dalmacija će se razvijati znatno brže ukoliko prestanemo gledati na obalu i otoke odvojeno od Zagore i obratno. Zagora, obala i otoci jedna su duša i jedno tilo.“
