< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (13)
Listopad 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Putovanje hippie rutom Hrvatska-Indija-Nepal

Tomvito Linkovi
Flickr.com
Foto galerija na Flickr-u

Tomvito.com
Moj homepage

Kontakt: dreadhead385@gmail.com

Ekipa koju citam
Vnukblog.com
Vnuk, IT wizard i sponzor mojeg flickr accounta (tnx jos jednom :)

Jimbo.blog.hr
Najbolja stvar u Bosni nakon cevapa i baklave


Goa - Evo vam par fotki za tmurne dane

25.01.2008., petak

01 goa

02 inland waters

03 bike

04 malerin

05 hipiji

06 hipi portret

07 chika schwabina koliba

08 brod u boci


- 14:47 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Goa, Indija - 24/7 full power, no toilet no shower

19.01.2008., subota

Gou kao raj na zemlji s ukusnom hranom najslicnijom onoj koju mozes naci doma, dobrim charasom i ganjom a prije svega jeftinim alkoholom su otkrili djeca cvijeca jos krajem 60-ih kada im je postalo prehladno u podrucjima oko Katmandua u Nepalu pa su se preko zime spustali 1000 km juznije na ovu 100 km dugu plazu.

Sluzbeno najmanja pokrajina Indije, ali nakon Rajastana najposjecenija, Goa danas prolazi po misljenjima mnogih zadnje dane slobode i tipicne lezernosti po kojoj je poznata. Stariji hipiji vec glasno razmisljaju o selidbi u Argentinu ili negdje drugdje u juznu Ameriku, na neku jos neotkrivenu plazu.

1961 godine ulaskom indijske vojske na ovaj teritorij Goa nakon 451 godine kolonijalnog sluzenja Portugalu prelazi i sluzbeno nazad u ruke svoje pradomovine.

Krscanski utjecaj se prije svega vidi u obliku mnogobrojnih crkvi i kapelica. Unatoc cinjenici sto je 70% stanovnistva sluzbeno Hindu osjeca se mediteranski flair u zraku. Pivo i zestica su svugdje dostupni i jeftini, zene se oblace u dosta zapadnjackom, oku ugodnom stilu, a kravu kao svetu zivotinju mozemo naci ne samo kako se sunca vani na plazi vec i na jelovnicima mnogih restorana.

Gledajuci Gou na karti ( za one koji ne znaju, koristite Google Earth za satelitski prikaz cijele Planete ) vidimo da se prije svega sastoji od raznih mjesta s oznakom beach oko kojih se vrti cijeli ( turisticki ) zivot.
Krenuvsi sa sjevera prema jugu imamo mjesto s imenom Arambol u kojem se trenutno nalazim. Sjedim na terasi Ave Maria, okruzen palmama dok sunce przi. Danas je ugodno toplo za razliku od prvih dana kada sam stigao vamo i dok je bilo neugodno vruce. Temperature u ovo doba godine su u prosjeku izmedju 25 i 30 stupnjeva, po noci oko 20, ujutro nakon 5 sati zna postati hladno dakle negdje izmedju 13 i 15 stupnjeva pa je osim jeftine deke dobro imati i toplu, dugu, rezervnu odjecu.

Spustivsi se s hladnog sjevera pokusavam putovati lagano, sa sto manje stvari dakle. Trenutno u ruksaku imam foto opremu, cipele, gace, carape, cetiri kratke majice, jednu dugu, vojne duge hlace, pribor za higijenu, elektroniku ( punjac, mob ) i sitne gluposti koje mi ne trebaju. Nije poseban dozivljaj setati se sa vise od 25 kila na ledjima satima po vrucem suncu u potrazi za jeftinim smjestajem. A nije ni potrebno jer su Indijci poslovni ljudi i prodaju sve po special price na svim mogucim i nemogucim mjestima. Na plazi ces ih sresti najmanje pet u sat vremena koji ce ti pokusati prodati jeftin nakit i odjecu. Sve je sareno, hipi-dipi stil i izgleda cool tako da roba ima svojeg kupca. U danasnje doba vecinom u obliku Engleza, Rusa, Njemca, Izraelca, vecinom tu na dva tjedna-mjesec dana, doletjevsi direktno od doma.

Indija sa sluzbeno vise od 1 milijarde stanovnika, kao sedma najveca drzava na svijetu, medju najvecim problemima ima neobrazovanost i siromastvo svojih sugradjana. Mnogi od njih odlaze u velike gradove gdje zivotare u slumovima. Na ulicama cemo najcesce sresti prosjake sa deformiranim nogama. Zbunjeni nakon dugog leta, vrucine, prljavog zraka mnogi novopridoslice u Indiju ce im dati koji rupi. Kada provedes neko vrijeme ovdje naucis se da ih sustavno ignoriras. Siromasni, neobrazovani roditelji bez posla, bez zdravstvene skrbi, bez perspektive kao jedini izlaz i sigurnost za svoju staru dob odabiru opciju radjanja sto vise djece.
Ova djeca ce takodjer biti bez zdravstvene skrbi, ako uspiju prezivjeti do pete-seste godine roditelji ce im slomiti noge. Lijepo izgleda za sokirane turiste, prije svega starije bakice koje vade i po sto rupija za jadno bolesno dijete.

Goa je kao glavno krscansko hodocasno mjesto u Aziji relativno "cista" sto se siromastva tice. Preko 75% stanovnika su ovladali umijecem pisanja i citanja, relativno visok postotak u usporedbi s ostalim pokrajinama Indije.

Putnici s pocetka 16 stoljeca Gou opisuju kao rajsko mjesto na zemlji s prekrasnim gradjevinama, trgovinama u kojima se slobodno trguje s dragim kamenjem, plodnom vegetacijom i obiljem zacina, rize i svile.

U svoje zlatno doba Goa sa 300.000 stanovnika nadilazi i sam London. Strateski pozicioniran glavni grad Old Goa sa uskim ulicama kroz koje je nemoguce proci ni na konju ni sa pjesadijom, bez obzira na vojnu snagu zbog mnogobrojnosti lokalnog stanovnistva i slonova, kako ju je opisao u svojem izvjestaju jedan britanski vojnik, danas stoji skoro potpuno napustena.

Rasni arapski i perzijski konji dovezeni brodom iz Meke, Hormusa i Adena bili su najtrazenija roba medju bogatim mocnicima susjednih pokrajina Goe, a nazad prema Zapadu se vracalo s punim brodovima zacina, rize, svile i dragulja.

Ubrzo Goa postaje financijski najisplativija kolonija Portugala s prometom vecim od 1.000 brodova godisnje iz cijeloga Svijeta.

Propadanjem jednoga od carstava, zbog kuge i drugih bolesti stoljece kasnije i gubljenja strateske pozicije Old Goa danas s manje od 2.000 stanovnika samo njemo svjedoci nekadasnjoj slavi.

Panaji ( Panjim ) nosi titulu glavnoga grada danasnjice, vecina zeljeznickog prometa se odvija preko mjesta Margao ( Magdaon ), Anjuna i Arambol su zadnja utocista backpackera, Calangute i Baga beach-evi su toliko pretrpani paushalnim turistima da ih je najbolje izbjegavati, osim guzve tu su i ogromni hoteli izgradjeni za sve te mase koji od Indije vide samo beefsteak na tanjuru. Gokarna u iducoj pokrajini na jugu je za mnoge iduce odrediste poslije Goe a Benaulim beach je navodno posljednje tiho mjesto bez trgovina i turista.

Pravih hipija nema mnogo, barem ne na ulicama. Povukli su se vamo prema sjeveru, jedno od mjesta gdje ih se moze naci je tzv. Banion Tree. Sakriven u sumi iza Sweet Lakea, jezera slatke vode na samoj plazi, nakon 15-minutne setnje stizemo do starog drveta ispod kojeg se uvijek moze naci drustvo okruzeno hindu-svetistem a tu je i Baba. Jedan Japanac ga je opisao rijecima smoking teacher, iako on svojim svakodnevnim pusenjem marihuane u obliku hashisha kojeg vamo zovu charas zapravo samo postuje svoju Bozicu destrukcije, Shivu.

Petra, ispijena Njemica u svojim 40-ima vamo sluzi Babi od pocetka 2000-te. Zive u sumi, ognjiste je i po potrebi kuhinja, a svakodnevni posjetitelji ponekad i donesu hranu i ostale potrepstine.

Spavam na terasi uz restoran, zajedno sa ostalima kojih zna biti izmedju 10 i 15. Lezerna je atmosfera, hrana ukusna i jeftina, pivo samo 40 rupija. A cijena luksuznog madraca na terasi? Prava sitnica, 1 dolar dnevno, dakle kao pivo, znaci 40 rupija.

Ne znam kak je vama, ali 50 kuna u mom djepu ne traju dugo ako izadjem van. Kutija cigara, kava, pivo i lagano se mogu ici prosetati nazad kuci. 50 kuna u Goi znace jedan lijepi dan na plazi. Probudis se ujutro oko 7. Radj, glavni konobar kao i ostalih 4-ica Nepalaca koji su dosli vamo sezonski radit se isto dize sa svojeg madraca pored sanka. Zna da hoces kavu dok ga gledas kako se klempav smjeska od uha do uha sa tipicnim JA, JA.

Tri cigarete kasnije lagano dolazis sebi i gledas na jelovniku koji bi dorucak mogao probati. Omlet sa sirom i jajima i pecenim toastom ili vocnu salatu a mogao bi i ovaj kontinentalni probat sa krumpirom. 40-60 rupija, znaci 5-8 kn, toliko bi dao samo za kavu s mlijekom da sam sada u hladnoj, bezbojnoj Lijepoj Nasoj.

Do deset sati je cijela terasa budna i na nogama. Dva tusa sa hladnom vodom i dva wc-a cucavca su dovoljni za pedeset ljudi koliko ih ima vamo kada se zbroje i sve sobe. Gazdarica izgleda kao da je pobjegla iz spanjolske sapunice. Peru i ves za 5 rupija komad ( sedam rupija je kuna ) pa se mozes slobodno usvinjit negdje na plazi i kupit nove hlace ili majicu dok se vracas nazad za 100 rupija, ako si spretan vamo ces ih dobiti i za 80. Realna cijena je negdje oko 50 ako si u Delhiju, a ljudi kazu da ima i jeftinijih destinacija za shopping.

Plazu gledam cijelo vrijeme, vidim neku kravu kako dolje pase, mora da su joj ostavili nesta u pijesku. Temperatura za kupanje je idealna nakon 11 sati. More je mlako, ugodno toplo ili jako toplo. Valovi znaju biti visoki i prije svega opasni. Shvatio sam to jucer kad smo se na povratku sa Sweet Lakea otisli bacit malo u vodu da se osvjezimo. Valovi te nose i bas ti je fora i onda skuzis da te je strujanje odnjelo pola kilometra blize prema stjenama u vodi koji se sve opasnije i blize priblizavaju a voda je preduboka da stanes. Pa cekas da te poklopi jedan val da u pauzi izmedju njega i drugog prevalis jedva dva metra jer te voda vuce a obala nikako da se priblizi.
Sad mi je jasno zasto govore da se vamo treba pazit, ne samo na plazi vec i na cestama. Glavni nacin prijevoza osim buseva i taksija su prije svega motori i skuteri. Nigdje u Indiji nije toliko jednostavno dobiti motor po pristupacnim cijenama. U prosjeku 250 rupija na dan, krajem sezone spustaju i na 150. Pa se odes provozati neasfaltiranim, rupavim cestama, mnogima po prvi put u zivotu a onda se jos i moras priviknut na kaotican promet, krave, pse i prolaznike uz cestu i na voznju s lijeve strane. Ako se ne polupas isti dan ( prema statistikama tokom sezone vamo u prosjeku gine jedan turist na cesti ) zeznut ce te vlasnik motora od kojeg si ga iznajmio. Jucer sam glumio rusku mafiju dok smo isli pomagat curi iz hotela da se dogovori u vezi ogrebanog skutera kojeg si je rentala. Skoro je pa nemoguce ne ogrebat skuter ako ga vozis prvi put, a pri tome jos na terenu kao ovome punim kamenja. Ako si pri tome jos cura i sam putujes, laka si roba Indijcima koji samo cekaju priliku da izvuku dodatni rupi. Pa te traze 10.000 ( 250 dolara ) jer moraju mijenjat cijelu masku. Gledam skuter i razmisljam kako bi onda tek opisao ono sto je na mom skuteru u Brodu ako je ovo ogrebotina. Malo crnog spreja i nece se ni vidjet da je nesta bilo. Cijena popravka se spusta na 6.000 ali opet trebaju neki dijelovi jer je skuter promjenio boju zvuka zbog tragicne ogrebotine. Odlazimo svadjajuci se s Indijcem s posljednjim nam upucenim rijecima "Don´t say fuck and shit so often while you talk with me."
Trebamo dodatno misljenje, Jewish House je usput pa idemo k njima. Kao u svakom drugome gradu, ovo je kuca koja sluzi svim Zidovima kao mjesto za utociste u slucaju potrebe ali prije svega drustveno okupljaliste. Ni oni sami nisu pametni sta da se radi, a policijska postaja je odmah usput pa da vidimo koliko su korumpirani. Njih petorica u civilu, sjede i znoje se uz ocit manjak posla. Jedan odlazi s Ruskinjom kod vlasnika skutera da sredi stvar, vracaju se pola sata kasnije. Platila je 1200 rupija ( 30 dolara ) za ogrebotinu, plus 3 dana za rentanje. Bolje od pocetnih 10.000 u svakom slucaju ali opet izgubljeno poslijepodne na suncu i nepotrebno svadjanje i zivciranje.

Jutros sam na putu prema plazi cuo nekog Rusa kako se svadja jer je izgubio kljuceve od skutera pa traze pare. Proslu vecer je bio neki Njemac sa spikom NEIN, NEIN, NEIN ne dam ja moju putovnicu da iznajmim ovaj krs. Prvotni plan o bezbriznoj voznji po cijeloj Goi za mene lagano otpada. Radije cu stopat ili ici busom nego da moram prodat bubreg i platit neku stetu na motoru koja ce vec nastat.

Sunce je vec lagano pri zalasku iako je proslo tek pet sati. U sedam navecer je u ovome tropskom raju totalni mrak. Plaze su pune partijanera i presvjetlih reklama na svim birtijama i trgovina. Nema vise one nekadasnje egzotike divljine i sumova valova.

Razmisljam o mnogim stvarima, kuda dalje, zasto, kako. Vise nisam anoniman, dapace sada se javno zna da volim konzumirati biljku za koju mozes dobiti vise zatvora nego da ubijes covjeka. U Lijepoj Nasoj barem, ovdje je malo drugacije. :)

Treba mi malo vremena da organiziram dosadasnje fotografije koje su zapravo leitmotiv putovanja. Ovo pisanje je bila samo prica sa strane, da zapisem kako ne bih zaboravio. S vremenom je naporno kada nemam motivacije ili kada te sat vremena koristenja racunala kosta kao dva milkshakea pa si razmisljas da li na plazu ili na net.

Trenutna odluka pada na zalazak sunca, do iduceg citanja pozdrav svima. :)
- 16:18 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Goa u 10 slika

15.01.2008., utorak

Napokon sam dosao do obecane zemlje Goe, sa zakasnjenjem od 30 godina. Previse ljudi, previse trgovina, previse guzve, previse buke ali s obzirom na 30 stupnjeva i jeftinu hranu zapravo nelose mjesto za provesti par dana. Blog slijedi sutra kada nadjem brzi net a do onda pasite oci na fotkama. :)


_MG_8360


_MG_8346

_MG_8342


_MG_8343

_MG_8341

_MG_8337


_MG_8331

_MG_8325


_MG_8317


_MG_8320













- 17:04 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Peshawar-Lahore-Indija ZIV SAM i ne bole me vise usi :)

12.01.2008., subota

Peshawar sam napustio dan nakon eksplozije u kojoj je poginulo 50 ljudi. Nasao sam utociste u gradu Lahore, na istoku Pakistana i dosta blizu granice s Indijom. U malenom hostelu s imenom Regale Internet Inn konacno sam malo dosao sebi sto se zdravlja tice a i dobro mi je doslo drustvo ostalih backpackera.
Nakon tri mjeseca putovanja i bolesti mi se jednostavno nije dalo pisati blog, sorry svima koji su nestrpljivo cekali. :)

Lahore kao grad je zanimljiv po tome sto se osjeca utjecaj Indije. Zene vise ne nose feredje kao u ostalim dijelovima zemlje, hrana i klima su drugaciji. Nije mi bilo do turistickih obilazenja raznih znamenitosti pa sam se odlucio za ljencarenje na terasi i ispijanje cajeva i kave koju nisam okusio dugo vremena. Vlasnik hostela se zove Malik, u Pakistanu je poznat kao novinar i dugogodisnji suradnik Benazir Bhutto, prve pakistanske premijerke koja je ubijena u atentatu u 150 km udaljenom Islamabadu.
Taj dan smo znali da vise nista nece biti kao prije. A okupila se zanimljiva ekipa, par Francuza, par Australaca i Tamara koja je dosla iz Srbije na docek Nove godine u Lahore. Nedugo nakon sto je vijest objavljena, sve glavne TV postaje su prikazivale samo jedno. Trgovine su zatvorene a dosadni prodavaci s ulica su nestali bez traga. Proglasena su tri dana zalosti koja su me vise podsjecala na kriznu situaciju i iscekivanje rata. Ulice grada su bile puste, na svim glavnim krizanjima samo naoruzani policajci. Malik nam je rekao da je bolje da ne idemo nigdje pa smo iduca tri dana proveli gledajuci TV i suncajuci se na terasi, u iscekivanju sta ce se dogoditi.
Hostel je napustilo nas osmero u isto vrijeme. Pola ekipe s taksijem, pola s riksom. Voznja do granice traje kojih pola sata a nakon toga slijedi detaljan pregled prtljage i svega sto bi eventualno mogao sakriti u hlacama ili ispod majice. S indijske strane je dosta bezbolno, samo pregled viza i lupanje zigova.

Ovaj medjunarodni prijelaz je inace poznat po ceremoniji zatvaranja granice koja se odvija svaki dan u 16 sati poslijepodne. S pakistanske i indijske strane po dva vojnika setaju u najsvecanijim odorama, spustaju zastavu i nakon toga si salutiraju. Da bi stvar bila zanimljivija postavljena su sjedala kao u nogometnom stadionu. Pakistanci i Indijci nisu bas u najboljim odnosima pa se na ovoj ceremoniji okupljena rulja natjece u usklicima "Zivio Pakistan!" a s druge strane naravno "Zivjela Indija!".
Dodajte tome visoke temperature, hrpe prodavaca svega i svacega i masu zapadnih turista koji su dosli to sve vidjet i lako cete se odlucit da vam ovo iskustvo nije potrebno u zivotu.

Na jednom od mnogobrojnih standova si kupujemo hamburgere i sendvice. Sve je puno krumpira i slano, dobar uvod u Indiju. Cjenkamo se za taksi i stizemo u prvi grad nakon granice, Amritsar.

Amritsar je najpoznatiji po tome sto je glavno srediste Sikh religije s Golden Temple-om kao krunom svega. Za putnike je privlacan zbog mogucnosti besplatnog smjestaja u posebnim, oskudno opremljenim prostorijama za strance. Ekipa je uglavnom iz Europe, za docek Nove godine smo se prvo okupili u jednom restoranu a nakon sto nam je lutanje gradom postalo prezamorno jer ti bas svaki Indijac mora cestitat, u slasticarni s pravim, dobrim cokoladnim kolacima a nakon toga kod kuce na caju kod jednog simpaticnog doktora kojeg smo upoznali tokom prezderavanja.

Delhi, glavni grad Indije je udaljen kojih 500ak kilometara a voznja vlakom traje 8 sati. Putuje nas cetvero zajedno, Spanjolac, ja i dva Turcina. Nalazimo si jeftinu rupcagu oko kolodvora u cetvrti koja je glavno okupljaliste backpackera.
Provodim par dana zujajuci po gradu a vikend kod Tonija. Frenda od frenda od frenda, Slovenca koji radi u IT industriji i zivi u Delhiju zadnjih par mjeseci. Otisli smo u zoloski vrt koji je bio dosta razocaravajuci. Inace nisam pobornik zatvorenih zivotinja, ali ih volim kao foto motive. Ali sam vidio mnogo bolje zoloske diljem Europe, u ovome nemaju skoro nista egzoticno a i zivotinje djeluju kao da su na sedativima.

Odmaram se u europskom stilu kod Tonija. Jedemo pizzu iz Domino`s i castimo se svim dobrim stvarima kojih vamo inace nema. Problem za mnoge europljane koji dodju vamo radit je prije svega u hrani. Tesko si mozes dopustit ne biti na poslu pet dana jer si jucer pojeo nesta jeftino ali za tvoj organizam otrovno. Tako da je vecina novopecenih expatriata osudjena na Mac Donalds i slicne sheme.

Zbog zdravstvenog stanja se odlucujem na obilazak juga Indije. Ostavljam jaknu, robu, vrecu za spavanje i sve sto mi nece trebati na +30 stupnjeva kod Tonija i odlazim na 23satni vlak do Mumbaia.

Sada sam u Mumbaiu zadnjih 5 dana. Grad je ogroman. 15 milijuna stanovnika, od najsiromasnijih do najbogatijih, ovo je mjesto gdje ih je moguce vidjeti sve.

Sutra imam kartu do Goe u kojoj cu provesti 10ak dana planirajuci daljnje obilazenje Indije u roku iduca 3 mjeseca koliko mi jos vrijedi viza.

Toliko od mene za danas, hvala svima na mailovima i komentarima. Glavna stvar koju sam shvatio za Indiju je da je potrebno sve detaljno planirat, inace si izgubljen u prostoru i vremenu.

Goa mi se cini kao dobar pocetak obilaska juga, tako da iduci tjedan mozete ocekivati hrpu fotki zanimljivih plaza i portugalske arhitekture.

Do onda vas sve toplo pozdravljam :)
- 07:56 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se