Teheran, 2 dio
11.11.2007., nedjelja
|
Upravo se vratih iz pakistanske ambasade. Treca sreca, sto se kod nas kaze. Prvi put sam ih posjetio prije tjedan dana. Moras nabaviti pismo preporuke svoje ambasade, tri fotografije, razne kopije putovnice i ispuniti nekoliko formulara. No problem, ajmo u hrvatsku ambasadu taksijem u drugi dio grada. Najavio sam se telefonom i ocekujem da cu dobit preporuku na lijepe oci cim me vide ovako mladog i zgodnog. Docekuje me sef sigurnosti, Pavle mu je ime, Pozezanin inace pa smo si skoro pa susjedi. Ima cetrdesetak godina, u Teheranu je stacioniran zadnjih sest mjeseci. Kaze da je ambasador otisao negdje sluzbenim putem te da nemam srece i moram doci drugi puta zbog preporuke. Iduci put je u srijedu, jerbo je u utorak neki iranski blagdan pa nitko ne radi. Ostajem sat-dva u ambasadi dok mi Pavle prica o sebi i Irancima. Covjek je bio dosta dugo u policiji, sada je glavni za sigurnost ambasade i petero zaposlenika. Proveo je dosta godina u Berlinu i Becu, svidja mu se vise Europa nego ovaj ciganski dio planete gdje cete svi pokusat zajebat za pare na razne nacine. Kaze da vozac, inace Iranac, ima platu od 400 dolara s kojom uzdrzava cetveroclanu obitelj. Radi podizanja budgeta bavi se sverc komercom. Boca whiskyja na crnom trzistu ovdje dodje od 20 dolara nadalje. Pavle ju dobiva od vozaca za cetiri dolara. Slicna prica je i s wodkom i ostalim zescama. Pivo se da sredit u limenci, ako imas stelu i cijena je razumna. Na cesti inace traze 18 dolara za pola litre. Je da volim popit, pogotovo jedno ladno, ali brate nemam ja te love da za sixpack pljunem vise od 100 dolara. Komparacije radi, gram hashisha kosta pet kuna pa si ti racunaj s cim se vise isplati razbijat. Heroinska ruta Afganistan-Europa prolazi kroz Iran pa je navodno i ova droga lako nabavljiva po pristupacnoj cijeni. Ali nisam u kategoriji narkomana tako da se nisam dalje raspitivao o tom veselju. I dok palim jos jednu cigaru Pavle nastavlja pricu. Prosjecna placa profesora na fakultetu ili doktora je oko 250 eura. Moj domacin Saber kao informaticar zaradjuje 500ak eura mjesecno. Jad i bijeda kao kod nas, samo mozda malo vise. Zapravo, Iran je bio proeuropska drzava, prije revolucije u 1979oj godini cure su furale minice. Sada im je glavni djir feredja na glavi, koja je obligatna i za strankinje. Ako ju nemas dobijes nagradno bicevanje. Zato im je benzin jeftin do jaja. Trpimir mi je javio prek icqa da su napunili tank na povratku u Tursku za 4.7 kuna ( nije tipfeler, manje od pet kuna je u igri i to za tank od pedeset litara ). Iako je sad malo banana, u zadnjih sest mjeseci uvedene su restrikcije na benzin i razne druge stvari. Iranci grade nuklearku i hoce svoj uran i plutonij. Prema Pavletovoj prici je zapravo u tome cijela caka. Da kupe uran ko i sve druge drzave od amera ne bi bilo sranja. Ovako hoce imat svoj da imaju s cime prijetit Izraelu i ostalim neprijateljskim drzavama pa su u banani s tim sankcijama. Zbog toga svaki vlasnik automobila ima pravo na mjesecno sto litara sto mnogima naravno nije dosta pa se snalaze na razne nacine, od crnog trzista do uzimanja kartica za benzin na mamu, tatu i ostalu rodbinu koja ima a ne vozi cesto automobil. Saber je danas sat vremena proveo svadjajuci se na benzi jer si je posudio karticu za benzin od neke cure ciji je rodjak taksista i kao takav ima pravo na osam puta vecu kolicinu benzina mjesecno. Naravno da su skuzili da ne vozi taksi pa mu prijetili murijom i nisu htjeli vratit karticu dok ih na kraju nekako nije uspio nagovorit. Voznja autom je ovdje inace nacionalni sport. Zabranjeno je cuganje, glavna fora kad upoznam nekog Iranca im je: Do you wanna go to a disco to have fun, meet girls and drink? NOT IN IRAN! Ali zato vole da gaze, nema sta. Sam prelazak ceste je vec avantura zbog nepostovanja semafora, zebri i ostalih prometnih pravila. Svi voze ko ludi, gdje se moze tu se daje gas, nije bitno jel sto ili stopedeset. Automobili koji se vide na cesti su im inace ili Peugeot ili Kia Pride ili domaca marka Payman. Taksiji su ili drzavni u zutim bojama i sto se kvalitete tice dosta novi i ocuvani ili razna druga vozila koja se prepoznaju po dvije narancasto-crvene strafne na prednjem i straznjem dijelu automobila ili jednostavno stanes na cestu i mases rukom, vec ce ti netko stati i naplatit uzitak prijevoza. Za voznju jazbina - hr ambasada koja je nekih 10ak kilometara sam platio 5000 lira ( 27 kn). Nije puno ali nije ni malo s obzirom na to da zbog restrikcija bankomati ne podrzavaju Visu i ostale strane kartice vec samo domace i cash koji si poneses sa sobom je sve sto imas od love na raspolaganju. U mom slucaju radi se o 300ak eura. Za 10ak dana koliko sam vec ovdje uspio sam potrosit 100 eura sto zapravo uopce nije tako losa cifra. Zbog couchsurfinga si stedim dnevno po 100 kn koje bi inace morao dati za neki prosjecan hotel ili hostel. Cigarete su im oko 4-6 kn, ovisno o mjestu gdje ih kupujes, dnevnom horoskopu i konstelaciji zvijezda taj dan. Zbog sracke koja me nakon par dana popustila a danas ujutro se vratila punom snagom, zakljucio sam da izbacujem iz prehrane divne milkshakove s bananom koji se prodaju za 3 kune. Hrana im je zapravo dosta monotona i bljutava. Naravno da ima hrpa standova, fast foodova i restorana ali za sad nisam toliko odusevljen kao sto sam bio specijalitetima u Turskoj. Riza im je univerzalna i ide u raznim kombinacijama zacina sa skoro svim sto se jede. Kebab kosta 8 kuna i ima okus po satarasu, jer ga mjesaju s paprikom pri pecenju i dosta je bezukusan ako ne nabacas hrpu soli i drugih zacina preko njega. Pizzu sam probao u jednom fast foodu i ostavio napola pojedenu. Imala je cudan miris i bila bezveze za skoro 15 kuna koliko sam ju platio s porcijom pomfrija i bocom hladne vode. Od lokalnih pizdarija prodaju kuglice i trokutice punjene krumpirom ili mesom. Cijela prica doslovce utopljena u ulju, ali par salveta rijesi stvar i zapravo je za 3 kune jos i najukusnije za razliku od krafni punjenih hrenovkama i drugim stvarima koje radije gledam nego jedem. Dva dana sam bio na sendvicima jer sam se pozelio malo domace hrane i prije svega kruha. Kruh u nasem smislu te rijeci vamo ne postoji. Umjesto toga jedu neku vrstu plosnate lepinje, meni osobno bezveze. Klasican zidarski sendvic od pola kile kruha u kompoziciji sa salamom podrigusom, paradajzom, salatom, sveskupa utopljeno u potok majoneze dodje 8 kuna. Nakon toga odes do obliznjeg kioska i kupis si jedan Rani sok u konzervi koja slici onoj od Red Bulla. Po cijeni od 500 riala ( malo manje od 3 kn ) imas izbor izmedju narance, ananasa, marelice i raznog drugog voca. Klasican gusti sok ali sto ga cini posebnim su mali komadici voca. Zapravo, kao da pijes konzervu s vocem, tako nekako. Na ovaj sokic sam se navuko ko majmun pa svaki dan trosim po 2000 riala na to veselje. Prvi Rani sok sam probao na povratku iz ambasade. Odlucih ustedjet malo love pa da pokusam srecu u voznji s podzemnom. Pa mi je da pronadjem stanicu udaljenu 2 kilometra trebalo skoro dva sata. Prvo sam se po obicaju vrtio u krug a onda popizdio i isao trazit Iranca koji prica engleski. Nisam imao srece sve dok nije naletio neki poslovni covjek s aktovkom u ruci, ocito na povratku doma sa sljake. Nije govorio ni rijec engleskog ali je shvatio da idem do Metroa pa me je odveo u tom smjeru. Razgovor nam je bio sljedeci. On meni nesto na svom uga-buga jeziku. Ja se smjeskam i govorim klasicne rijeci Kroasie, Kroasie. On se pocinje smjeskat jos vise, ponavlja tu carobnu rijec Kroasie nakon koje slijedi Branko Ivankovic. Za Branka sam inace prvi puta cuo ovdje u Iranu. Neki nas lik koji im trenira nogometnu momcad. Fala bogu pa uspjesno inace bi bio u banani sto se razgovora s Irancima tice. Ovako moj dobrotvor covjek poslovnjak nastavlja dalje uga-buga samo sto svake minute ubacuje nekog od nasih nogometasa u igru. Uga-buga Suker, uga-buga Boban, uga-buga nastavlja ti on tako dalje iducih pet minuta koliko nam traje setnja do podzemne. Vidim, kuzi se lik u fudbal i sport vise nego ja. Nije da me osobito bolio kurac u zivotu za hrpom ekipe sto trci u krug oko lopte. Uga-buga i eto ti nas na stanici, lik mi daje kartu viska kako ne bi ja slucajno morao sam sebi platit. Ide do standa, kupuje nam krafne i taj famozni Rani sok kojeg kusam prvi puta i zaljubljujem se na prvi gutljaj. Ulazimo u podzemnu, pokraj nas sjedi neki lik koji vise manje prica engleski. Cijeli vagon bleji u nas dok lik prevodi sta govori ovaj moj poslovnjak. Kao u stilu drago mi je sto smo se upoznali, dobrodosao u Iran, ako nemas gdje prespavat slobodno dodji kod mene, bla bla. Iranci su inace jako gostoljubivi i sada mi je skroz normalno da me svugdje zovu na caj. U Hrvatskoj recimo nikad nisam dozivio da me iz nekog autosalona zovu da udjem unutra, zapalim si cigaru i popijem casu vruceg napitka. I tako lagano dolazi i moja stanica podzemne na kojoj moram van, oprastam se na brzaka stiskom ruke s poslovnjakom, palim gps da vidim gdje sam u prostoru i vremenu i laganini se setam do Sabera. Usput si kupujem neki masni trokotic i shake od banane kojeg okrivljujem za lose stanje zelutca u zadnjih par dana. Sutradan je utorak, praznik ne znam cega pa ga provodim zujeci po gradu i u vecernjem izlasku na pusenju nargile sa Saberom i njegovim kolegom. U srijedu opet picim do nase ambasade, ovaj puta je glavni gazda tu pa konacno dobivam pismo preporuke i hrpu savjeta koje sam vec cuo milijun puta o nesigurnosti Pakistana, da pazim sta jedem, s kim se druzim itd. Iranka koja radi kao sekretarica u ambasadi je zgodna do jaja ali joj treba sat vremena da mi otkuca kratko pismo na engleskom i jos jedno dodatno na farsiju na kojem pise nesta u stilu da sam gradjanin RH i da ambasada podrzava sto sam u Iranu. To mi daju u slucaju ako bi bilo ikakvih problema s murijom, zivi bili pa vidjeli koliko ce mi to koristit, zlu ne trebalo. Opet ostajem par sati u ambasadi, malo razgledavam unutrasnje prostorije, kuhaju mi i caj. Sracka me pere pa konacno imam priliku opet sjedit ko covjek na pravom wcu umjesto na cucavcu. Instaliram Pavlu PortableSudoku sa usb sticka kojeg nosim sa sobom. Ipak ima samo 20ak Hrvata u Iranu i rijetki su putnici poput mene, tako da ima s cim ubijat vrijeme. Sada znam gdje je podzemna pa mi ne treba dva sata da ju nadjem vec samo pola ali opet stizem prekasno u pakistansku ambasadu koja prima stranke samo od devet do jedanaest. Cetvrtak i petak su praznici pa ih valja ubit setnjom po gradu i ucestalim trcanjem na cucavac. Stize subota i moj drugi odlazak pakijima. Ovaj puta ispunjavam formulare potrebne za vizu, lik za salterom ih pregledava, kaze mi da cekam sat vremena i onda izjavljuje nesta u stilu I`m sorry ali sef nije tu dodji sutra opet. I eto mene opet sutra kod pakija, sva sreca pa mi je njihova ambasada nekih pet minuta od Saberova stana. Ekipa u kvartu se vec navikla na mene, ima ih koji me pozdravljaju kao oni iz autosalona kod kojih sam bio na caju. Danas je za salterom drugi lik, losije raspolozen od onog od dan prije. Trazi me da upisem adresu faksa jer sam naveo da sam student. Pa jos adresa gdje sam odsjeo, adresa gdje cu biti u Pakistanu i tako dalje i tako dalje. Kazem mu da nemam pojma gdje cu sve biti u Paku, ali neka donesi ti nama sutra fino adrese hotela. Tako da imam sta za radit veceras na netu. Opet moram cekat sat vremena, ovaj puta sam pametniji pa nosim sa sobom knjigu da ubijem vrijeme. Hemingwayevu A Farewell To Arms iliti Zbogom Oruzje. Naso sam ju u nekom antikvarijatu za dvije kune kao i biografiju Charlie Chaplina i knjigu o matematicaru Trachtenbergu. Valja se opskrbit literaturom za duge voznje autobusima i vlakovima. Stize i famozni intervju kojeg treba proci radi dobivanja vize a izgleda ovako. Cekas ko mali majmun da dodjes na red, pozovu te u prostoriju u kojoj su dva lika. Kazu ti da sjednes a ti se vec pripremas na dugorocno ispitivanje kako, gdje i zasto pa ti postave pitanje Do you speak english. S osmijehom od uha do uha odgovaram Yes. A oni na to odgovaraju da cu dobit vizu sutra ujutro, neka u deset dodjem po nju. Pa neka im bude, dan vise ili manje mi sad vise nista ne znaci. Idem do jazbine i cekam Sabera koji si je uzeo slobodan dan i otisao s nekim Francuzom couchsurferom koji je bio njegov gost prije mene pa u obilasku Irana a sada je na putu kuci. Idemo zajedno na rucak, nas troje i neka Saberova frendica fotografkinja. Pitam ju sta je dobro za pojest, kaze ona pile nije lose, kazem ja moze jerbo uga-buga slova jos losije kuzim od uga-buga jezika. Stize hrana, ja se krkam rizom i salatom u iscekivanju tog pileta. Francuz sjedi preko puta mene i krka batak pa prsa. A ja kopam po tanjuru i pitam se di li je samo odletio taj nesudjeni dio moga rucka. Fotografkinja se smjeska jel mi valja pile, ja ne kuzim foru i mislim da me zajebava pa joj kazem da nije lose. Lagano su svi potamanili svoje a ja salatu i malo rize. Ostavljam mjesta za krilatu zivotinju, sav u iscekivanju. I onda skuzim da mi je Francuz pozdero moj dio kolaca, jerbo smo dobili na jednom tanjuru servirano za obojicu a on zabrio da je to njegova porcija, a treba se zapravo nije salila vec mi nije uspjela dobro objasnit sta je moje a sta ne. Jebiga, ionako me roka sracka pa idem vidit kakav im je cucavac a za desert je nargila i caj. Sad sjedim doma i castim se kolacima. Osim Rani soka kolaci su mi najbolji dio boravka u Iranu. Kila torte je 15 kuna. Naravno da se kupuje na komade a ima 30ak vrsta na izboru. Tako da je kutija ovog veselja s jedno 12 komada meni smijesno jeftina i sastavni dio prehrane zadnjih par dana. Uzeo sam Lonely Planet od Francuza pa bi mogao iduci puta napisati malo vise o povijesti ove zemlje i kulturi. Nadam se da cu dobit tu jebenu vizu sutra ujutro i da mogu gibat dalje za Esfahan, grad udaljen pet sati voznje od Teherana. Vec sam se najavio kod iduceg domacina s couchsurfinga tako da mislim da cu biti tamo do iduceg vikenda, nakon cega je iduci grad Shiraz na meniju. Ovaj puta nema fotki jerbo je Teheran nevjerojatno siv i dosadan grad. Zene u feredji mi nisu bas neki motiv a ceste su im skoro pa iste kao i kod nas. Nagledao sam se fotki svetih gradova koje planiram posjetit pa ce biti svega i za oko. Odoh sada pogledat koji su najelitniji hoteli u Pakistanu da znam reci gdje cu odsjest. A i cucavac lagano opet zove, jebem ti milkshake od tri kune vise. |
