skriveni osjećaji

30.11.2010., utorak

POSLJEDNJE ZBOGOM

Posljednje zbogom ovo je,
povratka nema više,
posljednju šansu za nas vjetar polako briše.
Idi, jer me voljela nisi,
idi, budi sretna kod njega,
suđeni nikada nismo bili zaboravi sada sve.
Kratka je naša ljubav bila,
osim laži ništa mi nisi ni dala,
da nečije oči zbog toga plaču,
to onda srečo nisi znala.
Zbogom prva ljubavi moja nek ti život pravo sudi,
kad ja moram sam biti,
bar ti sretna budi.
Mozda će mo se ponovo sresti al onda bit ćemo stranca dva,
sijeti se tada onako usput da sam te nekad volio Ja.

- 08:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZGAŽENE DUŠE

Zgažene duše, srca lomljenog hiljadu puta, očiju sa milion isplakanih suza, usana sa toliko nedorečenih riječi, bez daha, bez osmijeha iskrenog, bez pogleda toplog - tražim nju... ili čekam? NJU, koja će mi donijeti radost u život, NJU, koja će mi promijeniti navike, NJU, koja će me imati u potpunosti, u cijelosti, koja će me dobiti podatno, toplo, nježno, iskreno.
- 08:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.11.2010., nedjelja

ŽIVOT JE LIJEP

ŽIVOT JE LIJEP
Nad grad se nadvili

Teški, sivi oblaci.

U dušu se uvukla sjeta,

a hladna jesenja kiša

ispire posljednje tragove ljeta.

S ljetom su nestale

boje mirisnog cvijeća

i zamrli parkovi grada.

Dok tako nebom putuju

sivi kišni oblaci

napuštajući grad, na obzorju

se nadzire sunce.

Njegove tople zrake obasjavaju

nebeski svod i ponovo griju

pokisli grad.

Sve postaje toplo i lijepo

kao da se rađa novi svijet.

Vraća se cvrkut ptica,

miris cvijeća, vraća se radost,

jer ipak je život lijep.


- 22:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ljuba je

Ljubav je kad posudim od tebe 12 kuna
Za plavi oglasnik
Pa u njemu potrazim posao
A ne potrosim ih na 2 kave ili pivu

Ljubav je kad ne gledam
Tvoje roditelje s gadjenjem i sutim
Nego imam jaja bit pred njima
Jer znam da me volis
Pa ces ih sterat u kurac
Ako ce ti srat zbog mene



Ljubav je kad se ne bojim
Da ces me ikad ostavit
Iako bih tu opciju smatrao
Apsolutno shvatljivom

Ljubav je kad ti ne dodjem
U 5 ujutro iznimno pijan
I kazem da sam slupao auto
I tako ostanem pijano smrdit
Dok ne odes na posao



I ne operem sudje ujutro
Jer me boli glava
Pa ga moras oprat ti
Kad dodjes s posla

Ljubav je kad na tebi volim
Sva sranja koja mi se inace gade
I radi kojih bi neku drugu
Promptno dekapitirao
Motornom pilom stihl





Ljubav je kad ti znas koliko sam glup
I nije da me samo volis i zanemarujes to
Nego te ne jebe to pol posto
I guba ti je imat takvog kripla
Pored sebe

Ljubav je kad kazes da te zagrlim
A ja to ucinim
Bez da kazem, jos samo malo bum na netu
I tako zagrljeni zaspemo
Istovremeno, bez da razmisljam
Kaj sam propustil tim zagrljajem
Jer se stignemo grlit i sutra



Ljubav je dok glumim
Malu retardiranu zirafu
I totalno sam glup
A ti se smijes
Jer razumijes da sam
Jebena retardirana zirafa

Ljubav je kad sa mnom igras wormse
I ne ide mi toliko na kurac to
Kaj ti moram narihtat
Neograniceno vrijeme poteza
A znam da nikad neces naucit
I svejedno mi je

Ljubav je kad me pustas
Da se ganjam po gradu
Ko zadnja seljacina
I na moju glupu facu
I na pitanje 'timater sam najbrzi, si vidla?'
Me samo steras u kurac il velis 'aha'
I nasmijes se



Ljubav je kad te probudim
Glomaznom erekcijom i poljupcem
A ti ne kazes
Smrdi ti iz usta
I ja bih jos malo spavala

- 21:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

JETRA

Što mi vrijedi što znam u kom grmu leži zec, kad je cijeli grm pod zaštitom države. Problem je u alkoholu jer poslije svake caše vina, mene grize kiselina. Nedavno sam procitao vijest koja ce vecinu obradovati; pronaden je lijek za cirozu jetre! Odmah sam pisao da mi pošalju za probu jedno manje pakiranje, za domacinstvo. Da se uvjerim.

Ljudi piju i zato što svaka briga potopljena u alkohol onoliko gubi od svoje težine kolika je kolicina alkohola unesena u organizam. Jedna studija o alkoholizmu poucava nas da netko pije zato što mu loše idu poslovi, a netko zato što susjedu dobro idu poslovi. To je voda na tudu vodenicu i to onda kad naša slabo melje.

Netko pije da zaboravi prošlost, netko opet da ne misli na buducnost. Ja pijem zato što mi je tako lakše da se borim s vlastitom savješcu. Netko pije zato što mu je žena pobjegla s najboljim prijateljem, što mu prijatelj nedostaje, netko opet zato što i njegova nije isto ucinila. To vam je ono: sve više ljudi može živjeti bez svoje žene, ali ne mogu s njom.

Kad sam bio dijete, cesto su me vukli za uši. Zato se sad mogu pokriti ušima. Pravi sam alkoholicar i pijem sve što ima veze s alkoholom, od bezalkoholnog piva do kolonjske vode i losiona za ovo i ono. Inace, moj je alkoholizam stvar bakine zablude. Kad sam bio mali, baka mi je dala cašu s rakijom uz napomenu: daj mu je sada, pa neka mu se ogadi za cijeli život. Bila je to najveca zabluda u njezinom životu, jer ja se od tada ne trijeznim i vec sam dogurao do manekena nekoliko tvornica alkoholnih pica.

Strašno je i malu lozu popiti tamo gdje piju strana i lažljiva usta. Prije nekoliko dana sin mog prijatelja vratio se kuci pijan.

- Zar da takvom pijancu ostavim kucu – kori ga otac.

- A što ce mi kuca koja se stalno ljulja.

Da nije alkohola ljudi bi se manje smijali. Izvadili tako jednom mom znancu deset litara vode, premda je cijeli život pio samo vino.

- Nije se tome cuditi – objašnjava njegova supruga – kad znamo kakvi su lopovi ti birtaši.

Poznat je i slucaj onog Slavonca koji je otišao okulisti da se požali kako slabije vidi.

- Vi gubite vid zbog pica – objašnjava mu lijecnik.

- Ma niste u pravu, kad dobro popijem ja sve duplo vidim, mora da je nešto drugo u pitanju.

Inace, u posljednje vrijeme ima birtija u kojima možete naruciti da Vam nekog premlate. I to se tretira kao pravi specijalitet kuce!



Moje je pravilo i dalje da tko se ponekad ne napije i nije covjek.


- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

RAZGOVARAJMO O LJUBAVI


Razgovarajmo o različitim vrstama ljubavi.
Postoje mnoge vrste. Evo jednog primjera koji je jako popularan : “Volim te ako.”

Ide otprilike ovako: "Ako mi kupiš ovaj prsten pokazat ćeš mi da me voliš”,
ili “ako odeš u krevet sa mnom to će biti dokaz da me voliš”.

Ljubav koja zahtijeva stvari zauzvrat je sebična ljubav, ustvari to nije ljubav, samo se prikriva da je ljubav. To je više kao razmjena dobara na tržnici. To je uvjetna ljubav, prije ili kasnije dođe do odbijanja i nastupa ogorčenost.

Da li ste vi osoba koja ima takvu ljubav? Koji je vaš “ako”?

Postoji još jedna vrsta ljubavi za koju ljudi misle da je dobra ljubav. Počinje sa : “Volim te zato jer.”

“Volim te zato jer si lijepa” ili “Volim te jer si bogat i slavan”.
Ako je ljepota razlog ljubavi, ta ljubav će nestati čim se pojavi neka druga ljepota i uzrokuje nesigurnost.

Ili kad se isprazn bankovni račun, druga strana jednostavno ode. Da li volite zbog nečega?

U ove obje vrste ljubavi nema povjerenja i predanja. To su uvjetne ljubavi i obje se baziraju na strahu i nesigurnosti.

Najljepša vrsta ljubavi je bezuvjetna ljubav. Ova vrsta ljubavi nije slijepa, ne možete ju razviti ili isključiti. Za ovu vrstu ljubavi ne morate izgledati prelijepo, zgodno ili biti bogati. Ova vrsta ljubavi se dogodi bez nekog razloga.

Duša koja nije prazna iznutra i ne treba vezu radi ispunjenja praznine u životu, ima sposobnost dijeliti ovakvu vrstu ljubavi. Samo zadovoljna, potpuna i ispunjena osoba može dati ovakvu vrstu ljubavi.

Bezuvjetna ljubav uvijek daje dok uvjetna ljubav uvijek samo čeka da primi.

Beuvjetna ljubav daje slobodno, nema straha, ne zavidi, nije ljubomorna, nema laži, nema pretvarana.

Ova vrsta ljubavi je božanska ljubav.

Tako nas Bog ljubi, neovisno je li smo zgodni i li ne, siromašni ili bogati, mladi ili stari.
Ljubav je ovakva vrsta ljubavi, samo osoba ispunjena Božjim Duhom može dijeliti ovakvu ljubav.
Ustvari, ona neće uzimati, nego će sjajiti iznutra i zračiti sa ljubavlju koja će privlačiti sve ljude sa kojima dolazi u kontakt. Ustvari to niti nije pitanje davanja ili primanja, ljubav je jednostavno ondje, stalno, sva 24 sata dnevno sve dane tjedna.

Najveća prepreka između nas i ovakve vrste ljubavi je ego ili ponos.
Tajna ljubavi je da treba voljeti bezuvjetno.

Želite li biti voljeni tako, ili dijeliti ovakvu vrstu ljubavi?

- 09:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

JA ZNAM


Ja znam kako ti je, ja znam tesko ti je.
Ni doceg ti nije stalo, a treba nam tako malo.
Ti znas ljubav moju, ja znam tugu tvoju.
Nase vrijeme nije stalo, jer nam treba tako malo.
malo ljubavi, malo srece, nista nam vise trebati nece.
Ljubav je gorka i fina, al' je potrebna svima a najvise
NE SRETNIMA.



- 09:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.11.2010., srijeda

BILO MI JE TEK 5...

Bilo mi je tek 5.... a čitav se moj život i svijet srušio u trenu...
ja sam drukčiji od drugih, tako su mi rekli. Ja nisam ništa shvaćao. Drukčiji? Kako?! Imam ruke i noge kao i ostali! I ostatak tijela je kao kod ostalih!
Zašto sam drukčiji?!
Jer nisam voljen!
Nitko me nije želio, svi su me izbjegavali radi njega. I to su mi pokazivali sa svojim ponašanjem i zlobom na licu! Kao da očekuju ugledati moju patnju.
Bilo mi je tek 5... i zašto se tako ponašao? Zar ne zna da me to boli?! Možda misli da ne razumijem? Da ne shvaćam! Ali zašto onda zloba na licu? Tko je taj čovjek koji me toliko mrzi?! moj roditelj?! Moj tata trebao je biti, tome sam se nadao, to sam očekivao...
Bilo mi je tek 5... a već sam morao odrasti! I čitavo djetinjstvo odnešeno je kao vjetrom, da ne ostane ništa! Moj život, moja borba, moj križ.... Volio sam tog čovjeka ne znajući koliko je taj čovjek mrzio mene. Samo je njih imao a ta žena koja mi je mama bila nije bilo bolje mame od nje ta žena je stalno patila i mučila se da od hrani svoje dvoje djece.
A on je stalno pio i maltetirao i tukao nju i mene i sestru. Zar ja nemam nimalo sreće u životu stalno smo u strahu živjeli od njega. Kako je imao srca tuči nju i djecu zašto je tako okrutan bio? Koji razlozi tjeraju njega da tuče nju i svoju djecu one koje bi trebao voljeti.
Samo ljubav - bezuvjetnu ljubav... Trebao bi im davati a ne ih tuči svime i svačime.
Bilo mi je tek 5... i htio sam biti kao i druga djeca... Ali nije mi dozvoljavao! Za njega sam vječito bio drugačiji.
Zato što sam bio bolestan.
A ja sam noćima u tišini gušio jecaje da ga ne čuju, obasipajući se prijekorima jer ništa ne znam napraviti kako treba! Obasipao sam se krivnjom misleći da sam za sve kriv ja sam.
Bilo mi je tek 5... a otkrio sam da život nije uvijek pošten i da svijet nije uvijek predivno mjesto... Sagradio sam si utočište u kojem sam mogao biti dijete, sa svim slabostima, sa svim nestašlucima... Stvorio sam si svoj svijet bez boli i patnje, ali nisam si mogao stvoriti ljubav.
Bilo mi je tek 5... i nitko me nije volio osim moje majka, djeda i bake. bio sam dijete...
Sjećam se tog lošeg djetinjstva kad sam imao 5.. kad sam otkrio tko sam i kakav se put pred menom ukazao.... divim se svojoj majci kako je mogla živjeti s takvim čovjekom i trpiti to sve.
Kad sam počeo u školu ići morao sam preuzeti brigu o samome sebi jer majka nije stizala sve sama imam 5 godina mlađu sestru morala se njoj posvetiti malo više i ja sam njoj uvijek rado pomagao oko Čuvanja.
dok je ona kuhala ili pospremala.
Sam svoj život sam oblikovao... onako kako sam mislio da je najbolje za mene.
I nikad nisam zavidio drugoj djeci na onome što imaju.... nikad nisam mrzio... nikad se nisam predavao ma kako god bezizlazno bilo u tom trenutku... nikad nisam odbio dati ljubav pa i onda kad to nisam trebao... uvijek sam poštivao svakoga. I sve svoje prijatelje iz razreda sam jednako volio.
Ali oni su mene stalno zadirkivali i rugali mi se zbog mog oca.
Ja im nisam to zamjerao jer sam znao da oni ne mogu znati kako je živjeti s takvim tatom i bio sam siguran da to znaju da ne bi bili takvi prema meni i da me ne bi zbog toga izbjegavali.
Ali nisam ja bio usamljeno dijete imao sam ja društvo.
Dečki iz razreda su me izbjegavali cure nisu tako da sam se redovito s njima igrao one su me prihvatile i nisu gledale na to kakvog oca imam i redovito sam se igrao s njima i mlađom sestrom.
Nikad nisam nikome zamjerao na zlobi prema meni.
Uvijek sam praštao jer sam znao da oni nemaju takav život kao ja i da ne mogu znati kako je to cijelo svoje djetinstvo provesti s pijancem u kući u strahu šta nas čeka kada on dođe s posla.
Kako smo odrastali ja i sestra stanje se nije mnogo promijenilo.
Nije nas više mogao tuči ali nas je redovito maltetirao nikada mu ništa nije bilo po volji uvijek je imao nečemu da prigovara.
Nama i mami.
Mamu je psihički ubijao a mi njoj nismo mogli pomoći nagovarali smo ju da ode od njega ona nije htjela voljela ga je unatoč svemu.
Znali smo kada je došao pijan s posla i počeo maltetirati nas psihički zvati i policiju jer nije bilo za izdržati ali nažalost nije bilo nikakvih rezutata kad bi došli od
peljali bi ga u policijsku postaju tamo bi ostao do jutra da se otrijezni i pustili bi ga doma.
I sve bi opet bilo po starome bezobzira na to što su ga često vozili u stanicu na triježnjene i opet bi ga pustili drugo jutro doma.
Ništa nisu poduzimali u vezi njega on je uvijek nastavlja maltetirati nas čak i više kada je vidio da može da mu ništa policija i sud neće.
Jednom se sestra posvađala s njim i rekla mu da čim napuni 18 godina da će se udati za bilo koga samo da ga više ne trpi on se nasmijao i samo rekao ko će tebe takvu volio je nas ponižavati mene, sestru i mamu.
I tako je i bilo sestra napunila 18 godina udala se sa 19 rodila prvog sina. A sa 20 drugog sina.
Nije bilo toga što ja i sestra nismo pokušavali da popravimo oca ali on je nepopravljiv.
Godinama sve gori i gori.
Od te cijele situacije mama se razbolila doživjela prvi moždani udar.
Nekako se oporavila od toga pustili je doma prvih dva tjedna se on smirio bilo je doma sve uredu ali nažalost poslije je opet počeo piti i maltetirati.
I nažalost nije prošlo dugo vremena kada je mama opet doživjela drugi moždani udar.
Taj je bio malo jači i ostavio posljedice na njoj na govornoj bazi.
Pustili je opet doma.
Ja i sestra smo radili s mamom na govoru.
Ovaj put nije se smirio stalno joj se rugao kako govori i zajebavao ju u vezi govora i ismijavao se tome.
Uz veliki trud uspjeli mi to riješiti mama je opet bila potpuno zdrava. U među vremenu sestra se rastala. Onda je počeo i nju zajebavati i maltetirati u vezi rastave.
Ja to nisam moga više podnijeti uz sav trud i teškog srca odlučio sam otići od njega. Preselio sam se u vikendicu u zagorju.
Tamo sam se preporodio ali nisam mogao biti miran kada sam znao kako je sestri i mami sa njim.
A bilo mi je i žao nećake što su morali i oni prolaziti kroz sve to što smo prolazili ja i sestra sa mamom.
S tom selidbom sam napravio ipak nešto dobro za mamu mogla se povremeno maknuti od njega.
Dolazila je sa nećacima meni u zagorje dok su bili manji češće kada su krenuli u školu onda za svako školske praznike.
Od kada sam otišao od kuče činilo mi se da se nešto situacija doma popravila ili su sestra i mama uvjeravali u to.
Tako sam vjerovao do jednog kobnog ljeta kada je došla sa nećacima kod mene kao svako dosada bilo to lijepo ljeto.
Ja tog ljeta malo reda radio u kući mama mi je pomagala ja sam joj prigovorio da ne bi smjela toliko da radi nek se ide malo odmoriti ona mi je rekla da ju nek pustim da joj je ovo ljeto zadnje da više ne bude došla.
I BILO JE ZADNJE. Dan prije nego što je trebao ujak doći po mamu i nećake rekla je da se mora vratiti u Zagreb jer mora ići na kontrole a da će ju otac ubit sa svojim ponašanjem onda sam postao svijestan da se tata nije ništa popravio.
Pokušao sam s njom razgovarati ali ona nije htjela o tome razgovarati.
Rekla je da ćemo o tome pričati drugi put i otišla kod susjede.
TOG NESRETNOG JUTRA KOJE NEMOGU NIKADA ZABORAVITI NJOJ JE POZLILO.
Šta god je popila povraćala je žalila se na želudac da joj nije dobro u želucu.
Nisam tome pridavao posebnu pažnju mislio sam pojela nešto što joj nije pasalo nije ništa strašno.
Inače sam veliki paničar što se tiče bolesti.
Volim da doktor potvrdi da nije ništa strašno nego napamet govoriti da nije ništa.
Ali tog jutra nisam ništa paničario bio sam uvjeren da se prenajela ili pojela nešto što joj želucu nije pasalo kada je stigla u Zagreb pošto joj nije bilo i dalje bolje sestra je zvala hitnu.
Hitna ju je odmah od peljala u bolnicu.
U bolnici je UMRELA OD SRČANOG INFAKTA ISTI DAN DVA SATA KAKO JE PRIMJENA U BOLNICU.
Od toga dana smatram tatu glavnim krivcem za njenu smrt.
I ON JE JEDINI ČOVJEK NA CIJELOME SVIJETU KOJEGA MRZIM IZ DNA DUŠE NEMOGU TO OPISATI ALI ON JEDNOSTAVNO NEPOSTOJI ZA MENE VIŠE.
ON JE UBOJICA.
ON NIJE ČOVJEK.
OD TOGA DANA MENI JE POSTALO JASNO DA ZA MENE NE POSTOJI SREĆA MENE SREĆA ZABORAVILA ILI NIKAKO DA NAĐE PUT DO MENE UZALUD SAV MOJ TRUD.
KOLIKO SE JA TRUDIO MENI GORE PA ODLUČIO JEDNOSTAVNO PREPUSTITI SVOJ ŽIVOT SUDBINI U RUKE ZNAM DA MI GORE NE MOŽE BITI A NE VJERUJEM NITI DA ČE BITI BOLJE.
KAKO DA BUDE NEKA BUDE JA JEDNOSTAVNO NEMAM SNAGE DA SE BORIM.
PREDUGO SE BORIM ZA SVOJU MRVICU SRECE.
ALI ŠTO JE TU JE.
OSTAT ČU CIJELI ŽIVOT SAM A GLAVNI KRIVAC JE UBOJICA MOJE MAKE MOJ ROĐENI OTAC.
Svaka cura dosada kad je saznala kakvog oca imam nije više htjela biti samnom cure kažu kakav otac takav sin.
Osuđen na propast ništa im nije značilo to što ja ne pijem dobro popijem jednu do dvije pive nikada više.
Izgleda da mene jednostavno sreća ne voli zbog mog pijanog oca ubojice moje mame.
Ovoj prići nije još kraj ne bi bio on da ne bi i dalje nastavio po starome samo što ovaj put nema mame.
Pa je sestru uzeo na tapetu dok sam ja radio on je nju i djecu redovito maltetirao psihički i bez ikakvog povoda galamio vrijeđao po starome.
Isto tako par puta su susjedi zvali policiju neki put bi došli napravili zapisnik i nikome ništa on je nama stalno govorio šta nam još uvijek nije jasno da njemu policija ne može ništa.
Nažalost ne da mu ne može ništa nego jednostavno NERADI SVOJ POSAO.
Tako me jedne večeri sestra jako iznenadila kada je rekla da je dobila poziv da se javi centru za socijalni rad.
Mislio sam napokon će se početi nešto rješavati uvezi njega.
Bilo je i vrijeme.
Jedva sam čekao da dođem doma da čujem šta je bilo kod socijalne radnice.
Kad ono gore od gorega.
Socijalna radnica je njoj rekla da ona mora biti svjesna da njena djeca ne smiju živjeti.
U takvoj kući gdje je problematičan član obitelji.
MADA A GDJE SU ONDA BILI KADA SMO JA I SESTRA BILI DJECA TAJ ZAKON NAŠE DRŽAVE MI NIKAKO NIJE JASAN.
Lakše je reći rastavljenoj ženi da djeca ne smiju živjeti s njim da ode u postanare nego da njega maknu.
OVAJ OBITELJSKI ZAKON MI NIKAKO NIJE JASAN.
I ja odlučio da ja i sestra odemo u postanare.
Kako smo mi otišli njemu je banka sjela na račun.
Prodao je stan podmirio dugove a ja ostao bez svog nužnog dijela ali opet kažem bar sam se riješio njega.
Mama je napravila grešku veliku što je prepisala stanarsko pravo na njega tako da se on maminom smrču dovoljno finaciski pomogao a ja sam se zadužio kad je mama umrela što sam platio sprovod i popa a nema veze riješit ču ja taj dug nekako.
Ipak ona je bila moja NAJBOLJA MAMA.

- 05:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.11.2010., utorak

STRANAC

Tina slegne ramenima, promatrala je oca, a ono što je vidjela na njegovom licu ni malo joj se nije svidjelo.
- Morat ćemo prodati istočni dio imanja.
- rekao je sa oklijevanjem.
Tina se trgnula.
To je bila najgora vijest koju je mogla čuti.
Odlučno je odmahnula glavom.
Ne to se nije smjelo dogoditi.
Ona će učiniti sve da pomogne aman baš sve.
A što je mogla učiniti ?
Gotovo ništa.
Jasno joj je bilo da se njen otac na to nije odlučio iz hira nego zbog teške situacije u koju su zapali.
Isto tako joj je bilo jasno koliko je on volio svaki centimetar svog imanja, on je živio za njega a sada se treba svega odreći.
Kako da mu pomogne?
Da li postoji način?
Ne postoji drugi način, njene su se oči napunile suzama.
Lice njenog oca bilo je blijedo poput kreča.
Tina je ustala.
Oči su joj bile pune suza, i s nevjericom je mislila na ono što joj je otac rekao.
Novca odavno nisu imali a da bi spasili imanje jedan dio su trebali prodati i to onaj koji je bio najljepši, onaj na kojem su se nalazili izvor, pećine ali i šuma koja je godinama bila njeno skrovište.
Kad je izašla nogom je šutnula kamen koji joj se našao na putu dok se kretala prema štali.
Kada je ušla naslonila se na zid, tijelo joj se protreslo od jecaja.
Nije ih mogla kontrolirati.
Ostati bez dijela imanja bilo je isto kao da ostane bez dijela sebe.
Prokleti novac, pomislila je ljutito.
Ako otac proda imanje a po svemu sudeći on je donio konačnu odluku, ona će živjeti zato da ga jednog dana vrati.
Pokušala se pribrati ali bijes koji se nalazio u njoj harao je cijelim njenim bićem.
Obrisala je suze i pošla prema svom omiljenom konju. Bio je to crni pastuh vatren onoliko koliko je i ona bila. Ukrotila je njegovu divljinu.
To ju je ispunilo ponosom.
Nekad je to bio neobuzdan ždrijebac a sada ju je slušao bez pogovora.
Ona je znala s konjima, uz njih je odrasla.
Jednog dana će ovo imanje ili ono što od tog imanja ostane naslijediti ali imala je osjećaj kao da joj nož zabio u srce.
Stavila je sedlo i uzjahala je konja.
Lagano ga je pobola i on je krenuo.
Išla je prema istočnom dijelu imanja, onom dijelu koji će uskoro pripadati nekom strancu.
Sve dok se to ne dogodi ona će svaki dan uživati u njemu.
Uzdahnula je, obožavala je jahanje ali u tom trenutku nimalo nije uživala u njemu.
Vjetar se poigravao sa njenom dugom kosom ali i sudbina s njom i njenom obitelji.
KREDIT?
Je li otac pomislio na njega, sigurno je ali su već bili toliko dužni da im ni jedna banka ne bi dala nijednu kunu a kamo li onoliko koliko im treba.
Ako ne proda dio imanja ostat će bez svega, to joj je bilo jasno.
Nije krivila oca niti nikoga, nitko nije mogao izbjeći ovu krizu koja je nastupila.
Godina je bila pobacila, urod je bio uništen snažnom tučom, a njen se otac odlučio na očajnički čin samo da bi im ostao dio imanja i krov nad glavom.
Tina je mrzila nemoć a u ovom trenutku je samo ona bila prisutna u njoj.
Kao i otac i ona je svoj život posvetila imanju.
Nedavno se vratila sa školovanja i odahnula.
Život u gradu nije joj bio nimalo privlačan, ona je voljela prostranstvo slobodu a u gradu se osjećala kao u mravinjaku.
Došla je do izvora, pustila je konja da pase svježu travu. Sjela je pokraj izvora i gledala vodu koja je bila bistra i svježa.
Ostat će bez ovog, to joj je bilo neshvatljivo.
Voljela se kupati na tom izvoru, to je bilo njezino utočište na koje nitko nije zalazio.
Sada nije imala volje da se okupa.
Plakala je poput malog djeteta.
Biser imanja bio je izvor.
On je predstavljao život a ona je uvijek osjećala strahopoštovanje prema prirodi.
Čovjek je trebao živjeti u skladu s njom i njenim zakonima a ona bi to znala uzvratiti.
Obrisala je suze.
Mrzila je kukavice, osobe koje su se predavale a ona se upravo tako ponašala.
Imanje će kupiti netko tko neće znati cijeniti a to je previše bolno za nju.
Promatrala je kako se drveće ogledava u izvoru, pogledala se u malen slap koji se spuštao prema izvoru. Tisuće kapljica vode slijevalo se u izvor čineći jednu cjelinu.
Imala je dojam kao da cijela priroda plače što će uskoro promijeniti vlasnika.
Ustala je i pozvala konja.
Za samo nekoliko trenutaka on se pojavio.
Stala je pored njega lagano mu milujući vrat a zatim je pošla prema kući.
Otac je bio na istom mjestu na kojem ga je ostavila.
Sav očaj vidio se na njegovom licu.
- U redu je oče!
- Tina mu je prišla i zagrlila ga.
- Postupaš onako kako moraš.
Nitko te ne krivi a ja najmanje.
To je samo dio imanja.
Važno je da to tako shvatimo!
Znam da će svima biti teško ali…
- slegnula je ramenima.
Nije mogla pronaći riječi utjehe.
- Ovo nije život za djevojku poput tebe!
- reče joj otac.
- To nije istina!
- Tina se pobunila
- Tebi trebaju mladi ljudi a toga ovdje nema zbog toga sam te i poslao na školovanje u grad! Trebala bi osnovati obitelj.
- Za to ima vremena, tek mi je 25 godina!
- Tina odmahne rukom.
- Vjeruješ u sudbinu?
- iznenada je upitala oca.
On ju je gledao kao da joj je narasla još jedna glava.
- Da ili ne?
- Tina ga je upitala.
Njen otac je znao koliko je Tina tvrdoglava i zato je morao odgovoriti na njezino pitanje.
-Da.
- ipak je nevoljko odgovorio.
- Onda ti je jasno da se ovo sve događa sa nekim razlogom a koji je to razlog doznat ćemo s vremenom!
- pokušala ga je utješiti.
- Jasno mi je samo da se ovo događa samo zbog jednog -razloga a to je zato što nemamo novaca!
- otac je ljutito odgovorio.
Tina je stala do njega i rekla mu ovo nije smak svijeta, pokušala ga je oraspoložiti.
- Za mene jest! Imam dojam da sam te izdao, tebe, našu obitelj i sve pretke.
-Dobio sam ga da ga sačuvam a to mi nije pošlo za rukom!
- Događa se!
- Tina će tiho.
- Ovo nisu vremena kakva su nekad bila.
- Ne trudi se!
-Nema riječi koje bi me utješile!
-priznao joj je.
- U redu!
- Tina se povukla u svoju sobu.
Ni njoj nije bilo nimalo lako, znala je da otac to zna i možda ga je to najviše pogađalo.
Tjerao ju je sa imanja da ne gleda nekog drugog na mjestu koje je njoj pripadalo.
Samo tako je mogla protumačiti njegove riječi.
Preboljet će ona to, obećala je to samoj sebi.
Trebat će joj vremena ali će preboljeti, u to nije nimalo sumnjala.
Ona je bila jaka i samostalna i sposobna prevladati sve nedaće.
To ju je otac učio.
Od malenih nogu.
Majka ju je učila djevojačkim manirama a on je s njom postupao kao sa nekim tko je odrastao.



2.

Dani su prolazili.
Imanje je bilo atraktivno a to su pokazivali brojni kupci koji su dolazili.
Tina se potpuno povukla u svoju sobu.
Nije željela susresti nikoga niti gledati tu žalosnu povorku koji će novcem kupiti ono što je za njenu i obitelj bilo neprocjenjivo.
Tko zna kakav će lešinar uzeti njeno imanje, točnije dio imanja ispravila se.
Tu večer joj je otac rekao da ima kupca koji će platiti i mnogo više od početne cijene.
Nije bilo lako pristati ali će ugovori biti potpisani.
- A kućica?
- Tina ga je upitala.
- Ona je dio imanja, onaj dio koji uskoro neće biti naš.
- Jasno mi je!
- Tina je šapnula.
- Tina!
- otac ju je pogledao
- Nije važan novac.
Doista pazim da ovaj dio imanja bude u rukama osobe koja će znati cijeniti.
To je najmanje što mogu učiniti.
- Znam!
- Tina se pokušala smiriti.
-Ti ovo imanje voliš više od mene.
Ali …
- pogled joj je postao prazan i pun boli
- … ovo je toliko bolno da imam osjećaj da će mi srce puknuti.
- I ja se tako osjećam!
- otac joj je rekao.
Ni sama nije znala zašto ali je osjećala silnu želju da ode na izvor.
Uskoro to neće biti moguće.
Što će onda?
Izvor joj je bio najomiljenije i najskrovitije sklonište u kojim se mogla prepuštati maštanjima.
U izvorskoj vodi je imala osjećaj slobode.
Uvijek se kupala naga,
voljela je da joj hladna voda miluje tijelo.
Voljela je onaj prvobitni šok koji bi hladna voda izazvala u njenom tijelu.
Preostalo joj je nekoliko dana i ona će iskoristiti svaki trenutak da bude na izvoru.
Za uvijek će ga smatrati svojim, jer je on to postao samim njenim rođenjem.
Činjenica da će promijeniti vlasnika na papiru nije mogla utjecati na ono što je ona osjećala u svom srcu. Samo nekoliko trenutaka kasnije bila je na svom konju, nije bila ni svjesna pogleda koji je pratio njeno kretanje. Čak da je i bila svjesna pitanje je da li bi se uopće obazirala na njega.
Martin je stajao na uzvisini zaklonjen drvećem. Promatrao je kako mu njena figura dolazi u susret. Sklonio se jer nije želio da ga ona ugleda.
Obilazio je imanje kojeg je želio kupiti.
Bio je dovoljan samo pogled da se zaljubi u prirodu koja ga je okruživala.
Godinama je tražio mjesto na koje bi se mogao povući, pobjeći od svijeta u kojem je živio i nije ga pronašao sve do trenutka dok ga nije nazvao njegov agent.
Doista je u pitanju nešto veličanstveno.
Priroda ga je ostavila bez daha.
Sve ono što je sanjao pronašao je na tom mjestu.
Dobio je dozvolu da pogleda imanje sam.
Znao je da kupuje samo jedan dio imanja ali to mu ni najmanje nije smetalo već je nazvao svog agenta i dao mu dozvolu da pokrene kupnju.
Upoznao je vlasnika imanja ali nije znao tko je ta djevojka.
Bilo je očito da ju tjera neopisivi bijes jer je on izvirao iz svake pore njenog bića.
To se moglo vidjeti čak iz te daljine gdje je on stajao. Do tog trenutka nije razmišljao o razlozima prodaje a nije ga ni zanimalo.
Očito je cijela obitelj pala u teške financijske probleme kada se odlučio prodati za njega neprocjenjive dijelove prirode.
Tina se kupala u hladnom izvorskoj vodi i nije joj smetala hladnoća.
Na nju je naviknula još iz djetinjstva.
Smetala joj činjenica da će to mjesto uskoro postati za nju zabranjeno.
Kako će to izdržati nije znala nije ni htjela misliti o tome.
Život se poigrao s njome i to na najgori način ali i s njenom obitelji.
Nije ona bila jedina kojoj je prodaja teško pala.
Ali svoje osjećaje ne smije pokazivati pred svojim roditeljima njima je i onako bilo dovoljno teško.
Otac je prodaju doživio kao izdaju prema svojim precima ali i prema njoj.
Kad se vratila kući krenula je odmah prema svojoj sobi. Legla je na krevet.
Misli su joj bile poput pogleda.
Samo su se u očima nalazile suze, suze koje su označavale nemoć i bijes kojeg je ona htjela kontrolirati. Ali joj to nije polazilo za rukom.
Imala je osjećaj da pada u ponor radi bijesa ali ga nije mogla pokazati.
Pokušala se pribrati.
Nakon nekoliko minuta razmišljanja krenula je pod tuš. Topla voda kao da ju je donekle opustila napetost je postajala manja, ali je još uvijek bila prisutna u velikoj količini.
Kad je izašla iz kupaonice odjenula se čula je kucanje na vratima.
- Naprijed!
- viknula je glasno da ju je osoba s druge strane mogla čuti.
Nije se iznenadila kada je vidjela svoju majku.
Njeno lice…
kada je Tina pogledala u njega trgnula se.
Ako je ona bila očajna njeni roditelji su bili mnogo očajniji.
Cijeli su život radili za to imanje, a sada su se morali odreći onog što im je bilo najvrjednije.
Tina je osjetila koliko je bila nepravedna prema njima, ali i prema samoj sebi.
Život je išao dalje a ona je živjela za onim što se nije dalo promijeniti.
- Kako si?
- majka je sjela na rub kreveta ali nije gledala prema Tini.
Izbjegavala je njen pogled.
Ponašala se kao da je ona kriva za sve, ali to nije bila istina.
- Dobro.
– Tina se natjera na osmijeh.
- Sigurna si u to?
- majka je nastavila s pitanjima.
Tina je došla do ruba kreveta.
Sjela je do majke i uhvatila ju za ruku.
Neko vrijeme je promatrala njene oči u kojima nije bilo nade.
Promatrala je svaku boru na njenom licu.
Nikada ju tako pažljivo nije promatrala, imala je dojam da dopire do same srži njene duše, a u toj duši se nalazio očaj i ništa više.
- Naravno!
- Tina je rekla mirno.
– A izvor ?
- majka će tihim glasom.
- Zašto misliš da mi život bez njega nema smisla ?
-upitala je Tina majku.
- Znam koliko ti znači.
- majka je rekla s tugom.
- Pa što?
Znači mi ali u tome nema ništa loše!
Ljudi se vežu za stvari za….
- To nije obična povezanost!
- majka je tiho rekla.
- Nego što?
- Tina je pokušala biti što mirnija radi majke.
- Meni ste važniji ti i otac od izvora!
Oči njene majke napunile su se suzama.
- To mi je velika utjeha.
Cijeli smo život posvetili tome da tebe poštedimo svega ali nam to nije pošlo za rukom.
-Zbog toga se osjećam da sam zakazala kao roditelj, kao osoba!
- reče majka.
- Zar misliš da ja to ne vidim?
- Tina ju je upitala.
- Ne bi smo trebali očajavati vremena su teška.
-Mnogi su ljudi ostali bez domova a mi svoj i dalje imamo.
-Ostali smo bez dijela imanja a to je očito tako trebalo biti!
-Znam koliko se otac brinuo, znam da nije želio da se ovo dogodi, ali smo mi svi žrtve okolnosti.
-Nadam se da nas ovo neće udaljiti.
-Kako mi se čini to bi se moglo dogoditi.
-Svi u sebi nosimo veliku količinu boli.
-A ta nas bol treba s bližiti a ne udaljiti.
-I nakon prodaje ćemo imati imanje koje je najveće u okolici.
-Žrtvovat ćemo jedan dio da bi spasili ostatak.
-To je sasvim logično.
-Nikad mi nije palo na um preispitat očevu odluku ili po sumnjati u nju.
-Niste zakazali kao roditelji uvijek sam mislila i sad mislim da imam najbolje roditelje na svijetu!
– Tina će odlučno
- Hvala ti.
- majka je tiho rekla.
Bila je vidljivo mirnija.
- Tko će kupiti imanje?
- Tina je postavila pitanje kojeg se najviše bojala.
- Ne znam dosta ih je bilo mislim da….
– majka je slegnula ramenima.
- Što?
- Tina će znatiželjno.
- Mislim da smo pronašli pravog kupca.
-Otac upravo razgovara s njim.
- Ovdje je?
- Tina je ustala pa zatim opet sjela.
- Ne! Otac s njim razgovara preko telefona!
– majka će kratko.
- Ah, tako!
- Tina je tiho rekla.
- Bit će sve u redu!
–majka ju pogladi po licu i ustane.
– Odmori se kćeri!
Tko zna što nam sutra nosi!
S tim riječima majka napusti sobu.










3.

U jutro je rano ustala i odmah se uputila u štalu. Uzjahala je konja i uputila se do izvora.
Sjela je na svoje omiljeno mjesto i zamislila se.
Iznenada je čula kako nešto pucketa nedaleko od nje. Okrenula se prema tom zvuku koji se nije uklapao u zvukove prirode koji su je okruživali.
Kad je vidjela muškarca pred sobom trgnula se.
Oči su joj se ispunile strahom, mržnjom i tko zna kakvim sve osjećajima.
Ona ih nije mogla ni svrstati u bilo koju skupinu jer su joj bili nepoznati.
Promatrala je stranca.
Mogao je imati oko 35 godina i izgledao je….
Nije mogla pronaći riječi kojima bi ga opisala. Veličanstveno, ali ipak nekako prirodno, opušteno, kao da ovdje pripada.
- Oprostite!
- muškarac je tiho rekao.
- Ja sam Martin!
Tina je šutjela.
Što je taj stranac radio ovdje?
A onda je pomislila da se ona možda nalazi na tuđem posjedu.
Tina se predstavila pružajući mu ruku.
Kad ju je on prihvatio ona je brzo povukla ruku.
Promatrala je tog stranca.
Imao je vitko mišićavo tijelo.
Bio je izrazito visok i ona je morala podignuti glavu da bi vidjela njegovo lice.
Prvo je uočila plave oči koje su bile neobično plave boje.
Imala je dojam da se komadić neba odražavao u njegovim očima.
Trepavice malo preduge za muškarca, te naglašene jagodice i brada.
Pravilan nos i pune usne bili su samo dio sklada koji se nalazio na njegovom licu, a gusta tamna kosa samo je popunjavala taj dojam savršenstva.
Tina ga je istog trena stavila na listu onih koji su nepoželjni u njenom životu.
Stvarno je bila opčinjena njegovom ljepotom.
- Vaše ime mi ništa ne znači!
- Tina je rekla kruto.
Martin se osmjehnuo.
Ona je imala pravo, njegovo ime njoj nije ništa značilo. Ali njemu njeno ime jest.
Kada sazna da je on kupio imanje njeno ponašanje će se promijeniti.
Upozorenje na njenu povezanost s imanjem.
On je dobio od njenog oca.
On joj nije imao namjeru bilo što braniti.
Ako hoće doći na izvor on joj neće braniti.
Ja sam kupio ovaj dio imanja rekao je tiho.
-Tina se trgnula.
Spustila je pogled.
Govor njenog tijela bio je dovoljno jasan.
Nije ga željela pogledati nakon onog što je saznala. Martin se osmjehnuo.
Izgledala je krko i ranjivo ali je znao da taj izgled samo zavarava.
Osobe koje su odrasle u prirodi jake su i nepredvidljive poput nje.
Nije očekivao da će sresti mladu i tako lijepu osobu poput nje na tako pustom mjestu.
Bila je jako lijepa i to bez malo šminke.
Rijetko je imao prilike sresti osobu koja imala tako prirodnu ljepotu poput nje.
Tamna kosa, još tamnije oči, božanstveno tijelo.
To je bilo prvo što je na njoj vidio.
Sigurno se u njoj skrivala pritajena vatra.
Bila je najljepša djevojka koju je ikad vidio.
Osmjehnuo se.
-Oprostite Tina je ustuknula.
Nisam željela smetati rekla je tiho glasom koji je pucao od pritajenih osjećaja.
–Ne smetate Martin je rekao.
Vidio je kako se njeno raspoloženje naglo promijenilo. Lice joj je ostalo blijedo a usne su joj podrhtavale.
-Volio bi da mi pokažete imanje pokušao joj je pružiti ruku prijateljstva ali je ona odmahnula glavom.
-Ja nisam nikakav vodič rekla mu je i još se jednom ispričavam hladno je odgovorila.
-Došla sam na vaše imanje….
- Zovite me Martin trudio se steći njeno povjerenje ali je to bilo nemoguće.
Ona je unaprijed odlučila mrziti ga.
- A protiv toga se bilo teško boriti.
-Ne Tina je odbila ruku prijateljstva koju je on pružao njoj.
Martin je neko vrijeme samo stajao a kad je vidio da ona ima namjeru otići osjetio je silnu želju da je spriječi u tome.
Pošao je za njom i uhvati ju za ruku.
Kad se ona okrenula prema njemu prostrijelila ga pogledom.
Martin je zastao ali je njegova odlučnost zadivljujuća.
-Tina izgovorio je njeno ime povišenim glasom ne želim da između nas bukne neprijateljstvo i mržnja.
Pokušao ju je zadržati ali se ona istrgnula svoju ruku iz njegove.
-Ja nikoga ne mrzim prosiktala je ne gledajući u oči.
-Nalazim se na imanju koje nije moje i bilo bi sasvim pristojno da odem sa njega rekla je hladno.
A glas joj je bio toliko hladan da se Martin stresao.
-Ako sam ja kupio imanje….
-Mene niste kupili pogriješila sam i ovo se neće ponoviti i žao mi je rekla je tina ljutito.
- Ne smetaš mi Martin ju je uvjeravao.
-Na ovaj izvor možeš doći kada god poželiš….
- Ne pada mi napamet rekla je Tina ljutito.
-Ovo nije moje.
-Nije više tuga se nazirala u njenom glasu.
-To ništa ne znači Martin je nastojao približiti joj se ali je ona oko sebe podigla zid koji on nije moga priječi jer mu to ona nije dozvoljavala.
Tina je krenula prema konju.
- Znam granicu do koje mogu ići rekla mu je Tina na odlasku.
Kada je uzjahala konja nije se ni okrenula dok je ona u galopu odlazila on je ostao stajati na istom mjestu osmjeh mu nije silazio s usana.
Bilo je to jedno od najboljih poznanstva.
Nalazio se u divljini a i Tina je nešto od te divljine imala u sebi.
Nešto neukrotivo nalazilo se u očima.
Znao je kako se ona osjeća.
Ona je smatrala da je on uzeo nešto što je njeno a to što je njeno on je kupio nije bilo važno.
Promatrala ga je kao osobu koja je otela nešto njeno a on ju nije mogao kriviti zbog toga.
Koliko je godina mogla imati?
-Nešto više od dvadeset?
Ljepota njene mladosti ostavila ga je bez daha.
Još uvijek je imala onaj dječji prkos u sebi a toga je oduševilo.
Ništa pred njim nije glumila.
Promatrao je izvor i bilo mu je jasno zašto je ona tako reagirala.
Kada je prvi put vidio tu prirodnu ljepotu osjećao se ispunjenim.
Bez lažne skromnosti trebao je sebi priznati da je imao osjećaj da ovdje oduvijek pripada.
Zaljubio se u to mjesto odmah čim ga je vidio.
Sigurno joj je bilo teško ostati bez svega toga.
On joj nikada neće zabraniti da dođe na izvor ali s obzirom na činjenicu koliko je ona bila ponosna ona neće pristati na to.
U što će se sve to pretvoriti?
- Njeni roditelji su ga pozvali na večeru.
To je trebalo biti uspostava dobro susjedskih odnosa ili se možda prevario?
- Tina će sve učiniti da se ne osjeća udobno.
Vratio se u malenu kućicu koja će uskoro biti preuređena.
Bit će to minimalne promjene gotovo neznatne.
Oduvijek je želio živjeti u skladu s prirodom ali sve dok nije kupio ovo imanje nije imao prilike za to.
Posao koji je radio mogao ga je i odavde raditi.
- Bio je poznati slikar.
- Kad se vratio u kućicu razmišljao je o Tini.
Čini mu se da ona nije baš doživjela susret s njim.
- Koliko god se trudila ne pokazati sve ono što se nalazi u njenoj duši on je mogao vidjeti i ono što se ona potrudila sakriti.
- Kupoprodajni ugovor bi trebao uskoro biti potpisan a to je jedino što je želio požuriti.
- Dio novca se već nalazio kod oca od Tine.
- A ostali dio će uskoro sjesti na njegov račun.
- Bio je tako ponosan na sebe sve do trenutka kad je sreo Tinu.
-Tek je u tom trenutku postao svjestan koliko je ona pogođena prodajom.
Ljudi se teško odvajaju od onoga što smatraju svojim ali niko ne može utjecati na događaje koji sve promjene. Njima je očito nešto krenulo po zlu a da su bili samo jedni od mnogih to mu je bilo jasno.
Uzeo je platno i počeo slikati.
Nakon nekoliko sati rada počeo se spremati za večeru na koju je bio pozvan.
Ni za ništa na ovom svijetu to ne bi propustio.
Tina je u njemu nešto pokrenula a on nije znao što je u pitanju.
Saznat će obećava samom sebi.
Bio je dovoljno zreo da shvati posebnost tih osjećaja koji su i njega samog iznenadili.
Osmjehnuo se.
On nije bio osoba koja bi se predala.
Ako je nešto zagolicalo njegovu maštu ili srce kao što je u ovom slučaju on će nastaviti istraživati sve dok ne bude potpuno zadovoljan onim što je otkrio.
Ni jedna žena nije izazvala kod njega toliko zanimanja. Zašto?
Bila je lijepa to nije moga poreći ali nije samo ljepota bila u pitanju.
Imala je nešto posebno nešto što ga je ostavilo bez daha. Rijetke su bile osobe koje su tako privlačne kao ona.
A ona je svoju privlačnost skrivala iza otvorene mržnje jednom će ju upoznati onako kako je želio a to je obećanje samom sebi dao.
A kad to učini on to i ispuni.
Za njega nije postajalo ništa što je nemoguće.
Kada bi nešto poželio to bi i dobio.
Takav je bio u poslu ali i u životu a u tom trenutku je silno želio prijeći zid kojim se Tina opasala.
To će biti teško što je i poticalo onu želju za izazovom koja se nalazila u njemu.
Pokušat će s prijateljstvom.
Ona je trebala znati da on nije kriv što se događalo njenoj obitelji.
Silno ga je zanimalo što će se te večeri dogoditi.
Njenog oca je upoznao.
Vidio je koliko je prodaja bila bolna za njega a on ju je htio ublažiti ali nije pronalazio način za to.
Kada je pokucao na vrata njihove kuće čuo je korake gotovo nesvjesno prošao je rukom kroz kosu.
Vrata mu je otvorila mama od Tine dovoljan je bio samo jedan pogled na njeno lice da mu potvrdi kako je upravu.
Da je ova prodaja svima teško pala.
Ona ga je ljubazno pozvala u kuću.
U njenom ponašanju nije bilo ni malo neprijateljstva.
Ili se kontrolirala ili nešto takvo nije ni osjećala.
Kada je ušao za stolom je sjedila Tina ali i njen otac. Pozdravio se sa svima i sjeo na ponuđeno mjesto.
Ako je razgovor u početku i zapinjao tijekom večeri se sve počelo mijenjati.
Svi su sudjelovali osim Tine ona se i dalje ponašala kao da joj je on neprijatelj a to njenim roditeljima nije promaklo.
Tina majka joj se obratila.
-Ponašaš se poput malenog djeteta!- ukorila ju majka.
Tina ju je samo pogledala oči su joj bile pune suza.
-A kako bi se trebala ponašati?
– upitala je majku.
- Imamo gosta!- majka je nastavila istim tonom.
-Ovdje sam samo radi pristojnosti.
-Tina je rekla ljutito.
-S prezirom je odmjerila Martina.
Otvoreno neprijateljstvo pokazivala je u svakom pogledu.
-Otac i ja idemo pretočiti vino u podrum.- majka je dala znak njenom ocu.
Tina je bila bijesna.
Ono što je htjela izbjeći upravo se dogodilo.
Roditelji su je ostavili na cjedilu.
Ostat će sama s osobom koju je htjela izbaciti iz kuće. Kako da glumi ljubaznost kada je nije osjećala?
Oni su se ponašali kao da to nisu razumjeli.
Kad su ostali sami.
Martin se okrenuo prema njoj.
Samo ju je promatrao.
-Mržnja mi zna ponekad i laskati.- rekao je uz osmjeh ali sa sjajem u očima koji ju je naprosto izazivao.
-Onda imaš sva laskanja na ovom svijetu.
-Tina mu je od brusila.
-Možeš biti svaku večer ovdje, možeš imati dio mojeg imanja ali ćeš uvijek biti stranac za mene.- nastavila je vatreno- To se ne može promijeniti!- žestoko mu je odbrusila Tina.
Martin se zabavljao dok ju je slušao.
- Ali to se sve može promijeniti.- reče Martin.
-Sumnjam!- Tina mu žestoko odbrusila.
-Možeš šarmirati moje roditelje ali ne i mene ja sam imuna na taj tvoj proziran šarm.
-Ne bi trebao smesti s uma da si upravo ti ona osoba koja je kupila imanje….
-Nisam ga oteo to bi trebala imati na umu.
-Martin ju je ljutito prekinuo.
-Ponašaš se kao dijete.- upozorio ju je.
-Ponašam se onako kako ja želim.
-Odrasla si Tina!- uz smijeh joj je rekao-Ja za ništa nisam kriv. Tvoj otac je prodavao a ja kupio.
To rade svi civilizirani ljudi.
-Jednom kada shvatiš da ja ne snosim nikakvu krivnju uvidjet ćeš koliko si bila nepravedna želim ti reći da se možeš ponašati kao i do sada.
-Neće mi nimalo smetati da odlaziš na izvor.
-Zašto bi mijenjala navike?
Nije mi bila namjera zagorčati ti život.
-Došao sam pružiti ruku prijateljstva a ti ju uporno odbijaš.
-Zašto se tako ponašaš?
Ovdje nema ljudi a vjeruj mi ponekad bi mi razgovor s tobom dobro došao ali ne ovakav govorio je tiho.
-Zašto baš moje imanje?
-Upitala ga je kruto.
-Mislim da ti je to jasno.
-Ne postoji ljepše mjesto od ovoga jednostavno joj je odgovorio.
-Nisi kupio moju naklonost upozorila ga je.
-Nisam martin joj je ravno dužno rekao.
-Ali sam se očito preplatio na mržnju koja hara u tebi. -Ni to mi nije bila namjera.
- Zašto me mrziš?
-Otvoreno ju je upitao.
-Tina je stala u pola pokreta.
Njegova otvorenost je bila poput otrova.
Uništavala je njenu mržnju a ona nije željela da se njeni osjećaji promjene.
Željela ga je mrziti i to joj je donekle polazilo za rukom. Na njenu mržnju on nije odgovarao kako je ona željela. Trebao je i on nju mrziti ali kod njega nije bilo ni traga tih osjećaja.
-Ja za ništa nisam kriv pokušao joj je Martin po ne zna koji put objasniti da on nije za ništa kriv.
-To je bilo moje imanje.
-Jednom će opet biti moje obećala je njemu ali i sebi samoj.
Martin se trgnuo nije moga ni pomisliti koliko joj to imanje znači.
-Kako?
Ipak je bio toliko radoznao da je upita.
Novac sve mijenja rekla je.
-Jednom ću ga imati toliko da ga opet mogu kupiti ono što već generacijama pripada mojoj obitelji radit ću stalno i cijeli život ću posvetiti tome vatreno je rekla. -Pokušat ćeš me i zavesti?- izazivao ju je.
-Tina ga je pogledala kao da je utvara.
-Ne bi sebe prodala za nikakvo imanje rekla je ljutito. Ako si na to mislio zaboravi ustala je od stola ali je ponovo sjela.
-Možeš imati sav novac na ovom svijetu, možeš kupiti sve nekretnine u okolici ali ne i mene.
-To nisam ni namjeravao,ako želiš nudim ti posao!-nastavio ju je izazivati.
- Ne treba mi ništa od tebe!- planula je-Mogu i zamisliti kakvi su ti tvoji planovi!- pjenila se od bijesa.
-Imaš dio imanja ali ti to neda za prav da budeš dio obitelji. To mjesto nisi kupio!- opet je ustala nervozno šećući po prostoriji.
-Martin je pratio svaki njen pokret.
Lice mu je bilo poput maske ili je samo dobro skrivao sve ono što se u njemu događalo.
Koliko god je on sebe mogao kontrolirati.
Tina sebe nije.
Šalio se na njen račun a to ju je još više ljutilo.
Kupnju imanja bi mu i još nekako oprostila ali njegovo ponašanje…
Ono je bilo toliko iritirajuće da je Tina jedva odolijevala da ga ne izbaci iz kuće.
Kad je malo bolje razmislila shvatila je da se ponaša poput djeteta.
Davala mu oružje koje je mogao upotrijebiti protiv nje a to je bila prva greška koju je učinila.
Odlučila je promijeniti ponašanje.
Okrenula se prema njemu s osmjehom na usnama.
Imala je na umu da prijatelje treba držati blizu sebe a neprijatelje još bliže.
Kakav posao nudiš?
Upitala ga je tiho.
-Radim portrete.
-Za nekoliko mjeseci imam izložbu.
-Ako bi mi pozirala.
-Dobro bi ti platio.
-Od nečega se mora početi.
-Ako želiš imanje natrag ti ćeš biti prva osoba kojoj ću prodati.
- Ja se nikada ne vežem ni za jedno mjesto slagao je.
Za imanje koje je kupio se vezao ali ona to nije trebala znati.
-Dakle tako Tina uzdahnula.
-Tebi je kupnja imanja samo hir zaključila je.
-Ne Martin je odmahnuo glavom.
-To je mjesto na kojem ču raditi a tu ima bezbroj načina da se probudi inspiracija meni samo to treba.
-Kada jednom iscrpim prodat ču imanje.
-Tebi dajem priliku da počneš skupljat novac vidio je da se njen otpor lomi.
A to je mogla biti i zamka trebao je biti oprezan.
Mržnja zna biti dobra motivacija.
A njena nagla promjena ponašanja samo je ukazivala na to da je promijenila taktiku.
Ženinu mržnju shvaćao ozbiljno a ona je žena.
Imala je tako poželjno tijelo i prelijepo lice ali i narav koja je još uvijek bila neukroćena.
-To je milostinja?
Tina ga je upitala.
-Ne Martin je odlučno odmahnuo glavom nije mi ni na kraj pameti to proglasiti milostinjom ja sam poslovan čovjek…..
Ako nešto drugo imaš na umu ISUSE.
-Martin ju je prekinuo uzvikom te riječi.
-Ja ne bježim pred zakonom.
-Nikada ne uzimam ono što mi nije ponuđeno to ne bi trebala s mesti uma čak ne uzimam ni ponuđeno ako to ne želim.
Tako da bi svaka tvoja teorija mogla pasti u vodu.
-Kada joj je rekao sve to.
-Ostala je bez riječi.
-Bila bi glupa kada to ne bi prihvatila.
-Ipak bojala se da se iza toga svega ne krije zamka.
-Samo poziranje?
-Željela je biti sigurna da je dobro čula.
-Naravno Martin se ponašao kao da ne vidi strah u njenom pogledu.
-Ti nisi djevojka kakvu bi po želio za zabavu napomenu je.
-Kada je vidio njezin izraz lica pokajao se zbog toga.
-Nisam mislio na ono što ti je palo na um.
-Ti si djevojka kavu si muškarac može samo poželjeti imati pokraj sebe za uvijek ispravio se ali je vidio da ona nato nije reagirala.
-Ne laži!- Tina mu je odbrusila.
-Poznajem takve izgovore iza njih se krije ravnodušnost a ona mi odgovara u ovom trenutku.
-I meni.- Martin je slagao bio je spreman na sve samo da ona pristane biti uz njega.
-Nitko u njemu nije probudio toliko zanimanje koliko je ona.
Želio ju je bolje upoznati a jedini način je bio ovaj koji joj je predložio.
-Ona je željela novac za imanje a on njeno društvo.
-Onda je to uredu.
Tina je tiho rekla tada su se vratili njeni roditelji.
-Tina se pokušala smiriti i sudjelovati u razgovoru.
-Ali je to stvaralo napor koji nije bio poželjan u tom trenutku.
Bila je napeta poput strune i nikako se nije mogla opustiti u njegovoj prisutnosti.
Život ju je mučio na razne načine a njoj nije preostalo ništa drugo nego da prihvati to mučenje.
Jednom će i to prestati.
-Obećala je to samoj sebi.
Još uvijek nije imala nikakav plan ali je znala da će smisliti nešto savršeno nešto što će joj pomoći da vrati imanje.
-Morao bi poći.- Martin je ustao.
-Tina isprati gosta.- majka joj je rekla nakon što se on pozdravio sa njima.
-Tina ju je poslušala kad su izišli Martin se okrenuo prema njoj.
Sutra te očekujem oko podneva.
-Tako kasno?
-Tina je bila zaprepaštena.
-Onda je svijetlost najbolja.- njegov izgled nije bio baš uvjerljiv kako je on želio da zvuči.
-Uredu!- Tina je pristala.
-Nije imala izbora.
-Mislila je na novac koji će dobiti.
-Sjedit će pred njim a on će joj to platiti.
-Jak motiv a i želja je da vrati imanje.
-Kada se to jednog dana dogodi tek onda će biti njena sreća potpuna i bez ikakve mrlje.
-Zasada će se pomiriti sa svim a onda će se sve promijeniti.
Dijete u njoj je bilo povrijeđeno ali se trebala trgnuti.
-Martin je samo kupio ono što je bilo na prodaju.
Imao je novac i mogao je kupiti sve što poželi.
-Otišla je leći jer sutra je novi dan za nove početke.



4.
Kad je ustala srce joj je uzbuđeno lupalo.
Poznavala je svaki pedalj na tom imanju a postojala su mjesta koja neće moći posjećivati onako kako je to ona željela.
-To nije bilo toliko važno pomislila je ona.
-Imala je mnogo važnijih ideja a jedna od njih je bila zaraditi novac.
-Što ako se to nikad ne dogodi?
-Što onda nije željela misliti na to.
Nakon doručka je pomogla ocu na imanju.
A nešto prije podneva je krenula prema Martinovoj kučici.
-Obećala je da će doći a ona je svoja obećanja uvijek ispunjavala.
Ipak u njoj je postojala doza straha koja joj je bila potpuno strana.
-Bit će s Martinom sama u njegovoj kućici.
-Što ako on nije ono što je rekao?
-Što ako nešto pokuša?
-Milijun pitanja se vrzmalo po njenoj glavi ali ona nije ni na jedno znala odgovor.
Vrijeme će pokazati dali su njeni strahovi bili opravdani ili ne.
Martin je u njoj budio povjerenje ali ona nije bila spremna vjerovati u svoju intuiciju.
Ponekad unutarnji glas laže a ona je vjerovala da je tako bilo i ovog trenutka.
Kad je pokucala na vrata kućice Martin je odmah otvorio.
Stigla si?
-Rekao je ozbiljno.
Mislio sam da će se predomisliti nastavio je istim tonom.
-Možda i bi da nije novac u pitanju!- rekla je kruto Tina.
- A on mi je potreban da ostvarim neke svoje ciljeve .-objasnila je svoje riječi.
-Svi ih mi imamo.- Martin ju je pustio da uđe u kučicu. Donio joj je svježe skuhanu kavu.
-Ne mogu te slikati s tim grčem na licu trebala bi se opustiti.
-Želim oslikati tu vedrinu u tvojim očima ja trebam toplinu na tvom licu a ne mržnju Tina.
Ostavio je kavu ispred nje a zatim je sjeo.
Promatrao ju je neko vrijeme.
Tina je osjetila nelagodu zbog toga.
Kao umjetniku sigurno mu nije promaknula ni najmanja sitnica.
Svaka mana na njenom licu činit će mu se neizmjerno velikom.
Zašto je nju izabrao?
-Zato što nije imao koga?
-U ovoj pustoši ljudi su u istinu rijetki a on nije mogao birati kao i što njen otac nije mogao birati kad je imanje bilo u pitanju.
Znam da tu toplinu posjeduješ rekao je martin uvjereno. Isto tako znam da će trebati vremena da to ostvariš dok sam ja prisutan ako se to ikada dogodi.
-Ovako ćemo opusti se i misli na nešto lijepo jer ja ne želim slikati santu leda u ljudskom obliku a to ti mora biti jasno.
-Ako želiš zaraditi novac trebat će se potruditi to je najmanje što možeš učiniti.
-Trebat će mi mnogo strpljenja s tobom ali znam da ću nakraju postići ono što želim.
-Kada popijemo kavu napravit ću samo skice.
-Znam da me ne voliš ali nemaš ni razloga za mržnju.
- Jedina si osoba s kojom bi mogao komunicirati.
-Naše poznanstvo bi se moglo pretvoriti u prijateljstvo.
- Kao što sam rekao na izvor možeš dolaziti kao i prije ništa se nije promijenilo meni to neće nimalo smetati ovdje sam da bi radio a ne da bi se svađao oko sitnica ili sebi stvarao neprijatelje.
-Želio sam mir a ovdje ga imam.
-Da sam želio gomilu ljudi ostao bi u gradu.
-Ne volim ići stazama nesreće a ja vidim da si ti nesretna zbog imanja.
-Tko zna jeli ovo djelo sudbine?
-Možda i jest.
-To nam je još uvijek nepoznato.
-Ne mogu biti sretan ako ti to nisi rekao je tiho a ono što je govorio odražavalo mu se i u očima.
-Kako dirljivo !
-Tina je podrugljivo rekla.
-Nije mu vjerovala nijedne riječi.
Već je na učila kamo vode sve njegove riječi.
-Veliko dušno joj nudi da nastavi dolaziti na izvor samo da bi u njoj izazvao osjećaje da mu je nešto dužna.
- Nitko se ne ponaša ovako kako on to čini da je ona na njegovom mjestu ne bi dozvolila da ju netko ometa na imanju.
Ako je ovdje došao pronaći mir njoj je nudio da ga ona poremeti.
Nije to imalo nikakvog smisla.
Koliko god on bio veliko dušan u tom trenutku je ona sumnjala u tu njegovu velikodušnost.
Bi li on to dozvolio i njenoj majci i ocu?
Sumnjala je u to.
Bilo je očito kako traži način da bude u njenom društvu. Novac koji joj je ponudio bio je prevelik a ona je toga bila svjesna.
On je plaćao a ona je samo trebala pozirati.
Mislila je da on neće vidjeti što se nalazi ispod površine ali se prevarila on itekako poznaje ljude.
Sama činjenica što ima talent za ono što vidi prenese na papir ili platno činila ga je posebnim.
Imao je oko za sitnice i ono što bi običnom čovjeku promaknulo njemu nikako neće.
-Hvala ti što misliš na mene ali nema potrebe da mi predlažeš da budem na imanju koje više nije moje nastavila je istim tonom Tina.
Martin ju promatrao bez prekida uzeo je šalicu i otpio gutljaj kave.
Nije mogla izdržati njegov pogled spustila je svoj netko vrijeme je promatrala svoje ruke koje su se nalazile u krilu a zatim je pozornost posvetila unutrašnjosti kolibe. Gotovo ništa nije dirano ali je u kolibi bilo mnogo detalja koji su odavali prisutnost novog vlasnika.
Tina je osjetila bol u svom srcu.
Teško joj je bilo pomiriti činjenicom da ovo više nije njeno a kako vrijeme bude prolazilo doista je mislila da će ta bol postajati sve veća i veća.
Osjećala je njegov pogled na sebi.
Nije joj bilo nimalo ugodno nikome ni ne bi da je na njezinom mjestu.
Gotovo je osjećala kako je njegov pogled peče i kako dopire do same srži njene duše.
Doslovno je imala osjećaj kako on skida sloj po sloj i kako mu je sve ono što je ona željela da ostane skriveno da mu je dostupno na neki način.
-Zašto si tako neraspoložena?
Martin ju je upitao.
-Ja ti nudim ruku prijateljstva a ti je grizeš.- pokušao joj je objasniti što ona radi ali je to u njoj izazvalo još veću ljutnju.
-Stvarno ?
Tina mu se pokušala osmjehnuti.
Podigla je pogled i susrela se s njegovim očima.
Nije bilo lako izdržati taj njegov prodorni pogled.
Ali je to njoj pošlo za rukom.
Ona se ne bi trebala povlačiti pred njim niti se trebala skrivati svoje osjećaje.
Ako je on imao jak karakter ni njen nije zaostao.
Istina bila je mnogo mlađa od njega i nedostajalo joj je iskustvo koje je on imao ali ona to nikako nije smatrala manom ni nedostatkom.
-Martin joj je rekao da se ponaša kao da je djevojčica a možda to i jesi glasno je izrekao svoje mišljenje.
-To je samo varka Tina je pokazala koliko su je njegove riječi povrijedile.
Nju nitko nije mogao smatrati djetetom jer ona to nije ni bila.
Djetinjstvo je bilo razdoblje koje se nalazilo iza nje a ona je odrasla.
Nikako ga nije mogla razumjeti u jednom trenutku se prema njoj ponašao kao da mu se sviđa ovo što pred sobom vidi a već idućeg bi je spustio na zemlju na način koji je to učinio u tom trenutku.
-Znam Martin se osmjehnuo.
-Pred sobom imam prelijepo lice i tijelo žene bio bi potpuno slijep kada to ne bi vidio.
Tina je osjetila kako joj rumenilo prekriva lice.
Osjećala je silnu nelagodu a pred njim ju nije mogla sakriti.
Bila je tako ljuta na samu sebe.
Odrastanje je trebalo donijeti mnoge promjene a ona se u istinu osjećala poput djevojčice.
Ja ovdje nisam….
-Ti si ovdje model Martin ju je prekinuo.
Ja volim upoznati osobe koje slikam.
Kada se to dogodi onda je mnogo jednostavnije prenijeti na platno ono što se ispred mene nalazi ti imaš nešto što bi svakog slikara po nutkalo na istraživanje.
-Nikada ljude ne promatram samo po vanjštini.
-Tako ni tebe neću promatrati.
-Treba ti biti jasno da nas cjelinom čini vanjština i nutrina.
-Jedno bez drugog ne vrijedi.
-Taj spoj nas čini posebnima a najbolji dokaz je zato sve jednojajčani blizanci.
Upoznao sam ih nekoliko i mogu ti reći da sam ostao iznenađen sličnostima ali i različitostima.
- Dva gotovo identična tijela ali sve ostalo se razlikuje.
-Nije li priroda veličanstvena?
-Onaj raskoš te svoje veličanstvenosti pokazuje na svakom koraku.
-Jasni su mi osjećaji koji te vežu za ovaj dio imanja. -Mislim da ovo smatraš dijelom sebe a ja sam ušao na zabranjeno područje.
-Iz tvoje perspektive je to neoprostivo ali nisi u stanju sagledati činjenice i iz druge perspektive.
-Možda to ne želiš.
-To tvoje durenje ni malo ti ne pristaje.
-Odrasla si osoba prihvati činjenice ali ti to nisi u stanju. Njegove riječi su je gotovo vrijeđale a najviše pogodila činjenica što su bile istinite.
Da teško joj je bilo pomiriti se činjenicom da je ostala bez imanja.
Znala je da se samo zanosi mišlju da bi taj dio imanja jednom mogla vratiti u svoj posjed.
Koliko god to zvučalo nemoguće ona je trebala imati cilj koji će je tjerati naprijed i imala ga je to što je on bio neostvarljiv nije ju trebalo obeshrabriti.
Čuda se događaju i život je uistinu prevrtljiv.
Svašta se može dogoditi.
Ako išta život ima onda ima bezbroj iznenađenja koja nas ostavljaju bez daha.
Ona nije željela biti još jednom iznenađena.
Što got da se dogodi u budućnosti ona će biti spremna na to.
Od novca koji je njen otac dobio sigurno će nešto i ostati.
A ona će se potruditi uvećati svotu.
Nadala se da ima pravo.
Ako Martin ikada odluči prodati svoj dio rekao je da će ona biti prva kojoj će ponuditi.
To je baš i nije tješilo ali drugačiju utjehu nije imala. -Ovdje sam radi poziranja!- Tina mu je naglasila.
-Opusti se!- Martin joj je savjetovao.
-Trebala bi imati povjerenja u mene.- šaputao je Martin.
-Ja te ne poznajem.- Tina je prkosno rekla.
-Ali si ipak došla ovamo mislim da djela ponekad dovoljno govore čak i više od riječi koje znaju biti beznačajne.
-Znaš da sam ovdje došla zbog novca.- Tina je osjetila kako ljutnja u njoj raste.
-I imaš motiv a to je dovoljno za početak
-Martin se osmjehnuo.
-Tina ga je promatrala.
-Izgledao je doista prelijepo.
-Bio je najljepši muškarac kojeg je ikada vidjela.
-Imao je zrelost i iskustvo a to se izražavalo na njegovom licu.
Sve što je jedna žena mogla poželjeti on je imao. Sigurno se iza njega nalazio buran život bezbroj avantura i mnogo slomljenih srdaca.
Taj spisak je sigurno dug a ona se nikako nije željela naći na njemu.
Lako bi ga bilo zavoljeti.
Nije mogla ne vidjeti toplinu u njegovim očima a način na koji ju je promatrao izazivalo je trnce duž njene kralježnice.
Morala je pripaziti na svoje ponašanje.
Ako to ne učini mogla bi se zaljubiti.
On je u njoj probudio ono što još nijednom muškarcu nije pošlo za rukom a nije ju ni do taknuo.
Njeno srce ju je upozoravalo a to nikada prije nije činilo.
Nije li vrijeme da krenemo s poslom?
-Tina je nervozno pitala.
-Jest!- Martin je ustao.
Neko vrijeme je samo tako stajao onda joj se osmjehnuo.
Idem potražiti platno a zato vrijeme se ti pokušaj pribrati savjetovao ju je.
Svijetlost je gotovo idealna a savršena svijetlost neće dugo potrajati.
Tina je klimnula ramenima.
Bilo joj je sasvim svejedno što će on učiniti ona je tu zbog novca a to je obadvoma bilo jasno.
Martin je krenuo prema izlaznim vratima.
Znala je da neće biti nimalo lijepo satima sjediti pred Martinom ali je ona imala prostranstvo mašte koja će joj pomoći da sve to prebrodi.
Kad se vratio nakon nekoliko trenutaka osmjeh mu se nalazio na licu Tina je ustala.
U ruci je držala šalicu s kavom.
-Sve sam sredio njegove riječi su bile znak da krene za njim i krenula je.
Korak joj je bio težak i imala je dojam da će se njih dvoje uskoro sukobiti.
Ništa ju nije moglo razuvjeriti.
-Razumijem Tina je pošla za njim.
Kada je ušla u prostoriju zastala je na trenutak. Pogledala je u sjedalicu koja se nalazila sa suprotne strane prozora.
-Ovdje trebam sjesti?
Tina je krenula prema sjedalici.
-Da Tina Martin joj se osmjehnuo.
-Tu je tvoje mjesto rekao je martin.
-Ali samo privremeno nije mogla da ga ne bocne svojom podrugljivošću.
-Da samo privremeno Martin je odsutno rekao kad je sjela Martin joj je prišao.
Rukama je obuhvatio njeno lice nekoliko trenutaka ju promatrao onda je odmahnuo glavom osmjeh mu nije silazio s usana.
-Ovako bi bilo najbolje prstima je prešao po rubu njene brade.
-Samo ostani u tom položaju za početak odmah je krenuo prema platnu.
Da nije poznavala onoliko koliko bila bi se zaklela da je bio zbunjen ali joj se to sigurno učinilo.
To se njemu ne može dogoditi.
Zbunjenost nije bila učestala u godinama u kojima se on nalazio.
Bio je previše samo uvjeren i siguran u sebe da bi si dozvolio da se ponaša poput nje.
Tina se doista trudila da se ne pomakne.
-Molim te!- Martin joj se obratio gestikulirajući rukama.
-Nemoj se micati!- rekao je s dozom nestrpljenja.
-Nisam lutka!- Tina se pobunila.
-Ne mogu stajati ovako satima rekla je prkosno.
-Ne stojiš ni nekoliko minuta!- Martin ju je upozorio.
-Ja nisam profesionalni model.
Tina je osjećala kako je njegove riječi vrijeđaju.
-I oni su imali svoje početke.
-Tina….
-Upozorio ju je ponovo.
-Mirno sjedi nije nikakvo umijeće.
-To bi trebalo biti jasno.
-Ako se nastaviš meškoljit tvoj boravak ovdje bi se samo mogao produžiti a siguran sam da to ne želiš ili se možda varam?
-Upitao ju je uz vragolast osmjeh.
To je bilo dovoljno da se Tina ukruti.
On je doista imao pravo.
Ako ona bude tvrdoglava to će mu samo otežavati a ona nije željela s njim biti ni trenutka više od onog što je bilo nužno.
Da je znala kako će joj ovo poziranje toliko teško pasti sigurno ne bi pristala na njega ni zbog ikakvog novca on je samo iskoristio situaciju u kojoj se ona nalazila.
Njoj je trebao novac i nije bila u situaciji da postavlja pravila ali on jest.
Promatrala je njegove pokrete gledao u nju a zatim u platno činilo joj se da se izraz u njegovim očima iz trenutka u trenutak mijenja.
Nešto se događalo s njim a ona nije mogla dokučiti što je u pitanju.
Odmahnula je glavom.
Razmišljala je o njegovim rukama.
One su tako nježno milovale platno a kako bi se ona osjećala kada bi se nalazile na njenom tijelu?
Prepala se tih svojih misli.
O njemu na takav način nije smjela razmišljati.
On je bio neprijatelj kojeg se trebala čuvati a ne muškarac koji će zauzeti počasno mjesto u njenim maštanjima.
O njemu nije smjela razmišljati na takav način.
Nije ni primijetila kada se Martin udaljio.
Tek ju je bljeskanje foto aparata trgnulo.
Uopće joj nije bilo jasno što to on radi.
Ako je bila model čemu onda to slikanje?
Trgnula se preplašeno pogledala prema njemu.
-Ostani u tom položaju.- Martin ju je salijetao sa svih strana.
-Napokon sam u tvojim očima uhvatio izraz koji mi je potreban o čemu si razmišljala?
-Upitao ju je kada je prestao sa slikanjem i kada je odložio aparat.
Tina je spustila pogled.
-Ako dijelim svoje slobodno vrijeme tu s tobom ne trebam i misli!- Tina se pobunila.
-Samo sam se nadao da će se to dogoditi.
Martin se osmjehnuo znaš zavidim muškarcu koji je uzrok tome na tvome licu.
Tina je željela propast u zemlju od srama.
-Nisam razmišljala o muškarcu rekla je ljutito.
Nego?
-Martin nije imao namjeru odustati.
-Nije važno.- Tina je odmahnula rukom.
-To nije najmanje važno nastavila je jednolično.
-Meni jest
Martin joj je prišao.
-Onaj tko je ne postoji onaj prekinula ga je ljutito.
-Sumnjam Martin je uzeo drugu sjedalicu i stavio je nasuprot njene.
-Samo sam profesionalan kada nešto radim onda težim sa savršenstvu.
-Vidio sam na tvom licu ono što sam želio tko god bio i čemu god razmišljala dok mi budeš pozirala nastavi s tim mislima tražim li previše od tebe?
Njegovo pitanje ali i položaj tijela ostavili su je bez riječi.
Zašto ne slikaš?
-Upitala ga je.
-Samo sam napravio skice to je za početak dovoljno rekao je blago.
-Koliko dugo će ovo trajati?
Rukom je pokazala prema platnu.
-To o tebi ovisi glas mu se u potpunosti promijenio.
- Rekao si nekoliko sati dnevno a ja sam tu tek nešto više od pola sata.
-Istina ako sam kupio tvoje vrijeme onda bi ga volio iskoristiti.
-Ne razumijem Tina odmahnula glavom zašto mi ne bi pokazala imanje za tekao ju je s tim pitanjem ali Tina je progutala knedlu koja joj je zapela u grlu.
-Molim te njegov pogled ju je prikovao za sjedalicu.
- Nitko ne poznaje ovaj krajolik poput tebe.
-Pa?
Upitala ga kruto.
-To nije razlog da te upoznajem s njim što sam ja godinama otkrivala.
-Idi sam pa istražuj planula je.
-Vatrena si isijavaš mržnju.
-Mislio sam da će ona s vremenom splasnuti ali se to ne događa.
-Jednom će se ta vatra pretvoriti u veliki plamen koju će ljubav samo još više rasplamsati.
-Ali ti nećeš biti taj koji će sve to potaknuti.
-Tina je rekla ljutito.
-Ovdje sam da bi pozirala a ne kako bi slušala sve to što je tebi na umu.
-Što ti znaš o ljubavi?
-Upitala ga je radoznao.
-Što ja znam o ljubavi Martin se zabavljao dok se prepirao s njom ako tako može nazvati njihov razgovor.
- Znam da sam je upozna u svim oblicima.
Barem tako mislim a što ti znaš?
Uzvratio joj je.
-Jesmo li gotovi za danas?
-Obratila se kruto.
-Kako želiš Martin je bio popustljiv a da odemo do izvora?
-Upitao ju je u trenutku kada ga je htjela odbiti.
-Tina je pomislila na svotu koju će joj isplatiti.
Bilo je trenutaka kada je pomislila da on samo plaća da bude s njom ali je to ipak smatrala neosnovanim.
Do izvora?
Tina je osjetila kako joj je tijelo zadrhtalo.
Može iznenada je rekla.
Nekoliko minuta kasnije hodali su prema izvoru oboje su šutjeli.
Koliko god se Tina trudila mrziti ga činilo joj se da joj to sve teže polazi za rukom.
On je posjedovao nevjerojatnu privlačnost s kojim nikoga ne bi mogao ostaviti ravnodušnim pa nije ni nju. Jeli to samo zbog usamljenosti?
Jasno joj je bilo kada je to on govorio i u potpunosti ga shvaćala da bila je usamljena.
Koliko god je voljela svoje imanje njoj je trebalo društvo njenih godina, trebali su joj izlasci, i druženje zajednički interesi ovdje se mogla družiti samo s prirodom ili s Martinom ovo prvo joj se činilo mnogo primamljivije.
Martina nije dobro poznavala i nije znala što bi od njega mogla očekivati.
Ako bi i u jednom trenutku pokušao iskoristiti to što je ona slabiji spol znat će se obraniti.
-Ovo je veličanstveno Martin je prekinuo šutnju.
Zastao je i slušao šum koji je dolazio s izvora. Osmjehnuo se.
Nosnice su mu bile nadražene s svježinom koja se osjećala s izvora.
I on je volio prirodu.
-Shvaćam bol zbog tvog gubitka rekao sam kako ne želim da se bilo što promjeni još jednom joj je napomenuo.
- Ja ne želim smetati Tina je ljutito rekla, ne želim biti ovdje jer ovo nije moje jednostavno je obrazložila.
-Znam da si se ovdje kupala.
Tina se trgnula zastala je i okrenula prema njemu.
-Vidio sam te jednom rekao je kratko.
Tina je nastavila dalje.
Sama pomisao na to da je on možda vidio možda više što je trebao dovodila ju je do ludila.
I nikad više nećeš obećala mu je.
-Zašto želiš da budemo neprijatelji?
Martin ju je pitao.
-Ti si djevojka koja je vrijedna moje pažnje….
-Zaboravi Tina je rekla nismo neprijatelji ali nismo ni prijatelji.
-To je sve što mogu reći ne želim s tobom biti ni trenutka više nego što je to potrebno.
-Ovo vrijeme je plaćeno…
-Ako je novac problem.
-Mogla bi raditi za mene.
-Tako bi svakog dana imao mnogo tvojeg vrjemena ali i pažnje rekao je u šali.
Tina je odmahnula glavom .
njegove riječi nisu imale smisla.
To mu je trebala dati do znanja.
Neke se stvari ne mogu novcem kupiti a neke nikada neće ni moći.
On je imao novac ali mu to nije davalo za pravo da ju ucjenjuje.
Novac?
-Tina je planula.
-Ne volim ucjene napomenula mu je.
-To nije ucjena Martin joj je pokušao objasniti.
-Tvoje me riječi ljute.
-Moje tijelo nije na prodaju….
-To nisam ni mislio kupujem vrijeme a samo i njega želim pokušao je izreći svoje misli ja nisam glupa.
-Znam kamo to vodi Tina je rekla ljutito.
-Moje vrijeme nije na prodaju…
-Ja nisam na prodaju.
-Želim novac ali ne po svaku cijenu.
-Ne želim na tom putu izgubiti svoj ponos.
-I ako je ranjen još uvijek ga imam dovoljno da pazim na njega.
-Što bi ti ja?
-Upitala ga je šapatom.
Stigli su do izvora.
Martin je sjeo na uzvisinu.
Na njeno omiljeno mjesto a i ona je to učinila.
Umjesto da se divi ljepotama prirode.
On je nju promatrao.
-Ti si jako zanimljiva djevojka.
-Drugačija si od svih koje poznajem.
Mnoge bi bez razmišljanja pristale na moj prijedlog…
I sam si rekao da ja nisam poput ostalih Tina je kruto rekla.
-Da to je istina.
-U tebi postoji nešto što bi ja volio iz tražiti.
-Svuda oko nas nalaze se tajne koje je trebalo otkriti.
- Mislim da si ti najveća na ovom imanju.
-U potpunosti se uklapaš u ovu prirodu.
Jednom…?
- Rukama je okružio oko sebe.
-Jednom sve ovo bit će tvoje.
-Pomoći ču ti Tina obećao joj je.
Tina se ukrutila.
Nije očekivala takve riječi od njega.
A jeli to bila samo maska zamka.
A u čemu bi to on njoj pomogao?
Na koji način?
-Tina ga je podrugljivo upitala.
-Ovo nisi kupio da bi nekome donirao rekla je gotovo ljutito.
-A ja nisam toliko naivna da bi povjerovala u te tvoje riječi.
-Riječi zna odnijeti vjetar i kao da nikad nisu postajale.
- Meni ne treba ničija milostinja.
-Ja na to ne bi pristala.
-Zato te molim da ne obećavaš ono što je nemoguće ispuniti.
-Stalo mi je do ovog imanja ali se znam nositi sa spoznajom da ono nije moje.
-Tako je vajda trebalo biti.
-Ne bi voljela da ovo iskoristiš za nešto što ne bi bilo primjereno.
-Ja ti to nikada ne bi dopustila dok je govorila gledala ga ravno u oči.
-To mi nije ni na kraj pameti pokušao joj je objasniti.
- Moja je obitelj bila siromašna poput crkvenog miša.
- Ništa nisam imao Tina.
-Ovo samo rijetki ljudi znaju.
-Cijeli život tražim mjesto gdje bi mogao pustiti korijenje i koje bi mogao smatrati svojim domom.
-Sada imam mnogo više nego što mi je potrebno ali mi to ne znači previše.
-Novac mi ništa ne znači.
-Žao mi je što sam te povrijedio kupnjom imanja.
-Ni je mi to bila namjera.
-Tražio sam dom u gradu se nisam osjećao ugodno zaljubio sam se u ovo mjesto na prvi pogled.
-Bijeg od ljudi samoća sve me to jako privlačilo.
-Volio bi da ti mogu slikovitije prikazati svoj život ali i ovo je previše.
-Nitko nije čuo ove riječi od mene.
-Nemam obitelj.
-Ko sam i kamo pripadam često se to pitam.
-Ti to ne moraš nije smisao života izvor niti će on meni ikada značiti ono što tebi znači.
-Obitelj daje smisao životu obitelj je izvor koji nas veže za jedno mjesto.
-Ti si izuzetno sretna.
-I ako si bila ljuta na mene bio sam polaskan pozivom na večeru.
-Na trenutak sam pomislio da nekamo pripadam ali samo na trenutak.
-Ti si se potrudila razbiti tu moju malenu iluziju.
Tina ga je slušala bez riječi.
Očekivala je cinizam, podrugljivost ali ne i riječi koje je on izgovorio.
Ni sama nije bila svjesna kako se to dogodilo.
Pružila je ruku i uhvatila njegovu neprestano ga je promatrala u oči.
U njima je vidjela tugu.
Ona se nikada nije osjećala onako kako se on osjećao kada je malo bolje razmislila ona je ipak imala iznimnu sreću.
Njena obitelj ju je voljela i uvijek je imala zaštitu, mnogo ljubavi ali i dom koji joj je mnogo značio.
Ona nije trebala tražiti sebe po svijetu a Martin je to činio.
Ona je imala korijenje a on ne.
Zašto joj je to rekao?
Jeli to bila istina?
Ako nije onda je on najveći prevarant koji postoji.
Žao mi je
Tina je tiho rekla.
Oprosti njeno se lice za žarilo od nelagode.
-Nemam ti što oprostiti.
-Ti si se samo osjećala ugroženom.
-Kod tebe sam uočio samo prirodnu reakciju.
-Nisam znala
Tina je s kajanjem rekla.
-Ove riječi ništa ne mijenjaju.
-Nadam se da je to tako nisam ih rekao s tom namjerom.
- Jednostavno sam osjetio potrebu da ti se povjerim.
-To bi ti trebalo biti dovoljno.
-U tebe imam povjerenja.
Iza tog zida koji si opasala oko sebe nalazi se prekrasna i prelijepa osoba.
Osjećam da je to tako gotovo nesvjesno lagano se poigravao njenim prstima.
-Ne mogu ni zamisliti kako bi se ja osjećala da sam na tvom mjestu!- Tina je osjetila kako je preplavljuje razumijevanje prema njemu ali i prema njegovim postupcima.
- ne bunim se
Martin se osmjehnuo.
-Žao mi je ako sam tebe povrijedio u istinu mi je žao.- Martin je sa žaljenjem rekao.
Tina kimnula glavom.
-Drago mi je što si ovu svoju tajnu podijelio samnom.
-Pokazat ću ti imanje a za to ne trebaš ništa platiti rekla je uz jedva primjetan osmjeh.
-Hvala.- Martin je uzvratio.
-No ne trebaš mijenjati svoje mišljenje zbog ovog što sam rekao.
-Možda samo shvaćam koliko sam bila nepravedna.
-Nisi.- Martin ju je pokušao razuvjeriti.
-Osjećala si se ugroženom i ponašala si se sasvim prirodno.- pravdao je njene postupke.
-Ponašala sam se kao dijete.
-Oprosti nisi ti kriv što je moja obitelj zapala u probleme.
-Kad malo bolje razmislim drago mi je što si ti kupio ovo imanje a ne netko drugi.
-Martin je podigao njenu ruku i prinio ih svojim usnama.
Ljubio je prst po prst na licu su mu se nalazili osjećaji koje ona nije mogla definirati.
-Jednom ću i ja imati obitelj tiho je rekao.
-Oni će znati ko su i kamo pripadaju cijeli život tražim ženu s kojom bi ostvario svoje snove.
-Ali je nisam pronašao ne dok tebe nisam upoznao ne šali se s menom.
-Tina ga je uz osmjeh upozorila.
Povukla je svoju ruku i pogledala ga u oči.
-Bio je ozbiljan osmjeh koji je treperio njoj na licu naglo se ugasio.
-Sve je to bilo nevjerojatno da je ona bila uistinu zatečena.
-Od mržnje do sasvim suprotnih osjećaja.
-Ne šalim se Tina.
-Osjećam da si posebna želim da ovo preraste u nešto više ali se moje želje ne moraju poklapati sa tvojima.
-Ne poznajem te Tina se branila jednim oružjem koji je još preostao.
-To nas u ničemu ne bi trebalo spriječiti imamo sve vrijeme ovoga svijeta.
-Samo sam ti ukazao na činjenicu da si kod mene probudila nešto što je bilo uspavano od kada postojim.
-Jeli to ljubav?
-Ne znam Tina.
-I meni treba vrjemena da to shvatim.
-Ne želim te na ništa prisiljavati niti želim da nas ove riječi udalje od jednog drugoga.
-Samo osjećam da si osoba koju bi mogao za voljeti cijelim svojim bičem.
-Koliko je žena slušalo ove riječi?
Tina se pokušala pribrati ali joj to nije polazilo za rukom.
-Nikada nijednoj nisam rekao ovo što sada govorim.
-Kako da ti vjerujem?
Tina je osjetila kako joj se oči pune suzama.
-Molim te ne govori mi te riječi.
-Želim da ostane sve kao na početku.
-Ti si samo stranac a to je riječ koja sve objašnjava.
-Ono što si rekao možda nikada nije trebalo biti izgovoreno.
Zašto?
-Martin ju je pitao čega se bojiš?
-Sebe?
Za zanimanjem ju je pogledao.
-Ne znam Tina je bila iskrena.
-Samo osjećam da ovo ne vodi pravom stazom.
-Sada sam u potpunosti zbunjena.
-Lakše mi je bilo dok sam mislila da te mrzim.
-Žao mije što sam u tebi probudio te negativne osjećaje.
- Ovdje ču biti neko vrijeme možda nekoliko godina.
- A ne bojiš li se da bi ja te tvoje riječi mogla iskoristiti da se dočepam imanja?
-U šali ga je upitala.
-Pokušaj!-Martin je prasnuo u smijeh.
-Znam da ti nisi takva osoba koja bi tako po stupila.
-Volio bi da se družimo zato što ti je stalo,a ne zbog novca.
-Pokazao je svoju ranjivu stranu a to je Tinu dirnulo.
-Ovdje nisam zbog novca.-Tina mu je priznala-Ovdje sam zbog izvora!- našalila se ponovo.
-I mislim da je vrijeme da krenem moji bi se mogli zabrinuti.
Znam da plaćaš ovu moju prisutnost ali…
-Nije znala kako nastaviti neke stvari nemaju cijene kao i neke riječi.
-Hvala ti što si se meni povjerio.
-Uzdahnula je i pogledala prema izvoru.
Više nije osjećala onu bol koja je u njoj bila prisutna od kada je saznala da će ju prodati.
-Nadam se da…
-Nije važno odmahnula je rukom.
-Znaš nagnula se i pogledala ga u oči.
-Shvatila sam da ne želim ovo imanje ne ovako kako sam ga željela do prije nekoliko trenutaka.
-Ovdje si poželio pustiti korijenje i učini to.
-Žao mi je zbog svega rekla je s kajanjem koje je bilo iskreno.
-Zašto mi to govoriš?
Martinu nije bilo jasno.
-Ne trebaš mi platiti za poziranje rekla je odlučno.
-To ne dolazi u obzir i Martin je ustao dogovorili smo se.
-Ja se svojeg dogovora pridržavam.
-To je odlika svakog čovjeka.
-Obećanje se da je da bi se ispunilo.
-Kad god nešto obećam to i izvršim.
-Primijetio sam da i ti imaš tu odliku.
-Do ista sam imao sreću što sam upoznao tebe.
-Možda još uvijek toga nisam svjestan onako kako bi trebao ali će se s vremenom moji osjećaji i misli razbistriti.
-Otpratit ću te do kuće.
Martin se ponudio.
ne Tina je odmahnula glavom.
-Imam potrebu biti sama.
-Molim te vrati se u svoju malenu kučicu .
-i…
Zastala je kada ga je ponovo pogledala.
-Mogao bi opet doći nama na večeru rekla je tiho.
-I nju samu su iznenadile njene riječi.
-Pružila mu je ruku pomirenja.
-I to s tolikom lakoćom da je ostala zatečena.
-Ima vremena Martin je rekao.
Onda…
-Tina ga je opet pogledala u oči.
-Vidjet ćemo se obećala je.
Krenula je da se nije ni okrenula.
Nije željela.
Ako to učini vratit će se.
Nije to željela trebala joj je samoća da razbistri misli.
O Martinu nije više razmišljala na način na koji je to činila do tog dana sve se promijenilo.
Tako malo je čovjeku potrebno da posloži neke kockice koje nedostaju u glavi i da shvati gdje griješi.
Njoj je Martin ukazao na grešku na tako jednostavan i zadivljujući način.
Ljude treba promatrati kroz dijela.
Ali sve treba uzeti u obzir.
Ona se prema njemu ponašala kao da je zločinac.
A on je samo lutao u potrazi sa svojim identitetom. Tražio je mjesto na kojem će se osjećati kao da ima dom.
A ona je sve učinila da se on tako ne osjeća.
U njemu je budila osjećaj krivnje i to bez ikakve potrebe.
Doista joj je bilo žao zbog njenog nerazumnog ponašanja.
Od kada zna za sebe roditelji su je učili da ljudima gleda dušu a ona to nije učinila.
Nijedna škola nije bolja od one koju nam život nametne. Sramila se sebe i svojih postupaka.
Odlučila je kako će sve da učini da se popravi nepravda ona koju mu je ona nanijela.
Kad je stigla kući nije ni pokušala nešto pojesti.
Nije imala teka.
Neprestano je razmišljala o Martinu kako da objasni svoje ponašanje?
Jeli se i ona bojala i jeli iza svojeg ponašanja skrivala ranjivost koje nije ni bila svjesna?
Možda je to bilo opravdanje ili istina s kojom se ona trebala suočiti.
A to joj nikada ne bi pošlo za rukom da joj Martin nije otvorio oči.
Osmjehnula se kada se sjetila njegovih riječi.
On joj je dao do znanja da je posebna a ona to nije smjela shvatiti doslovno.
Možda je samo bio usamljen kao što je ona nekada bila. Tu usamljenost je nekada osjećala toliko jako da ju je to boljelo.
Jeli sudbina doista imala neke svoje planove koje ona još uvijek nije mogla naslutiti?
Jeli moguće da će na mjestu koje je najviše voljela spoznati što je ljubav?
U Martina se bilo lako zaljubiti.
On je posjedovao šarm bio je neodoljiv a imao je i ljepotu duše što bi bilo prvo što bi netko mogao vidjeti kod njega.
Svi smo imali svoj životni put a njegov nije bio lagan put.
Cijelo veće se okretala po krevetu.
Nije mogla oka sklopiti.
Stalno je sebe krivila za takvo ponašanje prema Martinu.
Nije bilo nimalo lako osjećati to što je ona osjećala. Nakon mnogo razmišljanja odlučila je da će se u potpunosti promijeniti a posebno prema Martinu. Nadala se da je istina sve ono što je on govorio i da ih nije rekao ciljano.
Ako joj je lagao otkrit će ona jednom što se krije iza njegovih riječi a do tada će imati njeno povjerenje.
Čak i ako griješi neće se kajati zbog toga jedva je čekala jutro.
Sa svakom minutom je bila bliža susretu s njim.
Toliko se tome radovala da je samoj sebi počela prigovarati zbog svojih misli.

5.

Kada je idućeg dana došla kod Martina on je bio pred kučicom.
Sjedio je u ugodnoj stolici čašom soka u ruci.
Dočekao ju je sa osmjehom na licu.
Ustao je.
Tina je imala dojam da je puno opušteniji i da se nešto u njegovom ponašanju a i u izrazu lica promijenilo.
-Drago mi je što si došla.
-Bilo je trenutaka kada sam sumnjao u to.
-Jučer si otišla tako naglo da sam bio zatečen.
-Imao sam dojam da sam te otjerao svojim riječima.
-Nije mi to bila namjera.
-Svi mi imamo trenutaka kada osjećamo slabost želju da se nekome povjerimo.
-A ja sam jučer osjetio taj trenutak.
-Čudi me to.
-To nikoga ne bi trebalo zanimati.
-Nikad nikome nisam volio pričati o sebi.
-Moja prošlost je samo moja.
-A toga sam se slijepo pridržavo cijeli život.
-Pred tobom sam otvorio dušu i nije mi ni malo žao zbog toga.
-Znam da ti to nikada ne ćeš iskoristiti protiv mene.
-Povjeravanjem dajemo moćno oružje u ruke ja doista tako mislim samo sam želio da shvatiš kako te razumijem.
Tina mu se osmjehnula.
Lice joj je bilo mnogo mirnije i bez grča kakav je imala na licu do nedavno.
-Dao si mi materijala za razmišljanje tiho je rekla.
-Dugujem ti ispriku zbog svog ponašanja.
-Oprosti još je jednom tiho rekla s nadom da će te riječi on shvatiti onako kako je ona shvatila njegovu ispovijest koja ju je dobro dirnula.
-Nemam ti što oprostiti idem ti donijeti sok.
Dok je odlazio prema kući Tina je vidjela da je bez majice.
Njegov izgled je bio zadivljujući.
Snaga se osjećala u svakom njegovom pokretu.
Sjela je i zatvorila oči.
Prvi put se osjećala opušteno u njegovoj prisutnosti. Lako je donositi sud o ljudima koje ne poznajemo i to krivi sud.
Zar ne bi trebali upoznati nekoga prije nego što ga osudimo.
U bilo kojem pogledu?
Shvatila je da je imala krivi pristup s ljudima a ponajprije kada je on bio u pitanju.
Ljudi griješe a ni ona nije bila izuzetak.
Kada se vratio Tina mu se osmjehnula.
-Izgledaš potpuno drugačije primijetio je.
-I ti.- Tina je rekla tiho.
Razgovor je tekao sa nevjerojatnom lakoćom.
Tina je bila iznenađena očekivala je promjenu ali je ona bila više nego očita.
Sve se promijenilo u njihovom odnosu.
Ponašali su se kao dvoje odraslih ljudi a to su i bili. Vrijeme je za posao Martin je ustao.
- Žao mi je što ovo prekidam ali znam da je tvoje vrijeme dragocjeno šalio se to je istina Tina je prihvatila šalu.
-Vrijeme je novac a razgovor nije uračunat u cijenu. Sjela je na isto mjesto.
Martin joj se približio.
Opet je pokušao namjestiti njeno lice u položaj u kojem se jučer nalazio.
Kad ju je dodirnu Tina je osjetila kako cijelo njeno tijelo reagira na taj dodir koji je trebao biti bezazlen ali nije bio.
Martin je shvatio što se s njom događa okrenuo je njeno lice prema sebi i pogledao ju.
I ti osjećaš ono što i ja?
Zatekao ju je s tim pitanjem.
Tina je pokušala nešto reći ali nijednu riječ nije prevalila preko usana.
Nije bila sposobna za to.
Osjećaji su uzeli maha i ona je bila zatečena ništa manje od Martina.
-Ovo ne smijemo zanemariti.
-Tina …
objema rukama je uhvatio njeno lice.
-Što nam se ovo događa?
Pitanje je bilo postavljeno obadvoma.
Ona je samo promatrala njegovo lice.
On je imao pravo.
Ponašali su se kao da su bili očarani a to je na neki način bila istina.
Nikada ovako nešto nisam osjetio.
-Možda nikada više niti neću.
-Previše znam o životu da bi ovo zanemario.
-Previše sam tražio da ne bi prepoznao posebnost ovih osjećaja.
-Ovo je ljubav Tina rekao je sa sigurnošću kakvu ona nije imala.
-Martine Tina je tiho rekla njegovo ime.
-Možda je bolje da odem tiho je rekla.
Znala je da to nije smjela reći tim je riječima pokazala svoj unutarnji strah nesposobnosti da prihvati izazov koji se nalazio pred njima.
Bojala se osjećaja koji su joj bili nepoznati.
Martina nije poznavala.
Još uvijek je bio stranac.
Osoba koja joj se samo povjerila djelić svoga života.
-Ali to nije spriječilo osjećaje da počnu divljati prijeteći da izmaknu kontroli.
Bili su poput vatre i suhog drvlja.
Ako dođu u dodir plamen će buknuti a ona se bojala da ne sagori u njemu.
Podigla je ruku i skinula njegove sa svog lica.
-Ovo se ne smije dogoditi tiho je rekla.
-Zašto?
Tina ga je prekinula.
-Što bi ja tebi bila?
-Avantura kao što sam i rekla kupio si imanje ali ne i pravo na mene planula je Tina.
Njen obrambeni mehanizam se uključio.
Bojala se sebe a ne njega.
Nešto poput onog što je osjećala nikad joj se nije dogodilo.
Bila je zatečena, nesposobna da se snađe i bijeg je bio jedino rješenje.
Tina Martin ju je uhvatio za ruku.
O kakvim ti avanturama pričaš?
Nije mu bilo jasno.
-Zašto bi trebala misliti da sam ja posebna?
-Upitala ga je.
-Zato što je to istina.
-Nisi samo ti ta koja je zatečena.
-I ja sam Tina.
- Ovo se može usporediti s olujom u mojem tijelu.
-U srcu i cijelom mojem biću bez lažne skromnosti.
-Moram priznati da ovo nikada nisam očekivao.
-Kao i svi i ja sam sanjao o ljubavi ali nikada nisam upoznao značenje te riječi.
-Čini mi se da je i za to došao trenutak.
-Možemo bježati negirati osjećaje ali od njih ne ćemo pobjeći.
-Ako to sebi ne priznaš.
-Kad-tad bude došao trenutak kada se budeš morala suočiti s istinom.
-Odugovlačenje bi bilo pravo mučenje.
-Dozvoli mi da te upoznam onako kako želim molio ju je.
-Kako me želiš upoznati?
-Upitala ga Tina.
-Ne želim samo tvoje tijelo.
-Želim da nam daš vremena da se upoznamo.
-Korak po korak.
-To je jedini način.
-Ako si mislila da te želim u krevetu nisi se prevarila ali ne sada, ne odmah, ne dok ti to ne budeš željela.
-Previše znam cijeniti ovo što osjećamo da bih to izgubio zbog požude i strasti.
-Ja sam zbunjena?
Tina mu je priznala.
-Dođi Martin joj je pomogao da ustane.
-Pusti posao.
-Ovo je važnije od njega.
-Kad je ustala Martin ju je privukao k sebi.
Neko vrijeme ju je samo promatrao.
Kad je spustio svoje usne na njene nije bila zatečena s njegovim postupkom nego emocijama koje je taj poljubac izazvao u njoj imala je osjećaj kao da lebdi. Sav taj ushit popraćen osjećajem sigurnosti koji joj pružao njegov zagrljaj.
Da je mogla zaustaviti taj trenutak učinila bi to ali je ona prizivala mrvice zdravog razuma koji su bili tako daleko od svega onog što se s njom događalo….
Lako se prepustiti osjećajima ali se trebalo znati nositi s posljedicama. Ovo….
Pokušala ga je odgurnuti od sebe ali joj to nije pošlo za rukom.
-Ovo nema smisla.
-Rekla je zadihano.
-A što ima smisla?
-Zar bi smisao bio da se ovoga odreknemo ili da se ponašamo koda da se ništa ne događa?
-Ne Tina.
-Lavina se pokrenula.
-Mi smo zahvaćeni s tom lavinom.
-Možemo se ponašati kao da to nije istina ali koliko dugo?
Koliko Tina?
-I on je bio zadihan.
Oči su mu se caklile od osjećaja koji su ga zahvatili. ISUSE volim te gotovo je kriknuo.
-Ove riječi nikome nisam rekao a ponajmanje jednoj ženi.
A tebi ih moram reći Tina.
-Želim te uz sebe zauvijek za cijeli život.
-Udaj se za mene te riječi je izgovorio u euforiji sreće u kojoj se nalazio.
Tina je ustuknula.
Odmahnula je glavom.
Neko vrijeme ga je promatrala a onda se okrenula na peti.
Krenula je prema izlaznim vratima i pobjegla.
Čula je kako ju Martin doziva ali se nije obazirala na to. Previše je to bilo za nju.
Od neprijatelja do osobe koja ju je zaprosila.
Bio je to preokret koji nije očekivala.
Zašto ju je zaprosio?
Tek ga je upoznala.
Nekoliko dana nije bilo dovoljno da se ljubav probudi. Ni sama nije znala kako je došla do kuče.
Lice joj je bilo u suzama.
Ako je prije nekoliko dana mislila da ne može biti očajnija prevarila se.
Zbunjenost se miješala sa osjećajima.
Željela je biti sa Martinom koliko god to čudno zvučalo. Bila je zatečena ali ništa više od njega.
Bio joj je stranac.
Ništa o njemu nije znala.
Jedino je znala da on u njoj može probuditi vatru koju ona ne može kontrolirati.
Jeli bio upravu kad je rekao da oni trebaju priliku da otkriju ono što se događa?
Ponašala se kao djevojčica.
On joj je rekao da je voli a ona je pobjegla od osjećaja od njega ali i od prilike da bude sretna.
Kad je malo bolje razmislila shvatila je da i ona njega voli.
Koliko god to čudno zvučalo to je istina.
Možda se ona od samog početka skrivala u mržnji?
To je bila jedina istina.
Mrzi da sakriješ ljubav.
To je očito ona radila.
Kako da se ponaša?
Martin neće odustati a ona se osjećala da je u klopci. Nije bila spremna na ovo što se događalo.
Povukla se u sobu.
Nedugo nakon toga majka joj je pokucala na vrata.
-Što se događa?- upitala ju je zabrinuto.
-Znaš da u mene možeš imati povjerenja!- rekla je sjedajući na rub kreveta.
-Martin me zaprosio…
-Tina se odlučila na istinu.
-Zašto me to ne čudi?
-Majka joj se osmjehnula.
-Mislila sam da ćeš ostati bez riječi.
-Tina je bila šokirana njenim ponašanjem.
-Ono što se između vas događa je tako očito.
-Prije bilo koje odluke trebala bi ovo znati.
-Ne postoji garancija za ljubav.
-Nje uopće nema.
-Sve je to rizik kockanje i pitanje sreće.
-Da sam na tvojem mjestu ja se ne bi ni trenutka dvoumila.
-Jedva ga poznajem!- Tina je pokazala još veće zaprepaštenje.
-Pa?
Majka joj se osmjehnula.
-Možeš s nekim hodati godinama i razvesti se odmah nakon vjenčanja.
-Trebaš samo slijediti srce ići za onim što ti ono savjetuje.
-Sve ostalo je pitanje sudbine.
-To mi je neshvatljivo.
-Bojim se!- Tina joj je priznala.
Majka ju je uhvatila za ruku.
-Uvijek se bojimo kad imamo nešto do čega nam je stalo.
-Taj strah je prirodan.
-Zašto mu ne daš priliku?
-Jednim udarcem ćeš ubiti dvije muhe majka je prasnula u smijeh.
-O čemu govoriš ?
-Tina ju je upitala.
-Izvor bi mogao biti tvoj a i muškarac kojeg voliš.
-Ja nisam sigurna da ga volim.
-Tina je zamuckivala.
-Osjećaji se ne mogu skriti.
-To bi trebala znati.
-Naravno da ga voliš.
-Poznajem te bolje od ikoga.
-Taj sjaj u tvojim očima još nisam nikada vidjela.
-Ne trebaš pristati na prošnju no trebala bi dati priliku tim svojim osjećajima ali i njegovim.
Martin mi se doista sviđa.
-Čak i otac misli isto što i ja.
-On ne bi imanje prodao bilo kome.
-To ti je trebalo biti jasno odmah.
-Da mu se on nije svidio ne bi mu prodao imanje.
-Ne postoji novac koji bi ga natjerao na to.
-Što je njemu značilo onoliko koliko i tebi.
Idi do njega savjetovala ju majka.
-Ali….
-Nemoj se poslije kajati.
-Ljubav dolazi tako iznenada i na sve moguće načine.
-Martina ne poznajem….
-Tina se pokušala opravdati.
-To se lako da ispraviti majka ju je uhvatila za ruku i pogledala u oči.
-Ja neću ići do njega rekla je Tina.
-Ako mu je stalo zna gdje sam.- tiho je rekla Tina.
-Čini mi se da on ne dijeli tvoje mišljenje.
-Čuješ li kucanje na vratima?
-To može biti samo on Tina u ljubavi nema mjesta ponosu a on to zna.
Na odlasku joj se značajno osmjehnula.
Tina je ostala u istom položaju.
Kao što je njena majka rekla Martin je došao.
Čula je njegov glas.
Trebala je sići i suočiti se s njim.
Znala je da to ne će biti nimalo lako.
Majka ju je pozvala i ona nije imala izbora.
Kad je sišla majka je nešto nerazumno rekla i izgubila se iza vrata koja su vodila u kuhinju.
Tina se okrenula prema Martinu.
-Što ovo znači?
-Upitala ga je.
-Idem stazom ljubavi tiho je rekao.
-Rekao sam ti da te volim.
-Za prosio sam te.
-Moje namjere su časne.
-Jedino što tražim da mi pružiš priliku.
-Ne bojiš li se….
-Umirem od straha.
Ali….
-Tina je tiho rekla.
-Martin upita Tinu zašto se toliko opireš?
-Znam da i ti osjećaš ono što i ja.
-Zar to ne bi bilo idealno?
-Ako naša ljubav bude onakva kakva treba biti.
-Imat ćemo sve Tina.
Ja ču napokon imat obitelj, mjesto gdje ču pustiti korijenje a ljubav prema izvoru ćemo zajedno dijeliti.
-Osjećam da je to ovo mjesto odmah sam osjetio nešto posebno.
U zamjenu za izvor samo želim tvoju ljubav.
Raširio je ruke i Tina mu je poletjela u zagrljaj.
-Martin je imao pravo koliko god se opirala osjećajima se nije mogla oduprijeti.
Nalazila se u njegovom zagrljaju na mjestu gdje se i trebala nalaziti.
U to nije ni malo sumnjala.
-Taj izvor znači život za sva imanja u okolici.
-Ali on za mene ima posebno značajne.
-To će biti naše mjesto samo naše.
-Jednom ćemo našoj djeci o svemu ovome što nam se dogodilo pričati.
-Znači mogu na izvor?
Tina se našalila.
-Samo ako ćeš biti moja danas, sutra i zauvijek.
-Tko može odoljeti toj ponudi?
-Upitala ga je s osmjehom koji je izazvao sreću na njenom licu.
-Ja ne mogu tiho je rekla sretno.
-To mi je dovoljno.
Martin je spustio usne na njene.
Taj poljubac je označavao prekretnicu u njihovim životima.
Oboje su znali da će njihova ljubav pustiti korijenje na mjestu koje je oboma mnogo značilo a čije će značajne samo rasti zajedno s njima i njihovom srećom.

- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.11.2010., nedjelja

BORAC SRCA ZLATNOG

I neka me nosi ova melodija zivota,
Pa cu zauvijek plesati zivotni ples svoje sudbine,
Drzeci cvrsto svoju snagu poput krune,
Da,
Poput same krune cu je nositi,
I slaviti je svaki dan,
Te prelijevati srebrom svakog jutra,
A cim noc padne,
Zlatne cu niti uvezati u moc,
I neka me vodi noc,
Zlatnu moc na krunu svoju polec cu,
Nek na samoj kruni slavi svoju snagu?
I mozda nije u redu,
Ali je zato odlicno?.
I neka,
Neka opet boli ako treba,
Jer ja sam borac srca zlatnog,
A pobjeda je moje drugo ime,
I krunu snage nosim,
I moc zivota me vodi?
I vratit cu se da sve I svakog u oci pogledam,
Da vidim ako pogled spustate svi koji ste mislili da unistit cete me?
I neka,
Naka opet boli ako treba,
Ali ja cu se ponovno dici,
Iz pepela?
O da,
Iz pepela u bljestavilo svojih zvijezda,
Ovog puta nema vracanja u vase hladne zagrljeje,
Ne, ne zelim da ljubim usne koje bol meni zele?


- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.11.2010., srijeda

AKO OVO IKADA PROCITAS ZNAJ DA TE VOLIM

Ima li smisla voljeti kao ja? Dugo i uzalud, bez i jednog poljupca! Jutra budnih očiju čekati i na vlažne obraze se navići. Imao sam sreću, imao sam sve ali ja još uvek želim usne medene te. Kako imaš srca da mi ovako vraćaš, zar smatraš da ovako moje suze plaćaš? Dao sam ti sve a tebi opet nije dosta, nisam od onih koji će skočiti sa mosta ili seći vene, već od onih kojima suza iz oka krene na svaku tvoju glupost. Dok me ti uporno odbijaš, ja patim i molim i ne mogu da ti odolim. Sada shvaćam da nema više nade za nas, i čujem tvoj glas koji mi ponavlja te reči iz dana u dan. Svu svoju ljubav i bol ja skriću od svih, i možda će doći dan kada ću ti napisati još koji stih. Moram nastaviti život i naučiti dalje bez tebe, jer ako ovako nastavim neću imati vremena za sebe. Stići ću do samog dna nastavi li ovako boleti, i plašim se da te neću preboleti. Ti ne znaš šta je bol, tebe nikada bolelo nije, kada te jednom zaboli videćeš kako mi je. Sada znam da nikog neću voljeti kao tebe, i ne možeš poslje svega da mi kažeš da sam mislio samo na sebe. Da li se sjećaš kroz šta smo prošli, i pitam se zašto smo dovde došli? Volio sam te više od sebe, volim i sada samo tebe, voleću te valjda uvek, ali znam da ćeš u meni potajno živjeti zauvek. Tek sada vidim šta je bol, tek sada vidim šta je tuga, ali uzalud je sve to, u tvojoj glavi stanuje drugi. I sam znaš put do mog srca, i znaj da ono samo za tebe kuca. Jednom ću možda i ja reći:“Za mene ti ne postojiš“, ali osećam da se samo toga bojiš.Doći će dan kada ćeš se sjetiti mene, možda ti tada suza niz lice krene, zbog izgubljene ljubavi i šanse i jedne kratke romanse. Zapamti ove riječi molim te, SREĆO VOLIM !
- 19:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BUDI SVOJ

toliko godina proslo je, novo vrijeme doslo je,
nista nije kao sto je bilo,
niti znamo sta se u buducnost skrilo.

budi svoj i nedaj nikom da te dira. snivaj snove, zivi svaki dan kao da je posljednji,.
nema srece bez ljubavi, nema muke dok je mirne luke, vrijedi li gledat iza sebe, kada se i ne sjecas ...
budi svoj i voli sebe, druge cjeni, sebi se okreni.




- 14:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

NISAM VISE ISTI


Nisam vise ono sto sam bio, poslusno djete, pazljivo i malo, znam da pobjedim i onda kada gubim jer se zivot poigrao samnom! Nisam vise lutka u rukama drugih, niti prasina sto zaborav sije, sada sam onaj kojeg svi pamte i onaj koji se svima POSLjEDNJI SMIJE!
- 14:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZALJUBLJEN U LJUBAV

Kada bih imao jedan komadic zivota, dokazivao bih ljudima koliko grijese kada
misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada
prestanu da se zaljubljuju.

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta,
i podario mi komadic zivota, moguce je da ja ne bih kazao sve sto mislim, ali
nesumnjivo bih mislio sve sto kazem.

Stvari bih cijenio, ne po onome sto vrede, vec po onome sto znace.

Spavao bih manje, sanjao vise, shvatio sam da svaki minut koji provedemo
zatvorenih ociju
gubimo sezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok
ostali spavaju. Slusao bih druge kada govore, i kako bih uzivao u”sladoledu od
cokolade”.

Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacio bih se jednostavno izlagao
potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo tijelo vec i dusu.
Boze moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mrznju na ledu, i cekao da
zagrije sunce. Slikao bih Van Gogovim snom na zvijezdama. Jednu Benedetijevu
poemu, a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u casu svitanja.
Zaljevao bih ruze suzama, da bih osjetio bol od njihovih bodlji, i strastveni
poljubac njihovih latica...Boze moj, kad bih imao jedan komadic zivota? Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima koje volim da ih volim.
Uvjeravao bih svaku zenu i svakog muskarca da su mi najblizi i ziveo bih
zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko grijese kada misle da prestaju da se zaljubljuju
kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauce da lete.
Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa staroscu vec sa zaboravom.
Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi... Naucio sam da citav svijet zeli da zivi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreca u nacinu savladavanja
litica. Shvatio sam da kada tek rodjeno dijete stegne svojom malom sakom, po prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatilo zauvek. Naucio sam da covek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao da naucim od vas, premda mi to nece biti od
vece koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu na zalost poceti da
umirem...

- 07:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.11.2010., utorak

MOZDA SMO SAMO

Možda smo samo Za jedan trenutak Otkrili ljubav Koja nas spaja, A onda smo oboje Otišli daleko Od svakog početka I svakog kraja. Možda smo samo Za treptaj oka Razumjeli sva ona Duga osjećanja, Kad smo krenuli Svako svojim putem U neka nova duga lutanja. Možda smo samo Za šapat srca, Koje je pričalo O našoj ljubavi Oboje mislili Da je to šala Naše zajedničke, Sretne mladosti. Možda smo ipak I TI i JA Znali da nas na drugom mjestu Čeka drugačiji momak, Drugačija djevojka Sasvim drugačija Ljubav neka!?.

- 16:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Don Quijote

Nisam ko stari Don Kihot
Ja nemam nit koplje ni štit
I nikada neću ko vitez od Manche
Ući u legendu, postati mit.

Ni konja nemam, ni magarca malog
Ni slugu što Sancho se zove
Al nešto ipak imamo slično
Mi slične sanjamo snove

Vjetrenjače svoje ja puštam, nek žive
Za borbu nisam dovoljno lud
Svak neka čini kako ga volja
Na kraju nas čeka pravedan sud

Možda baš zato ja nisam vitez
Ne prolazim svoju odiseju
Al¨ nešto veže starca i mene
Oboje ljubimo Dulcineju

Za njega djeva uopće ne zna
Pita se: Tko je taj stari?
A mene moja već dobro pozna
Al ipak za mene ne mari.

On poluvitez ja polupisac
Tko je tu sretan a tko je lud?
Oboje ludi, on ljubi, ja žudim
Oboje nemamo više kud.

I priča će naša slično završit
On je već lud, to i mene čeka
Tako to biva, tako završe
Oni što ljube izdaleka.
- 16:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

kada me budu pitali

Kad me budu za Tebe pitali, znat će koliko boli o tebi pričati.
Nitko nema pravo nama suditi, svatko barem jednom može pogriješiti.
Vjeruj kad Ti govore, otišao sam zbog Tebe,
Nisam mogao podnijeti da te druga ruka zagrli ...
- 15:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Postoji samo jedno ime koje me iz sna budi,postoje samo 1 oci koje prodiru mi kroz grudi,postoji samo 1 bice koje iskreno volim,a da li ono zna da ja postojim?!
- 14:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NEKOLIKO KRATKIH LJUBAVNIH STIHOVA


znas priznat cu ti nesto
necu te voljeti vjecno
ne ljuti se ni zivot nije vjecan
voljet cu te samo onaj mali dio
koliko traje moj *ZIVOT*
---------------------------------------------------------------------------------------------------
I ako si daleko
to nista ne smeta
ja te volim
da si na kraj svijeta !
Mladost je kratka,
a ljubav jos kraca
sto jednom prodje
vise se ne vraca !
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Pogledaj kroz prozor to su kapi kise
zaviri u moje srce.. tvoje ime pise
Ljubav vise necu
jer ljubav je tuga
voljet cu te vijecno
ali kao drugi
Jednom se radja
Jednom se dise
Jednom se voli
i nikada vise
-----------------------------------------------------------------------------------------
Put ljubavi je kratak
i dugo ne traje
ko na njemu pogresi
zauvijek se kaje
Kad smrt dode na vrata,
i svemu dode kraj,
voljet cu te i onda
voljet cu te znaj
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Ako me voliš ne pričaj nikom,
ako me želiš, ne daj me nikom,
ako me ljubiš ljubi večno,
ako ni jedno od toga nije,
vrati mi srce i oprošteno ti je
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Sanjaj i nocas ako sklopis oci,
moje su budne u ovoj noci.
Moja noc je bez tebe cudna,
uvijek tuzna do zore budna.
Ove ti rijeci srcem pisem,
za tebe sreco i nocas disem
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Ne kuni je mati,
nemoj da te molim,
srce mi pati al
jos uvijek je volim
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Na nebu stoje dvije zvijezde.
Sjaje tako blizu jedna drugoj,
a u stvarnosti su tako daleko
jedna od druge kao Ti od mene
Ne okreci glavu kad me vidiš
i ne gledaj me kao neznanog gosta,
osmjehni se bar zbog prošlosti naše,
od osobe koju volim i osmeh je dosta!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Kad Te Vidim Na Prvoj Krivini
Srce Mi Kuca U Trecoj Brzini
Dodji, samo ovu noc kraj mene budi
Dodji, progledaj sa mnom kad se budim
Neka sve zaboravim kad tebe ljubim
Pristat cu na sve samo da te ne izgubim
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Kad sklopis oci svoje
ja cu doci zlato moje.
Da te ljubim, da te mazim,
cijele noci da te pazim.
Da te cuvam od svih zala
jer te volim sreco moja mala
Mozda se ti vratis i pitas za mene
mozda nekad shvatis da vrijeme lijeci rane
al za mene nema lijeka ni srece ,
moje tijelo drugu za traziti nece.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Plakat cu dugo u noci
dok svijeca bude gorjela
usnu cu saputati rijeci
"samo sam tebe volio"
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Evo ti slika stalno je gledaj,
ako me volis nikome je nedaj,
ako ti srce za drugim pati,
izvini mala ali sliku mi vrati.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Greska je bila sto sam te sreo!!
Greska je bila sto sam te zavolio!!!
Greska je bila sto sam te ljubio!!!
A nije greska sto sam te izgubio!!!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Najljepsi je pozdrav
kad se usne spoje
a za taj pozdrav
potrebno je dvoje!!!!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Kada se poklope kazaljke na satu,
kada vidis ptice u jatu,
kada mi suza niz lice podje
i tvoj mi lik pred oci dodje,
da volim te, oci to tvoje znaju
zasto me onda ne pogledaju????
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Zaspao sam na tvom krilu a drugu sanjo.
Ne mogu da priznam tebi da ti si mi utjeha.
Ne pitaj me zasto placem nije zbog tebe volio
bih al' ne mogu da ti kazem'VOLIM TE"!!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Ima neko ko te ceka
ima neko ko se nada
srce kojim ti vladas
ima neko ko te Voli samo znaj
da taj neko nikad nebih da te moli...!!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Vecer je prosla,
Opet ce doci,
Lijep je zivot,
I to ce proci,
Mnogo te volim,
To nije sve,
Evo jos jednom,
VOLIM TE!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Negovori da me volis
nedaj da drugi znaju cuvaj
istinu samo za sebe jer znas
da i ja volim tebe...
kad legnem da spavam
ja mislim na tebe
umjesto tebe ja zagrlim jastuk
jastuk je meki a ti si daleko
---------------------------------------------------------------------------------------------------
nocas lazem sebe
dobro mi je i bez tebe
ali srce tajnu krije
nikad gore bilo nije
---------------------------------------------------------------------------------------------------
necu plakati jer suze nisu lijek
al zapamti ove rijeci
"Volijecu te Zauvek"
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Tesko je voljeti,
Ljubav kriti,
U dusi plakati,
A nasmijan biti
---------------------------------------------------------------------------------------------------
U srce sam te zakljucao
nemozes izaci
a kljucic sam izgubio
nemogu ga naci.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Zbog tebe placem i venem,
neznam kojim putem da krenem.
Kud god krenem put me tebi
vodi, samo s tobom meni godi.
Kada umjesto nagla tjela
u rukama budes drzala pepeo,
zaplakat ces a ja cu mrtav
osjetit cu bol sto nisam zivio
minut duze da ti obrisem suze.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Ako je ljubav prava,
ako se iskreno voli,
oci nikad ne placu,
dusa nikad ne boli.
Oci mi pune suza,
dusa od bola vene,
ja te iskreno volim,
volis li ti mene?
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Ime: Zagrli me
Prezime: Poljubi me
Nadimak: Odvedi me
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Putuj,srce moje
dok ne nades mjesto svoje.
A kad nades mjesto svoje,
pozdravi mi zlato moje.
Ako spava ne budi je
umjesto mene poljbi je.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Nedam da ovaj osjecaj ode,
negdje u meni tvoj je znak.
I plamen vatre i kap vode
ti si svijetlo sve je mrak
Ti mislis da sam sretan,
jer to moj pogled kaze.
A neznas da srce bolno place
i da pogled nekad laze!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Rastuzila se jedna klupa,
na njoj dva velika srca lupa.
Djevojka na klupi tuznu poruku pise
"djecace nevolim te vise"
Djecak drhtavom rukom suze brise
"ni ja tebe nevolim vise"
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Tiho se otkida suza, polako pada dole
to je rastanak dvoje sto se iskreno vole.
Umire nasa ljubav, umiru nasi sni,
sunce gubi sjaj, znaj voljeni da je dosao kraj
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Tvoje mi oci nedaju mira,
zbog njih mi u srcu muzika svira
---------------------------------------------------------------------------------------------------

- 13:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MOST LJUBAVI

sjedila je na klupi tako sama vajda slomljenog srca znala je da je voljena ali nije zeljela tu ljubav zeljela je nesto drugo drugu ljubav drugog momka no ipak je bila voljena sa strane njega gledao ju je kao da je jedina djevojka na svijetu volio je kada bi se sreli u gradu samo bi okrenula glavu i otisla no medutim jednog dana se ona njemu priblizi i pocnu razgovor OK
od tada je sve vise voli i voli ONA JE IMALA SAMO JEDNO U GLAVI I TO U SVOJU KORIST nije zeljela da se osjeca usamljeno jedne veceri sjedili su sami na klupi i pricali o svijetu ovom on zapocne razgovor o laznim ljudima njoj suze krenu na oci njemu nije bilo jasno sta je rekao prema tome zagrli je i poljubi je ona se trgnu iscupa se iz zagrljaja i pocne trcati i on za njom U TOM PARKU U KOJEM SU BILI BIO JE ODAVNO JEDAN MOST ZVAN MOST LJUBAVI ona nije znala da most nije imao poda most je bio star daske su same padale i sva uplakana trceci pode da predje i propadne TRAGEDIJA ZNAMO SVI al sama si je kriva kriva je sto nije voljela onog ko nju voli SVI SMO MI TAKVI nazalost ipak osjecala je bol kada je spomenuo lazne ljude krivo joj je bilo VOLJELA JE......
- 07:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.11.2010., ponedjeljak

ZAJEDNO U VJECNOSTI

ON: halo!!
ONA: zdravo!! ja sam... dugo se nismo culi...jako dugo..!
ON: nemogu verovati da si to ti... ali prepoznajem ti glas da...
ONA: da predugo... predugo sam oklevala da okrenem tvoj broj...neznam kako sam se naterala na to sada...
ON: da...
ONA: nasla sam tvoj broj na informacijama... sva sreca pa nema puno muskaraca sa tvojim imenom..
ON: (tisina) kako to da si nazvala...?
ONA: (tisina) paaa...htela sam te cuti...videti kako si...
ON: nakon toliko vremena da me pitas kako sam... dobro sam... ide nekako... zivi se dan po da... a tii?
ONA: dobro sam...
ON: lazes...osetim ti po glasu da lazes... nikad nisi znala lagati...
ONA: tebi ne...
ON: da,to je uvek valjalo kod nas... barem se nikad nismo lagali...
ONA: znas.... (tisina) nemam pravo to pitati...ali...dali se nekada setis mene...?
ON: (tisina)
ONA: nemoras odgovoriti... postavljam pitanja bez smisla... proslo je mnogo vremena... sada imas svoj zivot...
ON: naravno da se setim...ponekad pozelim da nije tako...ali uvek je isto...
ONA: pitam se zasto sam to napravila...zasto sam te oterala od sebe... nikad mi nije bilo jasno... mozda sam se previse bojala da ces biti kao drugi...da ces me napustiti... pa sam te terala...terala te a htela da ostanes...
ON: i ja sam hteo to...ostati...
ONA: ja sam kriva za sve...
ON: ne,nisi ti kriva i ja sam prebrzo digao ruke od tebe... otisao ponosno,muski... da bi sada sedeo kuci sam i razmisljao o tome kako bi moglo biti da sam ostao...
ONA: (tisina) i kako si jesil ozenjen..? imas porodicu??
ON: nemam,ozenio se jesam ali nakon dve godine sam se i razveo... bila je dobra...draga...sve mi je zelje ispunjala...ali ju nisam voleo...trudio sam se zavoleti ju ali nakon nekog vremena sam shvatio da je to nemoguce,pa sam ju pustio da ode...sada se udala,ima dvoje dece i sretna je...
ONA: a ti,zivis sam..?
ON: da...zivim sam naucio sam...navikne se covek kad mora...
ONA: da...navikne se covek...
ON: a sta je sa tobom..?
ONA: ja sam sama...uzivam kao i uvek...dobro mi je...
ON: nikad se neces promeniti...ali nisi sretna...
ONA: (tisina)
ON: nemoras mi to reci...znam te dobro...mirnija si nego sto si bila pre...
ONA: pa eto...bilo je vreme da i ja malo odrastem...
ON: da...tko bi rekao da i ti jednom zelis odrasti i biti zena...
ONA: da...morala sam i ja malo odrasti...
ON: znas...nesto sam razmisljao o ovome...sanjao da ces nazvati...da ces se pojaviti negde...onako iznenada...zamisljao sam kako cu biti sretan ako te ponovo vidim...ili cujem... (tisina) i jesam sretan..ali sam istovremeno i potisten...
ONA: zasto...?
ON: zato sto mi je sad jasno da se neke stvari nemogu vratiti na staro... promenili smo se...nismo vise djeca... nismo vise tako mladi i puni poleta... u stanju menjati sve...
ONA: znam...znam da nismo isti...ali...
ON: nema ti vise ali...nemoram ti ja govoriti...znas i sama... odrasli smo...
ONA: (tisina) znaci kad....znaci kad spustim slusalicu.......
ON: necemo se vise cuti...da....necu te vise zvati a neces ni ti mene...samo bi se jos vise povredili...
ONA: znaci necemo se vise ni videti...?
ON: necemo...to je bolje za oboje...bolje da te nevidim...
ONA: htela bi te videti...
ON: nije stvar u tome da te nezelim videti...zelim to...vise od svega... ali znam da nesmem...tako bi povredio samo tebe,a i sebe...
ONA: znam.....(tisina)
ON: nisam te zaboravio... niti cu to ikada napraviti...znas to... nikad te necu isterati iz svog srca... niti iz svojih misli...tamo cu te cuvati dok sam ziv...
ONA: (tisina) ali.................
ON: i nemoj se pitati zasto...nemoj jedina...tako je moralo biti...sada bi bila najveca pogreska da mislimo da mozemo nastaviti tamo gde smo stali prije 12 godina....
ONA: nemogu dalje...od onda...od onoga dana....
ON: znam...
ONA: nisam htela da budes nesretan...oprosti mi...
ON: nisi ti kriva...nemozes sebe kriviti sto sam te zavolio... previse zavolio...nisi ti kriva sto nemogu voleti drugu...jednostavno je tako....
ONA: (tihi jecaj)
ON: daraga....vreme je da se pozdravimo i da zavrsimo sa ovom mukom...molim te napravi to zbog sebe i zbog mene...necemo se vise kaznjavati...dobro??
ONA: (tihi jecaj) nemoj....nemoj spustiti slusalicu...molim te...
ON: (tisina) nemoj plakati...
ONA: (tihi jecaj) volim te....
ON: i ja tebe...ali...nemozemo ovako...nemozemo se ponovo vratiti na stare rane... nemoj...nemoj vise misliti na to...seti me se kada spavas...tamo mozemo biti zajedno...tamo te cuvam svake noci...tamo imamo 22 godine i nista nam se nemoze dogoditi...
ONA: nezelim ovo...nezelim da nestanes...
ON: znam...ni ja to nezelim...ali znam da je to najpametnije...a znas i ti....
ONA: nemogu poklopiti slusalicu...
ON: onda cu ti pomoci jos ovaj puta voljena...pozdravit cu te...i reci da ces mi uvijek biti u mislima i srcu...zivi sreco moja...zivi....
(spustena slusalica)
ONA: jecaj....i ja tebe volim....jecaj....

Proslo je 40 godina nisu se vise nikako ni culi...a ni videli...onda je on umro...na njegovoj ploci u donjem desnom kudu stajalo je ugravirano srece i pored njega je pisalo "ovo je srece pripadalo samo NJOJ"... pored toga je stajao datum njihovog telefonskog razgovora...tog hladnog zimskog jutra na grobu je klecala seda starica i tiho plakala...suze su klizile niz njeno naborano lice...a njen dah je bilo jedino sto je bilo toplo...u svojim rukama je drzala jednu crvenu ruzu...dugo je tako nepomicno klecala...zatim se nagnula poljubila ruzu i stavila ju na grob...otisla je polako u daljinu...polako...polako...kao da nezeli otici...svake je godine dolazila na taj isti dan i donosila ruzu...uvek bi se zadrzala kojih 15 minuta i onda nestajala...jedne godine starica nije vise dosla...nije bilo sarice...nije bilo ruze...samo prazan grob i sneg na njemu...no te noci zvezde su posebno jako sjale...sjale su jer nije vise bilo tuge...jer su konacno bili zajedno..tamo gde su jedino mogli biti sretni zajedno...u vecnosti
- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ANDELI NE POSTOJE

Sjećam se kako je lijepo bilo proslaviti novu godinu sa njom, kada smo plesali na ritmove muzike, imao sam je u rukama i želio da vrijeme barem uspori… Razgovarali smo o nama, razmjenjivali nježnosti prstima, znali smo da se rodila nova i prekrasna ljubav!

Danas se kroz nijansu boli sjećam njenog izgleda, tako gracioznog, lijepih oblina, prekrasno lice… bila je lik iz bajki i snova! Imala je sve, bila je puna energije i radosti, radila je kao menadžerica i organizatorica, pohađala fakultet a doma je bila desna ruka mami.

Bila je snažna u životu, a opet tako krhka. Srce joj je bilo meko, suosjećala je moje teške trenutke, bio sam joj rame za plakanje i mjesto sigurnosti. Zavolio sam je, pružio joj ljubav, sigurnu luku u životu. Priznala mi je da sam joj najveća ljubav u životu…

Zajedno smo bili svega 13 mjeseci, trinaest nezaboravnih mjeseci. Živjeli smo jedan za drugoga, svaki naš susret je bio pun sreće, ljubila me tako nježno sa osjećajem, svaki put na rastanku me pogledala u oči i rekla koliko me voli, da ću joj jako nedostajati.

Živjeli smo dvadesetak kilometara daleko pa je ponekad zaredalo i nekoliko dana da se ne vidimo. Ona je radila, ja sam radio, radno vrijeme nam se nije poklapalo, ali smo znali svaku dužu razdvojenost nadoknaditi! Tješili smo se kako će doći naše vrijeme, kako ćemo se napokon uzeti, kupiti zajednički stan i razmišljati o obitelji…

Podigla mi je moral, dani su mi bili puni optimizma, od nje sam dobivao ljubav koja mi je ispunjavala život! Vjerovao sam joj uvijek i u svako doba, ona je bila stvorena za mene! Svu svoju budućnost i sreću vidio sam u njoj, u njenim očima i njenoj duši.

No jednoga dana ona je bila organizatorica koncerta u mome gradu. Došao sam je kao i uvijek pozdraviti, vidjeti… Imala je mnogo posla pa me je zamolila da je pričekam na tribinama, da će doći prvom prilikom. Nakon dvadesetak minuta došla je, skupila je hrabrosti da mi kaže najgoru vijest u mome životu, a vjerujem i užasnu za njen i njeno srce…

Prilazila je pažljivo sa strahom u očima i nesigurnosti u hodu, samom pojavom mi je govorila o boli. Pitao sam je veselo da je oraspoložim jer sam pomislio da je umorna od posla: „Srce, dali si mi umorna? Pa znaš da mi je važno da si vesela!“

Pritisnula je zube i oči, sjela pet mjesta od mene i nije rekla ništa, samo je gurnula ruku u džep. Zabrinuo sam se, brzo sam ustao i prišao joj i htio je uhvatiti za ruku. Srce mi je lupalo od straha… Pa što je?! Pitah je. Izvadila je ruku i izvadila pozitivan test trudnoće. Ostao sam gledati u test, a misli i sjećanja su mi kroz glavu prošli poput munje, znao sam da nisam otac jer smo pazili na sigurnost u odnosima. „Pa, pa kak…?“ prekinula me u pitanju i samo kroz plač odgovorila: „da, nisi ti“ i pobjegla od mene.

Užasna bol je prostrujala kroz mene, sjeo sam na njeno mjesto i osjećao da će me svijet ugušiti, nisam mogao ni zaplakati, samo me obuzimala bol. Stisnuo sam zube i ostao sjediti sve dok nisam došao k sebi. Tada sam zaplakao… Vidio sam je još jednom dolje, ponašala se kao da je nije briga za mene, ni da više nemam što tražiti… , ja sam htio objašnjenje, htio sam je pitati dali je moguće što popraviti, ma samo da budemo zajedno sretni. Gdje sam pogriješio, zašto joj nije stalo do mene, tko je taj sretnik… a bila je žena iz snova, prva za koju sam bio spreman izgubiti život, prva koju sam mogao voljeti svom dušom, prva koju sam iskreno želio, i kojoj sam uistinu vjerovao! … a ona je to znala.

Sada je sve propalo, svi moji snovi, sve moje želje i moja budućnost, jer ona više ne može biti moja!

Danima i mjesecima sam u duši tugovao. Prošlo je od toga dana nepune četiri godine. Saznano sam da je njen suprug bogataš, da žive u Švicarskoj i da je vlasnik jedne uspješne tvrtke.

Srce mi još nije ispralo sve te duboke osjećaje prema njoj, živim bez nade i egzistencije. Svaka vjera u ljubav je nestala, ostala je samo siva slika svijeta i ljudi u meni.

Od tada kada sam shvatio da život nema smisla bez ljubavi odlučio sam živjeti još samo za brzinu i brze motore da gledam smrti u oči… jer me nikada više neće biti strah.
- 10:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.11.2010., nedjelja

MOJA JOS JEDNA OD MNOGIH TUZNIH ZIVOTNIH PRICA

Moj je zivot postao kao tuzna pjesma koja je toliko puta ispjevana. Vec sam poceo gubiti nadu a sta Vam to govori. Postao sam drugacija osoba i izvor zivota koji se susi. Usamljenost me cini savresnijom, slobodnom kao pitcom u letu jer nema nikoga da me uplasi, da mi kaze nesto tuzno ili da me podsjeti koliko sam bitki izgubio. Misli su moje ,cini mi se, najteze. Na jezim se od bola kada pomislim da sam jednom volio nekoga tako drugacijeg od mene. Taj je djevojka ipak moja zelja bila a danas, vidi sta je postala. U snovima samo spomenem njeno ime jer u stvarnosti nemam snage da izreknem ime sto sam nekad toliko volio... a jos je volim tu djevojku. Sjeo bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzao staru knjigu svojih tuznih pjesma. Otvorim tek' neki stoti listic i gledam kako je moja suza isprala tek' poneku rijec. Sigurno sam citajuci te tuzne pjesme o nama dosao do suza. Ali smjesim se jer ipak nije tako crno sve, nisam jos potonuo do dna...

Sjetim se oblika tvoga lica, gledam dubinu tvojih svjetlucavi ociju koji su me nekada pratile kao vlastita sijenka i prosapucem tiho Volim Te. Ali doista neznam da li si me naucila da volim ili samo da izgvoram te rijeci 'Volim Te'... to sam ja govorio sa osjecajem ipak uvjeren sam... Zasto me sada gledas pobjednicki svaki put kada prolazim kraj tebe. Zar nisi do sada predvidjela kako me do bola iscrpljuju tvoje namjere. Ne zelis da patim samo zelis da me malo zaboli. Znam da je to sve samo zenski ponos, ali doista je tesko vjerovati da si ti djevojka koju sam nekada volio. Tvoj pogled probode kroz mene i ostavlja okus gorcine. Koliko sam bolan nema tu lijeka za ovakav osjecaj. Zasto te plase moje smede oci, zasto mi okreces pogled na stranu. Mozda je tako bolje ali nada me vraca u proslost. Uvjerava me da cu te osvojiti nekako. Mozda je vrijeme da prestanemo prkosit' sudbini. Ovih dana ne viđam te puno, mozda si drugog pronasla mozda te necij' pogled zaveo... Mozda neki drugi lijeci rane tvoje, dok mu pricas o tuznoj prici svog zivota. Eh, kad bih suze na licu Sunce presusilo, bar' samo na jedan dan da se osjecam drugacije Da ne budem ono sto jesam ja, a onda bih se mirno vratio u svijet tuge bez i jedne rijeci i presude. Niko meni nije kriv za ovakav osjecaj' jer sam si se uselila u mene, a ja se nisam odupirao. Ja se nisam borio sa sudbinom nego sam je otvorenih ruku primio u moj dom jer nikada nikome nisam mogao da glavu okrenem, pa cak ni svojoj tugi...

Vec danima nisam primjetio da je Sunce izlazilo jer sam se zavio u crne noci. Tek' kad bih osjetio da cu tebe naci na nekom starom mjestu onda bih obukao se pustila i spremio se da te nadem tamo. Znam da ces me cekati s par' finih rijeci koje ce da golicaju kroz moje misli vremenom. Mozda je to greska jedina svijetlosti koju ja poznajem. Sta bih bilo ako se odviknem starih mjesta i krenem dalje sa nekom drugom djevojkom. Nije to izlaz za mene jer svaka druga je jedna vise uvrijeda, jedna vise broj. Zato se ja i vracam na stara mjesta da izmjenimo koju rijec. Da cujem kako govoris o tome kako je nekad bilo predivno zivjeti uz osjecaj srece i osjecaj topline koju sam donosio. Uz tvoju gorcinu osjetim svoj jad. Zar je doslo do ovoga. U drustvu svoje stare ljubavi lijecim rane koje ce ostati kao vjecni tragovi na nasim srcima. Znajuci dam sam ti jos zelio da osjetim potrebu da krenem prijatelju samoci ali neka me samo jos malo da ti slusam glas, da zacujem kada uzdahnes dok te moj pogled susrece... Moj je grijeh sto sam trazio ono sto mi nisi mogla pruziti, to nesto nemogce.

Suza bih mi se skotrljala kad slusam kako mi govoris : jos uvjek mastas o nemogucim ... ti jos uvjek sanjas previse' ... I nije da me vrijeda tvoja presuda, nego sama istina. Je da ja zaista trazim mjesto koje jos nije postojalo a nista nemoze da bude potpuno savrseno. Negdje mora da krene na losu stranu, ponekad mora kisa da zablista a sunce da zadje. Upravu si ja doista zivim uz puste snove. Hvala ti jedina sto me jos izbavljas iz ruznih snova i sto mi nedopustas da potonem na dno. Ponekada dodzem do same ivice i kazem ja ovako nemogu vise a ne znam kako bih drugacije. Pitam se kako bih se snasao da mi nije tebe. Da samo nedolazis na stara mjesta kako me nema vise tako cesto, kako je cudno zivjeti u istom gradu a nevidjeti mene kako se setam... Onako, veseo kao nekada i jos kraj tebe. Daljina srca tvoga umire u meni a ja gradim kulu koju sam nacinio pogledima tvojih ociju. Nisam zaboravio kako si moju nadu uzdignuo kada se rusila poslednja pomisao na dalje.

Lutam kroz mnostvo noci ,ali se nikada ne udaljujem od tebe, to je gotovo nemoguce... Kako bih srce kucalo kada nebih znalo da kuca za tebe, kako bih dusa disala kad bih znala da je vise nevolis... Oh duso moja iz njedara kako da te voli djevojka ta, kada nisi u stanju da volis samu sebe. I samo da nije nje i njene blizine kako bih vidio gdje sam pogrijesio i da nije njenih lijepih rijeci u sred neke noci kako bih dalje, kako bih ja sam...

Ja i danas zivim u snu jer sanjam za dvoje. Zivim u oblacima gdje nisam pozvan, zivim pored vatrenog plamena koji me zgrije u nocnoj tisini. Nisam spreman za jednu osvetu jer doista ja se nemam cemu da svetim. Al' ponekad nije lako, nije moguce odoljeti takvoj blizini jedne ljubavi...




" a znam da sam najbolje sta ti se dogodilo, da me ne mozes zamijenjit...i znam ...znam da sam napravio nesto sta nijedan nije od tebe.napravio I zato ces me pamtiti cijeli zivot.... A ja cu i dalje pjesme pisat. i pokusati naci neku djevojku koja ce znati mene voljeti.
- 11:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ZASTO JE TAKO

Ovo nije obična priča.Bog je nju stvorio da ju jednom poljubim i nista vise.Ona nije bila dobara,ali u njoj sam vidio nešto posebno.Još i dan danas ne znam što.Volio sam ju i još uvijek, ju volim a nisam ju vidio već 10 god.U srcu mi nedostaje.U srednjoj sa se zaljubio u jednu djevojku,zove se maja.Volio sam ju i ,volim ju i danas.Od početka sam bio zaljubljen u nju.I jednom u busu je došla do mene i poljubila me.Ja sam bio sav u čudu.Svi su pljeskali,a ona je stala kraj mene i rekla da me voli.Ali je rekla da je danas to učinila jer ju više nikad neću vidjeti.Sutradan je nije bilo u školi.Bio sam neznam vam to opisati taj osjećaj.I danas ju još uvijek tražim,a imam 37.god!
- 11:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PET KRVAVIH RUZA


Živjela je ovdje, u dolini Save
oči su joj bile kao more plave...
Zabrinuta žuri cijeli dan
jer je njenom dragom danas rođendan...

Zabrinuta i sretna na tren je stala
preko puta njegova stana...
...i tad iziđe mladić lijep ko prvog dana...

...ali u trenutku kočnice zaškripe
i mladićev uzvik : "PAZI!!"
...ali njegovu dragu tad auto zgazi...

Ona sad leži uz rasuto cvijeće
njeni zlatni snovi nikad ostvariti se neće...

Mladić se sad pita,
što mu život pruža?
Bezbroj praznih snova i...
pet krvavih ruža
- 11:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.11.2010., subota

MOJA MOLITVA

O Isuse, kako bih volio, kada bi se udostojio da uđeš u moj stan. Gdje sasvim obične o zidu stvari vise. Gdje se u oknima rano ugasi dan.


Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim, da kratki ovaj dan produžim. Kako živim životom sasvim malim. I pun jeda, sa setrom svojom služim.


Pričao bih ti o ljudskoj kući. O oknima, koja su pokatkad plava. O vratima, kroz koja pognut moraš ući. O bravi, koja se čvrsto zaključava.


Pričao bih ti uz dim obične cigare, o svakom čovjeku i kako se koji zove. I kako jedni uvijek nose haljine stare. I kako drugi uvijek nose haljine nove.


I kako ima sedam brižnih dana. O Isuse, i svaki je ko što je bilo juče. I o tom, kako se, kad zaboli rana, šešir na čelo duboko, duboko natuče.


Pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo, kako se rosa niz prozor sliva. Onda bih ti rekao sasvim nijemo: Isuse, umoran si, tebi se sniva.


O lezi, zaspi na postelji ovoj, koju čovjek svaki dan otkupi. Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj. Spavaj samo, a ja ću na klupi.


- 18:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NARKOMANKA

Plakali su ljudi,plakale su kise ona je umrla i nema je vise !! Bila je u sobi necijeg stana,umrla je smrcu jednog narkomana !!
*Sada znaju svi "DA I DALJE VOLM MRTVU NARKOMANKU"..!!
- 08:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

DAJ MI BOZE ZELJA MI JE

Daj mi boze, zelja mi je

Daj mi boze krila laka,
da poletim,
zelja mi je jaka do oblaka da svom gnezdu toplom sletim.

Daj mi boze snage,
da se sudbom borim,
tesko mi je srcu kamen da razbije.
Pomozi mi svoj mir i srecu da stvorim,
zelja mi je.

Da mi zelmja ova,
nozi tvrda nije,
i nista ti vise ja traziti necu,
zelja mi je i san snova,
naci dom i srecu.
- 07:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

TUZNA PRICA JEDNOG LIKA

U jednoj ljubavi prepunoj snova, ostala je samo priča ova, priča o jednoj ljubavi lažnoj, nekome sigurno nimalo važnoj, priča je bila vrlo sretna sve dok nije došao dan i jedan je lik ostao sam, u ovoj priči završetak nije sretan niti su sretni likovi u priči ali samo znam da život nije vječan i da nijedna priča mojoj ne sliči!!!
- 07:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MAMA

na grobu djecak stoji,pored njega svijeca gori,pridjoh blize jer zelim cuti sta to djecak zbori.Ja znam da te nema mama i opet sam ruze brao al umjesto tebi majko drugoj sam ih zeni dao,ona mi je rekla hvala i sa osmijehom u ruku primila al ne brise mi suze ona kao sto si ti nekad znala.Ja cujem zvuk iz daljine sto moje srce para niko me ne zove sine jer tebe nema mama....


- 07:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MOJOJ MAMI

NAJ LJEPŠI ANĐELE,SVIJETLOSTI MOG ŽIVOTA ZAŠTO SU MI TE UZELI? SJAJU MOJ,MAJČICE MOJA ZAŠTO SU TE SA SOBOM ODNJELI? OTIŠLA SI U VISINE NEBESKE.OSTAO SAM SAM ,ZA UVIJEK BEZ TEBE.TVOJ LIK U MOM SIJEĆANJU MENI JE SVE.ON MI JE JEDINI SJAJ.DRAGA MAJKO ZAŠTO JE NAŠEM DRUŽENJU MORAO DOĆI KRAJ? KAD BI JOŠ SAMO JEDNOM TVOJE OČI PODIGLE POGLED PREMA MOM LICU, KAD BI ME JOŠ JEDNOM TVOJE KRILO PRIMILO KAO RANJENU PTICU.ŽIVIO BI KAO DA SI TU, I AKO BIH TE SUSRETAO SAMO U SNU.A SAD TE KRAJ MENE NEMA.I SVAKA PROLIVENA SUZA JAČA ME I NA ŽIVOT BEZ TEBE SPREMA.VRIJEME MI TVOJU LJUBAV NEĆE NIKAD IZBRISATI.SAMO SUZE NEČU MOČI SUSPREGNUTI U PROLJEĆE.JER SVAKO ĆE MAJKO NA TEBE MIRISATI.........


- 07:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

JA MOZDA NISAM

Ja mozda nisam osoba
koja ce vas oduseviti.
Nisam drag,nisam niti slatkI.
Jos uvijek sam ja samo ja.
Covjek okloline koje se bori samo sa sobom.
Ima mojih svijetlijih i tamnijih trenutaka.
Znam pozitivno ali i negativno iznenaditi ljude.
- 07:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.11.2010., petak

VOJNIKOVA DJEVOJKA

Na strazi sam prva smjena
a od drage pisma nema.
Kad odjednom pismo stize
da mi draga tesko dise.

Ja upitah kapetana
za odsustvo par dana.
On mi je dobar bio i
odsustvo mi odobrio.

Ja otiso do bolnice
svojoj dragoj do posteljice.
Kad u sobi nikog nema
samo sestra krevet sprema.

Ja upitah casnu sestru
gdje su vrata mojeg zlata.
Nema vise tvoga zlata
prekrila je crna zemlja.

Ja otidoh do grobnice
svojoj dragoj do zemljice.
Na zemljici sitno pise
meni drage nema vise.

Na grobnici Zumbul cvjeta
umrla je ovog ljeta.
Na grobnici cvijece vene
umrla je sve zbog mene!!
- 23:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZAŠTO

zašto da šetam snovima kad se ništa dogoditi neće.jer moj je život prazan bez ljubavi i sreće
zašto da nekog volim
zašto da mi nada vene kad ustvari niko ne voli mene.
zašto uopće živim kad kod mene života nema
zašto pišem ovu pijesmu?
zašto sam tako usamljen.
- 22:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

HLADNOCU U SEBI

Hladnocu u sebi
Topim kofeinom
Bolove u grudima
Lijecim nikotinom
Premoreno srce
Hranim bensendinom
Zatrovanu krv
Zamjenjujem vinom.

U pepeljari gasim
Neke bivse zene
Kao sto su one
U gasile mene
Proklet sam sto nikako
Ne mogu bez zene
A one su proklete
Sto mogu bez mene.
- 22:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

- 15:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.11.2010., ponedjeljak

SIGURAN U TEBE

Brojao sam zvezde i talase,
čitao sam putem, gde vode tajni znaci!
Sreli se nismo, a već znalo se,
da ćemo se eto, jednom sigurno naći.

Siguran sam ja u tebe, draga.
Da tamo negde, za mene ti postojiš.
I da isto tako, pratiš tragove bez traga,
i dane do susreta našeg prvog - brojiš.

Al’ biće druga sasvim tema,
ako se nađemo, a ne prepoznamo…
Ako se sretnemo, a samo ćutimo!

Biće bolje onda, da nas nema,
da jedno za drugo nikada ne doznamo!
Da se i dalje, samo slutimo.



- 03:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SVOJE TI STIHOVE NEMOGU DATI

Oprosti mi zeno,
ti sto me zoves
da ti saljem stihove svoje.
Oprosti,
al ja ti ih ne mogu dati,
jer ti mi zeno nisi
ni ljubav, ni sestra,
ni kcer, ni mati,
i kako onda da muze moje,
rijeci mile i drage,
kako da napajaju zedno
srce tvoje.
Ja ti stihove svoje
ne mogu slati,
jer ja ih saljem
onoj koju cu srecom zvati.
A ti,
ko si mi i sta,
samo jedna daleka neznanka,
stihova zeljna.
Ti jesi zena,
mozda i pozeljna,
lijepa i snena
i stihovima mojim zanesena.
Ali oprosti,
oni su za tebe
samo nezvani gosti.
Jer stihove moje srce
pise onoj koju voli,
i kad se raduje i kada boli.
Oprosti sto ih
tebi ne mogu dati,
jer ljubav svoju
ne zelim izdati.


- 03:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KAKO DA KISU NEVOLIM

Kad kisa pocne dobovati po prozorima mojim,
ja sa druge strane, u tami stojim.
Da li se bojim?
Ne, ne bojim,
jer misli su moje tada daleko,
a kisa sjetnu melodiju svira,
dok neki nemir u srcu,
neka ceznja daleka,
ne da mi mira.

Nekad sam po kisi, sa drugovima svojim
bosonog trcao i loptu ganjao,
a poslije sam u samoci svoje sobe,
uz kisu sto se niz okna sliva,
budan snove sanjao.
kisne su kapi saveznik u tami
dok usamljeno srce u tudjini cami,
one me vode daleko tamo,
gdje osta sreca,
tamo gdje i danas zivi ona,
ljubav moja najveca.
Jer kisa me na nju podsjeca,
na mokru njenu kosu ispod kestena,
na onaj trenutak kad rece:
"Da, bicu ti zena".
A kisa pljusti, i lisce kestenovo susti,
dok srce moje u ritmu ludom udara,
a munja nebom para.

I kako onda da kisu ne volim,
kako za nju da se Bogu ne molim,
da bude zdrava i hrabra,
da srecu sebi pronadje,
da se u zivotu snadje.
Kako da kisu ne volim,
kad dusa moja daleku ljubav miluje,
dok kisa po prozorima dobuje.
- 02:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KO SI TI

Ja ne trebam nikoga
Da mi govori
Kojim putem trebam ravno
A kojim skrenuti
I tko si ti sada da mi sudiš?
Uzalud se trudiš, sve je propalo
Prekasno sad je da se učiš
Već me gubiš predugo, baš predugo
Više nisam tvoj
Nisam onaj koji
Trpi da bi bio voljen
Bit ću uvijek svoj
Lošiji ili bolji
Al' ću biti siguran
U sebe siguran
Ja ne trebam nikoga
Da pokazuje
Što to trebam, što se smije
A što ne smije
I tko si ti sada da mi sudiš
Uzalud se trudiš, sve je propalo
Prekasno sad je da se učiš
Već me gubiš predugo, baš predugo..

- 02:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rastuzila se jedna klupa,
na njoj dva velika srca lupa.
Djevojka na klupi tuznu poruku pise
"mladicu nevolim te vise"
mladic
drhtavom rukom suze brise
"ni ja tebe nevolim vise"
- 02:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SANJAJ i nocas ako SKLOPIS oci,
moje su BUDNE i ove NOCI.
Moja NOC je bez tebe CUDNA,
uvek TUZNA do ZORE budna.
Ove ti reci SRCEM pisem,
za tebe SRECO i nocas DISEM!
- 01:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

zašto

zašto da šetam snovima kad se ništa dogoditi neće.jer moj je život prazan bez ljubavi i sreće
zašto da nekog volim
zašto da mi nada vene kad ustvari niko ne voli mene.
zašto uopće živim kad kod mene života nema
zašto pišem ovu pijesmu?
zašto sam tako usamljen.



- 00:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POUCNA PRICA

Jednoga dana u novinama je osvanula priča
da se mladić zbog djevojke ubio.
Prije smrti poslao joj je oproštajno pismo:
’’Dva svijeta mi smo,
nikada skupa mogli biti nismo.
Bila si mi sve na ovome svijetu...
Volio sam svaki dio tebe,
i zbog toga proklinjao sebe.
Pratio sam svaki korak tvoj
i priželjkivao da si moja, samo moja...
Zbog tebe sam zamalo ubio
dok te je drugi pred mojim očima ljubio.
Svake noći;
u mislima su mi bile tvoje plave oči.
Htio sam te preboljeti,
htio sam te prestati voljeti,
htio sam te zaboraviti pomoću pića,
al’ sam te opet osjećao u svakom dijelu svoga bića.
Čim sam te ugledao: crna kosa, plave oči...
Znao sam: zaboravit te nikad neću moći....
Zbog tebe sam morao kroz pakao proći
i do ove točke doći.
Bila si mi ljubav prva,
a od tebe te ljubavi niti mrva.
Nosio sam te u krvi,
a sad će njome da se hrane crvi.
Kad se vrate lastavice jata
više neće biti mojih ruku da se smjeste oko tvoga vrata.
Molim te shvati; svu sreću želim ti
Al ne želim više sam čekati sumorne dane
ovo je jedini izlaz iz ove noćne more.
Znaj da te ne krivim ni za što,
volio sam te ti mene nisi i to je to!
Samo te jedno molim povremeno mi na grob donesi jedan mali cvijet!’’
Nakon 2 dana u novinama osvane druga priča.
Na grobu mladića nađoše leš mrtve djevojke
Obitelj što je donijela cvijeće svojim mrtvima
našla ju je s nožem u prsima.
Kad je došla policija i uspostavila mir
u njenoj ruci našla je krvavi papir...
’’I ja sam voljela tebe,
al’ me ovaj život sjebe.
Gadim se samoj sebi
jer pravu ljubav nisam mogla pružiti tebi.
A voljela sam te svjedok mi je Bog
sad kad te nema kao da nemam nikog svog.
Gurala sam te stalno od sebe,
jer nisam htjela uništiti i tebe.
Nisam htjela da patiš,


- 00:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
stari hrast

sjedim u parku
na prašnjavoj klupi
dok stari hrast granama njiše
"NEMA JE NEMA JE VIŠE"
"SAM SI SADA, SAM"...
Utihnuše koraci prolaznika,
ustanem, htjeo bi poći,
a stari hrast zanjiše
"OSTANI, MOŽDA ĆE DOĆI"..

- 00:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

  studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (9)
Prosinac 2010 (16)
Studeni 2010 (45)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

O MENI