plavi zvončići

subota, 20.10.2007.

Mala vila 2

Jutarnja zvijezda se protegnula i još je bila
pospana jer je cijelu noć
plesala.
Sada je trebalo pospremati zvončić,a
tako joj se nije dalo pa je bila presretna
kad je začula
prijateljicu Cvitu kako je zove da
pođu u šetnju i brati cvijeće.
Spremanje može čekati!

Nastavit će se...

se...

20.10.2007. u 14:11 • 18 Komentara • Print • #

nedjelja, 14.10.2007.

Mala vila

Prije mnogo godina,na jednom pustom mjestu bijaše livada.
Bila je bijela.
Nije bila bijela od snijega,već od bijelih zvončića.
Samo jedan je bio plavi!

Na prvi pogled to je sasvim obična livada, ali ako biste ju promatrali točno
u ponoć, shvatili biste da nije obična,nego čarobna!
Točno u ponoć iz zvončića bi izlazile vile i započinjale svoj noćni ples.Sve su bile bijele.
A kakve su i mogle biti kad su živjele u bijelim zvončićima!?
Osim jedne!
Jedna je bila plava!

I sad se mučim kako da ju nazovem...

Možete li mi pomoći?
Nadam se da možete jer jedva čekam da je nekako nazovem pa da nastavim priču....

14.10.2007. u 14:27 • 19 Komentara • Print • #

petak, 12.10.2007.

Volim dugu
kad se se s neba smije,
volim sunce
kad me kroz oblake grije!

12.10.2007. u 18:12 • 12 Komentara • Print • #

četvrtak, 11.10.2007.

Nek se plavi!

Na livadi tihoj zvoni zvončić
plavi on je veseljak
pravi i zato ga i moj blog slavi!

11.10.2007. u 16:59 • 9 Komentara • Print • #

Nek se plavi!

11.10.2007. u 16:28 • 3 Komentara • Print • #

srijeda, 10.10.2007.

tišina

hodam pustom ulicom,a oko
mene tišina, tišina, tišina...
Čuju se jedino kapi kiše
kako padaju po mokrom pločniku.

Razmišljam o njemu dok mi
kiše kao suze na lice
padaju i dok ljudi u svojim kućama
tiho spavaju.

Iza sebe čujem korake,to je on,on
i nitko drugi.Osječam vreli poljubac
na mome obrazu.

hodamo pustim ulicama, a oko
nas tišina,tišina,tišina...