nedjelja, 02.12.2007.

Antonija Šola o Toši(Toše...''Antonijice,jes li sretna?'')

Glumica i kantautorica Antonija Šola upoznala je Tošu Proeskog u jesen 2004. godine. Sreli su se u glazbenom studiju dok je on, u pratnji svoje menadžerice Ljiljane Petrović, snimao album “Pratim te”. - Pamtim kao danas: ušla sam u studio u kojem je Toše pjevao s neopisivom lakoćom, pogledali smo se i nasmijali jedno drugom. Naš prvi susret počeo je osmijehom, a upravo ću po osmijehu Tošu i pamtiti - prisjeća se Antonija.

Antonija Šola


Jedna tako lijepa slika o Toši
..samo što je malo tamnija..



Toše je bio i ostaje moja velika inspiracija i moje najveće nadahnuće. Kada sam prije pet godina ostala bez oca, upravo mi je pisanje skladbi za Tošu vratilo nadu i motiv za život te pomoglo da krenem dalje. Toše se prema meni odnosio kao da sam mu mlađa sestra, iako sam starija dvije godine. Uz njega sam se osjećala kao djevojčica, a zvao me ‘Antonijice’ - kaže Antonija koja se s pjevačem posljednji put susrela u listopadu, u Skoplju, na njegovu humanitarnom koncertu. Prošli je vikend Antonija ponovno bila u Makedoniji i specijalno za Studio opisala svoje dojmove s tog putovanja.

Toše i Antonija u Skoplju 5.10


Stalno mislim na njega.

Sjećam se svih naših susreta, svih njegovih riječi.

Antonija Šola

Posebno pamtim kada sam ga posljednji put zagrlila i poljubila u obraz, sje­ćam se da sam se zadržala u zagrljaju kao da želim zaustaviti vrijeme, a on je pitao:

“Antonijice, jesi li sretna?” Rekla sam: “Da”.

Sladak poljubac od Tošea Antoniji:)



Nad Lipom 35
Antonia i Toše(Volim Osmjeh Tvoj)



Na hrvatskom radiskom festivalu
Antonija i Toše





Kasna noćna molitva na Tošinu grobu



U krugu bliskih prijatelja krenula sam u Makedoniju. Tošina menadžerica i naša prijateljica, Ljiljana Petrović, dočekala nas je odmah na aerodromu i moglo se vidjeti da joj je jako puno značilo što smo joj došli dati podršku. Pobrinula se da nam zaista u svoj toj boli bude dobar domaćin, a na neki način koliko smo mi tješili nju, i ona je tješila nas.

Direktno smo s aerodroma krenuli za Kruševo i nakon večere odlučili posjetiti Tošin grob, kasno oko deset sati uvečer, kada nikoga nema, da se u miru pomolimo. To je bio jako emotivan trenutak za sve nas, svatko je ostavio po jednu važnu stvar koju uvijek nosi uz sebe, poput narukvice, lančića, krunice, križa... Neobično za tu večer, bio je pun mjesec koji je blistao prekrasnim sjajem. Vratili smo se u hotel u Kruševo i još do kasnih sati prisjećali svih dana i iskustava koje smo doživjeli za Tošina života.

Toše je po svemu bio poseban čovjek. Bio je jako skroman, a svoj je veliki pjevački dar prikazivao kao Božje djelo, nazivajući svoj život misijom. Tek sada kad ga nema, shvaćam što je mislio kada je govorio da je njegov život misija: on je bio tu, među nama, da nas pozove da budemo poput njega skromni, zahvalni, darežljivi, da slavimo život koji nam je Bog dao i da vjera živi u našim djelima - objašnjava Antonija koja je sa svojim prijateljem najčešće razgovarala o pjesmama.









Toše








Volim osmjeh tvoj







Slike i video sa spota'' Volim osmjeh tvoj''











Antonija Šola-Anđele




obavezno pogledajte

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.