Fotografi svih zemalja naoružajte se...

petak, 31.03.2017.

Vivian Maier - Street photographer

31.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.03.2017.

Fotografija kao terapija?

Priča o tome kako se jedan čovjek pomoću fotografije bori sa PTSP-om:

Meet Michael McCoy, the Veteran Who Fights PTSD with Photography

30.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 29.03.2017.

Dunning-Kruger efekt

Dunning-Kruger efekt (ili poremećaj) karakteriziraju dvije stvari - nedostatak znanja i iluzija superiornosti. Naime, to je pojava pri kojoj ljudi slabog, znanja, vještine, inteligencije ili kompetencije umišljaju da su njihova znanja, vještine, inteligencija ili kompetencija mnogo veći nego što zapravo jesu, dok istovremeno podcjenjuju znanja, vještinu, inteligenciju i kompetenciju drugih ljudi oko sebe, štoviše, do mjere da uopće nisu u stanju prepoznati ljude koji dosita od njih imaju veća znanja, vještinu, inteligenciju ili kompetenciju.

Drugim riječima, radi se o ljudima koji su toliko glupi i nesposobni da nisu sami u stanju shvatiti koliko su zapravo glupi i nesposobni, već se štoviše smatraju "genijalcima" a sve druge oko sebe "idiotima":

Štoviše, taj poremećaj najčešće zahvaća ljude koji posjeduju neku malu količinu znanja i površnih informacija o nečemu (u smislu da su negdje nešto vidjeli, pa iz toga izvukli neki vlastiti porizvoljni zaklučak, ili negdje nešto čuli i to uzeli zdravo za gotovo bez ikave daljnje provjere, ili pak imaju nekek svoje nebulozne ili utopističke predodžbe kako bi nešto trebalo biti, a realno uopće nije.) i samo na temelju toga smatraju da "znaju dovoljno" ili "sve znaju", te odbacuju bilo kave informacije koje su u suprotnosti sa njihovim uvjerenjima, a bilo kakav pokušaj objašnjavanja (i to od strane kompetentnih osoba) a priori odbacuju i nazivaju "pametovanjem", "glupostima", "zavjerama" itd...

Inače, ovaj efekt se čak može prikazati i grafom međusobnog odnosa količine znanja i samopouzdanja:



Općenito su osobe s ovim poremećajem vrlo glasne i nametljive, i inzistiraju na tome da je njihovo mišljenje "jedino ispravno" (iako je totalno pogrešno), i sklone su čak "soliti pamet" ljudima koji o nečemu znaju više od njih, ili ih pak vrijeđati i omalovžavati u nedostatku pravih argumenata...

Evo samo nekoliko primjera ispoljavanja ovog efekta tj. poremećaja:

Puno je onih koji su čuli za pojam "privatnost" i da to ima neke veze sa snimanjem, no kada im netko kaže da pravo na privatnost u tom smislu vrijedi samo unutar njihova vlastita četiri zida, ili pak u prostorima koji su posebno zaštićeni od pogleda, dotični tvrde da "nije tako" i da "zakoni kažu drugačije", da je snimanje uvijek zabranjeno i tome tome slčno... a što zapravo pokazuje da dotični o toj tematici nezunaju ništa, i da u zakone nikad nisu ni zavirili. Štoviše, vrlo često se, u obrani svojih pogrešnih stavova ili izgube u nebulozama i beskonačnim racionalizacijama (tipa, "ak nije zabranjeno, e onda je nepristojno"). Slična stvar je i po pitanju proglašavanja nekih fotografija "pornografskim", na temelju toga tko je snimio sliku, a ne onoga što je na slici.

Isto tako, zagovaratelji raznih teorija urota se jako vole hvatati za fotografije i tvrditi kako neke fotgrafije "dokazuju" nešto što potvrđuje te njihove "teorije". Međutim takvi u svojim tvrdnjama samo dokazuju koliko zapravo nemaju pojma.

Tako npr. ima onih koji tvrde da su snimke s Mjeseca "lažne" jer se "na njima ne vide zvijezde", a pri tome pokazuju koliko ne znaju da su sve Apollo misije sletjele na dnevnu stranu Mjeseca, i koliko im nije jasno da da je nebo na Mjesecu crno ne zbog toga što je "noć" već zbog toga što Mjesec nema atmosferu poput Zemlje (nebo na Zemlji je plavo zbog loma sunčeve svjetlosti kroz atmosferu); ni na Zemlji se po danu ne vide zvijezde... Isti teoretičari urote pak tvrde da na snimkama s Mjeseca "sigurno ima više izvora svijetlosti jer sjenke nisu paralelne, no nekako im je promaknuo detalj da kada postoji dva ili više izvora svijetla, da tada postoje svije ili više sjenki iza predmeta koje obasjavaju dva ili više izvora svjetlosti. Ima i onih koji za "lens flare" (a ne znaju što je to), na fotografijama iz svemira tvrde da su "leteći tanjuri".

"Chemtrail" paranoici su ako jednom prilikom kao "dokaz" naveli da posjeduju "dokaze", a "dokazi" su bile snimke aviona sa ugrađenim spremnicima u putničkoj kabini - zapravo se radilo o testnom primjerku aviona u koji su umjesto sjedala ugrađeni spremnici s vodom koja se prepumpava iz jednih spremnika u druge za vrijeme leta, čime se testira ponašanje aviona ako mu se promjeni težište.

Isto tako (vjerovali ili ne!), i danas postoje ljudi koji tvrde da je zemlja ravna ploča, a oni pak tvrde da je halo koji se ponekad javlja oko sunca ili mjeseca "dokaz" kako se zapravo radi o "kupoli iznad ravne zemlje", dok se zapravo radi o lomu svjetlosti na cirostratusima. Ista garnitura idiota tvrdi kako "planeti ne postoje", da su slike sa drugih planeta "lažne", "prevara", "CGI", kao i da su čitave znanosti poput fizike, mehanike, optike "izmišljotina" itd... Štoviše, na internetu se može čak naći i filmića gdje dotični, uperivši fotoaparat s velikim zoomom u neki planet na snimci dobili fleku za što su tvrdili kako je to "dokaz da planeti ne postoje", a opet im je nekako promaklo da je fotoaparat, iako sa velikim zoomom, još uvijek "prekratak" za ozbiljnije promatranje udaljenih planeta i zvijezda (za takva promatranja se koriste teleksopi), a fleke koje su dobili kao rezultat toga je rezultat pogrešnog fokusa.

Ovakve i slične idiotarije bi se moglo nabrajati do beskonačnosti, jer ih ima ih doslovno svugdje, u svim sferama života... Poput toga da pojedinci (npr pripadnici anti-vakcinacijskog pokreta) koji nemaju pojma o medicini tvrde kako "doktori nemaju pojma" ili su "dio urote", ili pak razni nadriliječnici isto tako glumataraju da su "liječnici" a truju ljude, da ljudi koji nikad nisu radili na građevini glumataraju dežurne "inženjere građevine" i pametuju radnicima koji negdje nešto rade (ili pak ako se negdje dogodi neki kvar glumataraju generale poslije bitke), da ljudi koji nemaju posla o novinskoj i fotoreporterskoj struci pametuju o tome "što i kako bi ovi trebali raditi svoj posao" itd...

Inače, čak je i slavni Konfucije u jednoj svojoj izreci dobro opisao ono što se danas zove Dunning-Krugerov efekt... "Tko ne zna, a ne zna da ne zna - opasan je - izbjegavajte ga." No problem je što je takve ljude teško izbjeći jer ih ima posvuda, i u velikim količinama...

29.03.2017. u 21:32 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 28.03.2017.

Nove "antiterorističke" mjere?

I dok se u zadnje vrijeme teroristi zaletavaju vozilima u gomile ljudi i vitlaju noževima, sjekirama i sličnim predmetima, američki "eksperti za sigurnost" donose nove idiotske "anatiterorističke" mjere koje se tiču zabranjenih predmeta u avionima. Ili točnije, kabinama aviona.

Tako su se sada sjetili zabraniti sve elektroničke uređaje veće od mobitela (tablete, laptope, fotoaparate isl.) u kabini zrakoplova, uz izliku da "takvi uređaji mogu u sebi sadržavati eksploziv". No dok je ove prema toj novoj "sigurnosnoj" direktivi zabranjeno unositi u kabinu kao "carry-on" prtljagu, može ih se i dalje bez problema prevoziti u teretnom dijelu kao "checked-in" prtljagu, tako da, ako u nekom takvom uređaju doista ima eksploziva, on će svejedno završiti u avionu, samo na drugome mjestu, i svejedno predstavljati opasnost.

Štoviše, moglo bi se čak dogoditi da takvi uređaji počnu "nestajati" iz prtljage, s obzirom da se radi o vrijednim komadima opreme; takvi slučajevi krađe prtljage su se već događali!

Još je veća glupost ta da se ne radi o generalnoj zabrani, već se ona odnosi samo na točno određene letove iz točno određenih zračnih luka...

U.S. Bans Cameras and Electronics in Cabins of Planes from 8 Countries

Štoviše, i Velika Britanija je nedugo nakon Amerikanaca uvela sličnu zabranu...

Britain introduces electronics restrictions on flights from six countries

No osim što ovakve mjere maltretiraju većinom potpuno nedužne putnike (kao i sve druge slične mjere "prevencije"), nekome tko doista želi na takav način izvesti teroristički napad, takve mjere može zaobići na vrlo jednostavan način - mora samo pronaći drugi aerodrom na koji se te zabrane ne odnose...

28.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.03.2017.

"Istraživačko" novinarstvo?

Istraživačko novinarstvo smatra se vrhuncem novinarske struke, i zapravo je načinom rada vrlo slično policijskom poslu. Jedina razlika je što novinari svoja saznanja iz tih istraživanja objavljuju javnosti, dok policija piše zapisnike koje zatim proslijeđuje sudovima.

Međutim kod nas se u zadnje vrijeme, čini se, sve više pogrešno shvaća taj pojam "istraživačko novinarstvo", i prema onome što se može čitati u novinama i na novinskim internet portalima, u većini slučajeva novinarsko "istraživanje" kao da se gotovo uopće ne obavlja na terenu, već računalom iz udobnosti novinske redakcije.

Pa se tako dobiva dojam da današnji "istraživački" novinari ...

... istražuju po drugim novinskim portalima aktualne vijesti, i zatim ih doslovno copy/paste-aju i prevode (ako su iz stranih medija). Ponekad se čak ne potrude ni ispraviti greške u tekstu, sam prijevod bude nebulozan i besmislen. Ponekad se čak u službi senzacionalizma i igranja na emocije čitatelja iz teksta izbacuju ključni i vrlo važni detalji koji tome ne idu na ruku.

... istražuju društvene mreže poput Facebooka, odnosno pojedine "grupe" na Facebooku, gdje od objava pojedinaca koje ne moraju uopće biti činjenično točne (već samo nečije slobodne interpretacije viđenog, namjerne dezinformacije isl.) rade "vijesti", bez ikakve daljnje provjere o čemu se zapravo radi.

... istražuju profile poznatih osoba na društvenim mrežama (Facebooku, Instagramu, Twitteru itd..), i iz njihovih objava izmišljaju "senzacionalne vijesti" (poput jedenja sladoleda, odlaska na WC, nove frizurae, velikog dekoltea, minijaturnog donjeg rublja itd...), a koje su "vijesti" jer je to napravila "poznata osoba" koja je "poznata" uglavnom samo zato jer novine o njoj pišu.

... istražuju razne "infotainment" stranice, Wikipediu i slično, u potrazi za zanimljivim "edukativnim" (najčešće pseudoznanstvenim) informacijama, i to najčešće kada samo treba našto objaviti kako bi se popunilo prostor; takvi se članci zatim periodički ponavljaju iz istog razloga (da bi se ispunio prostor, odnosno "ak je nekome slučajno promaknulo prvi put")

27.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.03.2017.

Dušebrižničko lešinarstvo

Kada novinari, odnosno fotoreporteri, radeći svoj posao, fotografijom prenesu javnosti neku informaciju o nekom neugodnom ili tragičnom događaju (tzv. crna kronika), najčešće prvi koji na to regairaju svojim komentarima su razni dušebrižnici koji tada novinare odnosno fotogreportere nazivaju "lešinarima".

Međutim, u toj čitavoj priči jedini lešinari su upravo sami dušebrižnici!

Naime, dušebrižnici se, kad god im se za to pruži prilika, odnosno čim u novinama osvane neka slika koja njima ne paše, obrušavaju poput lešinara na pogodnu žrtvu. U ovom slučaju novinare, odnosno fotoreportere, sa svojim "moralno-etičkim" prodikama o tome "zašto nešto ne bi trebalo snimati", i svojim unaprijed pripremljenim repertoarom omalovažavajućih etiketa, izmišljotina, floskula i raznih nebuloza kojima omalovažavaju novinare odnosno fotoreportere.

Štoviše, dušebrižnici u svom kritiziranju novinara, odnosno fotoreportera, čak uopće niti ne obraćaju pažnju na onaj faktor koji je uzrokovao nesreću o kojoj novinari, odnosno fotoreporteri izvještavaju; vrlo su slični "gramatičkim nacistima" koji se na jednak način obrušavaju na autore tekstova u kojima ima gramatičkih i pravopsinih grešaka (iako je teks i unatoč tome smislen i razumljiv), bez da uopće obraćaju pažnju na sam sadržaj i smisao teksta kojeg "ispravljaju" (a što uglavnom čine kako bi nekoga omalovažavali da je "nepismen").

No, kako "pas ne laje radi sela, već radi sebe" čini se da se zapravo svi ti dušebrižnici koji omalovažavaju novinare odnosno fotoreportere više bune zato da bi na sebe skrenuli pažnju, i zato što oni sami ne žele gledati fotografije kojima novinari odnosno fotografi izvještavaju sa nekig neugodnog događaja (jer im valjda narušava nekakvu komociju). Pri tome često nisu u stanju shvatiti da ne bi ni znali za neki događaj da ne postoji fotografija ili video snimak koju je napravio neki novinar, odnosno fotoreporter.

26.03.2017. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

subota, 25.03.2017.

Imogen Cunningham

Imogen Cunningham

25.03.2017. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

petak, 24.03.2017.

Sovjetska fotografija

Arhiva časopisa "Sovjetska fotografija", koji je izlazio od 1926. do 1991.

Sovetskoe Foto (Soviet Photography)

24.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.03.2017.

Razglednica iz Beograda

Pružila mi se prilika otputovati u Beograd. To mi je ujedno bila i prilika vidjeti nekoliko prijatelja i poznanika koji žive u Beogradu, a koje nisam vidio cijelu vječnost, te s njima popiti kavu, kao i posjetiti beogradske znamenitosti kao što su Muzej istorije Jugoslavije (u čijem kompleksu se nalazi Kuća cveća), razgledati Kalemegdan, Knezmihajlovu, Skadarliju te pokušati naći lokaciju gdje je sniman film "Maratonci trče počasni krug"...






(autor: Toco1980, sva prava pridržana)

23.03.2017. u 18:40 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 22.03.2017.

Isprobavanje tuđeg aparata

Kad netko nabavi novi fotoaparat, ili pak ako posjeduje neki "raritet" od aparata, za očekivati je da će biti ljudi, tj. drugih fotografa koji će zamoliti ponosnog vlasnika da malo isprobaju taj njegov fotoaparat.

Međutim, tu postoji problem. U fotografskoj populaciji postoje pojedini fotografi koji jako vole "čaćkati" po tuđim aparatima.

Naime, njihovo isprobavanje (a koje bi u suštini trebalo značiti - uzeti aparat u ruke da se vidi kako "leži u ruci", pogledati kroz tražilo i možda okinuti koju fotku) se na kraju zapravo više svede na kopanje po menijima aparata i mijenjanju njegovih postavki do mjere da vlasnik, nakon njihovog "isprobavanja", ima 100 problema kako bi vratio aparat opet na one postavke koje mu odgovaraju.

Promijeniti mod rada aprata npr. iz prioriteta zatvarača ili prioriteta blende na automatiku još i nije neki problem (pogotovo ako se prije vraćanja vlasniku ta postavka vrati na onu koja je bila), no npr. kopanjem po menijima aparata promijeniti funkciju određenih tipki na aparatu ("jer je tako bolje"), ići čaćkati po postavkama boja, kontrasta, balansa bijele i sličnog, ili čak ići vraćati aparat na tvorničke postavke, je van svake pameti, a može se reći i prostojnosti, s obzirom da nekakav osnovni bon-ton nalaže da se tuđu stvar treba vratiti vlasniku u stanju u kojoj je i posuđena...

22.03.2017. u 15:54 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 21.03.2017.

Testovi razlikovanja boja

Ne postoji dvoje ljudi koji imaju jednak doživljaj boja; od sposobnosti razlikovanja većeg ili manjeg broja nijansi, pa do ekstremnijih slučajeva gdje neke osobe ne vide boje; jednu, ili dvije od tri osnovne boje, ili čak boje ne vidi uopće, te im je svijet doslovno crno-bijel.

Is How I See Color How You See Color? Four Games That Test Your Color Vision

21.03.2017. u 16:26 • 0 KomentaraPrint#

petak, 17.03.2017.

Opasnosti s interneta

Uobičajeno je da "brižni" i "pažljivi" (čitaj: paranoični) roditelji jako brinu oko toga što bi netko negdje na nekoj javnoj površini u kadar uhvatiti njihovu djecu (kad nisu gola), te iz toga izmišljaju svakojake katastrofične scenarije "što bi se moglo dogoditi njihovoj djeci" ako "netko negdje vidi njihovu sliku". Često na račun toga ili fizički napadaju fotografe, ili ih lažno prijavljuju za "snimanje pornografije" kada je svakoj normalnoj osobi i više nego jasno da o pornografiji nema nikakvog govora.

Jednako tako ima i roditelja koji iz potpuno istih paranoidnih razloga histeriziraju u vezi snimanja djece u školama i vrtićima od strane učitelja, odgajatelja ili službeih fotografa, odnosno snimanju vrtićkih i školskih predstava, pravdajući to nekakvom "sigurnošću njihove djece"; bilo je slučajeva da su, zbog par takvih paranoidnih roditelja koji su zabranili snimanje svoje djece na školskim priredbama (a time i snimanje priredbe uopće), svi ostali (normalni) roditelji i njihova djeca bili zakinuti za uspomene u obliku fotografija ili video snimaka te priredbe.

Međutim ti isti "brižni" (čitaj: paranoični) roditelji koji su praktički uvjereni da je najgora "katastrofična" stvar koja se može dogoditi njihovom djetetu da završi na nekoj video snimci ili fotografiji koju negdje na nekoj javnoj površini ili nekom javnom događanju snimi netko "nepoznat" (pri tome se misli na snimke nastale u normalnom, dokumentarističkom okruženju, tipa trčanja za golubovima, napucavanje lopte, držanja balona, povlačenja psa za rep, sudjelovanja u školskoj predstavi, folkloru i slično...), ne shvaćaju da postoje i daleko gore stvari koje se mogu događati njihovoj djeci, koje se tiču snimanja. Što "zaslugom" tih istih "brižnih" roditelja, što "zaslugom" same djece, a što zbog stvarnih cyber predatora i zlostavljača. No takve stvari se ne događaju se na javnim prostorima, već u vlastita 4 zida...!

1. Cyber predatori - Internet predatori su ljudi koji se često predstavljaju da su sličnih godina kao i djeca koju pokušavaju kontaktirati putem raznih društvenih mreža, ili pak on-line alata za komunikaciju (Skype, ChatRoulette, itd..), te zatim nagovaraju djecu s kojom su uspjeli stupiti u kontakt da im šalju svoje fotografije i video uradke, ili pak da se svlače (a ponekad čak i da masturbiraju!) uživo pred web kamerama. Ima čak i onih koji nakon toga pokušavaju s djecom dogovoriti i susret uživo kako bi ostvarili stvarni seksualni kontakt, a u slučaju odbijanja ucijenjuju djecu objavom snimki, ili pak fotografije ili video snimke koje su im djeca/maloljetnici poslali bez pardona dalje dijele...

2. Egzibicionizam djece i mladih - Koliko god to nekome možda zvučalo nevjerojatno ili "nemoguće", ima djece i mladih (adolescenata) koji sami, zbog nedostatka roditeljske pažnje, puke dosade, nedostatka samopouzdanja, kompleksa vlastitog izgleda ili nekog trećeg razloga, pribjegavaju pravom pravcatom egzibicionizmu (koji se svodi na dijeljenje vlastitih provokativnih i golišavih fotografija ili video uradaka, a ponekad čak i video prijenosa uživo putem interneta ) kako bi privukli pažnju na sebe, na račun toga skupljali "lajkove" i pohvale "publike". No, kako je naravno sva pažnja roditelja i "institucija" uperena na "tamo neke 'opasne' i 'nepoznate' fotografe", nitko zapravo ni ne pokušava kontrolirati što djeca, koja su danas masovno oboružana "pametnim telefonima" s kamerama, sama snimaju (kod kuće i u školi) i što od tih snimaka i podataka objavljuju po internetu. (Dovoljno se prisjetiti nedavne fame oko omalovažavajuće grupe na Facebooku u koju su stavljane fotografije maloljetnica a koje su te iste fotografije same objavile na internetu).

3. Roditeljska glupost - Često i sami "brižni" roditelji (uključujući i one koji se obrušavaju na svakog "nepoznatog" s aparatom blizu svoje djece na javnim mjestima) serviraju djetetovu privatnost i intimu na internet i društvene mreže. Uvjereni kako "to vide samo prijatelji" zapravo nemaju nikakvu garanciju da netko od "prijatelja" neće neku sliku, video ili podatak o djetetu proslijediti dalje. Štoviše, čak nisu svjesni da pornografiju na nekoj fotografiji ili videu definira sadržaj fotografije ili videa (npr. eksplicitna vidljivost spolnih organa), a ne to tko je ili gdje snimio neku fotografiju ili video.

17.03.2017. u 12:26 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.03.2017.

Nema više 4/3!?

Čini se da je Olympus obustavio proizvodnju "Four-thirds" (4/3) objektiva za svoje DSLR aparate, te da će se dalje proizvoditi samo "Micro four-thirds" objektivi za mirrorless aparate...

Olympus Has Officially Pulled the Plug on Its Four Thirds Lenses

16.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 15.03.2017.

Što se ne stavlja na internet?

Neki ljudi su jednostavno previše glupi da shvate neke stvari, pa je potrebno opet ponavljati:

Na Internet se ne stavljaju one fotografije (i video snimke) koje se i inače ne bi pokazivalo potpuno nepoznatim ljudima!

Na što se to odnosi? Prvenstveno na snimke nastale u privatnom okruženju, a u što spadaju razne intimne i privatne snimke (npr. kućne porniće, slike koje sadrže golotinju većeg ili manjeg opsega... isl.), snimke koje prikazuju nezgodne, neugodne i sramotne trenutke (npr. povraćanja, glupiranja, blamaže, failove itd.), ili pak snimke koje prikazuju kršenje nekog zakona (npr. poziranje sa oružjem za koje se ne posjeduje dozvola, gomilom ukradenog novca, isl..).

Međutim, u svome nastojanju da na sebe svim silama privuku pažnju, takvi glupi pojedinci prvo stavljaju na net sve i svašta iz svog privatnog života, da bi zatim, ako im se to iz nekog razloga i na neki način "obije o glavu", cmizdrili kako im "drugi kopaju po privatnost". A realno ti "drugi" vide samo ono što su im svojom nepromišljenošću oni sami servirali!

Inače, za one koji ne znaju, a ima ih, i ljudi na listi prijatelja na Facebooku su također de facto javnost, a da se ne spominje i to da baš svatko, čak i netko tko nije član Facebooka, može vidjeti profil kojem su postavke privatnosti na "public".

Osim toga, smatra se da "ono što se jednom stavi na internet, ostaje trajno na internetu", pogotovo ako je to ljudima toliko zanimljivo (iz ovog ili onog razloga) da to počnu prosljeđivati naokolo...

15.03.2017. u 00:01 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 14.03.2017.

Fotografija u Hrvatskoj - Marko Ercegović

14.03.2017. u 00:03 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.03.2017.

Snimanje na pruzi

Ponovo se dogodila tragedija da je jedan fotograf poginuo u naletu vlaka snimajući na željezničkim tračnicama.

Teenager Dies During Train Track Photoshoot

Takve tragedije su se već i prije događale...

Their Last Selfie Caught The Killer That They Didn't See

Photographer Killed by Train During Photo Shoot

Kako neki očito nisu u stanju shvatiti da su život i sigurnost važniji i vrijedniji od neke "nevjerojatne" i "spektakularne" fotografije, možda nije na odmet reći neke bitne stvari (vezane za sigurnost) koje bi trebali znati svi oni kojima padne napamet snimati na tračnicama ili pored tračnica. Bilo da se radi o "selfijima", bilo pravim photosessionima:

** Željeznička pruga, odnosno željezničke tračnice, nisu mjesto za fotografiranje! Ako je baš takva sila da treba nešto snimati na njima, onda se snimanje može (i treba!) obaviti na nekom zabačenom, sporednom ili mrtvom kolosijeku bez ikakvog prometa, a ne na glavnom prometnom kolosijeku gdje svako malo prolaze vlakovi.

** Vlak se ne može lako zaustaviti! Pogotovo ako ide većom brzinom. Vlakovima, pogotovo onim teretnima, za zaustavljanje treba po nekoliko stotina metara, a ponekad čak i više od kilometar...

** Iako je širina tračnica (kod nas) 1,435 metara, vagoni su puno širi (široki su oko 3 metra). Tako da treba voditi računa da i stajanje pored tračnica, na premaloj udaljenosti, može biti opasno.

** Penajnje na vagone i drugu željezničku opremu i infrastrukturu može biti izuzetno opasno, ne samo zbog mogućnosti pada, već i zbog mogućeg strujnog udara. Kako se radi o velikim voltažama (25000 volti), uopće nije potrebno dotaknuti električne vodove - dovoljno je samo ući u magnetno polje koje stvaraju vodovi pod naponom da bi došlo do fatalnog strujnog udara.

13.03.2017. u 21:41 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 12.03.2017.

Prirodne ljepote

U prirodi se mogu naći razne geološke formacije - stijene i stjenovite formacije raznih neobičnih oblika - koje znaju biti vrlo zanimljive fotografima..

Jedna od takvih formacija je i tzv. Azurni prozor na Malti. Ili točnije rečeno, bio je. Naime, uslijed djelovanja sila prirode (mora i vjetra) ova stjenovita formacija se nedavno srušila u more. Na veliku žalost fotografa i lokalne turističke zajednice.

Malta’s Famous Azure Window Rock Arch Collapses, Photographers Mourn

I May Have Captured the Last Shots of the Azure Window Standing


No dok se pojedine takve urušavanja događaju zbog sila prirode, neke druge se događaju zbog ljudskog idiotizma.

Tako je skupina vandala u Oregonu uništila jednu, također fotografima vrlo popularnu, stjenovitu formaciju...

Vandals Caught on Camera Destroying Iconic ‘Duckbill’ Rock in Oregon

Na kraju, od svega ostaju samo fotografije...

12.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

subota, 11.03.2017.

Ptičica je crknula, Fotozine umire...

... a ni ostali nisu u puno boljem stanju.

Ptičica je, po svemu sudeći - crknula. Nekad vrlo popularan fotografski portal više nije aktivan. Štoviše, nakon što je nekoliko godina "fotka dana" bila jedna te ista fotografija, a na forumu aktivnosti odavno više nema (zadnji postovi na raspravama su iz 2014. i 2015. godine), odnedavno više ni ne prikazuje slike (vjerojatno neka greška na serveru?), a što bi reklo da su administratori definitivno digli ruke od njega.

Fotozine, kojeg su svojevremeno neki smatrali glavnim konkurentom Ptičici, a neki čak i daleko boljim i kvalitetnijim portalom (što je u početku doista i bio, ali se kasnije srozao), po svemu sudeći lagano umire - dosta kvalitetnih autora ga je već odavno napustilo, a on sve više propada zbog velikog broja autora sa lošim i (ispod)prosječnim fotografijama koje svojom kvantitetom zatrpavaju one kvalitetne (a "kvalitetom" su više za Facebook nego za ozbiljni foto portal).

Myhrpc, koji je bio zamišljen da se fotografi međusobno natječu fotografijama na zadanu temu radi samog natjecanja, a zbog čega su ga neki čak proglašavali boljim od Ptičice i Fotozina, je isto tako već odavno neaktivan...

...i na kraju, sjeća li se tko još uopće mi3dot-a? Danas taj, nekada vrlo popularan i odlično koncipiran (više dizajnerski nego fotografski) portal, sa doista zanimljivim radovima i kvalitetnim autorima, još uvijek stoji... Neaktivan, zapušten, jadan i nikakav, poput kakvog zombija, dok po njemu haraju "botovi".

11.03.2017. u 00:01 • 2 KomentaraPrint#

petak, 10.03.2017.

Ansel Adams

Ansel Adams



[Preporučljivo gledati u punoj veličini]

10.03.2017. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.03.2017.

Beskonačni ISO?

Čini se da danas među proizvođačima fotografske opreme traje "utrka" po pitanju toga tko će napraviti digitalni senzor sa višom ISO vrijednosti, a koja nekako neodoljivo podsjeća na kakav "pissing-contest."

Naime, još u doba filma, ISO vrijednosti koje označavaju osjetljivost foto-materijala (a koje su se tada označavale kao "ASA" ili se pak preračunavale u "DIN" vrijednosti) bile su dostupne od "sporih" 25 i 50, preko "normalnih" 100 i 200, "brzih" 400 i 800... dok su se ISO 1600 i 3200 smatrale "visoko osjetljivim".

Međutim, dolaskom digitalije, koja je u početku pružala ISO vrijednosti slične filmu, odnedavno su se proizvođači počeli natjacati i pretjerivati tko će postići više. Tako danas postoje "consumer" aparati kod kojih ISO ide do 64,000... ili čak i više.

Inače, za sada tu "utrku" predvodi Canon koji je prije par godina izbacio kameru koja ima ISO od čak 4 miljona!!

Canon Just Unleashed an ISO 4,000,000 Camera

Koja je svrha toliko enormno visokih ISO vrijednosti? Možda i ima neke svrhe za one koji baš žele snimati rudare u rudniku bez ikakvog osvijetljenja, ili slične "mračne" prizore... No za nekakve "normalne" dokumentarne namjene realna potreba za tako visomim ISO vrijednostima je vrlo upitna.

No svejedno danas ima onih kojima je "maksimalni ISO" i "koliko ima digitalnog šuma pri većim ISO vrijednostima" jedini kriterij prilikom odabira foto aparata...

Na kraju jedna mala referentna tabela za preračunavanje ASA (ISO) u DIN vrijednosti:

09.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 08.03.2017.

Propagandne fotomontaže

Fotomontaža je svaka slika koja je nastala na način da joj se na neki način mijenja sadržaj, bilo da se na nju dodaju ili se sa nje brišu elementi u kadru. Bilo da se to radi ručno, bilo da se to radi u nekom računalnom programu za obradu fotografija. Bilod a se radi "crtanjem" po originalu, ili pak da se od elemenata dvije ili više fotografija stvara "nova" fotografija (fotomontaža).

U prošlosti se fotomontaža rado koristila od strane totalitarnih režima, u političko-propagandne svrhe.

Upravo se kao primjer mogu navesti slučajevi (zlo)upotrebe fotomontaže iz staljinističke Rusije, gdje je bila jedno od omiljenih sredstava političke propagande.Tako se za vrijeme drugog svjetskog rata fotomontaža od strane Rusa masovno koristila za demoniziranje Njemaca.

Soviet photo manipulation of World War II

Jednako su se tako pomoću metoda fotomontaže sa fotografija uklanjali režimu nepoćudni političari (kako bi ih se "izbrisalo" iz povijesti), ili se pak određene prizore prilagođavalo kako bi bili u skladu s režimom.

Censorship of images in the Soviet Union


No nisu samo Rusi, pribjegavali fotomontaži; svugdje je bila popularna, i to još od samih početaka fotografije...

12 Historic Photographs That Were Manipulated

Inače, čak se i kod nas nedavno podigao popriličan medijski cirkus zbog jedne fotografije za koju su prvo mediji tvrdili da se radi o "autentičnoj" fotografiji, da bi se naknadno utvrdilo da je ta fotografija - fotomontaža.

(Trebalo se samo malo bolje zagledati u fotografiju da bi se na njoj uočila greška, a koja je očito promakla kako onome tko je radio fotomontažu, tako i svima onima koji su bez pardona povjerovali da se doista radi o autentičnoj fotografiji...)

Jedan korisnik Twittera pronašao je originalnu fotku s koje je napravljena ona montaža Milanke Opačić

08.03.2017. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 07.03.2017.

Iritantne fotografije na društvenim mrežama

Na društvenim mrežama poput Facebooka, Instagrama, Twittera itd. postoji mnogo iritantnih pojava koje se tiču fotografiranja i fotografija. Uglavnom se svode na totalnu dominaciju kvantitete nad kvalitetom, te ignoriranje pravila da se na internet ne stavljaju slike koje se ne bi pokazivalo potpuno nepoznatim ljudima.

** Selfiji - Društvene mreže su doslovno postale "odlagališta selfija", kojima autori pokazuju da su zapravo sami sebi centar svijeta, i očekuju bespogovorno divljenje okoline. U obliku pohvalnih kometara i gomile "lajkova".

** Slike djece - Novopečeni, nadobudni i preponosni roditelji svoje profile zatpravaju gomilama slika svoje djece u svim mogućim zgodnim, nezgodnim i previše privatnim situacijama i pozama, na način da istovremeno istovare na tone slika, umjesto možda jedne-dvije.

** Slike ljubimaca - Slično kao slike djece, preponosni vlasnici koji jako vole svoje ljubimce, i žele da se i drugi ljudi bezpogovorno dive njihovim ljubimcima.

** Slike hrane - Slike doručaka, ručaka, večera, užina, gableca, marendi i ostalih obroka, jer netko iz nekog svog razloga ima opsesivnu potrebu pokazivati svima što jede. (Na svu sreću da nema fotografija kako ta ista hrana igleda "poslije"...)

** "Hrenovke" - Slike vlastitih nogu (odnosno natkoljenica) na plaži, više-manje sve snimljene "na isti kalup". Ovo posebno uzima maha u ljetnim mjesecima, i to kod ženske populacije koja želi svima pokazati "koliko uživa u odmoru".

** "Gledajte koliko se volimo" - Pojava da razni zaljubljeni parovi sa poprilično egzibicionističkim tendencijama kelje na tone slika u kojima izmjenjuju nježnosti, od ljubljenja, grljenja, šlatanja i drpanja, pa čak i selfija nastalih za vrijeme ili neposredno nakon snošaja.

** "Gdje-sam-bio-što-sam-radio" - Kada ljudi iskrcaju na svoje profile baš sve fotografije koje su negdje snimili - na nekom druženju, putovanju ili godišnjem odmoru, i to bez ikakve selekcije. Nikome se ne gleda na stotine fotografija, od kojiih su mnoge ili "duplići", ili neoštre ili pak totalno nezanimljive.

** "Nezgodne" fotografije - Fotografije koje prikazuju nečije glupiranje, nezgodu ili pak situaciju gdje netko npr. mrtav pijan povraća, obavlja nuždu, ima nezgodu s garderobom i slične stvari mogu biti vrlo nepopularne, pogotovo kod osoba koje su zabilježene na tim slikama.

07.03.2017. u 00:01 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.03.2017.

Čemu li služi kamera u mobitelu?

Mediji javljaju kako se nedavno dogodio nov pokušaj trovanja životinja u Zagrebu. Jedna žena je vidjela čovjeka kako na savskom nasipu istresa otrov, čak ga je uspjela i presresti i pitati što to radi, ali ga nije snimila. Uspjela je naknadno snimiti samo hrpice otrova....

'Sipam otrov da vam se ti đukci potruju': zabilježen novi slučaj pokušaja trovanja pasa u Zagrebu

Nekako je neshvatljivo da danas, u doba kada gotovo svi imaju "pametne" mobitele s kamerama, ispada da popriličan broj ljudi ne zna čemu služi ta kamera u mobitelu!? Naime, masa koristi te ugrađene kamere samo za štancanje selfija, ili snimanje obiteljskih zabava (izleta, rođendana i ostalog), no kada treba odreagirati na način da se u nekoj kritičnoj situaciji poput ove gornje snimi nekakav prekršaj ili kazneno djelo, najčešće zakažu po pitanju snimanja - ili "nisu stigli", ili se "nisu snašli", ili se pak "nisu sjetili"...

A u takvim sitaucijama, fotografija ili video snimka je puno bolji dokaz i pomoć policiji u potrazi za počiniteljem, od verbalnog opisivanja. A štoviše, danas čak postoji i aplikacija za "pametne telefone" koja snimku šalje direktno policiji...

Aplikacije za e-dojave sumnjivih događaja

06.03.2017. u 20:06 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.03.2017.

Što odabrati od opreme?

U današnje vrijeme ponuda opreme je enormno velika, te se uz silnu uz silnu ponudu često teško snaći, a još teže odlučiti što od opreme nabaviti...

Nekoliko preporuka i recenzija fotoaparata od ekipe usporedi.hr

5 najboljih amaterskih fotića za foto i video

5 najboljih profesionalnih aparata za foto i video

05.03.2017. u 14:22 • 0 KomentaraPrint#

subota, 04.03.2017.

Fotografija u Hrvatskoj - Fotografije iz škafetina

04.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

petak, 03.03.2017.

Povijest se ponavlja i sa filmom?

Kada se pojavila televizija, svi su predviđali kraj radija. Međutim unatoč tome što je sve više ljudi gledalo televiziju, a sve manje slušalo radio, ipak je ostalo i onih koji su i dalje radije slušali radio.

Kada su se pojavili CD-ovi, vinilne gramofonske ploče i magnetne kasete su izašle iz upotrebe do mjere da ih se čak u jednom trenutku prestalo izdavati i proizvoditi, no nakon nekog vremena se ponovo pojavio interes za njima. Tako da se danas vinilne ploče opet proizvode, i ima onih koji ih radije slušaju od CD-ova.

Slična se stvar događa i u fotografiji...

Kada su se pojavili digitalni fotoaparati, svi su počeli snimati digitalno, te je značajno je opala potražnja za filmovima do mjere da su se neki filmovi prestali proizvoditi. Međutim svejedno ima i dalje ljudi koji i dalje radije snimaju na film, čak do mjere da se u zadnje vrijeme ponovo pokreće proizvodnja filmova...

Film is Growing: ADOX Building a New Plant to Produce Film and Chemicals

Bergger Unveils Pancro400, A New ISO 400 Black-and-White Film

Kodak Ektachrome Film is Coming Back from the Dead

FILM Ferrania Returns From the Grave, Unveils New P30 B&W 35mm Film

03.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.03.2017.

28-35-50

Izbor objektiva ovisi o sklonostima i potrebama samog fotografa.

Za uličnu fotografiju, ozbiljniji ulični fotografi najčešće se koriste fiksne objektive od 28, 35 ili 50mm (ekvivalent za 35mm film). Svaka od tih žarišnih duljina ima svoje prednosti i mane...

28mm objektiv
Širok vidni kut koji je pogodan u "gužvi", kad se snima iz velike blizine, ili kad se snima veće skupine ljudi. Zbog širine vidnog polja može pružiti čak i pomalo neobične perspektive, no s druge strane problematično je što je njime teže "napuniti kadar".

35mm objektiv
"Zlatna sredina". Ponekad nedostaje širine 28-ice, a ponekad dosega 50-ke. No u odnosu na njih predstavlja svojevrsni kompromis koji se da vrlo dobro iskoristiti.

50mm objektiv
Iako omogućava "distancu" kod snimanja, a može se vrlo dobro koristiti i za portrete, nekada je jednostavno preuzak kada se želi u kadar obuhvatiti više/veće stvari.

50mm vs 35mm vs 28mm - Best Street Photography Lens

Naravno, ima i onih fotografa koji za uličnu fotografiju koriste i zoom objektive, telefoto-objektive ili pak ekstremne širokokutnike poput "fisheye" objektiva...

02.03.2017. u 17:17 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 01.03.2017.

Europa u boji, 1906.

Kako je Europa izgledala nekad davno...

A Gallery of 100 Rare and Fascinating Color Photos of Europe in 1906

01.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< ožujak, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti

Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada na WTC u New Yorku (2001.) i podzemnu željeznicu u Londonu (2005.), te nakon pojave interneta i digitalne fotografije, fotografi i fotoreporteri su demagogijom raznih "velikih moralista", dušebrižnika i drugih lažnih autoriteta, od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".

Mole se svi koji imaju potrebu komentirati postove da se drže teme koju obrađuje post, da se pridržavaju bon-tona, da ni ne pokušavaju provocirati, patronizirati ili trolati, već da koriste logički ispravne argumente. U suprotnom, kao i u slučaju bilo kakvog spama, komentari će biti izbrisani bez pardona.

Linkovi

Fotografski blogovi
Alexxl
Bablfotograf
Fotografske priče
GP-Zagrebancije
Kojekakve
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota

Ostali blogovi
Bitke kroz povijest
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice

Ostali linkovi
Blog.hr
Google

Kontakt
toco1980blog(at)net.hr

Copyright

Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.

Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.

Arhiva

Kolovoz 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (32)
Ožujak 2017 (28)
Veljača 2017 (26)
Siječanj 2017 (32)
Prosinac 2016 (16)
Studeni 2016 (22)
Listopad 2016 (15)
Rujan 2016 (14)
Kolovoz 2016 (15)
Srpanj 2016 (15)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (7)
Travanj 2016 (7)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (19)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (18)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (18)
Rujan 2015 (21)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (19)
Lipanj 2015 (16)
Svibanj 2015 (18)
Travanj 2015 (11)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (25)
Prosinac 2014 (23)
Studeni 2014 (10)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (8)
Kolovoz 2014 (14)
Srpanj 2014 (15)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (24)
Ožujak 2014 (13)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (23)
Studeni 2013 (14)
Listopad 2013 (16)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (22)

Početak

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se