nedjelja, 31.01.2016.
Komunalna policija u Srbiji
U Srbiji postoji nešto što se zove "komunalna policija". To je neka vrsta "pomoćnih" policijskih snaga koje djeluju sa ovlastima sličnim policijskim. Takve jedinice postoje i u drugim zemljama (npr. u Velikoj Britaniji to je PCSO). Kod nas poslove koje u Srbiji obavlja komunalna policija uglavnom obavljaju komunalni i prometni redari.
Međutim, zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su komunalni policajci zloupotrebljavali svoje ovlasti - izmišljali "zakone" i "ovlasti", te ispoljavali policijsku brutalnost u smislu prijetnji nasiljem, uništavanjem imovine ili pretjerane upotrebe sile. Nerjetko su i sami eskalirali inače potpuno benigne ili beznačajne situacije. Neke od tih situacija su zabilježene i kamerama slučajnih prolaznika; događalo se da su ometali građane i novinare u snimanju (tvrdeći da je snimanje nečega ili njih, odnosno njihovog postupanja "zabranjeno"), legitimirali ljude bez navođenja razloga legitimiranja, pa čak i podizali lažne prekršajne i kaznene prijave zbog "ometanja" (kojih uopće nije bilo) i snimanja njihovih postupanja na javnim mjestima.
Nekoliko video klipova sa YouTube-a, te medijskih članaka:
(YouTube) Čelnici Komunalne policije sprečavaju rad novinara!
(YouTube) Komunalna Policija maltretira novinare - Beograd Na vodi
(YouTube) Za 14 minuta 30 nepravilnosti Komunalne policije
Tužbe nakon što su komunalci tukli putnika bez karte
Da li je kažnjivo slikati policajce i komunalce u Srbiji?!
petak, 29.01.2016.
Primjer diskriminacije
Evo jedan primjer diskriminacije fotografa prema opremi, odnosno količine idiotizma ljudi koji izigravaju eksperte za fotografiju. Uglavnom, sve se svodi na to da je prema tim "ekspertima" dozvola za snimanje potrebna samo ako se koristi određeni tip kamere (DSLR), određeni tip dodatne opreme (stativ), snima u neko određeno doba dana ili nosi određena odjeća...
Uglavnom, čovjek je snimao prijateljicu na jednoj plaži rano ujutro. Počelo je sa time da je neki radnik na održavanju tvrdio kako mu je potreb na dozvola za snimanje jer "koristi profesionalnu opremu", te završilo nazivanjem drugih ljudi (službenika) kojima se morao pravdati što, koga, čime i zašto snima, te kakvu odjeću ima na sebi kako bi dotični procijenili "treba li mu dozvola za snimanje".
These Photos Got Me Kicked Off a Beach in Toronto
četvrtak, 28.01.2016.
Azilanti, migranti i izbjeglice?
Kada se u jeku "izbjegličke krize" dogodio incident sa mađarskom snimateljicom koja je nekome podmetnula nogu, uslijedio je čitav medijski cirkus o tom događaju.
Međutim, kada su snimatelji i fotoreporteri imali problema sa agresivnim azilantima, migrantima i izbjeglicama, to kao da se nekako brzo zaboravilo, ako se uopće u mainstream medijima i spominjalo.
*** Prošle godine, ispred zagrebačkog Hotela Porin u Dugavama (u kojem su inače smješteni tražitelji azila), jedan azilant prvo je vrijeđao, a zatim i napao je fotoreportere kamenjem, jer mu se nije sviđalo što ovi rade svoj posao, tj. snimaju. Na kraju ga je jedan napadnuti savladao i zadržao do dolaska policije. Pitanje da li je taj azilant za to na neki način i sankcioniran?
(YouTube) Fotoreporter svladao agresivnog azilanta
*** Nedavno je skupinu Nizozemskih fototreportera koji su u francuskom Calaisu, u kampu za migrante/izbjeglice, snimali reportažu o dotičnima bila napadnuta do strane nekoliko stanovnika kampa koji su im pokušali oteti opremu.
Photojournalist Mugged by Refugees He Was Trying to Help
(YouTube) CalaisJungle January 15 2016
utorak, 26.01.2016.
Nepoželjne fotografije Sjeverne Koreje
Nedavno je jednom fotografu zabranjen ulaz u Sjevernu Koreju. Razlog za to su "nepoćudne" fotografije koje je otični objavio, a koje su snimljene prilikom njegovih ranijih posjeta. Te otografije prikazuju sve ono što službeni sjevernokorejski režim pokušava sakriti od "vanjskog svijeta" - od sitnih "nesavršenosti" njihove vojne sile, pa do prikaza da u toj zemlji postoji siromaštvo.
These Photos Got a Photographer Banned from North Korea
Album dotičnog fotografa na Flickr-u:
North Korea DPRK
ponedjeljak, 25.01.2016.
Fotografija života
Ono što se može nazvati "fotografijom života" je zapravo jedna jedinstvena i neponovljiva fotografija po kojoj se pamti, ili će se pamtiti fotograf koji ju je snimio. Čak i kada ljudi i ne znaju ime fotografa, uvijek će prepoznati takve fotografije kao posebne i neponovljive.
Neke od takvih fotografija su rezultat puke slučajnosti, odnosno situacije gdje se fotograf slučajno našao na pravome mjestu u pravo vrijeme i u najbitnijem trenutku stisnuo okidač. Takve su uglavnom one u domeni dokumentarne i reportažne fotografije. Štoviše, neke od takvih su pobrale i Pulitzerovu nagradu.
Npr., Steve McCurry, Robert Capa, Nick Ut, Hubert van Es, Eddie Adams, itd.
Druge su pak rezultat dugotrajnog planiranja i mnogobrojnih (neuspješnih) pokušaja, koji na kraju iapk rezultiraju uspjehom i nevjerojatnom fotografijom.
This Shot of a Diving Kingfisher Was 6 Years and 720K Photos in the Making
nedjelja, 24.01.2016.
Montevideo
Stare fotografije i malo tango muzike...
subota, 23.01.2016.
Naftna platforma i Zvjezdani ratovi
Craig Mann je veliki zaljubljenik u fotografiju i serijal filmova "Zvjezdani ratovi" (Star wars). Međutim, jedan od problema sa kojima se susreće, a koji otežavaju njegovo bavljenje fotografijom, je taj što 6 mjeseci u godini provodi radeći na naftnoj platformi u Atlantskom oceanu. Dotični je nedavno napravio seriju fotografija (ili točnije rečeno - fotomontaža) u kojma je ukomponirao likove iz serijala "Zvjezdani ratovi" u svoje fotografije snimljene na naftnoj platformi...
Photographer Combines Star Wars with Photos of an Offshore Drilling Rig
petak, 22.01.2016.
Apsurdne cifre za apsurdne fotografije?
Poznato je da pojedina originalna djela starih majstora postižu basnoslovne cijene.
Jednako tako su i neke fotografije vrlo skupo prodane na aukcijama.
Popis najskupljih fotografija (wikipedija)
Nedavno je tako jedna fotografija prodana za više od milijun dolara. Radi se o fotografiji koja prikazuje - krumpir!
This Photo of a Potato Sold for Over $1,000,000
četvrtak, 21.01.2016.
Opet malo sijanja panike po Facebooku?
Na Facebooku se svakodnevno pojavljuju svakojaka "upozorenja", no najčešća su ona u vezi opasnosti od pedofila i otmicama djece. Ta upozorenja se često periodički šire na razini spama, jer mnogi uplašeni i površni korisnici bez ikakve prave provjere olako pritišću tipku "share", uvjereni da time čine nešto korisno. Puno češće samo potpomažu širenje neke vrste panike (npr. antipedofilske histerije) i ljudske gluposti.
Tako je (meni osobno, op.a.) na Facebooku nedavno iskočila slijedeća slika:
(autor nepoznat, izvor: Facebook)
Nakon upisivanja imena obje grupe koje se spominju u tome "upozorenju" u Facebookovu tražilicu, oba upita vratila su - nula rezultata. Dakle, te grupe koje se spominju - ne postoje! (screenshot: upit prvi, upit drugi)
Kako vrijedi univerzalno pravilo da se na internet ne stavljaju slike koje se i inače ne bi pokazivale potpuno nepoznatim osobama, svaki iole inteligentan roditelj neće stavljati previše privatne fotografije (ili podatke) na internet ili Facebook. Bilo takvih upozorenja ili ne. (Naravno, postoje i izuzetno neinteligenti roditelji koji po Facebooku kelje sve i svašta od svoje djece, ali bi najradije linčovali svakoga tko u njihovom smjeru na ulici uperi neku spravu za snimanje, op.a.)
Međutim nedavno se po Facebooku počela ponovo pojavljivati upozorenje o bijelom kombiju.
Prvo se pojavilo "upozorenje" od strane jedne žene koja je tvrdila da je "netko iz bijelog caddy-ja pokušao oteti njeno dijete", da bi se nedugo zatim pojavilo i "upozorenje" sa fotografijom jednog bijelog kombija (ne caddy-ja!) sa vidljivom registarskom oznakom(!), a koji navodno pripada nekome tko otima djecu, no slika ne prikazuje ništa drugo osim tog (parkiranog) kombija, a još manje da prikazuje sam navodni pokušaj otmice. No svejedno je dotična stvar (u trenutku pisanja članka) podijeljena gotovo 4000 puta!
(screenshot, Facebook)
Odmah se nameću pitanja:
1. Zašto se to uopće poteže po Facebooku, umjesto da se alarmira policija? Očito je postoje ljudi koji su uvjereni da "policija ništa ne radi" jer su do sada svi izvidi vezani uz slične prijave, a koje su objavljene u medijima, pokazale da se radi o neutemeljenim i lažnim prijavama (nit je bilo otmica nit su uočena niti snimljena sumnjiva vozla na prijavljenim lokacijama), a što neki jednostavno ne žele prihvatiti, te misle da se takve stvari rješavaju samoinicijativno preko Facebooka. Time ne samo da ne čine ništa konkretno već i otežavaju policiji posao (i kriminalci imaju pristup internetu!).
2. Kako osoba koja je lansirala ovu "obavijest" uopće može znati tko je vlasnik kombija te tvrditi da je vlasnik "registrirani pedofil"? Poznaje li dotičnoga osobno ili...? Naime, registar pedofila je tajni registar u čiji uvid imaju samo određene državne službe (policija, sudstvo, isl.), te se izvod iz njega može dobiti samo ako netko dokaže da traži posao koji uključuje posao s djecom (potvrda da nije u registru). Običan građanin ni na koji način nema uvid u taj registar. Isto tako, znati tko je vlasnik vozila prema broju na registarskoj pločici može samo policija, a ne obični građani (osim ako vlasnika poznaje osobno).
3. Je li osobi koja je snimila sliku i/ili objavila dotično "upozorenje" možda palo napamet da se takvom objavom zapravo igra sa nečijim životom? Naime, takve javno iznesene optužbe (to da je netko pedofil, ali i bilo što drugo) su vrlo ozbiljne i lako mogu rezultirati time da i netko potpuno nedužan nastrada od starne nekog samozvanog istjerivača pravde! (Sjetiti se samo koliko je bilo napada na fotografe, jer je netko bio uvjeren da ovi snimaju djecu, a za koje se kasnije utvrdilo da su potpuno nedužni!)
(Usput, ako se ustanovi da je osoba u čijem je vlasništvu taj kombi, zapravo nedužna, a ona zbog te objave bude imala bilo kakvih problema poput prijetnji, fizičkih napada, ona može uz malo boljeg odvjetnika, na račun tih javno iznesenih lažnih optužbi, tj. klevete i povrede prava osobnosti, iskamčiti popriličnu odštetu od onih koji su to objavili.)
I da, za kraj još jedna stvar s Facebooka (obavezno pogledati!)...
LINK
Čini se da je i ovaj slučaj "bijelog kombija" samo još jedno širenje panike.
utorak, 19.01.2016.
Elliott Erwitt
ponedjeljak, 18.01.2016.
Zabranjeno snimanje - straćare?
U blizini Zagrebačkog Arena centra, stoji jedna prilično neugledna kuća, maltene straćara koja ne bi bila nimalo zanimljiva slučajnim prolaznicima da ispred dotične nisu postavljeni ni manje ni više nego - znakovi zabrane fotografiranja. Uz to, okućnica i nogostup ispred dotične kuće su pokriveni brojnim nadzornim kamerama.
Nameće se pitanje - zašto? Nekoliko mogućnosti odmah pada na pamet, kao npr. da se možda radi o nekom jako paranoičnom vlasniku, ili se možda radi o nekakvom "tajnom objektu" od nečijih (možda državnih) interesa? No što god bio razlog, već samo prisustvo znakova zabrane snimanja, mjera sigurnosti u vidu nadzornih kamera, kao i popriličan broj antena na krovu jako upadaju u oko.
I na kraju - koji je zapravo smisao znaka zabrane ako je snimka dostupna na Google street view-u?
LINK NA GOOGLE STREET VIEW LOKACIJU 1
LINK NA GOOGLE STREET VIEW LOKACIJU 2
nedjelja, 17.01.2016.
Fotografsko imitiranje poznatih slika
Fotografkinja Laura Hofstadter snimila je seriju autoportreta u kojima imitira slike poznatih slikara.
This 65-Year-Old Photographer is Recreating Famous Paintings as Self-Portraits
subota, 16.01.2016.
Pozor! Uznemirujući sadržaj!
U medijima se, pogotovo kada se radi o medijskim izvještajima o nekoj nesreći, ponekad koristi upozorenje ili oznaka preko slike na kojoj piše "POZOR! Uznemirujući sadržaj!"
Međutim problem je što se to upozorenje nekad koristi i kada ne treba, odnosno kada ništa stvarno uznemirujućeg nema na slici, ili ga se s druge strane ne koristi onda kada bi to doista bilo potrebno.
Različiti ljudi različito reagiraju na gledanje određenih prizora, neki čim vide i malo krvi padaju u nesvijest, dok neki drugi bez ikakvih problema gledaju i ekstremno nasilne scene s obiljem krvi, i slične morbiden prizore. Naravno, jedna opcija je takve stvari uopće ne objavljivati, no tada se ponekad izgubi sam smisao izvještavanja, ako je slika nosioc vijesti (fotoreportaža), a ne tek puka ilustracija uz tekst.
Kada bi trebalo treba koristiti tu oznaku, da je slika uznemirujuća?
Onda kada se za objavu koristi necenzurirana slika na kojoj ima elemenata koji nisu ugodni za gledanje. Na primjer, ako slika eksplicitno prikazuje nešto od slijedećeg:
- prizori ekstremnog nasilja (npr. iživljavanje, premlaćivanje ili egzekucije)
- prizori koji sadrže velike količine krvi (npr. kolinje, operacije i slično)
- raskomadana ili unakažena trupla (npr. nakon neke nesreće ili iz ratne zone)
- trupla u nekom stadiju raspadanja (npr. ekshumacije i slično)
- određena medicinska stanja, procesi ili ozlijede (deformacije, tumori i slično)
- ekstremne tjelesne modifikacije (npr. osoba sa gomilom piercinga, tetovaža ili "silikonizirana" do zastrašujućeg izgleda)
Kada ne treba koristiti tu oznaku?
Onda kada se na slici ne vidi ništa od gore navedenih stvari. Štoviše, ako se u objavu kao ilustracija za neki tekst daje cenzurirana fotografija, tj. kada se taj uznemirujući sadržaj "sakrije" zacrnjenjem ili zamućenjem, takvo upozorenje zapravo i nije potrebno jer se doslovno ništa od tog uznemirujućeg sadržaja ne vidi.
petak, 15.01.2016.
Nadomjestci za nedostatak talenta i truda?
Kaže se da je za uspjeh potrebno 10% talenta i 90% truda. Istina ili ne, bez truda i rada, talent se ne može razviti i usavršavati. Bez talenta, sav trud se često svodi na puko zadovoljenjem neke forme.
Međutim, danas ima jako puno onih koji bi htjeli postati "bogati i slavni" što prije, iako niti imaju talenta niti se imaju namjeru značajnije potruditi. Žele biti "instant-zvijezde", postati poznati preko noći. Taj trend se može danas zapaziti svugdje - u svijetu filma, glazbe, showbussinesa, ali i među fotografima.
Isto tako, postoji i izreka da je "za uspijeh preko noći potrebno 20 godina." No kako se nekima ne da toliko čekati, zbog toga svoj nedostatak talenta i volje za napornim radom, često pokušavaju nadomjestiti na razne druge načine, od čega se mogu spomenuti tri najčešća:
** SKUPA OPREMA - Ovo je jedna od najčešćih metoda kojom se nastoji ostaviti dojam "vrhunskog", i to uglavnom po pravilu da "što je skuplja oprema, to je bolji fotograf". Međutim, kao što niti kvalitetan, brz i skup automobil ne garantira vještog i odgovornog vozača, tako ni skupi fotoaparati i objektivi, odnosno davanje goleme količine novca foto opremu, ne garantira kreativnog i nadarenog fotografa, odnosno vrhunske fotografije. Jer kao što je kompaktom ili čak smartphoneom moguće uhvatiti odličan i neponovljiv kadar, tako je moguće i najskupljim DSLR-om štancati ispodprosječne snapshotove i fotografsko smeće.
** EGO TRIPOVI - Narcisoidnost, samodopadnost, arogancija i egzibicionizam su uvijek u službi privlačenja pozornosti. Ima onih koji se svim silama trude prikazati kao "vrhunski umjetnici" ne svojim radom već - omalovažavanjem drugih fotografa i rezultata njihovog rada. Naime, nakon što sami sebi umisle kako su vrhunski umjetnici, odnosno "najbolji fotografi svijeta i okolice", maltene čim su se primili za fotoaparat, objavili naramak fotografija negdje i pobrali lajkove, ili pak bili na nekom tečaju, u to svim silama pokušavaju uvjeriti i okolinu. Riječima, često patronizirajućim i omalovažavajućim tonom, a ne dijelima, jer jer nekih reprezentativnih i vrhunksih dijela često niti nemaju.
** MEDIJSKA EKSPONIRANOST - Kad se uspijeh ne može postići na način da talent i kvalitetu prepozna relevantna struka prije (za života) ili kasnije (nakon smrti), uvijek postoji mogućnost privlačenja pažnje javnosti pomoću medijske pokrivenosti, a što danas i nije teško. Kao što danas razne starlete, "posvuduše", modeluše i slične persone koje zapravo nisu u životu postigle ništa značajno, a poznate su samo zbog toga što novine pišu o njima i njihovom intimnom životu, jednako tako i pojedini fotografi koji sami sebe proglašavaju "velikim umjetnicima" svim silama pokušavaju doći u medije kako bi "postali poznati", privukli na sebe pažnju javnosti i na naivne ostavili dojam da su "vrhunski".
utorak, 12.01.2016.
Kad se netko ne voli slikat...
...onda se to radi ovako:
Kako je jedan fotograf snimao svoju djevojku koja se "ne voli slikat" iz samo njoj znanih razloga (garant je sama sebi "nefotogenična") . Njeno skrivanje od objektiva rezultiralo je vrlo zanimljivom fotografijama.
A Photographer’s Photos of His Camera-Shy Girlfriend
ponedjeljak, 11.01.2016.
Naramak nekih starih fotografija
Naramak nasumično odabranih fotografija sa stranice Vintag.es
** Kolekcija "prvih" fotografija. Prva fotografija uopće, prva kolor fotografija, prva fotografija osobe, itd...
The Very First Photographs Of The World – 21 Rare Vintage Pictures That You May Never Seen Before
** Kolekcija smješnih, pomalo jezivih, te zbunjujućih fotografija...
Funny and Freaky Vintage Photos May Make You Confused
** "One man band" odnosno "orkestar od jednog čovjeka" je ulični svirač koji istovremeno svira nekoliko instrumenata, koristeći usta, ruke, noge, te ponekad i neka mehanička (žice i poluge) ili električna pomagala. Nekoliko takvih "bandova" iz prošlosti...
Interesting Vintage Photos of One Man Bands
subota, 09.01.2016.
Majmunske fotke i autorska prava - nastavak
Prošle godine, u americi je pokrenut sudski spor oko autorskih prava. Konkretno, oko toga tko posjeduje autorska prava na autoportrete majmuna. Da stvar bude apsurdnija, jedna strana u sporu bila je udruga PETA (koja se kakti deklarativno bori za prava životinja, dok s druge strane sama ubija životinje koje ne može udomiti, op.a.), a koja se vodila logikom da autorsko pravo mora pripasti onome tko je stisnuo okidač, čak i ako se radi o majmunu, odnosno životinji.
Majmunske fotke i autorska prava
Taj slučaj nedavno je dobio svoj nastavak. Jedan savezni sudac odlučio je odbaciti čitav slučaj uz obrazloženje da majmun ne može biti nositelj autorskih prava na fotografije, te da se zakon o autorskom pravu nije toliko širok da se odnosi i na životinje, iako je ostavio mogućnost žalbe...
Judge Rules That Monkey Can’t Own Copyright to His Famous Selfie
petak, 08.01.2016.
Überfotografi
Überfotograf, složenica koja dolazi do njemačkog "über" (iznad) i hrvatskog "fotograf", a u fotografskom žargonu označava onog fotografa koji si umišlja kako je najbolji fotograf svijeta i šire okolice, i štoviše vrhunski umjetnik. Za dotične persone su svi ostali koji nešto snimaju "unterfotografi", odnosno smatraju da ne znaju fotografirati, da bi se trebali ugledati na tako savršenog fotografa kao što su oni, i bezpogovorno im se diviti, ili čak da se niti ne bi trebali baviti fotografijom.
Uglavnom ih krase klasični simptomi narcisoidnog poremećaja ličnosti - arogantnost i prepotencija, egocentričnost, uvjerenje kako su posebni, i očekivanje da im se svi na račun te "posebnosti" bezpogovorno klanjaju i dive. Ne trpe bilo kakvu kritiku na svoj rad koju smatraju negativnom ili nedovoljno pohvalnom, a one koji im se usude uputiti neku njima neodgovarajuću kritiku ili proglašavaju "ljubomornima" ili pak vrijeđaju i omalovažavaju.
Razlozi za to mogu biti najrazličitiji - od onog urođenog narcizma (koji takva osoba ispoljava svugdje), pa do napumpanog ega na račun medijske eksponiranosti, osvojenih nagrada na nekim natječajima, sudjelovanja na foto-seminarima ili čak i pukog broja lajkova na Facebooku, na njihovoj "ime-prezime-photography" stranici.
Objektivno, većina tih überfotografa, zapravo su najobičniji fotografski mediokriteti. Ako uopće i to...
Evo samo jedan primjer, screenshot jedne nedavne prepiske sa Facebooka u kojem se jedan takav überfotograf obrušio na jednu osobu (inače poznanicu, op.a.) sa završenom Akademijom likovne umjetnosti, te godinama iskustva u radu kao profesionalni fotograf, scenograf i kostimograf, što bi i laiku reklo da dotična ima itekakvo znanje i osjećaj za estetiku.
(screenshot, Facebook)
No osim što među fotografima ima takvih egotripera koji se smatraju überfotografima, jednako tako ta pojava postoji i u drugim kategorijama - među muzičarima ima muzičara koji sami sebe smatraju übermuzičarima, među glumcija ima onih koji sebe smatraju nekakvim überglumcima, ali i na blogu ima onih koji sami za sebe smatraju da su nekakvi überblogeri. Sve ih krasi potpuno jednak omalovažavajući i narcisoidni način ophođenja s okolinom, pogotovo onima u istom "fahu".
Stanje u svijetu filma
Fotografske filmove danas je sve teže nabaviti uz sve više cijene po roli filma. Mnogi velliki proizvođači su drastično srezali obujam proizvodnje, te prestali proizvoditi određene filmove (uključujući i neke koji su među fotografima koji su "odrasli na filmu" bili vrlo popularni, ili čak stekli i svojevrsni kultni status, poput famoznog Kodachrome filma). Iako stvari nisu blistave, štoviše u silaznoj su putanji s obzirom da danas mahom svi snimaju digitalijom, nisu (još uvijek) ni toliko crne...
AGFA
Agfa proizvodi crno-bijeli Agfa APX 100 i APX 400, te kolor negativ filmove vista plus 200 i dijapozitiv CT Precisa 100.
FOMA
Foma još proizvodi c/b negativ filmove Fomapan 100, 200 i 400, te crno-bijeli dijapozitiv film, Fomapan R 100.
FUJI
Što se c/b filmova tiče, tu je još samo Neopan 100, od kolor dijapozitiva Provia 100 i Velvia 50 i 100, a od kolor negativa, Superia 100, 200 400 i 1600, te PRO 160 i 400.
ILFORD
Ilford začudo i dalje proizvodi kompletnu gamu svojih crno-bijelih filmova; PAN F 50, FP4 125, HP5+ 400, Delta 100, 400 i 3200, (infracrveno osjetljiv) SFX 200, te XP2 400 za strojno razvijanje.
KODAK
Od crno-bijelih filmova Kodak prizvodi još samo T-max 100 i 400, te TRI-X 320 i 400. Od profesionalnih kolor filmova tu su Portra 160, 400 i 800, te Ektar 100, a od "običnih" koloraca Gold 200 i Ultramax 400.
Naravno, sve se više javlja problem po pitanju njihove dostupnosti, jer ih ne drže svi prodavači fotografske opreme i foto-studiji.
srijeda, 06.01.2016.
Rođeni za zgražanje
[nadam se da kolega Igniss neće zamjeriti što sam posudio inače njemu svojstven naslov, op.a.]
Kad god se u medijima pojave napisi o nekakvoj nesreći, nečijem pogrebu ili nečem sličnome, a koji su popraćeni fotografijama sa mjesta događaja, ispod tih istih medijskih napisa će se neizostavno naći komentara ljudi koji će se nad time zgražati. No ne nad samim događajem ili faktorom koji je taj događaj izazvao, već - nad činjenicom da je netko to snimio, odnsono objavio u medijima.
Slikovito opisano, dotični će drvljem i kamenjem "napasti glasnika" iz prostog razloga što im se ne sviđaju vijesti koje nosi, vjerojatno samo kako bi, zbog nekakvih dušebrižničkih svjetonazora, sami sebi stvorili dojam da nešto poduzimaju, i to valjda samo zbog vjerovanja da "ako glasnik ne nosi loše vijesti da se ništa lošega nije dogodilo". Osnosno "ako nema slika, nije se dogodilo".
Pri tome se ta "ekipa rođena za zgražanje nad neželjenim vijestima" standardno koristi demagoškom retorikom o "lešinarenju", "maltretiranju", "narušavanju privatnosti", te emotivnim i patetičnim lamentacijama, te floskulama o "ljudskosti", pokušavajući sve prikazati kao da je veći problem u snimanju nego u samom tragičnom događaju koji je snimljen.
Pri tome naravno zaboravljaju da ne bi niti znali da se taj događaj dogodio da nije bilo snimke s mjesta događaja. Ono što se inače zove - fotoreportaža. A jedna slika vrijedi tisuću riječi, koje dotični ne žele "čuti" (odnosno gledati).
utorak, 05.01.2016.
Kako ljudi sami narušavaju vlastitu privatnost
Privatnost je neka vrsta "čarobne riječi" za koju se svi hvataju kad za to osjete potrebu. Najčešće kada se blizu njih ili njihovih bližnjih nađe neki fotograf ili kamera, a ovi svim silama pokušavaju zabraniti snimanje jer im ono iz nekog samo njima znanog razloga ne odgovara.
Problem je što većina takvih, koji se hvataju za taj pojam (i uporno ga, poput kakve kokoši, ponavljaju) najčešće uopće ni ne znaju točno značenje tog pojma, tj. što je točno prvatnost. Većina ima neke nebulozne ideje, odnosno da je to nekakavo njihovo pravo, uvjereni da ga narušava sve što im smeta, ali gotovo nitko ne shvaća i to da ono (kao ni jedno drugo pravo) nije bezgranično, te da svako pravo vuče za sobom i određene dužnosti.
Privatnost bi se mogla definirati kao "pravo, ali i dužnost, osobe da uvid u podatke o sebi i detalje vezane za sebe i vlastiti život uskrati drugim ljudima."
No dok je danas vrlo popularno osvrtati se druge, tj. na fotografe, fotoreportzere, paparazze i nadzorne kamere kao dežurne "krivce" za "narušavanje privatnosti" (a o k čemu nema govora ako se radi o snimanju na javnim mjestima, jer tamo privatnosti nema!) zaboravlja se jedna činjenica koja mnogim ili promakla, ili je teška za shvatiti ili se namjerno ignorira:
Nitko ne može nekoj osobi narušiti privatnost onliko koliko je može narušiti ta osoba sama sebi!
No mnogi na internetu, često nepromišljeno, objavljuju vlastite fotografije i podatke o sebi, uz racionaliziranje da "oni kontroliraju što dijele i gdje te slike nalaze", a što je zapravo daleko od istine, jer nakon što je nešto objavljeno, ništa ne garantira da se neki podatak ili neka slika neće dalje proširiti putem interneta, ili se pojaviti negdje u nekom pogrešnom ili lažnom kontekstu.
Evo samo nekoliko najčešćih načina kako ljudi ne paze na vlastitu privatnost, i štoviše je sami sebi narušavaju:
** Objavljivanje osobnih podataka na internetu - bez obzira bilo to na društvenim mrežama, personaliziranim web stranicama ili negdje drugdje, podaci poput imena, prezimena, e-maila, brojeva telefona, OIB-a, konfekcijskog broja, religijske pripadnosti, dnevnog rasporeda, izvještaja o spolnih snošajima i svega ostaloga su zapravo privatni podaci, a do njih u pravilu nitko ne može doći ako ih osoba sama negdje ne objavi.
** Objavljivanje privatnih fotografija - Privatne fotografije su sve one fotografije koje nitko drugi ne može snimiti (jer su snimljene u privatnim prostorima koji nisu dostupni uvidu javnosti), poput npr. snimaka (pretežno "selfija") iz kupaone, WC-a, kreveta..., snimke nekakve za javnost zatvorene raskalašene pijane proslave i slično. Štoviše, objavljivanje takvih privatnih fotografija na društvenim mrežama i internetu općenito (često samo kako bi s skupljalo "lajkove") se čak može u neku ruku smtrati nekom vrstom egzibicionizma.
** Korištenje webcama - postoje pojedinci koji rado korsite webcam, za kominikaciju s drugima. I to nije problem ako se ta komunikacija obavlja sa poznatim ljudima. Međutim, postoje i on-line servisi koji omogućavaju webcam-chat sa potpunim nasumično odabranim stranicma - a neki pri tome ispoljavaju popriličnu količinu egzibicionizma pred web-camerama (bilo vlastitom voljom, bilo na nagovor sugovorika.)
** Korištenje "pametnih" telefona - velik dio ljudi zaboravlja se da su mobiteli najgore mjesto za čuvanje podataka od fotografija (obiteljskih albuma, kućnih pornića, isl.), do svih drugih vrsta osobnih podataka. Gubitkom dotičnog, ili čaćkanjem po njemu od strane neke druge osobe bez znanja vlasnkika, u najboljem slučaju se mogu dogoditi stvari od popriličnih "neugodnjaka" (da neke stvari "procure" u javnost), pa čak i do krađe identiteta.
Inače, nerjetko upravo oni koji su skloni sami na ovakve načine narušavati vlastitu privatnost, su oni koji će u javnosti dizati najviše galame o tome da "netko/nešto (fotograf/nadzorna kamera) narušava njihovu privatnost, i ispoljavati razne manije proganjanja...
ponedjeljak, 04.01.2016.
Sadržaj i kontekst
Fotografsku sliku prvenstveno definira njen sadržaj. Ono što se nalazi na slici, odnosno u njenom kadru. To ovisi isključivo o tome što je u kadar zahvatio snimatelj prilikom snimanja, a prikazuje ono što se pred kamerom odvijalo u trenutku pritiska na okidač.
Kontekst je okruženje u kojem se ta slika negdje nalazi. Na internetu, društvenim mrežama, u medijima...
Taj kontekst u vidu drugih slika ili teksta može biti ili dopuna slici, ili obratno, slika može poslužiti kao ilustracija, odnosno dopuna tekstu.
Međutim problem je u tome što kontekst u kojem se neka slika nalazi uopće ne mora biti istinit. On može biti lažan ili izmišljen. Stavljanje odgovarajućih slika u neki kontekst je glavno sredstvo svake propagande.
Još je veći problem u tome što kontekst može toliko utjecati na doživljaj slike od strane (u današnje vrijeme izuzetno površnih, naivnih i intelektualno prikraćenih) promatrača do mjere da se sadržaj slike u potpunosti ignorira, odnosno da se kontekst uzima zdravo za gotovo. Čak i kada slika po sadržaju ili okolnostima nastanka uopće ne odgovara kontekstu, odnosno ono o čemu se radi u kontekstu uopće se ne može iščitati iz same slike.
Primjeri:
** Ako se radi o slici neke osobe, a iz koje se ne može iščitati apsolutno ništa o toj osobi, i ako ispod slike stoji napis da je osoba fakultetski obrazovana, inteligentna, bogata i slično, promatrač će (ako mu je osoba nepoznata) na osnovi konteksta zaključiti da je doista tako. I suprotno, ako ispod slike piše da je osoba propalitet, masovni ubojica ili nešto treće, opet, promatraći će samo na temelju konteksta izvesti zaključak da je ta osoba na slici dosta takva.
** Ako se slika neke oskudno odjevene djevojke nađe na nekakvoj porno stranici, promatrači će samo ne temelju toga u kojem se kontekstu nalazi zaključiti da se doista radi o pornografiji, iako sadržajno ona uopće nije pornografska (ne pokazuje nikakvo spolno općenje, ni spolne organe). Da se ista slika nađe na nekoj umjetničkoj stranici, ili stranici s modnom fotografijom, promatrač će opet, samo ne temelju konteksta zaključiti da se radi o modnoj ili umjetničkoj fotografiji.
(Koliki utjecaj ima kontekst na doživljaj fotografija dovoljno govori nedavni primjer kada su slike djevojaka sa Facebooka stavljane u grupu naslovljnu "Kurve", uz omalovažavajuće komentare, pa se digla velika prašina oko toga, pa se grupu nazivalo "pedofilskom" i "pornografskom" iako na slikama nije bilo nikakve eksplicitne pronografije, u najgorem slučaju djevojke u provokativnim pozama; da su se kojim slučajem te iste slike našle u grupi nazvanoj "Ljepotice", uz pohvalne komentare, vjerojatno nitko ne bi imao ništa protiv. op.a.)
** Ako slika prikazuje radnika kako radi, bez ikakvog konteksta promatrač će zaključiti da radnik doista radi. No ako netko ispod slike napiše "da je radnik samo pozirao za snimanje", promatrač će zaključiti da je radnik doista samo pozirao. S druge strane, ako slika prikazuje radnika kako sjedi i pije pivo u kontekstu "radnik u trenutku odmora nakon napornog rada", promatrači će izvući zaključak da je tako. No ako ispod slike netko napiše da nije ništa radio čitav dan, opet tome odgovarajući zaključak... itd. Ignorirajući to da kontekst (opaska uz sliku) može biti lažan, odnosno izmišljen.
(Jedne godine, po zimi, netko je iz automobila pored neke pečenjare snimio nekoliko parkiranih ralica, te napisao kako "nitko ništa ne radi", na temelju vlastitog proizvoljnog zaključka izvučenog iz kratkotrajnog promatranja u kojem je i nastala fotografija, te je takav lažni kontekst servirao publici, nakon čega su svi, uzevši tu lažnu informaciju zdravo za gotovo, sasuli drvlje i kamenje po dotičnima. Nikome nije palo na pamet da su vozači zapravo bili na pauzi za gablec i WC, na što, kao i svi drugi radnici, imaju pravo. op.a.)
** Nedavno se na Facebooku širila priča o "gadno opečenom psu koji je spaiso svoju obitelj" gdje se tražilo da se slika dijeli i "lajka". Ljudi su toliko gledali samo kontekst, odnsono samo naslov i tekst (te dijelili i lajkali sliku) da se nitko nije potrudio malo bolje zagledati u sadržaj same slike. Radilo se o potpuno zdravom psu - sa komadom šunke na glavi.
petak, 01.01.2016.
Fotoaparatom, a ne photoshopom!
Danas je velik broj onih koji su uvjereni da se svi zanimljivi i neobični efekti na fotografijama dobivaju isključivo Photoshopom. Malo je onih koji znaju da se dobar dio takvih "efekata" može postići i bez ikakvog photoshopa, samo putem pažljivijeg kadriranja i odgovarajuće perspektive snimanja, te okidanja u pravom trenutku.
Zbog toga se onekad dogodi da oni koji nisu vični niti kadriranju niti "fotošopiranju" traže putem interneta pomoć drugih da im urede (tj. "fotošopiraju") loše snimljene fotografije prema nekim njihovim idejama... No rezultati često ne ispadnu baš onako kako su si oni to zamislili.
Evo samo nekoliko primjera:
Jedna djevojka snimila je selfie u WC-u, ali joj je smetalo to što se iza nje, na zidu, vidi znak za invalide. Umjesto da je sama snimila drugi selfie, i pri tome pokušala sa malo drugačijim kadriranjem (promjenom kuta snimanja), ona je putem interneta zatražila pomoć, tj. da netko Photoshopom ukloni dotični znak sa slike. Rezultat je bio... neočekivan (barem s njene strane).
Djevojka tražila da joj netko makne 'tu stvar za invalide' pa dobila što je zaslužila
Slična situacija se dogodila i jednom čovjeku koji je bio u Parizu. Naime, nakon obaveznog turističkog fotografiranja kod Eifellovog tornja, ovaj je putem interneta molio ljude da pomoću Photoshopa urede sliku kako bi se činilo kao da rukom dodiruje vrh Eifellovog tornja. Rezultati? Vrlo maštoviti.
Can Someone Photoshop the Eiffel Tower Under My Finger? (40 Photos)
Štoviše, takvih zahtjeva u kojima netko putem interneta traži da mu netko drugi "popravi" neku fotografiju ima masu, a takvi slučajevi uglavnom rezultiraju urnebesno smiješnim rezultatima.
21 Hilarious Photoshop Trolls
10 Hilarious Photoshop Trolls
Ne kaže se uzalud "Pazi što poželiš, mogao bi to i dobiti"...
