Fotografi svih zemalja naoružajte se...

petak, 27.02.2015.

"Wannabe" modeli i "wannabe" fotografi

"Wannabe" (skraćeno od engleskog "wants to be") je osoba koja "želi biti" netko ili nešto, a to čini najčešće (ne baš pretjerano uspješnim) imitiranjem nekog svog uzora. Tako su u fotografskom svijetu dvije načešće pojave wannabe fotografi i wannabe modeli.

Wannabe modeli su osobe, najčešće ženskog spola, koje bi htjele biti glamurozni foto-modeli, jer su uvjerene da dobro izgledaju i da znaju pozirati pred kamerom, iako realno gledajući jedva da znaju pozirati za "selfie".

Wannabe fotografi su fotografi koji bi u kratkom vremenskom roku htjeli postati uspješni i poznati (poput njihovih fotografskih uzora, jer su uvjereni da su im fotografije vrhunske, iako su objektivno daleko od toga.

Pravi, iskusni model pred objektivom wannabe fotografa najčešće neće ispasti bog-zna-kako dobro, bez obzira na svoj izgled i talent, s obzirom da kvaliteta fotografija uglavnom ovisi o fotografu. S druge strane wannabe model, pred objektivom vrhunskog fotografa, ne samo da može ispasti jako dobro, već štoviše može i puno toga naučiti. Slobodno se može reći da zapravo nema gore stvari od toga da neki wannabe model stane pred objektiv nekom wannabe fotografu; rezultati takvih photosessiona su najčešće blago rečeno katastrofe od fotografija - spoj lošeg poziranja i loše fotografske izvedbe po pitanju svijetla, kadra i post-produkcije. Naravno, postoje rijetke iznimke, ali one samo potvrđuju pravila.

S jedne strane problem sa više manje svim wannabe fotografima je njihova taština., tj. narcisoidnost koju potenciraju "lajkovi" na društvenim mrežama i nekritičko glorificiranje njihovih uradaka od strane (mahom fotografski nepismenih) poznanika, prijatelja i rodbine, a pogotovo bilo kakva medijska pokrivenost od strane "mainstream" medija. To pak najčešće rezultira time da sami sebe uvjere kako su najbolji, zbog čega se prestanu truditi i dalje napredovati, te zapravo počnu nazadovati. Štoviše, u maniri pravih narcisa, dotični najčešće uopće ne podnose objektivne i konstruktivne kritike; sve ono što ne spada u "divnokrasno podilaženje" smatraju "uvredom", "omalovažavanjem" ili pak nekakvom "ljubomorom".

S druge strane, wannabe modeli, željni pažnje, medijske slave i eksponiranosti, najčešće ne vode previše računa o tome kakvom točno fotografu namjeravaju stati pred objektiv - štoviše, većina prilikom odabira fotografa ima potpuno pogrešne kriterije; po pitanju "kvalitete" fotografa razmatraju njegovu medijsku razvikanost, skupoću opreme i njenu količinu, te fotografov fizički izgled ili starost/mladost (a niti jedna od tih karakteristika ne određuje je li netko kvalitetan fotograf i kakav je fotograf uopće!), umjesto da gledaju isključivo fotografov protfolio koji zorno prikazuje kvalitetu fotografovog rada. Nije rijetkost da nakon sessiona sa nekim wannabe fotografom uslijedi razočaranje, da rezultati budu razočaravajuće fotografije koje će kasnije, u starosti, skrivati od djece i unuka, umjesto da se njima ponose.

Čisto kao primjer kako izgleda kada wannabe fotograf fotka wannabe modele, evo samo nekoliko fotografija izloženih na javnom Facebook profilu "najmlađeg playboyevog fotografa", o kojem je nedavno izbio čitav medijski cirkus:
FOTOGRAFIJA 1. - Ulična svjetiljka u pozadini izlazi modelu iz glave, a što jako nepovoljno utječe na estetiku čitave fotografije. Fotografija je općenito kompozicijski nedorečena i nezanimljiva, uz pitanje što je uopće glavni motiv (je li to stražnjica modela, "glamurozna" poza, sam zalaz sunca ili nešto treće)..?
FOTOGRAFIJA 2. - Zbog niskog rakursa snimanja izgleda da model ima disproporcionalno duge noge u odnosu na tijelo. Zbog jakog protusvijetla od pozadine i nedostatka prednjeg osvijetljenja, cijela prednja strana modela je u sjeni, pa lice modela ne dolazi do izražaja. Osim toga okvir prozora izlazi modelu iz glave, a cipele su vrlo nespretno "odrezane" uz sam rub kadra.
FOTOGRAFIJA 3. - Crno na crnom. Zbog tamne pozadine gube se konture modela (tamna kosa i tamna odjeća). Uz to kompozicijska pogreška da se ostavlja više prostora ispod nogu nego iznad glave modela. Probijanje svijetla kroz prozore u pozadini stvara bjeline koje bodu u oči i odvlače pažnju od modela. Poza modela i izraz lica su totalno nezanimljivi.
FOTOGRAFIJA 4. - Modelu grana u pozadini izlazi iz glave, a sjene su pretamne; lijeva strana lica modela je potpuno utopljena u mrak, dobro bi došlo dosvjetljavanje zilbericom.
FOTOGRAFIJA 5. - Premalo prostora iznad glave modela i previše ispod nogu (trebalo bi obratno, manje prostora ispod nogu, više iznad glave), što već samo po sebi narušava kompoziciju. Uz to kompozicija nije niti dijagonalna niti verikalna, a model u prvom planu se (opet) nezgodno sudara sa objektima u pozadini.

Čisto usporedbe radi, evo i nekoliko fotografija drugih fotografa koji su svoje radove (slične tematike) izložili na internetu i Facebooku, ali kojima se nema što prigovoriti po pitanju kadra i tehničke izvedbe: FOTOGRAFIJA 1, FOTOGRAFIJA 2, FOTOGRAFIJA 3, FOTOGRAFIJA 4

27.02.2015. u 17:29 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.02.2015.

Stanko Abadžić - Prag



[preporučljivo gledati u punoj veličini]

22.02.2015. u 01:10 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 17.02.2015.

Gužva u zraku

Među napravama za snimanje koje u zadnje vrijeme svakako dobivaju na popularnosti svakako i tzv. dronovi. Radi se o malenim bespilotnim letjelicama na daljinsko upravljanje, u obliku "helikoptera" sa više rotora, a koje služe za snimanje iz zraka; manji i jeftinji modeli uglavnom nose razne "GoPro" snimače ili slične manje kamere, dok veći modeli mogu uspješno u zrak podići i veće DSLR fotoaparate.

Iako su upravo zbog mogućnosti snimanja iz zraka dronovi s jedne strane vrlo zgodna stvar, jer omogućavaju novu drugačiju zanimljivu perpektivu snimaja, ima i nekih stvari stvari koje i nisu baš sasvim blistave. Naime, pojavom dronova, pojavili su se i neki novi problemi, kako oni apstraktni (nebuloze od strane raznih dežurnih dužebrižnika) tako i oni pravi (koji su se pojavili u praksi korištenja dronova u hobističke svrhe).

Čim neki oblik snimanja nekome smeta,naravno, povuče se pitanje "privatnosti"; već od same pojave dronova, razni dušebrižnici su počeli raspredati priče da pomoću dotičnih letećih sprava netko nekoga može "špijunirati" i potajno snimati iz zraka. No, da bi netko takvom letjelicom doista narušavao nečiju privatnost, trebao bi doslovno lebdjeti ispred nečijeg prozora ili balkona, ili iznad prostora koji inače sa razine zemlje nije vidljiv javnosti (što ne znači da takvih slučajeva možda nije bilo), no na javnom prostoru privatnosti nema, bez obzira radilo se o ulici, trgu, parku ili plaži...

No ipak postoje neke stvarne opasnosti od dronova, odnsono njihovih neodgovornih ili zlonamjernih korisnika. Tu je prvenstveno opasnost za zračni promet. Naime, u blizini zračnih luka, pogotovo onih velikih, uvijek se može naći na planespottere. Međutim, bilo je slučajeva gdje su pojedini ljudi koristili dronove za snimanje zrakoplova iz blizine, i time izazivali potencijalno opasne situacije bliskih susreta dronova i aviona. Naime, da se putnički avion prilikom slijetanja ili uzlijetanja sudari sa takvom bespilotnom letjelicom ili je usiše u motor, može se dogoditi prava katastrofa. (LINK, LINK)

Is drone revolution a threat to national security?

17.02.2015. u 00:27 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 11.02.2015.

Najgori akcijski fotograf?

Em ne vidi akciju, em je drugima u kadru...


(link sa: 9gag)

11.02.2015. u 00:33 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 10.02.2015.

Usluga vs. Parazitizam

Tko god da se bavio fotografiranjem, bez obzira bio on amater ili profesionalac, sigurno se barem jednom u životu susreo sa time da ga je netko (rođak, susjed, poznanik ili netko treći) zamolio da mu snimi nešto besplatno, iz usluge.

Iako ima onih koji su se spremni za takvu uslugu na neki način odužiti, pa makar to bilo i simbolično (ako se radi o simboličnoj usluzi), postoje oni koji se ne oduže ni na koji način čak i za značano veće usluge. Štoviše, nerijetko čitavu situaciju pokušaju izokrenuti na način da zapravo "oni rade uslugu fotografu" (pravdajući to "reklamiranjem fotografa" i sličnim glupostima), pogotovo ako bi fotograf "iz usluge" trebao obaviti neki malo veći fotografski posao.

Takvi najčešće tuđu uslužnost vrlo rado i iskorištavaju - pa tako nakon jedne usluge, uskoro im treba još jedna, pa još jedna, i još jedna... na kraju fotograf koji takvima ne zna reći "ne" nekome odradi veliki posao, a zauzvrat ne dobije ništa osim "tapšanja po ramenu".

Tako nešto više nema veze sa "uslugom", već parazitiranjem. Dobivanje nečega za malo ili ništa. Jer naravno, danas je popularna fama da bi fotografi trebali raditi džabe...

10.02.2015. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.02.2015.

"Najmlađi playboyev fotograf" - nastavak

Trakavica o "najmlađem playbojevom fotografu", o čemu je Jutarnji objavio članak, a koji su još neki mediji kopirali, dobio je svoj epilog! Ukratko, radi se o dezinformaciji!

Redakcija Playboya nema pojma tko je Dražen Komar ni koliko ima godina



(Facebook, screenshot)

Čini se da je istinita ona izreka koja kaže da laž proputuje čitav svijet dok istina još nije ni obula cipele.

Na kraju, možda bi bilo dobro da se spomene još jedan nedavni slučaj u kojem je Jutarnji "briljirao" po pitanju senzacionalističkog dezinformiranja javnosti - članak o tome kako "fotografiranje zaglupljuje", u kojem su izostavljene najbitnije stvari iz originalnog ("prevedenog") teksta. Toliko o razini njihovog "novinarstva"...

09.02.2015. u 17:23 • 0 KomentaraPrint#

Najmlađi playboyev fotograf?

Već se par dana po domaćim medijima poteže senzacionalistički članak o "najmlađem playboyevom fotografu". Članak je prvotno bio objavljen na portalu "Kult" (ovdje), ali je nedugo nakon objave uklonjen. Međutim, Jutarnji list je svejedno objavio identičan članak:

NAJMLAĐI FOTOGRAF PLAYBOYA IKAD Dražen (16): Tisuću cura me moli da ih fotografiram...

Međutim, ako se malo zagrebe ispod površine dotične priče, a koja dotičnog fotografa uzdiže u nebesa, neke stvari jednostavno ne drže vodu...

Prva stvar je ta da (iako se Playboy Hrvatska još uopće nije oglasio po tom pitanju) među komentarima ostavljenima na Facebooku, u jednoj diskusiji unutar fotografskih krugova, a upravo u vezi dotične teme, jedan komentator napisao je slijedeće:

[sic]

"Postovani svi, kratko cu se osvrnuti na vase komentare. Doticni mladi gospodin koji se spominje u tekstu nije sluzbeni fotograf hrvatskog Playboya. Da odmah skinemo famu s te price. (...)"
(screenshot)


Dakle, ako je gornji komentar ostavljen na Facebooku istina, ispada da je već sam naslov članka u Jutarnjem, kao i dio teksta - dezinformacija. Odnosno, novinska patka.

S druge strane, ako je ipak istina da je ovaj odradio snimanja za Playboy, nameće se pitanje kako je uopće moguće (pravno gledano) da jedan maloljetnik snima fotografije erotske (gotovo pornografske) tematike namjenjene isključivo odrasloj publici? Ima li tu možda posla za dječju pravobraniteljicu ili neke druge "institucije (koje bi trebale raditi svoj posao)"?

No osim ovoga, u čitavoj priči postoji još jedan problem... Kad se pogleda fotografije koje je dotični objavio na svojoj Facebook stranici (u kategoriji: "ime-prezime-photography", a koju danas ima više-manje svatko tko misli da je nekakav značajni fotograf), one po svojoj kvaliteti variraju od vrlo prosječnih do katastrofalno loših.

Na poprično njih mogu se vidjeti klasične početničke greške - od samog postavljanja modela i rasvjete (lice ili cijeli model u sjeni), preko kadriranja (loše linije reza) i kompozicije (loš smještaj modela u kadru), pa do završne obrade (od nedovoljnih, pa do previše ekstremnih).

Ako je to najbolje što je dotični u stanju proizvesti, takve fotografije teško da bi prošle u bilo kojem časopisu koji imalo drži do sebe, a pogotovo ne u časopisu takvog kalibra kao što je Playboy (osim ako su baš toliko očajni da im trebaju bilo kakve fotografije, bez obzira na kvalitetu, op.a.).

Osim toga ne bi bilo ništa čudno da dotični fotograf, na račun medijskog prostora koji dobiva, i toga što mu se (kao što on sam tvrdi) djevojke i žene iz samo njima znanih razloga guraju pred objektiv, umisli kako je nekakav "überfotograf", iako je, realno gledajući po pitanju kvalitete radova ništa posebno i ima još puno za učiti.

(Jedan poznanik, fotograf, ponukan ovim medijskim natpisima, ostavio je dotičnome nekoliko komentara ispod fotografija, upravo po pitanju toga što nije dobro na pojedinim fotografijama. Komentari su obrisani, a on blokiran. Isto tako, čini se da je i Jutarnji onemogućio komentiranje članka... op.a.)

09.02.2015. u 01:21 • 1 KomentaraPrint#

subota, 07.02.2015.

Smiješne stare fotke

Sa stranice Vintage everyday:

Vintage Humorous Photos

07.02.2015. u 00:01 • 2 KomentaraPrint#

petak, 06.02.2015.

Što nije dobro govoriti fotografima

Neke od češćih floskula koje su fotografima vrlo iritantne, a kojima se razbacuju ljudi koji ili nemaju pojma o fotografiji (a žele ispasti "jako pametni"), ili mrze fotografe.

- "To je samo stiskanje okidača" - Reći tako nešto fotografu je otprilike kao reći da je vožnja automobila samo stiskanje papučice gasa; oni koji samo stišću gas obično ne stignu daleko (do prve bandere, jarka ili policijske ophodnje). Kao što se kod sudjelovanja u prometu mora poštivati prometna pravila i imati odredište, tj. "maršrutu", isto tako kod fotografije fotograf mora prije svakog okidanja imati ideju što zapravo želi dobiti na slici, i pri tome ispoštovati neke minimalne estetske, kompozicijske i tehničke standarde, ako želi izbeći štancanje fotogafskog smeća.

- "Tvoj fotoaparat radi odlične slike" - Ovo je otprilike kao reći kuharu da njegova pećnica radi dobre kolače. Fotoaparat je (baš kao i pećnica) samo alat sa određenom funkcijom; kako će on obaviti posao i kakav će biti krajnji rezultat ovisi isklučivo o korisniku. Kod fotografiranja većinu posla zapravo mentalno i fizički odrađuje sam fotograf, a fotoaparat je samo sredstvo koje to realizira; on nema mozak da zamisli kadar i sposobnost da sam sebe okida.

- "S boljom kamerom i ja mogu raditi bolje slike" - Otprilike u rangu "da mi je bolji auto ja bih bio bolji vozač". Naravno da dobar auto ne čini dobrog vozača kao što ni dobar i skup fotoaparat ne čini vrhunskog fotografa. No zaprvao, onoga tko tako nešto tvrdi najčešće ništa ne sprečava da sam nabavi bolju kameru i snima kako bi dokazao te svoje tvrdnje, ali je većina takvih najčešće samo jako na riječima.

- "To može snimit svatko s mobitelom" - Ovo je u rangu izjave da npr. "izvaditi zub može svatko kombinirkama"; naravno da može, samo je pitanje koliko bezbolno i s koliko popratnih komplikacija. Ista stvar sa fotografijama. Može netko mobitelom snimati npr. svadbu, samo je pitanje koliko će kvalitetan biti krajnji rezultat.

- "Šta vi samo slikate, šta ne pomognete" - Posao fotografa/fotoreportera je da snimaju. Posao spasilaca je da spašavaju. Isto kao što je posao vodoinstalatera da instaliraju i popravljaju vodovodne instalacije, posao zubara da popravlja i vadi zube, a cestara da asfaltira ceste. Ali iz nekog čudnog razloga, uglavnom se samo fotografima prodikuje o tome kako bi, čim netko tako zamisli, u nekom trenutku morali raditi posao koji je sve drugo samo ne njihov posao. I to često ide po sistemu "generala poslije bitke", gdje se udara po "glasniku" (tj. snimatelju), a ne biću, stvari ili pojavi što je neku snimljenu sitauciju izazvala.

- "Vi zarađujete na tuđoj nesreći" - Oni koji tako pokušavaju demonizirati i omalovažavati fotografe zanemaruju činjenicu da postoji mnogo drugih struka koje svojim radom ozbiljno "zarađuju na tuđoj nesreći". Liječnik dobiva plaću jer spašava živote (bolest je nesreća). Vatrogasci gase vatru i spašavaju imovinu od poplava (jer vatra i poplave su nesreća). Štoviše, i pogrebnici svoje usluge naplaćuju (smrt je nesreća). Ali se sve njih za to ne kritizira.

- "Vi paparazzi...[ubaci po potrebi]" - Već sama činjenica da netko svakog fotografa (pogotovo ako ima SLR aparat) naziva "paparazzom" samo pokazuje koliko netko nije sposoban razlikovati pojmove; nesposobnost razlikovanja pojmova pokazuje samo nedostatak upućenosti u materiju, a često i nedostatak inteligencije.

06.02.2015. u 10:24 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.02.2015.

Lažni liberali

Danas je jako u modi biti liberalan, s obzirom da mnogi na liberalizam gledaju blagonaklono kao suprotnost totalitarizmu (prije svega fašizmu). Međutim, među onima koji se gorljivo deklariraju kao "veliki liberali" zapravo ima jako puno lažnih liberala, koji svoje "liberalne" svjetonazore i ideje pokušavaju po svaku cijenu ostvariti ni više ni manje nego upravo totalitarističkim i fašističkim metodama!

Evo samo nekih primjera po kojima se može prepoznati lažne liberale:

** Neprekidno se bave nekakvim i nečijim pravima (bilo svojim, bilo pravima neke "ugrožene" skupine), ali se nikada ne bave i dužnostima koja neizbježno idu uz ta prava; dužnosti uopće ne spominju. Štoviše, ima ih koji smatraju da "onaj tko ima neko pravo" nema nikakve dužnosti, već da dužnosti prema njemu (u smislu apsolutnog poštivanja tih "prava") imaju svi ostali oko njega.

** Je li nešto "ispravno"/"poželjno" ili "pogrešno"/"nepoželjno" procijenjuju isključivo na temelju (svojih ili tuđih) osobnih želja i očekivanja, emocionalnih reakcija i potreba za komocijom, a ne na temelju stvarnih činjenica. Štoviše, emocije i želje pojedinaca često proglašavaju "činjenicama" ili "zakonima", dok prave činjenice i zakone zanemaruju, odnosno biraju samo one koji im odgovaraju.

** Izmišljaju probleme (po pitanju "prava") gdje ih nema, ili pak preuveličavaju male i nevažne, da bi zatim pokušavali nametati vlastita "rješenja" za te izmišljene ili preuveličane "probleme" proglašavajući ta "rješenja" jedinim "ispravnim". Ta "rješenja" se najčešće svode na nekakve zabrane, a koje bi se pri tome morale odnositi na sve druge samo ne na njih same, ili na skupinu čija su "prava ugrožena".

** Dok s jedne strane propagiraju slobodu, s druge strane bi samo nešto zabranjivali, i to ponekad već iz pukog razloga što netko ili nešto "njima/nekome smeta", na ovaj ili onaj način narušava komociju, ili pak "za svaki slučaj" (iako ništa ne garantira da će se uopće nešto loše desiti).

** Dok s jedne strane glasno propagiraju toleranciju, s druge strane su istovremeno prema određenim skupinama izrazito netolerantni, najčešće pravdajući da su "netolerantni prema netolerantnima" ( a što je vrlo česta logička greška prema kojoj se vjeruje da "dvije loše stvari čine dobru".op.a). Tako, npr. ropagiraju to da "svatko ima pravo na svoje mišljenje", ali žestoko napadaju (vrijeđaju i etiketiraju - proglašavaju "boelsnicima", "fašistima", "homofobima", "katolibanima" isl.) sve ljude koji samo iznesu svoje mišljenje koje je drugačije od njihovog i koje im iz nekog razloga ne odgovara.

** Deklariraju se kao pobornici demokracije, ali protestiraju protiv svih onih referenduma (kao demokratske volje većine naroda) kod kojih postoji mogućnost da rezultati referenduma budu u suprotnosti sa njihovim željama. S druge strane, sve njihove želje i ideje bi svi morali bespogovorno prihvaćati. Bez referenduma.

I na kraju, nekoliko ilustracija:




(linkovi sa: quick meme)

05.02.2015. u 09:49 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 04.02.2015.

"Overkill" jedne camere obscure

Netko je u Americi, u gradu Atlanta, savezna država Georgija, na rub jednog nadvožnjaka postavio cameru obscuru, izrađenu od nekakve limenke, a koja je trebala snimati cestu nekoliko mjeseci. Na dotičnoj kameri čak je ostavljen i natpis o čemu se radi. Međutim, po dobroj staroj američkoj paranoičnoj navici, i potrebi za overkillom, zbog "sumnjivog predmeta" alarmirani su policija, vatrogasci, cesta je zatvorena za sav promet... Uglavnom, "situacija" je okončana na način da je dotična kamera za koju se mislio da je bomba - uništena eksplozivom!

It Looks Like Someone’s Solargraphy Camera Just Got Blown Up by an Atlanta Bomb Squad

Inače, nešto slično se dogodilo i u Zagrebu prije nekoliko godina, dok je još na Zrinjevcu bila američka ambasada. Kada je jedan čovjek (inače poznanik, op.a.) odlučio kamerom obscurom snimiti Zrinjevac, nakon što je na pogodno mjesto postavio kameru (kartonsku kutiju), iz ambasade je netko uočio "sumnjivi predmet", alarmirana je policija. Dotični snimatelj se vratio nakon nekoliko sati, baš u trenutku kad se protueksplozivni odjel spremao pregledati "sumnjivi predmet".

04.02.2015. u 16:02 • 2 KomentaraPrint#

Ideali ženske ljepote

Dva kratka filmića koji ilustiraju ideale ženske ljepote.

Prvi filmić se odnosi na to kako su se ideali ženske ljepote mijenjali kroz stoljeća i desetljeća. Prvenstveno po pitanju ženskih proporcija ("mršavosti" i "debljine"), i još nekih detalja ...

Drugi filmić je o tome koliko je ljepota zapravo relativan pojam, s obzirom na geografski položaj; jedne djevojka poslala je svoju sliku, i zamolila fotošopere i cijelog svijeta da je "uljepšaju" onako kako oni misle da bi bilo idealno.

04.02.2015. u 11:26 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 03.02.2015.

S konja na magarca?

ili: "Kako i zašto sam sa DSLR-a prešao na mirrorless"

U svojih 10-ak godina aktivnog bavljenja fotografijom, za sva svoja snimanja uglavnom sam koristio SLR fotoaparate, kako one na film, tako i digitalne. Međutim, prije nekoliko dana, nakon dugog premišljanja, analiziranja i planiranja, nabavih jedan "mirrorless" fotoaparat.

Prva stvar koja bi se možda nekome mogla učiniti čudnim jest zašto sa DSLR-a ("profesionalnog" aparata) prelazim na mirrorless; zašto idem "s konja na magarca". Za to postoje neki razlozi.

Kako se uglavnom bavim uličnom i dokumentarnom fotografijom, koristeći DSLR aparate često sam se imao priliku suočavati sa određenim problemima. Prvenstveno već zbog same činjenice što su DSLR aparati zbog svoje veličine jako uočljivi. Naime, zbog uobičajenih pretpostavki i stereotipa, dobar dio domaćih ljudi gotovo svakoga sa DSLR aparatom doživljava ili kao "novinara" ili kao "paparazza" ili kao nekakvu "opasnost za bića, stvari i pojave", tako da to sve skupa znalo povremeno izazivati iritantne i neugodne situacije. S druge strane, na male fotoaparate (i mobitele s kamerama) se malo tko obazire.

S obzirom na to da su mirrorless aparati nešto između kompakta i DSLR-a (veličina kompakta, a mogućnosti i performanse gotovo kao DSLR, uklučujći i izmjenjive objektive), nekako su se nametnuli kao logična alternativa za otklanjanje gore navedenih problema.

Još jedna stvar također vezana za veličinu aparata - razlika je nositi cijeli dan oko vrata DSLR aparat koji teži kilogram ili čak i više (ovisno o montiranom objektivu), koji se nakon nekoliko sati nošenja čini kao da teži tonu, u odnosu na kakvih 300-tinjak grama težak mirrorless.

Na kraju, da ne bi bilo zabune, to ne znači da će DSLR aparat koji sam do sada koristio biti "škartiran". On će i dalje služiti za neka zahtjevnija snimanja, ili povremene ulično i dokumentarno snimanje kad me uhvati nostalgija...

03.02.2015. u 23:05 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< veljača, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti

Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada na WTC u New Yorku (2001.) i podzemnu željeznicu u Londonu (2005.), te nakon pojave interneta i digitalne fotografije, fotografi i fotoreporteri su demagogijom raznih "velikih moralista", dušebrižnika i drugih lažnih autoriteta, od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".

Mole se svi koji imaju potrebu komentirati postove da se drže teme koju obrađuje post, da se pridržavaju bon-tona, da ni ne pokušavaju provocirati, patronizirati ili trolati, već da koriste logički ispravne argumente. U suprotnom, kao i u slučaju bilo kakvog spama, komentari će biti izbrisani bez pardona.

Linkovi

Fotografski blogovi
Alexxl
Bablfotograf
Fotografske priče
GP-Zagrebancije
Klik-Po Europama
Kojekakve
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota

Ostali blogovi
Bitke kroz povijest
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice

Ostali linkovi
Blog.hr
Google

Kontakt
toco1980blog(at)net.hr

Copyright

Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.

Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.

Arhiva

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (26)
Svibanj 2017 (31)
Travanj 2017 (32)
Ožujak 2017 (28)
Veljača 2017 (26)
Siječanj 2017 (32)
Prosinac 2016 (16)
Studeni 2016 (22)
Listopad 2016 (15)
Rujan 2016 (13)
Kolovoz 2016 (15)
Srpanj 2016 (15)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (7)
Travanj 2016 (7)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (19)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (18)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (18)
Rujan 2015 (21)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (19)
Lipanj 2015 (16)
Svibanj 2015 (18)
Travanj 2015 (11)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (25)
Prosinac 2014 (24)
Studeni 2014 (10)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (8)
Kolovoz 2014 (14)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (24)
Ožujak 2014 (13)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (23)
Studeni 2013 (14)
Listopad 2013 (16)
Rujan 2013 (12)

Početak

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se