Fotografi svih zemalja naoružajte se...

ponedjeljak, 27.03.2017.

"Istraživačko" novinarstvo?

Istraživačko novinarstvo smatra se vrhuncem novinarske struke, i zapravo je načinom rada vrlo slično policijskom poslu. Jedina razlika je što novinari svoja saznanja iz tih istraživanja objavljuju javnosti, dok policija piše zapisnike koje zatim proslijeđuje sudovima.

Međutim kod nas se u zadnje vrijeme, čini se, sve više pogrešno shvaća taj pojam "istraživačko novinarstvo", i prema onome što se može čitati u novinama i na novinskim internet portalima, u većini slučajeva novinarsko "istraživanje" kao da se gotovo uopće ne obavlja na terenu, već računalom iz udobnosti novinske redakcije.

Pa se tako dobiva dojam da današnji "istraživački" novinari ...

... istražuju po drugim novinskim portalima aktualne vijesti, i zatim ih doslovno copy/paste-aju i prevode (ako su iz stranih medija). Ponekad se čak ne potrude ni ispraviti greške u tekstu, sam prijevod bude nebulozan i besmislen. Ponekad se čak u službi senzacionalizma i igranja na emocije čitatelja iz teksta izbacuju ključni i vrlo važni detalji koji tome ne idu na ruku.

... istražuju društvene mreže poput Facebooka, odnosno pojedine "grupe" na Facebooku, gdje od objava pojedinaca koje ne moraju uopće biti činjenično točne (već samo nečije slobodne interpretacije viđenog, namjerne dezinformacije isl.) rade "vijesti", bez ikakve daljnje provjere o čemu se zapravo radi.

... istražuju profile poznatih osoba na društvenim mrežama (Facebooku, Instagramu, Twitteru itd..), i iz njihovih objava izmišljaju "senzacionalne vijesti" (poput jedenja sladoleda, odlaska na WC, nove frizurae, velikog dekoltea, minijaturnog donjeg rublja itd...), a koje su "vijesti" jer je to napravila "poznata osoba" koja je "poznata" uglavnom samo zato jer novine o njoj pišu.

... istražuju razne "infotainment" stranice, Wikipediu i slično, u potrazi za zanimljivim "edukativnim" (najčešće pseudoznanstvenim) informacijama, i to najčešće kada samo treba našto objaviti kako bi se popunilo prostor; takvi se članci zatim periodički ponavljaju iz istog razloga (da bi se ispunio prostor, odnosno "ak je nekome slučajno promaknulo prvi put")

27.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.03.2017.

Dušebrižničko lešinarstvo

Kada novinari, odnosno fotoreporteri, radeći svoj posao, fotografijom prenesu javnosti neku informaciju o nekom neugodnom ili tragičnom događaju (tzv. crna kronika), najčešće prvi koji na to regairaju svojim komentarima su razni dušebrižnici koji tada novinare odnosno fotogreportere nazivaju "lešinarima".

Međutim, u toj čitavoj priči jedini lešinari su upravo sami dušebrižnici!

Naime, dušebrižnici se, kad god im se za to pruži prilika, odnosno čim u novinama osvane neka slika koja njima ne paše, obrušavaju poput lešinara na pogodnu žrtvu. U ovom slučaju novinare, odnosno fotoreportere, sa svojim "moralno-etičkim" prodikama o tome "zašto nešto ne bi trebalo snimati", i svojim unaprijed pripremljenim repertoarom omalovažavajućih etiketa, izmišljotina, floskula i raznih nebuloza kojima omalovažavaju novinare odnosno fotoreportere.

Štoviše, dušebrižnici u svom kritiziranju novinara, odnosno fotoreportera, čak uopće niti ne obraćaju pažnju na onaj faktor koji je uzrokovao nesreću o kojoj novinari, odnosno fotoreporteri izvještavaju; vrlo su slični "gramatičkim nacistima" koji se na jednak način obrušavaju na autore tekstova u kojima ima gramatičkih i pravopsinih grešaka (iako je teks i unatoč tome smislen i razumljiv), bez da uopće obraćaju pažnju na sam sadržaj i smisao teksta kojeg "ispravljaju" (a što uglavnom čine kako bi nekoga omalovažavali da je "nepismen").

No, kako "pas ne laje radi sela, već radi sebe" čini se da se zapravo svi ti dušebrižnici koji omalovažavaju novinare odnosno fotoreportere više bune zato da bi na sebe skrenuli pažnju, i zato što oni sami ne žele gledati fotografije kojima novinari odnosno fotografi izvještavaju sa nekig neugodnog događaja (jer im valjda narušava nekakvu komociju). Pri tome često nisu u stanju shvatiti da ne bi ni znali za neki događaj da ne postoji fotografija ili video snimak koju je napravio neki novinar, odnosno fotoreporter.

26.03.2017. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

subota, 25.03.2017.

Imogen Cunningham

Imogen Cunningham

25.03.2017. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

petak, 24.03.2017.

Sovjetska fotografija

Arhiva časopisa "Sovjetska fotografija", koji je izlazio od 1926. do 1991.

Sovetskoe Foto (Soviet Photography)

24.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.03.2017.

Razglednica iz Beograda

Pružila mi se prilika otputovati u Beograd. To mi je ujedno bila i prilika vidjeti nekoliko prijatelja i poznanika koji žive u Beogradu, a koje nisam vidio cijelu vječnost, te s njima popiti kavu, kao i posjetiti beogradske znamenitosti kao što su Muzej istorije Jugoslavije (u čijem kompleksu se nalazi Kuća cveća), razgledati Kalemegdan, Knezmihajlovu, Skadarliju te pokušati naći lokaciju gdje je sniman film "Maratonci trče počasni krug"...






(autor: Toco1980, sva prava pridržana)

23.03.2017. u 18:40 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 22.03.2017.

Isprobavanje tuđeg aparata

Kad netko nabavi novi fotoaparat, ili pak ako posjeduje neki "raritet" od aparata, za očekivati je da će biti ljudi, tj. drugih fotografa koji će zamoliti ponosnog vlasnika da malo isprobaju taj njegov fotoaparat.

Međutim, tu postoji problem. U fotografskoj populaciji postoje pojedini fotografi koji jako vole "čaćkati" po tuđim aparatima.

Naime, njihovo isprobavanje (a koje bi u suštini trebalo značiti - uzeti aparat u ruke da se vidi kako "leži u ruci", pogledati kroz tražilo i možda okinuti koju fotku) se na kraju zapravo više svede na kopanje po menijima aparata i mijenjanju njegovih postavki do mjere da vlasnik, nakon njihovog "isprobavanja", ima 100 problema kako bi vratio aparat opet na one postavke koje mu odgovaraju.

Promijeniti mod rada aprata npr. iz prioriteta zatvarača ili prioriteta blende na automatiku još i nije neki problem (pogotovo ako se prije vraćanja vlasniku ta postavka vrati na onu koja je bila), no npr. kopanjem po menijima aparata promijeniti funkciju određenih tipki na aparatu ("jer je tako bolje"), ići čaćkati po postavkama boja, kontrasta, balansa bijele i sličnog, ili čak ići vraćati aparat na tvorničke postavke, je van svake pameti, a može se reći i prostojnosti, s obzirom da nekakav osnovni bon-ton nalaže da se tuđu stvar treba vratiti vlasniku u stanju u kojoj je i posuđena...

22.03.2017. u 15:54 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 21.03.2017.

Testovi razlikovanja boja

Ne postoji dvoje ljudi koji imaju jednak doživljaj boja; od sposobnosti razlikovanja većeg ili manjeg broja nijansi, pa do ekstremnijih slučajeva gdje neke osobe ne vide boje; jednu, ili dvije od tri osnovne boje, ili čak boje ne vidi uopće, te im je svijet doslovno crno-bijel.

Is How I See Color How You See Color? Four Games That Test Your Color Vision

21.03.2017. u 16:26 • 0 KomentaraPrint#

petak, 17.03.2017.

Opasnosti s interneta

Uobičajeno je da "brižni" i "pažljivi" (čitaj: paranoični) roditelji jako brinu oko toga što bi netko negdje na nekoj javnoj površini u kadar uhvatiti njihovu djecu (kad nisu gola), te iz toga izmišljaju svakojake katastrofične scenarije "što bi se moglo dogoditi njihovoj djeci" ako "netko negdje vidi njihovu sliku". Često na račun toga ili fizički napadaju fotografe, ili ih lažno prijavljuju za "snimanje pornografije" kada je svakoj normalnoj osobi i više nego jasno da o pornografiji nema nikakvog govora.

Jednako tako ima i roditelja koji iz potpuno istih paranoidnih razloga histeriziraju u vezi snimanja djece u školama i vrtićima od strane učitelja, odgajatelja ili službeih fotografa, odnosno snimanju vrtićkih i školskih predstava, pravdajući to nekakvom "sigurnošću njihove djece"; bilo je slučajeva da su, zbog par takvih paranoidnih roditelja koji su zabranili snimanje svoje djece na školskim priredbama (a time i snimanje priredbe uopće), svi ostali (normalni) roditelji i njihova djeca bili zakinuti za uspomene u obliku fotografija ili video snimaka te priredbe.

Međutim ti isti "brižni" (čitaj: paranoični) roditelji koji su praktički uvjereni da je najgora "katastrofična" stvar koja se može dogoditi njihovom djetetu da završi na nekoj video snimci ili fotografiji koju negdje na nekoj javnoj površini ili nekom javnom događanju snimi netko "nepoznat" (pri tome se misli na snimke nastale u normalnom, dokumentarističkom okruženju, tipa trčanja za golubovima, napucavanje lopte, držanja balona, povlačenja psa za rep, sudjelovanja u školskoj predstavi, folkloru i slično...), ne shvaćaju da postoje i daleko gore stvari koje se mogu događati njihovoj djeci, koje se tiču snimanja. Što "zaslugom" tih istih "brižnih" roditelja, što "zaslugom" same djece, a što zbog stvarnih cyber predatora i zlostavljača. No takve stvari se ne događaju se na javnim prostorima, već u vlastita 4 zida...!

1. Cyber predatori - Internet predatori su ljudi koji se često predstavljaju da su sličnih godina kao i djeca koju pokušavaju kontaktirati putem raznih društvenih mreža, ili pak on-line alata za komunikaciju (Skype, ChatRoulette, itd..), te zatim nagovaraju djecu s kojom su uspjeli stupiti u kontakt da im šalju svoje fotografije i video uradke, ili pak da se svlače (a ponekad čak i da masturbiraju!) uživo pred web kamerama. Ima čak i onih koji nakon toga pokušavaju s djecom dogovoriti i susret uživo kako bi ostvarili stvarni seksualni kontakt, a u slučaju odbijanja ucijenjuju djecu objavom snimki, ili pak fotografije ili video snimke koje su im djeca/maloljetnici poslali bez pardona dalje dijele...

2. Egzibicionizam djece i mladih - Koliko god to nekome možda zvučalo nevjerojatno ili "nemoguće", ima djece i mladih (adolescenata) koji sami, zbog nedostatka roditeljske pažnje, puke dosade, nedostatka samopouzdanja, kompleksa vlastitog izgleda ili nekog trećeg razloga, pribjegavaju pravom pravcatom egzibicionizmu (koji se svodi na dijeljenje vlastitih provokativnih i golišavih fotografija ili video uradaka, a ponekad čak i video prijenosa uživo putem interneta ) kako bi privukli pažnju na sebe, na račun toga skupljali "lajkove" i pohvale "publike". No, kako je naravno sva pažnja roditelja i "institucija" uperena na "tamo neke 'opasne' i 'nepoznate' fotografe", nitko zapravo ni ne pokušava kontrolirati što djeca, koja su danas masovno oboružana "pametnim telefonima" s kamerama, sama snimaju (kod kuće i u školi) i što od tih snimaka i podataka objavljuju po internetu. (Dovoljno se prisjetiti nedavne fame oko omalovažavajuće grupe na Facebooku u koju su stavljane fotografije maloljetnica a koje su te iste fotografije same objavile na internetu).

3. Roditeljska glupost - Često i sami "brižni" roditelji (uključujući i one koji se obrušavaju na svakog "nepoznatog" s aparatom blizu svoje djece na javnim mjestima) serviraju djetetovu privatnost i intimu na internet i društvene mreže. Uvjereni kako "to vide samo prijatelji" zapravo nemaju nikakvu garanciju da netko od "prijatelja" neće neku sliku, video ili podatak o djetetu proslijediti dalje. Štoviše, čak nisu svjesni da pornografiju na nekoj fotografiji ili videu definira sadržaj fotografije ili videa (npr. eksplicitna vidljivost spolnih organa), a ne to tko je ili gdje snimio neku fotografiju ili video.

17.03.2017. u 12:26 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.03.2017.

Nema više 4/3!?

Čini se da je Olympus obustavio proizvodnju "Four-thirds" (4/3) objektiva za svoje DSLR aparate, te da će se dalje proizvoditi samo "Micro four-thirds" objektivi za mirrorless aparate...

Olympus Has Officially Pulled the Plug on Its Four Thirds Lenses

16.03.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 15.03.2017.

Što se ne stavlja na internet?

Neki ljudi su jednostavno previše glupi da shvate neke stvari, pa je potrebno opet ponavljati:

Na Internet se ne stavljaju one fotografije (i video snimke) koje se i inače ne bi pokazivalo potpuno nepoznatim ljudima!

Na što se to odnosi? Prvenstveno na snimke nastale u privatnom okruženju, a u što spadaju razne intimne i privatne snimke (npr. kućne porniće, slike koje sadrže golotinju većeg ili manjeg opsega... isl.), snimke koje prikazuju nezgodne, neugodne i sramotne trenutke (npr. povraćanja, glupiranja, blamaže, failove itd.), ili pak snimke koje prikazuju kršenje nekog zakona (npr. poziranje sa oružjem za koje se ne posjeduje dozvola, gomilom ukradenog novca, isl..).

Međutim, u svome nastojanju da na sebe svim silama privuku pažnju, takvi glupi pojedinci prvo stavljaju na net sve i svašta iz svog privatnog života, da bi zatim, ako im se to iz nekog razloga i na neki način "obije o glavu", cmizdrili kako im "drugi kopaju po privatnost". A realno ti "drugi" vide samo ono što su im svojom nepromišljenošću oni sami servirali!

Inače, za one koji ne znaju, a ima ih, i ljudi na listi prijatelja na Facebooku su također de facto javnost, a da se ne spominje i to da baš svatko, čak i netko tko nije član Facebooka, može vidjeti profil kojem su postavke privatnosti na "public".

Osim toga, smatra se da "ono što se jednom stavi na internet, ostaje trajno na internetu", pogotovo ako je to ljudima toliko zanimljivo (iz ovog ili onog razloga) da to počnu prosljeđivati naokolo...

15.03.2017. u 00:01 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti

Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada na WTC u New Yorku (2001.) i podzemnu željeznicu u Londonu (2005.), te nakon pojave interneta i digitalne fotografije, fotografi i fotoreporteri su demagogijom raznih "velikih moralista", dušebrižnika i drugih lažnih autoriteta, od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".

Mole se svi koji imaju potrebu komentirati postove da se drže teme koju obrađuje post, da se pridržavaju bon-tona, da ni ne pokušavaju provocirati, patronizirati ili trolati, već da koriste logički ispravne argumente. U suprotnom, kao i u slučaju bilo kakvog spama, komentari će biti izbrisani bez pardona.

Linkovi

Fotografski blogovi
Alexxl
Bablfotograf
Fotografske priče
GP-Zagrebancije
Kojekakve
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota

Ostali blogovi
Bitke kroz povijest
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice

Ostali linkovi
Blog.hr
Google

Kontakt
toco1980blog(at)net.hr

Copyright

Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.

Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.

Arhiva

Ožujak 2017 (27)
Veljača 2017 (26)
Siječanj 2017 (32)
Prosinac 2016 (16)
Studeni 2016 (22)
Listopad 2016 (15)
Rujan 2016 (14)
Kolovoz 2016 (15)
Srpanj 2016 (15)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (7)
Travanj 2016 (7)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (19)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (18)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (18)
Rujan 2015 (21)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (19)
Lipanj 2015 (15)
Svibanj 2015 (18)
Travanj 2015 (11)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (25)
Prosinac 2014 (23)
Studeni 2014 (10)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (8)
Kolovoz 2014 (14)
Srpanj 2014 (15)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (24)
Ožujak 2014 (13)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (23)
Studeni 2013 (14)
Listopad 2013 (16)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (22)
Srpanj 2013 (14)
Lipanj 2013 (8)
Svibanj 2013 (9)
Travanj 2013 (12)

Početak

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se