Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 17.01.2017.

Kako je nekada izgledao Pariz

Naramak fotografija snimljenih u Parizu od strane raznih fotografa iz raznih vremena...

20 Fascinating Vintage Photographs That Show Paris Life in the 1920s

50 Powerful Black-and-White Photographs of Life in Post-World War II Paris

Paris in 1955 Through an Amateur Photographer's Lens

17.01.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.01.2017.

Nezgode sa dronovima

Dronovi, tj. bespilotne letjelice opremljene kamerama, za snimanje iz zraka, ponekad znaju biti vrlo nezgodne. Što zbog neznanja, neiskustva ili gluposti vlasnika (tj. "pilota"), što zbog drugih "vanjskih" utjecaja ili pak iznenadnih elektro-mehaničkih kvarova.

Pa se tako već mnogo puta događalo da su dronovi udarali u zgrade, drveće, vozila, ljude, padali u vodu, ili pak bili napadnuti od strane životinja... ili su pak letenjem blizu aerodroma ili požarišta ugrožavali zračni promet.

Tako se u jednom nedavnom slučaju dron zabio u toranj u Seattlu, a vlasnik bi radi toga mogao odgovarati...

Pilot Crashes Drone into Seattle Space Needle, May Face Jail and Fine

No na YouTube-u je moguće pronaći čitave kompilacije najrazličitijih nezgoda sa dronovima:

Extreme Drone Crashes - Compilation 2015
Drone Fail Quadcopter Crashes

16.01.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.01.2017.

Projekti "52" i "365"

Pojedini fotografi ponekad sami sebi zadaju određene projekte. Najčešće su to "projekt 52" ili "projekt 365". Brojka označava broj dobrih fotografija koje bi trebali snimiti u godini dana. Kod "projekta 52" to bi trebalo značiti jednu dobru fotografiju u tjedan dana, a kod "projekta 365" jednu dobru fotografiju svaki dan. Međutim u takvim projektima postoje određene zamke.

Kada se određuje svojevrsna "kvota" po pitanju broja snimljenih fotografija, to može rezultirati kontraefektom, na način da se projekt svede upravo na puko ispunjavanje brojčane kvote, odnosno vođenje računa o kvantiteti, a ne kvaliteti samih snimaka.

Kod "projekta 52" još donekle ima "lufta" da se u tjedan dana snimi i odabere jedna dobra fotografija, što može rezultirati donekle zanimljivim krajnjim rezultatima, ali kod "projekta 365" gdje je svaki dan potrebno imati jednu kvaitetnu snimku, to je puno teže, te je veća vjerojatnost da će se sve svesti na puko ispunjavanje kvote, a fotografije u najbolju ruku biti tek osrednje.

Isto tako, puko ispunjavanje kvote, nije nikakva garancija da će fotograf zbog toga napredovati po pitanju svojih fotografskih vještina.

Inače, poznati fotograf Ansel Adams jednom prilikom izjavio kako je "12 značajnih fotografija u jednoj godini dobar ulov." Drugim riječima, kvaliteta bi svakako trebala biti važnija od kvantitete.

15.01.2017. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

subota, 14.01.2017.

Dežurni pljuvači po zimskoj službi

Dođe zima, padne snijeg, i odmah medije i društvene mreže preplave fotografije snijegom zametenih cesta, zatrpanih vozila, ili prometnih nesreća nastalih zbog klizanja po snijegu i ledu, uglavnom uz natpise kako je "na cestama kaos zbog snijega" ili da je "snijeg iznenadio zimsku službu", bez da se od strane onih koji serviraju takve napise uopće uzmu u obzir i drugi važni faktori poput količine i intenziteta snijega koji pada, vozačke vještine vozača i opremljenosti vozila kojima sudjeluju u prometu, itd... Jednako tako, ispod tih napisa se javljaju i komentatori s vrlo omalovažavajućim komentarima.

Međutim, prema onome što dotični pišu, može se zaključiti da po zimskoj službi najviše pljuju i sraćkaju oni koji...:

1) ...nemaju pojma kako zimska služba uopće funkcionira: Zimska služba "for idiots"

2) ...imaju u glavi utopističke fiks-ideje, kao i potrebu za komocijom, do mjere da očekuju kako bi se po zimi, bez obzira na vremenske uvjete (snijeg, led, mećava...) moralo moći prometovati na potpuno jednak način kao i ljeti. Jednako tako im je zbog komocije problem samima uzeti lopatu u ruke.

3) ... su uvjereni da snijeg mora sa ceste biti uklonjen praktički i prije nego je pao. I što im se od strane političara po pitanju toga više obećava, to imaju i veća očekivanja od zimske službe.

4) ... ne znaju voziti ni po čemu drugome osim po čistom i suhom asfaltu; problematično je već i kad kiša padne pa je cesta vlažna ili mokra, a o klizavom snijegu i ledu da se ne govori. Uglavnom zato jer su uvjereni da "znati voziti" znači "voziti brzo". Ako uopće i imaju vozačku.

5)... nemaju zimske gume na autu, kao niti ostalu zimsku opremu (lance, lopatu...), te je normalno da im zbog toga auto zapinje u snijegu, kliže po ledu i stvara kaos i kolone na cesti. I onda su naravno svi drugi krivi (u ovom slučaju zimska služba) samo ne oni sami. (Jedan video usporedbe ponašanja zimskih i ljetnih guma na snijegu)

6) ... i inače nemaju nikakvog drugog posla u životu (npr. jer su u penziji), pa razbijaju monotoniju i liječe vlastite komplekse na način da gotovo opsesivno sraćkaju po nekome i pametuju o tuđem poslu (o kojem nemaju pojma) izigravajući dežurne redare, valjda kako bi se osjećali "važno" i "pametno".

14.01.2017. u 08:52 • 3 KomentaraPrint#

petak, 13.01.2017.

Majstori Photoshopa

Skrivena kamera i Photoshop u režiji ekipe Just for Laughs

13.01.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.01.2017.

Kodachrome je mrtav, živio Kodachrome?

Pojavile su se glasine o tome da bi se moglo dogoditi ponovno pokretanje proizvodnje kultnog Kodakovog Kodachrome filma.

Kodak ‘Investigating What it Would Take’ to Bring Back Kodachrome

Inače, Kodachrome film se prvi put u prodaji pojavio 1935. godine i ubrzo zamjenio do tada korištene i popularne postupke za dobivanje kolor fotografija. Bio je vrlo popularan zbog svojih prilično realističnih i zasićenih boja. (Poznata fotografija Afganistanske djevojčice snimljena je upravo na Kodachrome film.)

Međutim, glavni problem Kodachrome filma bilo je njegovo razvijanje, koje je bilo vrlo komplicirano u usporedbi s ostalim filmovima ("običnim" dijapozitivima, kolor i crno-bijelim filmovima). Za razliku od drugih filmova, emulzija Kodachrome filma u sebi ne sadrži bojilo, već ga se dodaje u emulziju u samom procesu razvijanja. Zbog toga se sam postupak razvijanja kodachrome filma (poznat u fotografskim krugovima kao K-14 proces), sastoji od čak 17 faza i zahtjeva posebnu mašineriju. U usporedbi s njim postupci razvijanja "običnih" dijapozitiva (E-6), kolor negativa (C-41) i običnog crno-bijelog negativa su puno jednostavniji (manje faza u procesu razvijanja, i moguće ih je, za silu, razviti i u običnoj dozi za razvijanje).

To je (zajedno sa pojavom i napredovanjem digitalne fotografije) bio i jedan od razloga zbog kojeg je s vremenom počeo gubiti na popularnosti, a što je na kraju i dovelo do gašenja proizvodnje 2009. godine.

Inače Kodak je nedavno najavio i ponovo pokretanje proizvodnje Ektachrome filma

12.01.2017. u 00:01 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 11.01.2017.

Stvari koje iritiraju fotografe...

... a koje je nemoguće izbjeći.

** Glupe "početničke" greške
Bez obzira koliko netko bio iskusan fotograf, i koliko imao staža, ne postoji garancija da mu se tu i tamo neće dogoditi neka glupa "početnička" greška, poput propuštanja "odlučujućeg trenutka" jer kamera nije upaljena ili je poklopac ostao na objektivu, preko u brzini "fulane" kompozicije ili mutne slike, pa do situacija da se na snimanje ode sa praznim baterijama, ispucanim filmom ili bez memorijske kartice.

** Problem selekcije vlastitih fotografija
Najteže biti kritičar samome sebi, pogotovo u situaciji gdje treba iz gomile snimljenih fotografija odabrati najbolje. Tu donekle pomaže iskustvo koje može natjerati fotografa da bude više samokritičan, ali opet nije garancija ako se upletu stvari poput sentimentalnosti ili ponosa. Pa se nevoljko odbacuju fotografije koje je bilo teško snimti iako kadrom nisu ništa posebno, dok se s druge strane interesantne slučajne snapshote često uopće ne doživljava.

** Uspoređivanje s drugim fotografima
Bilo od strane drugih fotografa, bilo od strane samoga sebe, uvijek se čini da drugi fotografi (šogotovo ako se radi o fotografskim uzorima) imaju bolje fotografije, da su poznatiji, ili da su više toga postigli, a da vlastiti rad i vlastite fotografije nisu ništa posebno.

** Arhiviranje fotografija
Sve snimljene fotografije koje se arhivira, bilo u obliku datoteka na diskovima, bilo u obliku filmova (negativa ili "dijača"), bilo u papiru, oduzimaju vrijeme, zauzimaju prostor i izjedaju živce (vječno pitanje i nedoumica - da li slike sortirati prema datumu, temi, mjestu snimanja...).

** Sindrom gomilanja opreme
Gomilanje opreme je boljka velikog dijela fotografske populacije, zbog uvjerenja da nova skupa kvalitetna oprema, ili pak puno opreme, jamči i bolje fotografije. Na kraju se događa da se unatoč nagomilanoj gomili opreme, zbog neodlučnosti što gdje i kada koristiti, najčešće koristi samo jedan aparat i jedan-dva objektiva, dok ostatak skuplja prašinu.

** Nabava savršene foto torbe
Koju god torbu da se odabere, ili bude premala, ili je prevelika, ili joj dizajn nije dobar, ili pak previše privlači poglede, ili nije ugodna za nošenje, ili je nespretna...

** Angažiranje za ništa
Popriličan broj fotografa doživljava to da ih drugi članovi obitelji, prijatelji, poznanici i kolege žicaju da im budu "fotoreporteri" na rođendanima, proslavama, događanjima i sličnim okupljanjima, samo iz razloga što se bave fotografijom. Kako bi se oni mogli bezbrižno zabavljati i ne gubiti vrijem na snimanje, dok netko drugi radi umjesto da se zabavlja. Ili pak da "za džabe" odrade neki konkretan i zahtjevan fotografski posao.

** Pametnjakovići i dosadnjakovići
Ne može se izbjeći ljude koji se obrušavaju na fotografe kao lešinari na crkotinu - od glasnih omalovažavajućih "kritičara", preko raznih suflera i "savjetodavaca" koji uvijek imaju fotografu nešto "pametno" za reći (iako ih se nije tražilo za mišljenje), pa do samozvanih redara, dušebrižnika, moralista, organa reda i njima sličnih.

** Murphijevi zakoni
Murphijevi zakoni fotografije

11.01.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 10.01.2017.

Tko je tu zapravo "lešinar"?

Ako se malo pažljivije prouči komentare ispod medijskih napisa sa fotografijama crne kronike, ratnih zona ili neke druge nesreće, pa čak i "paparazzi fotografija" slavnih osoba, gotovo se uvijek može naći ljudi koji fotoreportere koji su to snimili omalovažavaju i proglašavju "lešinarima".

Iako fotoreporteri samo rade svoj posao, uvijek se nađe neki etičko-moralno-dušebrižnički pametnjaković prema kojem se kao "ne bi trebalo/smijelo tako nešto snimati" , ato nešto je sve ono što oni sami iz ekih svojih razloga i shvaćanja stvarnosti smatraju da se ne bi trebalo snimati. No ako se dogodi da netko takvo nešto snimi, odmah se obrušavaju na fotografe i časte
ih pogrdnim etiketama, uz uobičajene floskule tipa "da oni zarađuju na tuđoj nesreći", "da snimaju nesreću radi vlastite slave".

No tim nesuvislim floskulama koje dotični serviraju zapravo samo pokušavaju opravdati svoje pljuvanje po fotoreporterima i skrenuti pažnju sa onoga važnoga - činjenice da je fotoreporterski posao snimiti vijest u obliku fotografije, kako bi se to predočilo ljudima koji nisu bili mjestu događaja.

Uz to, ti isti etičko-moralno-dušebrižnički pametnjakovići istovremeno, čini se, nisu u stanju pojmiti da oni (i većina druge populacije) ne bi uopće ni znali da se nešto dogodilo, odnosno koji su razmjeri događaja, da neki fotoreporter (ili slučajni prolaznik u ulozi fotoreportera) to nije snimio. Ne kaže se uzalud da slika vrijedi 1000 riječi.

Štoviše, često rezoniraju na način "ako nema slike, nije se dogodilo", a ako se "nije dogodlo", onda ne narušava njihovu komociju. No ako im komocija bude narušena, neće se obrušiti na onaj faktor koji je izazvao nezgodu koju je fotoreporter zabilježio, već će se obrušiti upravo na fotoreportera, tj. "glasnika" koji im je prenio "ono što ne žele gledati" i time narušio komociju.

Ako je netko u toj čitavoj priči lešinar, zapravo su lešinari upravo ti etičko-moralno-dušebrižnički pametnjakovići, koji se obrušavaju na fotoreportere čim im se za to pruži prilika. Ne samo zbog gotovo opsesivne potrebe pljuvanja po istima (valjda da bi time liječili neke svoje kompleske i osjećali se bolje), već i zbog toga što se to opet svodi i na ono da netko tko ne radi neki posao pametuje oko toga kako bi netko tko radi taj posao trebao raditi svoj posao.

10.01.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.01.2017.

Berenice Abbott

Berenice Abbott



09.01.2017. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.01.2017.

Nomofobija

U zadnje se vrijeme po medijima sve češće piše o nomofobiji. Iracionalnom strahu od gubitka mobitela.

Pojava takve fobije nije ništa čudno ni neobično, s obzirom na broj korisnika mobitela, kao i na broj onih koji mobilne telefone koriste doslovno do mjere da su postali ovisni o njemu. Naime, u moru korisnika mobitela, ima onih koji su stvarni svijet oko sebe doslovno zamijenili onim "virtualnim" koji im se odvija u mobitelu - većina vremena u životu im se svodi na čaćkanje po mobitelu i provjeravanje Facebooka, Twittera, Instagrama, lajkanje tuđih objava i statusa, štancanje tone selfija ili hvatanja Pokemona. To su uglavnom ljudi koje se može prepoznati po tome što dok šetaju ulicom, voze automobil ili bilo što drugo rade, umjesto ispred sebe, gledaju u ekran mobitela.

Naravno, kada se mobitel doživljava na takav način, već i sama pomisao na njegov gubitak je prilično uznemirujuća, a kamoli da se dogodi njegov stvarni gubitak (bilo da bude zametnut, izgubljen ili ukraden). U tom slučaju se mogu očekivati apstinecijske krize na razini onih kroz koje prolaze narkomani ovisnici. Od fizičkih simptoma kao što su anksioznost, tremor, znojenje, ubrzan puls, pa do psihičkih simptoma kao što su panika, strah, depresivnost, osjećaj usamljenosti, pojava dezorjentiranosti u prostoru itd. Štoviše, u nekim ekstremnijim slučajevima, pojedinci ispoljavaju ove simptome čak i u situacijama ako samo nestane signala za mobitel, ili im se negdje vani isprazni baterija.

Ipak, postoje neke mjere opreza koje je dobro poduzeti, a tiču se upravo mogućeg gubitka ili krađe mobitela:

** Sve kontakte, odnosno brojeve telefona, (ulične i e-mail) adrese i ostale podatke bitne za komunikaciju, treba imati zapisane i negdje drugdje, a ne samo u mobitelu; bilo na računalu, bilo u nekoj (papirnatoj!) bilježnici. Ista stvar je i sa PIN-ovima, korisničkim imenima i lozinkama za logiranje na razne internet servise i ostalo (da se, u slučaju gubitka mobitela, dotične može promijeniti putem običnog računala).

** Privatne fotografije i video klipovi, obiteljski albumi i slične važnije stvari se ne drži u mobitelu! Pogotovo ne one previše privatne snimke (golotinja, kućni pornografski uradci i tome slično). Sve takve stvari je uputno nakon snimanja što prije prebaciti na neki vanjski medij za pohranu, a u mobitelu ostaviti samo one koje su za pokazivanje (one koje se mogu bez problema pokazati i nepoznatim ljudima). Mobitel je i inače, upravo zbog mogućnosti lakog gubitka uređaja, najgore mjesto za čuvanje fotografija i video klipova.

** Nije na odmet zapisati IMEI broj mobitela, koji se može vidjeti tako da se na numeričkoj tipkovnici utipka *#06# ; u slučaju gubitka ili krađe mobitela, pomoću IMEI broja mrežni operater može putem mreže onesposobiti mobitel (on se više neće se spajati ni na jednu mrežu, čak i ako se promijeni SIM kartica).

** Pojedini "pametni telefoni" čak imaju i softversku opciju daljinskog lociranja (putem GPS-a), pa čak i brisanja sadržaja putem interneta, uz uvijet da je mobitel uključen i prijavljen na neku mobilnu mrežu. Isto tako, neki imaju mogućnost "zaključavanja" telefona dodatnim PIN-om (koji, dok je mobitel upaljen, onemogućuje pristup sadržajima u mobitelu).

** Nije loše nabaviti i "rezervni" mobitel, ili pak sačuvati "stari" mobitel nakon kupnje novoga (kod onih koji kupuju novi model mobitela zato da bi imali novi model, a ne zato što im stvarno treba), sa drugim brojem, upravo za ovakve situacije.

08.01.2017. u 18:30 • 7 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< siječanj, 2017  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti

Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada na WTC u New Yorku (2001.) i podzemnu željeznicu u Londonu (2005.), te nakon pojave interneta i digitalne fotografije, fotografi i fotoreporteri su demagogijom raznih "velikih moralista", dušebrižnika i drugih lažnih autoriteta, od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".

Mole se svi koji imaju potrebu komentirati postove da se drže teme koju obrađuje post, da se pridržavaju bon-tona, da ni ne pokušavaju provocirati, patronizirati ili trolati, već da koriste logički ispravne argumente. U suprotnom, kao i u slučaju bilo kakvog spama, komentari će biti izbrisani bez pardona.

Linkovi

Fotografski blogovi
Alexxl
Bablfotograf
Fotografske priče
GP-Zagrebancije
Kojekakve
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota

Ostali blogovi
Bitke kroz povijest
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice

Ostali linkovi
Blog.hr
Google

Kontakt
toco1980blog(at)net.hr

Copyright

Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.

Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.

Arhiva

Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (20)
Prosinac 2016 (16)
Studeni 2016 (22)
Listopad 2016 (15)
Rujan 2016 (14)
Kolovoz 2016 (15)
Srpanj 2016 (15)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (7)
Travanj 2016 (7)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (19)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (18)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (18)
Rujan 2015 (20)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (16)
Lipanj 2015 (13)
Svibanj 2015 (16)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (24)
Prosinac 2014 (20)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (8)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (9)
Lipanj 2014 (9)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (16)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (22)
Siječanj 2014 (16)
Prosinac 2013 (19)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (8)
Kolovoz 2013 (19)
Srpanj 2013 (10)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (11)
Ožujak 2013 (6)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se