Back to the future XY

29 siječanj 2012

.... :D ... subota .. 0:30... pravo vrijeme za nastavak moje verzije filma (pogledaj naslov :P) !!
Želio bi podsjetit ljude koji po prvi put čitaju ovo da je ovo treći nastavak i poanta je u tome da prvo pročitate prva dva pa onda ovaj XD .... nakon ovih lijepih poruka svekolikom "narodu" na blogu mogu nastavit...

Došli smo do onog ljeta , prijelaznog ljeta koje je mirisalo na nešto tako dobro ali ispalo je drugačije kako i inače to zna ispast :) , kako god ljeto se nakon mature nastavilo na Silbi (kao i svake godine) i naravno bilo je super, nošen dobrim raspoloženjem jer sam uspio upisat fakultet koji sam toliko želio to ljeto je prošlo ono dok kažeš keks, i nisam se ni okrenuo već je prvi dan faksa bio tu :) ... ono šta je zanimljivo znam da sam tih prvih mjesec dana faksa pokušavao ispast drugačiji jer sam u srednjoj vidio da sam premalo komunikativan i mislio sam da to treba promijenit, ali naravno nisam znao da to ne ide baš tako lako :P i naravno nije mi uspijelo , ili možda nisam htjeo glumatat jer neki su to pokušavali ali vidjelo se da to nisu oni, uglavnom našao sam si prijatelja koji je na moju žalost opet bio od nekud ( mislim da nije bio sa Kvarnera :P ) i tako još sa nekima se povezao i krenuo ... počelo je dobro ali sa vremenom se našao problem koji se zove matematika koji je meni bio tolko velik da na kraju danas više nisam na tom faksu :D dobro možda sam i ja djelomično kriv ( mislim na moj nerad i lijenost :) ) ali nije mi išlo kako sam se nadao ..

I kad sam mislio ajde to je jedini problem ( naravno uz sveprisutni osjećaj samoće i brige oko toga da nemam curu :) ) kada je ispalo da nije baš to tako, život je malo puno kompliciraniji pa sam tako ja imao tu nesreću da uz muke na faksu..... brat mi se razbolio, moj mlađi braco ... ta "bolest" ( urođena mana u glavi) je bila takve prirode da je završio u bolnici , nakon diagnoze koja je bila u stilu doktora House-a , nakon 2 mjeseca bolnice završio je na operaciji broj 1 da bi nakon oporavka doma neš se zakompliciralo i bila je potrebna operacija broj 2 , i to u Zagrebu :/ , tako da smo mama, tata i ja uz mog brata koji je bio u bolnici dočekali novu 2011. godinu u Zagrebu .... ja i tata kod prijatelja ( kojima zahvaljujem na svemu) i mama sa bratom u bolnici :) ... sva sreća sve je dobro ispalo, svi smo bili sretni i evo moj brat je danas super :D .... ali, uvijek ima onaj ali, ja sam naravno zauzet drugim brigama uprskao faks, matematiku :P ... a dobro, šta je tu je ... idemo dalje, i kad je tek počeo drugi semestar, i krenuo sam dalje opet dobro raspoložen ... ko grom iz vedra neba .. BOOOM .... moja draga Mama se razbolila ... psihički.... završila je na psihjatriji ... i to je ostavilo trajne posljedice , ona više nije ona vesela, vedra, radosna, kreativna,puna ljubavi prema svima .... 3 mjeseca je prvela tamo , par puta sam ju posjetio i moram reć nikome , apsolutno nikome ne želim da tamo završi, užasno nešto najgore šta sam vidio u životu ... kad te mozak izda , neznam šta reć ....

To je bio 6-7 mjesec kad je izašla od tamo i onda je počeo mukotrpan proces oporavka... koji vjerojatno nikad neće završit :( ... ono šta je vezano uz mene bitno je da nisam to nikome rekao, apsoluno nitko nije znao osim one bliže rodbine, a od mijih prijatelja samo M. i P. Za P. sam vam rekao tko je , a M. je moj najbolji prijatelj kojeg sam upoznao na tenisu ( kojeg igram od 3. razreda osnovne, ali sa toliko prekida da više neznam ni ja koliko ih je bilo :P ) ... uglavnom onda je počelo totalno raspadanje... brat se oporavljao od operacija.. trebao je nadoknadit propušteno iz škole, o mami se trebalo brinut ... naravno faks je pao u zaborav ... ništa nije bilo bitno samo zdravlje... kad pogledam kako je to ispalo , sretan sam jer na kraju bez obzira na sve to ljeto u 8. mjesecu smo išli na uobičajeno ljetovanje, malo skraćeno ali nismo odustal .... ono šta nisam spomenuo je da je jedna od moje dvije tete isto psihički bolesnik i to već godinama (ona teta koja je bila u mladosti izbirljiva)... pa je to na neki način bila i je olakšavajuća okolnost ( iako pričam gluposti jer nemože niš bit olakšavajuće) jer smo znali sa čime se borimo :/ .... i tako došao je početak nove akademske godine, mama je bila doma, a ja sam imao jedno hm .... 7 predmeta za nadoknadit između ostalog i matematiku :P .... možete si mislit kako je to bilo, odmah ću reć ne uspiješno, pa sam tako odma nakon tog 3. semestra shvatio, moram tražit novi faks .... sva sreća imao sam još pameti i razuma ( negdje je ostalo i malo toga) i uspio sam se prebacit na ovaj "predivni" faks na kojem sam danas , naravno opet 1. godina + plaćanje :D e jesam se razveselio , i sebe i druge :P :)

Kako je faks broj 1 bio gotov za mene imao sam slobodno sve od 4. mjeseca do nove akademske godine ( ove u kojoj smo sad) i to sam iskoristio na najbolji mogući način... uživao sam, u onome šta najviše volim.... a to je ili su .. šetnje , igranje tenisa, vožnja biciklom, razbijanje glave glupostima ( žene :D) , automobili, vožnja... plesne produkcije , kino, sportski događaji i bilo koji zanimljivi dnevni događaji :) bio sam sveprisutan.... uz M. i tu i tamo na kavi sa P. , sve je išlo u pravom smjeru ...
Najbolje od svega je to da nisam ni sanjao kakvo me ljeto očekuje ... ukratko ovo zadnje ljeto je bilo ono koje se zauvijek pamti ... počelo je Silbom , da bi moj prijatelj M. došao do mene, pa sam ja onda na tjedan dana išao kod njega u Zadarsko zaleđe... slijedi dva tjedna kod rođaka L. na Pag ( Pag i Zrće XD ) ... i nazad na Silbu :D ... to je bilo ljeto kakvo treba bit :) ... ono šta je znčajno za taj Pag je da sam se po prvi put napio u životu , nikad prije, ali to je bio prvi put, i bilo je sa pravom mjerom i u dobrom društvu ... znam do tada mi je to bilo bezveze i glupo, ali eto probao sam i nisam zažalio :P.... ono šta je ostalo od onda ili sam dobio je navika izlaženja u noćni provod, tako da kad sam se vratio nastavio sam tu sa "ekipom za cuganje"... ono čime se ponosim, da još uvijek mogu moja pijanstva mogu nabrojat na moje prste ( mislim samo na ruke) i da je to uvijek bilo sa mjerom.. nemam nikakvih Crnih rupa u pamćenju i moj želudac je uspio sve izdržat :D ... ok znam nije to baš za se hvalit, ali ono šta zamjeram svima drugima ( nadam se da se nećete prepoznat) je to šta se neznaju kontrolirat i bit čovijek sa karakterom ili stavom i reć na vrijeme dosta sad voda ... to je problem ... ajde kad se već hvalim moram reć da NIKAD u životu nisam zapalio cigaru , to znači niti probao .... i tako će ostat, zauvijek ( ali kaže se nikad ne reci nikad ) ....

Uglavnom, ljeto je prošlo ja sam došao do novog faksa, sa time i novog "društva" ( broj prijatelja za sad ostaje 2) i krenuo opet u radne pobjede sa dozom optimizma koji se na kraju isplatio jer evo drugi tjedan me čekaju uredno ispiti bez ikakvih zaostataka :) ... jedan problem je ostao .... LJubav... ali sa vremenom i to , sad se i izlazi, druži i sve ide kako treba ... danas sam baš bio na jednoj plesnoj produkciji i sad sam još uvijek pod dojmom :) sve je super ...
Nadam se da će se tako i nastavit , ali naravno ovo je Život .... nepredvidiv i pun iznenađenja :D ... bilo kako bilo to je moja životna priča... dosta skraćena , sa puno izbačenih detalja ali mislim ono, niste valjda mislili da ću vam prepričavat svih recimo 16 godina koliko se sjećam , ili ne sjećam :D (ako vas šta zanima samo pitajte) ... blog nastavljam i dalje sa raznim drugim temama .. uz najavu da će idući post bit vezan uz ..... ;)

... nastavak nastavka ... :D

25 siječanj 2012

Čitam svoj post i mislim si šta sam zaboravio reć, i uspio sam doć o zaključka da sam izostavio neke svjetle trenutke, zapravo ono šta mi danas najviše fali, a to je slavlje rođendana, i to mojeg, jer onda to su bila fantastična okupljanja, rođaka (2. jer prve nemam :P ) prijatelja, sjećam se da je bilo puno ljudi uvijek, i onda bi svi se natrpali u naš stan jer je obično bilo hladno i slavilo se... ustvari ti moji rođendani ( recimo od 4.-8.) su bili povod za super druženja ... ono šta je došlo sa odrastanjem je to da je svatko otišao na svoju stranu i sada je prava lutrija ako tu svoju rodbinu uspiješ okupit na par sati na jednom mjestu ... eh to su bila dobra vremena :)

Uglavnom stao sam na 5. razredu i promjene , bar se meni takvom činila , odnosno ono šta sad mislim je da su ostali krenuli u smjeru koji je meni loš ... ma ono šta želim reć je da sam ja tu počeo mislit na zreliji način nego drugi, pod druge svrstavam dečke koji su zapravo podivljali ... ono šta mi je sad palo na pamet je da je tada bilo šlatanje jako jako popularno, u tom 6. i 7. razredu i stvarno kad sesjetim to je bilo vrhunac... pa tu su se vodila natjecanja ko će više cura pošlatat :P strašno, a razlog zašto je to meni ostalo u pamćenju je jer mi je to djelovalo izuzetno ružno, odnosno kao nepoštovanje cura , ali sad mi je jasno da vjerojatno i curama je to bilo fora jer ona koja je bila meta ona se mogla smatrat kao najljepša ili nešto u tom smislu... uglavnom to je jedna od onih stvari koje su ostale... ostalo je i to da sam tu imao puno prijatelja sa kojima sam na odmorima radio svašta ( mislim na igranje nogometa na igralištu, ili razgovorima koji su tada bili dubokoumni :P :) ... dobro je bilo.... i tada sam imao jednog najboljeg prijatelja i još dosta njih koji su mi bili prijatelji... rekao bi sveukupno 6 i naravno jednu najbolju prijateljicu ( P.) ... i tako je bilo do kraja... možda sam se u 8. razredu malo odvojio od većine jer nisam bio kao drugi... mislim da sam onda bio definitivno puno zreliji od drugih i gledao sam u budućnost sa velikim poštovanjem... bližila se srednja škola za koju sam još u 6. razredu znao kamo ću dalje i tako je na kraju bilo :) ... ono šta se doma događalo u to vrijeme 4.-8- razreda je da je pod utjecajem Nonine depresije sve bilo crnije... odnosno teže za moje roditelje i tetu koja se o njoj brinula... ali pamtim da bi prema svima bila nikakva i negativna i bezvoljna ali kad je bilo u pitanju za mene napravit ručak ili čak vozit me u školu ( eh stari dobri Fićo :P ) ona je to napravila bez problema ko da je volju i sreću vukla iz ljubavi prema meni ... kad tako gledam na to onda si mislim to je nešto predivno :D ..... naravno u to vrijeme moj mlađi brat je krenuo u vrtić, pa sam ja često išao po njega i tako bilo je dobro... rođendani su se nastavljali pa tako ona sva rodbina je dolazila na bratove rođendane a na moje su dolazili moji prijatelji iz osnovne ... i tako bilo je lijepo....

Još jedan razlog zašto je bilo lijepo je taj jer su se recimo tada počeli javljat osjećaji prema drugim curama... i ti osjećaji su stvarno ono pravo .. mislim da danas ili u zadnje vrijeme ne osjećam to , te leptiriće u trbuhu i slično :) ... neznam šta se promijenilo ali evo ono šta se može okarakterizirat kao zanimljivo je događaj koji se desio ove godine.... sreo sam simpatiju iz osnovne, prošlo je 8 godina , ona je završila i srednju kao i ja , i upisala faks kao i ja , s time da je ona u Zagreb otišla i prošlo je neko vrijeme ... i ovo ljeto kad sam bio vani sa sadašnjim prijateljima (za izlaske) vidio sam je u tom klubu ... pozdravio sam ju i ostao bez riječi, da trnci, lepririći ili šta ja znam .... čudan osjećaj ugode nakon evo 8. godina... oduševljenje i euforija me obuzela , a nisam te večeri ništa pio jer sam vozio... čudo , opet nešto pre dobro :) ali eto i to je prošlo ( do sljedećeg susreta) :D
To su bile te godine 7. i 8. razreda kada se razmišljalo o školi (tadašnjoj i budućoj) , curama .... ali sve to onako pasivno, kao rutina.. . nisam shvaćao te osjećaje kao nešto bitno pažnje ... a i škola je stvarno bila na prvom mjestu, jer tada je trebalo neš radit za školu...rekao bi da današnje generacije nemogu to shvatit ali onda smo još uvijek bili djeca, bez obzira na pubertet ... danas skupa sa tehnologijom i društvom kakvo je ima skroz drugu dimenziju :P ... i tako malo po malo došao sam do srednje...

Stanje koje je bilo na kraju 8. razreda je to da sam imao 6 prijatelja od toga 2 prava i jednu pravu prijateljicu ... ostalo su bili poznanici (iako smo 8. godina išli skupa u školu) ... ono šta mogu reć za srednju je da su ovi gore navedeni brojevi se totalno promijenili i danas je to došlo na razinu 1 prijateljica i 2 prijatelja... ovih 4 spada pod poznanike ... razni su razlozi tome ali doć ćemo i do toga... ali prvenstveno razdvojili smo se zbog srednje, jer ja nisam sa nikim iz osnovne skupa nastavio u srednju, bio sam tako reć sam :)

Prvi razred srednje .. građevinske.. za koju sam znao već od 6. osnovne... zamislite vi to , a danas sam odlutao od te građevine, ali idemo redom.... ono šta je obilježilo moje četverogodišnje srednje obrazovanje je ono šta bi ja nazvao odvajanje od mase, jer prva stvar meni je srednja bila pre lagana i kod toga stojim i dan danas ... ali sa druge strane je bila bez veze , jer stekao sam 30 poznanika, od toga polovicu danas mogu zvat kada treba ić pit i za niš drugo... ustvari u tome je bio glavni problem... onda su za većinu počeli izlasci, cure, alkohol , pušenje, dokazivanje pred društvom i tako to , a ja sam se povukao u svoj svijet ( cure sam gledao sa strane i imao jednog najboljeg prijatelja koji je na moju žalost bio iz druge županije) ... eto ... dovoljno je da vam kažem da na maturalac nisam išao jer mi do opijanja nije bilo... pa sam umjesto toga išao sa family na krstarenje :P :)

Cure... to razdoblje srednje škole mogu podijelit na dva dijela i to prva dva razreda kad su mi cure bile nebitne... nisam se time opterećivao... imao sam pametnijeg posla i druga dva razreda kad sam poludio po tom pitanju, jer sam shvatio da svi napreduju na tom području a ja stojim , pa tako je bilo pokušaja sa jednom curom za koju danas mislim da mi je uzela srce koje sam joj nudio i bacila ga na pod i skočila na njega ... ono šta me brine je to da je ta cura bila normalna ili čak manje popularna pa čak nevidljva ... ali stvar je u tome da je ona shvatila da može bolje ( po izgledu) od mene nać pa sam ja tako nesretno završio... samo da se zna danas je sama , ali svejedno ona je jedna od onih malo koje su izazivale ili izazivaju dana danas čudne reakcije u mojem tijelu ( ne mislim na ništa perverzno samo da se zna !!! ), i želim joj svu sreću bez obzira na sve :D

Ali da problem je tu ostajao ... škola je super napredovala, ali moj društveni i ljubavni život je spavao ... ništa , užasno me to zabrinjavalo i naravno dok je taj osjećaj neprihvaćenosti među drugima i izopćenosti trajao ... došli su još problemi, pa je tako Nona umrla da bi dogodine Dido ... i eto sve se to nagomilalo... još i mama nije bila to vrijeme tako prisutna je je radila daleko od doma, jer je nakon rođenja mog brata dobila otkaz pa je neko vrijeme volontirala pa je onda našla posao kao profesorica matematike ali opet u drugoj županiji ... tako da ono, neki bi rekli i nije to neki problem , pa onda sam imo 15 godina ali eto ... nije bilo baš lijepo, ali opet viša sila ...
Ali naravno uspjeli smo to izdržat ... nekako, i te gubitke i tako to ... ali pozitivna energija je uvijek bila prisutna, imao sam super roditelje ( mislim imam i danas ali...) i napredovali smo , nije bilo nekih većih problema ....
Sad sam se sjetio , bio je jedan ružan događaj u tom razdoblju ..... a to je opet smrt... znam ... ali moram se prisjetit moje rođakinje koja je ubijena i zapaljena u stanu u Rijeci.... neki se možda sjećaju tog užasnog događaja koji je na moju nesreću bio baš dan poslije mog rođendana... i sjebao je sve... jer je nedužna osoba napustila ovaj svijet puno pre rano , imala je 21. godinu , tolko ću ja navršit uskoro, i sve to mi je bilo udarac .... nemogu još danas vjerovat... ono šta je problem je šta nisam imao tu bol sa kime podijelit, jer rođaci su se razbježali i pobjegli od toga, miji roditelji to nisu shvatili kao neku moju brigu ( ili im ja nisam dao ) ali evo to je bilo neš najgore ...
Ostalo je bilo podnošljivo, nezanimljivo i dosadno ... ali prolazno, uz dva krstarenje u 4. razredu srednje koja su bila nešto fantastično... i uz prijatelja koji to više nije i prijateljicu koja hvala bogu to još uvijek je ... gurao sam :)

Ima jedna osoba koja je bila cijelo vrijeme prisutna ... zapravo to je moja sestra ... koja to nije ali se znamo već jako dugo ( bit će od 2000. ) .. od onda kad je moja mama volontirala.
Pa je tako volontirala u dječijem domu ( tamo gdje su djeca koja su bez roditelja ili zbog sličnih socijalnih problema, neznam ni ja koji su...) , i tamo je upoznala jednu curu koja je prvo počela ljetovat sa nama , odnosno to je bila odluka mojih roditelja da uzmu djecu iz doma preko praznika, pa je eto tako B. bila ta sretnica :) ... to je stvarno kao filmska priča ali ona koja je meni danas kao starija sestra ( živi i radi u Zg ) doprinjela je radosti u obitelji u onim najtežim trenucima, iako se na početku nismo podnosili danas je to prava ljubav sestra-brat među nama :D .... osim toga ja sam tim iskustvom moje mame u dječijem domu zapravo shvatio koliko smo sretni svi mi koji imamo roditelje .... pa makar i jednog roditelja ( to sam kasnije shvatio) :) ... jer nije , odnosno nemora bit ništa jako jako loše ako se roditelji rastave , ali ipak ja neznam, pa neću o tome ... :)

I tako malo pomalo dani prolazili, pa tako i mjeseci ... i došli smo do onog 5. mjjeseca prije 3. godine kad sam maturirao kao najbolji u razredu i jedan od nas 5 od 30 koji su maturirali u ljetnom roku ... to je još uvijek bila obična matura jer ponosno mogu reć da se moja generacija ( školska) izborila za staru maturu i odgodili smo onim famoznim prosvjedima državnu maturu ... i zbog toga danas mislim da ljudi mogu postignut voljom puno toga ... odnosno mladi koji se slože mogu puno toga postić ( naravno mora bit pametno) :) To je bila ona godina za koju sam mislio dobra je da nemože bit bolja ... ali nisam to mislio na kraju nego tamo u 7. mjesecu kad sam se upisao na građ. faks i imao cijelo ljeto pred sobom.... bez obzira na sve loše... ja sam se super osjećao... i nije bilo nikakvih prepreka u mojoj glavi ..... iako i dalje me mučilo to šta je moj ljubavni život na nuli i društveni isto tako ... ali nadao sam se boljemu .... ali ne ne , neide to baš tako , ne kaže se bez razloga da je nada kurva :P .... da samo zaključim na kraju srednje imao sam puno poznanika , prijateljicu P. koja je tu cijeli moj život.... prijatelja koji je odma poslije srednje postao poznanik jer je ostao u drugoj županiji.... i obitelj ( u manjem broju) koja će bit tu zauvijek :D ..... to be continued.....

Početak početaka ..... davne 91'

23 siječanj 2012

Davne 1991. ili ne tako davne neki bi rekli, jednog dana u 3. mjesecu rano ujutro oko 5 sati ( sad je to vrijeme kada obično dođem doma u nedjelju :P ) na reflektorska svijetla u operaciskoj dvorani došao sam Ja .... ono šta ja mislim , neznam da li to ima veze sa znanstvenom fantastikom ili čime god ali uglavnom ... ovim putem zahvaljujem i čestitam mojoj Mami na pretrpljenoj boli koju sam joj izazvao , ali ona kaže danas da i nije neka bol bila jer sam izašao na carski rez takoda ono :P ... ali uglavnom jedno velio Hvala :D

Ono šta je najbolje je da tog jutra nisam imao blage veze kako je život sjebana stvar, i sva sreća da nisam to znao :P XD ... uglavnom moje djetinjstvo je bilo ja bi rekao obično već to ljeto sam išao na ljetovanje na jedan predivni otok koji se zove Silba i evo sad mogu reć da punih 20. godina tamo ljetujem pa makar tjedan dana ali svako ljeto sam bio .... uglavnom, poslije toga zapravo ni neznam šta je bilo, samo znam da u jaslice nisam išao jer su nona i nono čuvali , pa taj dio nisam isprobao :P ali zato vrtiće jesam, i to čak 3 vrtića, eto već onda sam bio "nestašan" :D .... pa sam tako prvo bio u vrtiću u mjestu u kojem i dan danas živim i di sam išao u osnovnu školu a druga dva vrtića su bila ne mojom voljom promjene zbog eto više sile , ali zato moram reć da sam u vrtiću naučio talijanski i uz pomoć tv-a usavršio tako da je to danas jako korisno, eto to je dokaz da se uči od malih nogu :) ... ono šta se sad mogu prisjetit je da nisam imao priliku za stjecanjem nekih prijatelja jer kao šta sam rekao mjenjao vrtiće , ali eto zato ja mislim kao i većina ( ili ne ) imam prijateljicu P. od malih nogu, zapravo to je ono kad se kaže da imamo slike di smo skupa u pelenama ... i za nju znam da mi je prava prijateljica ( iako današnje stanje to baš ne pokazuje).
I tako sam ja mjenjajući vrtiće i sredine odrastanja došao malo po malo do osnovne škole .... zapravo taj dio mi je najfascinantniji iz jednostavnog razloga jer tu se puno toga izdogađalo, ili bar ono čega se ja dobro sjećam... pa tako sam 98' dobio brata , taman se igralo ono famozno svjetsko prvenstvo kad smo bili 3. u svijetu ... tada vezano uz moga brata bilo je najzanimljivije to da sam ja kriv za njegovo ime i to sasvim slučajno :P , ali drago mi je zbog toga jer moj prijedlog je onda prošao ;) a i danas mi se čini kao dobar izbor mojih roditelja :D

Definitivno moj mlađi brat je osoba koju moram spomenut jer on je u krugu najbližih uz Mamu i Tatu ... a njima se priključuju dvije tete sa svake strane po jedna i naravno bake i djedovi ili ti Nono i Nona sa mamine strane ( nažalost pokojni) i Dido i Nana sa tatine ( Dido je pokojni, ali zato Silba ostaje kao njegovo nasljeđe) ... prema jednostavnoj matematici danas mi ostaje samo Nana čije su priče čudo neviđeno :D nadam se da će i ona još neko vrijeme bit tu :) ...

E sad nakon svega ovog lijepoga .... slijedi ne baš tako lijepo... a to je prvi razred, ne zbog toga jer je bio prvi razred nego zato jer sam te godine dobio mononukleozu i završio u bolnici tako da zapravo nisam više od pola školske godine bio u školi nego sve sam učio onako kolko mogu... sva sreća da smo ja i prijateljica P. iz početka priče išli skupa u razred tako da uz njezinu pomoć i roditelja uspjeo sam sve nadoknadit....ono šta mislim da je bio možda neki problem je taj da su svi drugi imali godinu dana više za upoznavanje ... ali nemogu ni na to tako gledat jer bili smo djeca ... bilo kako bilo 4 razreda osnovne mogu skratit, pa tako mogu reć da sam stekao prijatelje neke koji danas jedva da pozdrave a najbolja stvar je da su ti prijatelji tu iz susjedstva ... onda promjena učiteljica to je bilo tako zanimljivo, kroz 4. godine 4. učiteljice i to zato jer prva koja je bila zapravo je bila vještica i ostala je do dana današnjeg... pa su moji roditelji na koje se ponosim uz pomoć roditelja od prijateljice P. i još nekih roditelja smjenili tu vješticu.. i danas mogu vidjet da je to bio donekle ispravan potez jer ono negativno je bilo da su mene okrivili moji hm.. da tako kažem kolege ( djeca od 8. godina) da sam ja kriv jer imamo drugu profesoricu... vjerujte mi to nije bilo ugodno ali eto na svu sreću zadnja učiteljica koju sam imao u 4. razredu je bila tako dobra da je sve ispalo ok, kako treba i bit , svi sretni i zadovoljni :)

Uz sve ovo treba spomenut da mislim da sam onda i danas bio prosječan , u smislu svega ... obitelj, igračke, prijatelji, .... znači normalan ja bi rekao, to je bitno jer danas mislim da sam ostao u tom vremenu, u kojem nije bilo svega ovoga , a pod sve ovo mislim na društvene prilike koje su se promijenile isto tako i životne vrijednosti su se promijenile :/ i to mi baš nekako nije drago.... mislim zahvalan sam ja na mobitelu, kompu. i sličnim tehnološkim stvarčicama ali mislim da se društvo nije smjelo toliko promijenit ... ali eto tako je kako je to je jedna druga tema ....

I tako malo po malo uz školu i prijatelje dolazimo do onog prijelaza 4. na 5. razred od kojeg se dalje puno bolje sjećam šta je bilo i kakav sam bio... mislim bilo je za očekivat ipak sam tad imao 10 godina , čak 10 godina :) .... STOP ... sad vidim ljudi će reć bilo je to sasvim normalno djetinjstvo, pa ubiti i je ... ono šta nisam rekao je da je moj mlađi brat odma nakon rođenja završio u bolnici i tamo proveo godinu danu sve skupa ako izuzmemo vrijeme koje je bio doma... uz to ono šta nisam rekao je da je Nono umro .. to je ono šta mi je ostalo a nije lijepo... ono čega se sjećam iz tih ,ne lijepih dana , je da sam kao dobru stranu svega toga ( ako uopće postoji, ali ja sam ju kao dijete našao) izvukao čokoladu odnosno hrpa čokolada , zapravo planina koju sam dobio od svih tih ljudi koji su nam došli u kuću... ono šta definitivno se pokazalo kao jako loša posljedica te smrti je depresija moje None koja je utjecla na sve, danas shvaćam zapravo kolo .... ali doć ćemo i do toga , mislim da bi sad stao... uzeo pauzu od neznam nekoliko sati ( možda dana) :P pa nastavio, jer me krenulo :D pozz

ISTINA I ISKRENOST ....di je to nestalo

20 siječanj 2012

Ej ljudi ja neznam da li je svijet totalno u banani ili se to samo meni čini, tavih gluposti ima da ja nemogu vjerovat, recimo ono šta mi otvara oči iako sam mislio da nemože me više ništa iznenadit, je internet , televizija i ljudska glupost, mislim ono fakat nemam šta radit ( a na faksu ludnica sa kolokvijima :P ) pa gledam Krv nije voda , pa emisije poput 8. Kat , Studio 45. , neznam uglavnom taj đir, gdje ima ono tema, od filma, aktualnih pitanje, preko ljubavnih i tako, mislim svašta .... uglavnom ja sam ošo.... XD

Nešto pametno da kažem, ovaj naslov je po meni bit , ono šta je najveći problem , šta ljudi nisu iskreni više, ili premalo, te naravno svi se boje istine , i to ne bez razloga jer nije da se samo tako kaže da Istina boli, pa se tako često pravimo ono skroz glupi i blesavi samo da ne bi priznali istinu !! Danas sam nešto pričao sa prijateljem i rekao mu nešto šta iskreno ja u to vjerujem , a to je da se ljudi dijele na LUDE I GLUPE !! ja definitivno mislim da je tako, ali iskreno se nadam da je luđaka više jer je po meni to bolje, jer pogledajte malo , svi mi smo napravili nešto ludo ili glupo, tako da slobodno se možemo priključit jednoj od ove dvije kategorije, pa tako ja prvi mislim da ja spadam u ovu kategoriju Ludih jer evo i po ovom postu možete vidjet da sam u pravu ... :)
Ono šta je nekako mi dalo inspiraciju za pisanje je prvenstveno to šta sam malo mislio o tome šta sam tu pričao i vidio sam da nisam bio iskren, a to mi se ne sviđa jer ako vidim da sam anoniman, onda mogu zapravo skroz olakšat dušu, dok s druge strane kad sam započinjao sa blogom naravno jedan mali dio mene je to vidio kao potencijal za upoznavanje novih ljudi.... ali mislim da to nije svrha.. nego baš ovo da pišem i da vam dosađujem XD ili ne , svaka čast izuzecima koji me čitaju :D :D
uglavnom, mislim da je to moj pravi problem, šta nisam iskren, odnosno ne vjerujem ljudima, ne otvaram se i sve držim za sebe, mene kao osobu možda zna osim obitelji, koja me zapravo ni nezna, moj prijatelj M. sa kojim je ponekad teško jer je on ima 17. godina. I neznam sestra me zna , brat donekle ali on je mlađi tako da ne baš... od prijatelja ono prijateljica P. više manje , još ko ? možda ...hm.... ok, mene kao osobu nitko nezna.... to je moj definitivni zaključak, ono šta me na neki način boli da nitko nije pokazivao neki interes za upoznavanjem, ono pravo prijateljsko .... tako da sam frustriran, ljut sam na sebe, na druge ( znam da je to glupo) ali eto.... i šta sad reć.... gubim se, zapravo sam želio ispričat svoju priču .... vama .... praktički od rođenja do dana današnjeg... i to ću i napravit.... sve ću vam reć !!! ali to ćemo podijelit u poglavlja pa tako ćemo počet sa ranim djetinjstvom... se sjećate ili ne onih davnih 90' ... pa osnovna škola .... sljedi srednja..... i onda faks, odnosno zadnje 3 godine... bit će to lijepe priče .... eto to je Uvod
A sad pozdrav i uživajte !!! XD

Krv nije voda, ali bogami nije ni daleko od toga !!

16 siječanj 2012

Kako naslov jedne iznimno pametne, inteligentne, moderne, razvijene ,edukativne glumljene serije na našoj televiziji kaže da krv nije voda ... XD ja nemogu vjerovat, da li su ljudi tolko glupi ili neznam koji im je vrag ali definitivno ja nisam vidio ništa retardiranijeg nateleviziji, mislim stvarno.... ali sa druge strane ako gledamo kao komediju, humorističku emisiju sa namjerom ismijavanja njih samih, mislim na glumce koji su tolko dobri da to nije za vjerovat, onda je ova serija odlična, pa tako priznajem i ja gledam i kidam se od smijeha , koji put me zna stvarno oraspoložit ali uglavnom ne :D ... uh da počela je škola , joj sada svi njurgaju, škoola ovo škola ono, ajde sva sreća pa sam ja na faksu iako ima i tu posla :P ... ili ne ovisi kolko se radi, pa recimo ja nisam baš neki u tome, mislim na učenje :P :)
bio je ovo zanimljiv vikend, konačno mogu reć dobro ikorišten, pa sam tako subotu bio "vani" iako sam cijelu noć proveo kod frenda slušajući muziku, igrajući karte i to magarca ( zabavna igra XD ) i naravno uz čašicu vina i dosta hrane dobro je bilo , pa sam tako u 6 ujutro došao doma :D znači bilo je dobro.. ali ipak za mene je izlazak nešto više, treba malo proć đir po gradu, uć u koji klub , kafić i tako, a ne baš cijelu noć igrat magarca :) sad znam za drugi put ... ;) , a jučer, dobro osim šta sam spavao do ručka pa mi je opet ručak bio doručak :P :) poslije tog "doručka" sam gotovo cijelo poslijepodne proveo na bicikli , sam sebe sam iznenadio koko sam izdržao tu rutu od 13 kilometara, e sad će naravno reć, pa to je malo, ali morate računat sa time da sam ja sa Kvarnera a tamo osim Grobničkoga polja nije ništa ravno tako da sam ja u toj ruti sa cca 200 m nadmorske visine spustio se na 1 m.n.m i nazad, e da imamo mi konfiguraciju terena kao recimo u Zagrebu vjerojatno bi ja češće išao okolo sa biciklom :P :) ili ne, ma uglavnom bilo je super , izmorio sam se ko pas ... i onda sam bio ko nov nakon dobre večere , opet hrana :D ... eto to je meni dobro uloženo vrijeme, sa time da sam još mogao ili trebao napravit za faks ali otom potom ... ajde zz do sljedećeg puta, vjerojatno u bližoj budućnosti ;D

Mislio sam da si ti izuzetak kako ono ide :D

12 siječanj 2012

Pod broj 1 da nebi mislili da slušam Magazin, jer nije baš tako ... o tome šta slušam jednom drugom prilikom :D Uglavnom, potaknut silnim komentarima, i još uvijek pod dojmom kako je ovo sve skupa superiška, dobio sam inspiration :) .... a sada , ta tara ta ta ta taaa ....

Post neki dan je očito bio uspješan, donekle, jer ako gledamo pojedinačno, recimo ono šta se odnosilo na karneval nije in tema, bar ne ovdje :) dok je ona tema o curama bila pogodak, e sad, ajmo to malo bolje objasnit, ... znači imam svoje frustracije, i to sam vam rekao, i vjerujem da svi imamo, ... ono šta sam rekao NE ODNOSI se na SVE cure nego na većinu, ona koja izlazi, koju ja vidim i tako dalje,... nadalje da vam nešto objasnim, tražit cure nije uopće jednostavno niti lagano, pogotovo kad imaš jednu osobinu koja se zove sramežljivost, a sa druge strane one cure koje izlaze van su uglavnom ovakve kakve sam opisao, ili ja bar samo takve vidim, želim reć da bi bilo bolje , ljepše da čim više ljudi izlaze van bez obzira na njihve strahove (objasnit ću) nego da se drže doma i nadaju se da će ti ljubav pasti u naručje sa neba .... OBIJAŠNJENJE: imam dvije tete koje su obije već u ili blizu 5. desetljeća njihovog života i jako jako im se vidi koliko žale šta su same , single ili ti bez obitelji ( muž, djeca...) , e sad, kad sam ja njih pitao kako to i zašto, jedna mi je rekla da nije volila izlazit jer ju je bilo strah i nije se ugodno osjećala vani u društvu, a nije htjela trpit iako ju je njezina mama tjerala da bude društvena ( zamislite to je bilo tamo u 70-tim godinama, a šta bi da je u sadašnjem vremenu ,21.stoljeće, pokupila se u sklonište ?! ) ... prema tome moj zaključak potrpi, i odi van jer će ti bit žao, nikad neznaš koga ćeš upoznat ( naravno ako nisi sramežljv :P ) , dok je moja druga teta imala jedno neznam , 3-5 dečkiju ali eto niti jedan joj nije bio dobar, odnosno bila je izuzetno izbirljiva i nezahvalna, pa eto sad isto moramo trpit njezine frustracije i zvocanja.... prema tome nemojte bit izbirljivi , to nije dobro ..... rekavši ovo , sad vam je možda malo jasnije da i ja osjećam pritisak ... pogotovo da hm, ajde da budem iskren ... ono jako jako dugo iz prethodnok posta znači NIKAD .... :/ , i vjerujte nije u meni problem, sigurno, 100% , apsolutno sam siguran, to je moj konačni odgovor, D: NIJE U MENI PROBLEM !!

Ah sad se osjećam bolje :P ono šta mi je još bilo na pameti nadam se da Hrvatice nisu nimalo slične Čehinjama, neću objašnjavat ... ali nekako simljam u to , i to nije baš najbolje, hm, gledam teme ( ono šta sa strane piše , dizajn, film, fitnes ) mislim svašta ali ja nekako uvijek osobno, ljubav/sex , zapravo je obrnuto, ali ja mislim da nebi trebalo bit, i tako dalje , i sad šta reći koju posluku porati .... da Faks e to je zanimlivo, ili ne baš ali nema veze , uglavnom kada dođeš na predavanje i imaš profesora ispred sebe onda očekuješ da će ti nešto zanimljivo ispričat a ne da ćeš nakon prvih 10 minuta utonut u san i probudit se nakon 30 min sanjanja i pitat se di si, isto tako ne očekueš da ćeš profesora morat ispravljat i svako toliko ti njemu govorit riješenja ne zato jer on ispituje tvoje znaje nego zato jer nezna riješit zadatak, i onda da bude stvar bolje to sve ti lijepo naplate onako kako treba ( mislim većina ne plaća ali ja da ) , i šta sad reć, naravno da je obrazovanje u banani , to se sa Marsa vidi, i naravno da nećemo nikamo tako dospjet.... tako je na mojem faksu , ali iskreno se nadam da je na drugima bolje ... šta se tiče srednjih škola, to neću da komentiram, moje je mišljenje je da rednju može svatko završit, naravno uz pravi odabir, i da mislim da gimnazije ne valjaju , svaka čast svima vama koji idete u njih i prolazite, ali ja bi rekao da je bolje imat ipak nešto završeno nego ništa, a sad svako po svome :)

Bilo bi to sve za večeras, dragi čitatelji, do sljedećek susreta , čitamo se ( kako su mi to lijepo objasnili) :D zz

Gluposti sakupljene u 5 dana

09 siječanj 2012

Mislim si ja jučer : ej ti mogao biš napisat post, već je prošlo nekoliko dana a teme su ti letile glavom ko od šale . I eto ajde da se pokušam prisjetit koje su to teme bile... ili bolje ne XD , danas je recimo bilo nešto zanimljivo, nakon vaših komentara, i lutalja po vašim predivnim, uglavnom razumljivim blogovima, žao mi je da nisam malo napredniji ali one više metaforički i lirično napisan baš ne shvaćam :) .... shvatio sam treba pisat o ljubavi, ili ti sex-u jer sex prodaje sve :D

Ono šta ja kao dečko od 20 godina, koji je "sretno" slobodan, vidim kao glavni problem je da smo svi mi pomalo prezahtjevni, cure se pozaljubljivale u one nedostižne i sad tu pate umjesto da si spuste kriterije ili neznam možda dignu pa pokušaju nać nekoga ko će ih više poštivat, i imat razumjevanja za njih, a ne patit zbog ignoriranja njihovih simpatija , koji vjerojatno ni neznaju da su nečija simpatija.... ako mene pitate cure su puno bolje u shvaćanju, odnosno detektiranju čiji su One centar svemira, ili jednostavnije rečeno simpatija :D
Danas sam se malo igrao sa statistikom, pa sobzirom da sam neki dan bio u metropoli ( usput, Sljeme je super !! :D ) , shvatio sam da je tamo život potpuno drugačiji nego u manjim sredinama, tamo recimo nema šanse ili su jako male šanse da ako izađeš van da ćeš vidjet nekoga ono slučajno, jer recimo ako se priča o gradu na Riječini onda je to potpuno normalno jer je tu sve na okupu i blizu ( zapravo to je jedno veliko selo ;D ) .... znači mislim da je u Zagrebu puno teže živjet jer je više ljudi ali zato imaš veći izbor na neki način :P :)

E da .. statistika... kako to da nismo svi u nekakvim vezama , pa mislim to je bez veze, gledam danas u PGŽ muškaraca od 15-24 godina ima oko 21 000 dok cura u istom rasponu godina ima 1 000 manje, e sad ako računamo sa time da uglavnom cure vole starije, pa neke i puno puno starije onda nije ni čudo da sam ja slobodan, ali vi cure, pa imate takav izbor da je to čudo, nas vaših godina ili nas starijih od vas ( samo da je sve u okviru zakona.. hahahah :P ) pa to je čudo, i šta onda umjesto da se lijepo dogovorite ili neznam ja šta , vi sve na jednoga, najljepšega, najvišega, najbolje građenoga i plus to najpametnijega (ili ne baš, jer takvi su uglavnom nižih intelektualnih sposobnosti)...... i sad bla bla bla , a šta je sa nama drugima, koga briga za nas, aha, a siguran sam da odlučite reć neću bit izbirljiva , idem letit na nižoj visini našle bite sigurno nekog boljeg , ali ne, vi glavom kroz zid, i eto kad tako to već ide onda na kraju završite sa nekim starijim od sebe, pa je danas normalno da npr. cura ima 17 a njezin "dečko" 28 godina , pa zašto ne... ako niste već skužili to mrzim, to mi je nešto, najgore, najodvratnije i najgluplje šta ovo društvo odobrava i spada pod normalno, da mogu uveo bi zakonsku granicu da između para može bit dobna razlika od 4 godina i točka ( ovo je samo figurativno rečeno, znam da to nije moguće !!! :/ ) .... aha , aha .... take a big breath ..... uglavnom poanta je u tome da Ja nemam curu već jako jako dugo i mislim da je djelomično za to kriva jebena konkurencija u koju spadaju starci od 28...30...35 godina, sa stanovima, poslom, autima i tako došli smo do toga da se sve vrti oko para ... a za to ima dokaz... primjer, cura od 19 godina uda se sa 18 za lika od 30 i koju ( da ne zaboravim spomenut da je on menađer, nije onaj Sena menager ) i evo već imaju dijete zajedno i ona sad studira i svi kažu na to a kako ste lijep par, manajljepši, nije ni čudo da se ljudi rastavljaju, meni ovo već smrdi na propali brak.... isti slučaj jedna moja "frendica" iz osnove koja je sada sretna samohrana majka, ma kako lijepo, aaaa dosta !!!!

To je bio jedan dio koji sam želio izbacit, dalje ... počeo je faks, opet, svi kažu neka rutina, ma kakva rutina, uvijek nešto novo, i bar nam neće bit da nećemo znat šta i kamo sa sobom :D , samo da treba počet i učit, eh ti ispiti, kolokviji i slične gluposti :P a i to će proć.... malo pomalo bliži se 5 godišnje doba u mojem kraju, već na istoku je počelo a uskoro i na zapadu ... ludilo , zabava, naravno ona opće prihvaćena ( opijanja) i one normalnije povorke i stvaranje maski ( kome nije jasno pričam o maškarama, karnevalu, fašniku, sve je to isto :D ) , kako vi blogeri ( blogerice ;) ) stojite sa time, ja onako, neda mi se dat mašti na volju , ja više volim bit sa strane promatrač , gledatelj... prema tome ja ću bit negdje u publici na ovom 29. Riječkom karnevalu :D ... i možda na nekoj od subotnjih zabava u okolici Rijeke ako bude bilo volje, društva ( najupitnije) i sličnih stvari koje su ti potrebne da se pokreneš :) ... jao , još sam mislio nešto reć, ali moram se sjetit, to je bilo jučer... a danas je bilo drugih stvari, uglavnom HVALA svima na komentarima, i pozdrav narodu sa druge srane ekrana :D do idućeg posta, i kako se ono kaže Čitajmo se ili Čitamo se ?!!! ;D ... zzz

Srijeda... dan za kino

04 siječanj 2012

Kino, to je nešto najbolje šta postoji, a li mislim ipak ljudi svi sada navalite kada je srijeda i karte su jeftinije ?! Ajde dobro razumjem vas, ja isto idem uglavnom srijedom, jer ipak ako možeš uštedit 10 kn to je stvarno uredu , ipak su sad teška vremena...
Kad kažem kino je super mislim na to da meni koristi kao sredstvo za opuštanje, tih sat i pol ili u zadnje vrijeme kad su filmovi po dva sata onda se lijepo zavalim u one stolice i uživam, to je jednaod rijetkih radnji (gledanje filma u kinu) koja mi omogućuje da mozak stavim na pašu i gotovo, nema više nikakvih briga, problema, obaveza... ništa , ko da sam išao na spavanje :P :) Zato zapamtite od sad pa zauvjek kino je jedna od mojih najdražih stvari za ubit dosadu :D

Kad smo kod ubijanja dosade, mislim da bi bilo korisno , govorim samome sebi a vjerujem da bi mogli i drugi poslušat, dosadu ubijat na otvorenome, u prirodi, tako recimo šetnje su jedna od stvari koje jako pomažu u tome, razumjem onekoji nemaju baš kuda šetat ako su u gradu, ali i gradovi imaju parkove, prema tome sutra ću napravit jednu veliku šetnju ili možda čak vožnju biciklom ( konačno se vrijeme popravlja) da napravim i ja nešto zdravije , jer ovoliko pred ekranima razno raznim visit ne valja, ili na compu ili pred TV-om , pa danas kino :P ajde , dosta je bilo :D

Eto još se nečeg sjetih, sad mi palo na pamet, .... danas si baš mislim , ja i frend na kavi i pričamo sve u šesnaest, dođe frendica i ono popričamo malo i odjednom muk, tišina. I ja sad mislim šta bi mogao reć , kao o čemu pričat da se pokrene onako aktivan razgovor, i počnem ja nešto o muško ženskim odnosima, zapravo o ljubavi, ... uglavnom, sve više i više mislim da sam u pravu kada kažem da sa ženama uvijek možeš pričat o ljubavi ili hrani , jer bilo šta drugo da je tema razgovora prije ili kasnije će umrijet.... šta vi kažete o ovoj mojoj teoriji ??

Svašta ..... rodi

E kolko ljudi tolko ćudi kako se kaže ... počinjem kužit ovo sa blogom, kao i sve u životu moraš se pokazat napravit samopromociju... znači ja ću komentirat vama postove da bi vi vidjeli moje ! Mislim da je to dobra ideja, i da , moj prvi savjet samome sebi a i drugima je , ljudi nemojte pre intimno dijelit stvari ovdje na blogu, jer ako tražite samosažaljevanje ovo nije dobar način, bolje je pokupit se u krevet i glavu ispod jastuka, dobro se isplakat ... i nastavit dalje sa životom :D :) Znate kako kaže ona pjesma Don't worry be happy ;D

Dalje , kako se vi , mislim na populaciju studenata i učenika, zapravo vas koji imate praznike zabavljate preko dana ? Ja spavam, i to uglavnom do jedan poslijepodne, tako da mi je sada već uobičajeno ručak prvi obrok, tako sam recimo danas za doručak jeo sarme :) njam njam :P :) osim toga neznam šta bih radio, uglavnom većina ljudi ide na skijanje ( a kao nema se para , moš mislit) ili neznam nekamo kod rodbine... ja ću bit doma, ali evo dobro već je srijeda tako da neće bit problem izdržat do ponedjeljka :) postaje zabavan ovaj blog, pa će mi on isto pomoć u ubijanju dosade, i naravno filmovi :D i igrice, a da spavanje XD

Spavanje obožavam , to je neš najbolje, pogotovo ako kao ja možete sanjat i onda u tom snu radit šta hoćete, a svjesni ste da je san :) obožavam to, možete bit skupa sa svojom omiljenom djevojkom, ili recimo vozit neki super auto, ili prebit nekoga koga ne volite... snovi su nešto najbolje šta postoji , a tek kad vam se desi Deja vu , e to je stvarno super, osjećaš se ful zbunjeno i čudno ali uglavnom sretan si jer kao to je nešto šta si već vidjeo, zapravo doživio na neki način ... :)

Post broj 2 ili prvo iživljavanje

02 siječanj 2012

Ok... neznam zašto ali mislio sam da je ovo sa blogom zanimljivije ili da bar ima više ljudi tu, ali nebitno. Očito su blogovi nekada bili puno interesantniji ali ja to nisam onda shvaćao, dok danas , moje osobno mišljenje kao i sve šta ću napisat ovdje je da se ismijava riječ blog, mislim kolko ja znam weblog je dnevnik na net-u u prijevodu prema tome, ono šta mi je zapelo za oko je recepti ?! Šta stvarno ?!
To je prvo razočaranje, drugo je to da ne postoji načina da propagiraš svoj blog ili ga bar ja neznam, ... uglavnom kao šta se vidi , očekivao sam puno a dobio malo, zato najbolje ko i za sve u životu, očekivat malo i bit skroman, pa ćeš se veselit svemu belj , i da ovi smajlići su koma !!! XD

O čemu bi danas mogao pisat, pogledao sam tonu filmova, o tome, ma ne šta ću o tome , ideš na IMDB i tamo ima sve, od glumaca pa do tehničkih podataka, čudo od stranice...da Internet, nebi mogao bez njega. Student na praznicima , po ovakvom šugavom vremenu bez Facebooka neće ići, ili You tuba :D znači tema je internet ... svačega ima na njemu, za šta ga ljudi najčešće koriste ?! pa ja mislim za društvene mreže danas, i vijesti , izvor informacija (portali) pa onda zabava, filmići.... razni , i naravno filmovi,serije,muzika.... ma to svi znamo, i evo blogovi... da i forumi, to može stvarno bit korisno... ali ono čega nema na internetu . . . su informacije o životu, kako preživjet, kako postat dobra osoba, i naravno šta je to dobra osoba u ovom današnjem svijetu, recimo u Hrvatskoj... bez obzira koliko se mi žalili ne valja ovo , ono, super nam je.... vjerujte.. danas sam shvatio koliko sam sretan da sam se rodio u Hrvatskoj... jer recimo da sam se rodio u SAD-u neznam šta bi napravio, mislim da je ta država, ili općenito taj mentalitet UŽASAN ... svaka čast njima ali oni su malo pre daleko otišli sa ljudskom gluposti, ili neki to nazivaju slobodom izražavanja.. neznam ni ja čega. Ono šta želim reć je da Američki način razmišljanja je glup način razmišljanja... i po mojem mišljenju pre liberalan !! Ovo o čemu ja govorim je to da svi govore naše društvo ne valja... treba ga mjenjat... i onda spomenu Amere, ma o čemu vi pričate... ogledajte kolko ih ima , a u globalu su budale... za razliku od nas kojih je 4 miliona a toliko pametnih ljudi teško je nać... samo mi smo na jedan drugi način ograničeni ... a to je da neznamo iskoristit sav ovaj potencijal koji imamo u ovoj državi... umjesto da se ugledamno na skandinavce... koji su mi definitivno idoli.. mi sve više i više govorimo zapad i Ameri i američki san... glupost, ajde bok..... iživljavanje uspijelo :D

Početak početka

Sretna nova 2012. godina. Početkom nove godine odlučio sam se okušat u nečem novom, bloganju (ili kako se već kaže). Zašto blog, pa eto zato jer sam u zadnje vrijeme vidio da mi pisanje ide jako dobro i to je nečin, bar se meni čini tako, da podijelim svoje stavove, mišljenja, ideje i život sa drugima. Da li je to pravi način, neznam ?! Ali ajde da i ja probam nešto drugačije.
Postovi će bit o svačemu, vjerojatno najviše o meni belj ali vjerojatno i o drugim stvarima, kao npr. ako se uhvatim neke stvari koja me posebno zainteresirala onda ću vam o tome malo ili puno pisati. Prvo moram da naučim koristit ovaj blog jer mi je to nešto jako novo, a kao do sad sam mislio pa ja puno toga znam , ali ovo uređivanje postova i tako to me je iznanadilo, ali pohvatat ću ja to brzo..
Sad ono šta me zanima je kako ovo sve funkcionira, mislim na ove komentare, kako da pokažem e ljudi i ja sam tu , šta treba čekat pa će netko naletit ?! wave Mislim ko me vidi , svi ili nitko , ne kužim .. ma bolje da ne trošim vrijeme na smišljanje kako popunit post nego da malo istražim ovaj svijet blogova sam pa da napišem kada budem imao šta za eć jer ovo je samo ono, puno sam toga napisao a ništa nisam rekao sretan
Nek to bude to za sad.... više od mene uskoro ( a vjerojatno sutra belj ) !!

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se