Davne 1991. ili ne tako davne neki bi rekli, jednog dana u 3. mjesecu rano ujutro oko 5 sati ( sad je to vrijeme kada obično dođem doma u nedjelju :P ) na reflektorska svijetla u operaciskoj dvorani došao sam Ja .... ono šta ja mislim , neznam da li to ima veze sa znanstvenom fantastikom ili čime god ali uglavnom ... ovim putem zahvaljujem i čestitam mojoj Mami na pretrpljenoj boli koju sam joj izazvao , ali ona kaže danas da i nije neka bol bila jer sam izašao na carski rez takoda ono :P ... ali uglavnom jedno velio Hvala :D

Ono šta je najbolje je da tog jutra nisam imao blage veze kako je život sjebana stvar, i sva sreća da nisam to znao :P XD ... uglavnom moje djetinjstvo je bilo ja bi rekao obično već to ljeto sam išao na ljetovanje na jedan predivni otok koji se zove Silba i evo sad mogu reć da punih 20. godina tamo ljetujem pa makar tjedan dana ali svako ljeto sam bio .... uglavnom, poslije toga zapravo ni neznam šta je bilo, samo znam da u jaslice nisam išao jer su nona i nono čuvali , pa taj dio nisam isprobao :P ali zato vrtiće jesam, i to čak 3 vrtića, eto već onda sam bio "nestašan" :D .... pa sam tako prvo bio u vrtiću u mjestu u kojem i dan danas živim i di sam išao u osnovnu školu a druga dva vrtića su bila ne mojom voljom promjene zbog eto više sile , ali zato moram reć da sam u vrtiću naučio talijanski i uz pomoć tv-a usavršio tako da je to danas jako korisno, eto to je dokaz da se uči od malih nogu :) ... ono šta se sad mogu prisjetit je da nisam imao priliku za stjecanjem nekih prijatelja jer kao šta sam rekao mjenjao vrtiće , ali eto zato ja mislim kao i većina ( ili ne ) imam prijateljicu P. od malih nogu, zapravo to je ono kad se kaže da imamo slike di smo skupa u pelenama ... i za nju znam da mi je prava prijateljica ( iako današnje stanje to baš ne pokazuje).
I tako sam ja mjenjajući vrtiće i sredine odrastanja došao malo po malo do osnovne škole .... zapravo taj dio mi je najfascinantniji iz jednostavnog razloga jer tu se puno toga izdogađalo, ili bar ono čega se ja dobro sjećam... pa tako sam 98' dobio brata , taman se igralo ono famozno svjetsko prvenstvo kad smo bili 3. u svijetu ... tada vezano uz moga brata bilo je najzanimljivije to da sam ja kriv za njegovo ime i to sasvim slučajno :P , ali drago mi je zbog toga jer moj prijedlog je onda prošao ;) a i danas mi se čini kao dobar izbor mojih roditelja :D

Definitivno moj mlađi brat je osoba koju moram spomenut jer on je u krugu najbližih uz Mamu i Tatu ... a njima se priključuju dvije tete sa svake strane po jedna i naravno bake i djedovi ili ti Nono i Nona sa mamine strane ( nažalost pokojni) i Dido i Nana sa tatine ( Dido je pokojni, ali zato Silba ostaje kao njegovo nasljeđe) ... prema jednostavnoj matematici danas mi ostaje samo Nana čije su priče čudo neviđeno :D nadam se da će i ona još neko vrijeme bit tu :) ...

E sad nakon svega ovog lijepoga .... slijedi ne baš tako lijepo... a to je prvi razred, ne zbog toga jer je bio prvi razred nego zato jer sam te godine dobio mononukleozu i završio u bolnici tako da zapravo nisam više od pola školske godine bio u školi nego sve sam učio onako kolko mogu... sva sreća da smo ja i prijateljica P. iz početka priče išli skupa u razred tako da uz njezinu pomoć i roditelja uspjeo sam sve nadoknadit....ono šta mislim da je bio možda neki problem je taj da su svi drugi imali godinu dana više za upoznavanje ... ali nemogu ni na to tako gledat jer bili smo djeca ... bilo kako bilo 4 razreda osnovne mogu skratit, pa tako mogu reć da sam stekao prijatelje neke koji danas jedva da pozdrave a najbolja stvar je da su ti prijatelji tu iz susjedstva ... onda promjena učiteljica to je bilo tako zanimljivo, kroz 4. godine 4. učiteljice i to zato jer prva koja je bila zapravo je bila vještica i ostala je do dana današnjeg... pa su moji roditelji na koje se ponosim uz pomoć roditelja od prijateljice P. i još nekih roditelja smjenili tu vješticu.. i danas mogu vidjet da je to bio donekle ispravan potez jer ono negativno je bilo da su mene okrivili moji hm.. da tako kažem kolege ( djeca od 8. godina) da sam ja kriv jer imamo drugu profesoricu... vjerujte mi to nije bilo ugodno ali eto na svu sreću zadnja učiteljica koju sam imao u 4. razredu je bila tako dobra da je sve ispalo ok, kako treba i bit , svi sretni i zadovoljni :)

Uz sve ovo treba spomenut da mislim da sam onda i danas bio prosječan , u smislu svega ... obitelj, igračke, prijatelji, .... znači normalan ja bi rekao, to je bitno jer danas mislim da sam ostao u tom vremenu, u kojem nije bilo svega ovoga , a pod sve ovo mislim na društvene prilike koje su se promijenile isto tako i životne vrijednosti su se promijenile :/ i to mi baš nekako nije drago.... mislim zahvalan sam ja na mobitelu, kompu. i sličnim tehnološkim stvarčicama ali mislim da se društvo nije smjelo toliko promijenit ... ali eto tako je kako je to je jedna druga tema ....

I tako malo po malo uz školu i prijatelje dolazimo do onog prijelaza 4. na 5. razred od kojeg se dalje puno bolje sjećam šta je bilo i kakav sam bio... mislim bilo je za očekivat ipak sam tad imao 10 godina , čak 10 godina :) .... STOP ... sad vidim ljudi će reć bilo je to sasvim normalno djetinjstvo, pa ubiti i je ... ono šta nisam rekao je da je moj mlađi brat odma nakon rođenja završio u bolnici i tamo proveo godinu danu sve skupa ako izuzmemo vrijeme koje je bio doma... uz to ono šta nisam rekao je da je Nono umro .. to je ono šta mi je ostalo a nije lijepo... ono čega se sjećam iz tih ,ne lijepih dana , je da sam kao dobru stranu svega toga ( ako uopće postoji, ali ja sam ju kao dijete našao) izvukao čokoladu odnosno hrpa čokolada , zapravo planina koju sam dobio od svih tih ljudi koji su nam došli u kuću... ono šta definitivno se pokazalo kao jako loša posljedica te smrti je depresija moje None koja je utjecla na sve, danas shvaćam zapravo kolo .... ali doć ćemo i do toga , mislim da bi sad stao... uzeo pauzu od neznam nekoliko sati ( možda dana) :P pa nastavio, jer me krenulo :D pozz