Dugo me nije bilo.... nije ni bitno, ovaj post je moj zadnji post, nemam vremena, volje pogotovo a niti bilo kojeg drugog razloga da ostanem tu.... jer ajmo ovako, ako pišete o osobnim problemima nitko ih neće riješit za vas, na kraju opet morate to sami riješit, a i tu vas nitko ne poznaje uživo tako šta se toga tiče bolje se obratit psihijatru za pomoć .... dalje, razlog zbog kojeg me nije bilo tako dugo je.... ima ih više, a prvi je da sam bio vani i upao u šahtu , slomio se ko budala i morao sam mjesec dana mirovat, a sad kad sam se vratio došao je faks na red a i došlo je meni do mozga da sam pre dugo bio dobar duh kojega nitko ne vidi , e sad ću bit zločest dug hojega nitko ne vidi ali ga svi osjećaju !!! Razočaran sam u ljude, kolege... prijatelje, shvatio sam da sam pre pametan za tu skupinu ljudi i sad to moram iskoristit u svoju korist !!! Jučer mi je bio 21. rođendan i to je prekretnica u mom životu, obiteljskom nikako jer obitelj mi je najvažnija i najveća podrška, ali definitivno prekretnica u društvenom životu !!! :D Neznam koji mi je vrag, prije dva dana (subota) sam se ubio od alkohola i imam osjećaj ko da me je skroz promijenio, neznam da li je to alkohol ( nije jer je nemoguće ) ili je to ponašanje ljudi i ekipe sa kojom sam se opijao,.... ali DOSTA kažem.... kažeem i zbogom vama na Blogu .... neznam da li ćemo se čut možda jednog dana ... ali potrudit ću se da se čuje za mene što dalje ..... i znate kako se kaže , dobar glas se čuje dalekaa, a loš još i dalje !!! I da nastavit ću pisat osobni dnevnik, pa možda jednog dana bude to postala neka knjiga pa će te me čitat, i možda, kažem možda, ćete se sjetit... u jebo te pa ja sam čitala i komentirala ( komentirao) njegov blog .... možda ??!! A sada zbogom, uživajte u životu, i budite pametni..... i to ne na svoj način nego u smislu te riječi !!!! :D

Dan zaljuljenih ... moš mislt , dan povećane prodaje cvijeća,slatkiša,poklona i sličnog... totalna glupost, jer ako nekoga voliš onda ga voliš jednako svaki dan ... bez obzira bio to 14.02. ili neki drugi dan ..... GUPOST !!! Eto nakon izraženog mišljenja vezano uz ovaj dani idemo dalje ...

Nešto ne vezano uz ovaj dan ... jer to su sve samo gluposti, kojima sam do nedavno razbijao glavu i vidim da mi je bolje od kad manje mislim o tome :D ... mislim na ljubav :) i tako dana ja gledao jedan film... ok, jučer a ne danas ali nije ni bitno.. film sa recimo to tako ... ružnom temom ... samoubojstva ... mladih .... eto ...
Film se zove My Suicide ili isto može se nać pod nazivom Archie's final project .. zašto sam gledao taj film... pa zato jer je to jedan od onih filmova koji su manje poznati , a takvevolim, a zašto baš danas, eto jer sam čuo da se jučer u Rijeci jedan dečko od 18 godina ubio... neki kažu da nije, da je bila nesreća jer je pao od negdje, da se poskliznuo ?! Neznam ... ali sad je gotovo... ono šta me iznenadilo je da ne odgovara profilu samoubojice... ali zapravo šta to znači ili da li to postoji... e ne , to ne postoji, profil samoubojice, baš to objašnjava ovaj film ... govori o tome da su samoubojstva mladih ljudi nešto šta postoji a to je jedna od onih stvari koja se trpa pod tepih... o tome treba govorit jer ja mislim da to nije nikako dobro ... kao i još puno drugih stvari ... i definitivno ... stil odjevanja nemože reć apsolutno ništa o tome kako se osoba osjeća unutar sebe ..

Druga stvar šta želim reć je nešto šta me zasmetalo ... odnosno nešto sa čime se ne slažem , a to je da je čin samoubojstva djelomično i hrabar pothvat ?? Molim, nema šanse... treba bit hrabar svezat konop i napravit korak ili našopat se tableticama... neznam šta vi mislite, ali nemože bježanje od problema bit hrabrost... u prijašnjim postovima negdje sam spomenuo da ima raznih ljudi na ovom svijetu koji su 100 % u goroj životnoj situaciji nego mi , ali oni i dalje žive život... zato hrabrost je reć ja ću se borit i dalje i živjet život, to je hrabrost.. u današnje vrijeme čak i veća hrabrost i izazov u ovakvim društvenim okolnostima ... ali to je jedini ispravni put... borit se ... za sebe !!

Da nebude sve tako loše i negativno, reć ću samo da je snijeg pao jučer :D cijeli dan proveden vani... sreća velika meni... baš sam dijete :) ... i evo sad slušam Tonia Cetinskog ... mislim si kako moram ić spavat i da , kako moram učit za faks, jer jedan dio ispita je dobro prošao... i isplati se učit ... jer u tome je moja i vaša budućnost !! :)
Još nešto... samo da znate meni je Valentinovo svaki dan, jer ja se zaljubim i odljubim svaki dan ... tako da recimo sad sam zaljubljen u jednu curu za koju znam samo da ide na moj bus i da se zove Ana ... ali nemam blage veze kako da joj se približim ili kako da ju upoznam, odnosno ono čega najviše fali je hrabrost.... ah , moram nać način čim prije !!

Ovo ludo vrijeme ništa ne valja, snijeg umjesto da pada tu di smo spremni na njega, on pada tamo u Splitu i radi probleme ... eh, to nije poštano, ali ajde neću se žalit, da nebi ispalo da tražim vremenske nepogode... možda bolje da je tu ovako lijepo i Burovito ... pa možemo isto tako lijepo polagati ispite i zabavljat se sa obavezama vezanim uz faks... a ne umijesto toga čistit dvorište od snijega :)

Neznam dal se sjećate ili da li uopće znate moj prvi ili drugi post ( nisam siguran) je bio o tome kako su Amerikanci - općenito gledano , glupi da gluplje nemože ... e sad kad sam to ponovio, želim reć da smo mi Hrvati jedno čudo od naroda ... mi smo na jedan drugi način glupi... ja bi rekao , zaostali ... zapravo čudan narod kjoj bi podijelio više manje na dvije vrste ... i to one koji niš ne rade , njurgaju, i ništa im ne valja ( zapravo takvi su ljudi , uvijek oće više i bolje ) .. i imamo one druge koji su izuzetno uspješni, dobri... onakvi kakvi bi svi trebali bit .... i sad problem nastaje kada ti uspješni odlaze van , dok ovaj ološ ostaje ovdje ... ali sad sam skrenuo sa puta ... nisam mislio pričat o glupim korumpiranim ljudima, političarima, Kerumu ( budala ) i sličima ...

Ono na šta sam ciljao je to da smo ipak najbolji... mene samo jedno zanima ... da li postoji neka zemlja sa manjim brojem stanovnika a da ima ovoliko sportskih uspijeha kao Hrvatska ... statistika nam je fantastična ... bar se meni tako čini... baš gledam neki dan Futsal... evo rasturamo.. više manje ... i naravno drugi sportovi... tenis, nogomet, rukomet, vaterpolo, pa individualni sportovi.. aha da tu spada tenis ( stavio sam ga kao prvog jer ja igrame tenis :P ) ... skijanje, plivanje, atletika, gimnastika, stolni tenis, borilački sportovi ( od tekwando-a , pa nekad boks i mješoviti borilački sportovi ) .. još im tu toga , recimo veslanje, jedrenje, kajak .... uglavnom mislim da ste skužili šta želim reć...

Sad si mislim , ima jako puno sportova za koje se praktički niti ne čuje ... a opet mi smo u tome dobri ... ludnica ... oduševljen sam .... ali onda pogledam malo oko sebe i mislim si ... zašto smo onda tako sjebani i nemožemo bit netko i nešto u europi pa i svijetu ... nego dopuštamo da nas gaze , eto baš smo glupi ... je sam zaboravio spomenut možda izumitelje... pogledajte malo na You tube-u koliko je izuma iz hrvatske, i ne samo koliko .. nego i koji !!! Samo jedna osoba Nikola Tesla ... da sad se može na ovo dodat , ali on je u americi živio ... jedna stvar je očita, a to je da oni znaju prepoznat potencijal i pružaju priliku za razvojem ... svi ljudi, ili dobar dio koji je završio u americi danas dobro, jako dobro živi... ne bi Amerikance i Kanađane svrstavao pod isto , ali ste čuli za Herjaveca ?! Miljunaš, jedan od prvih u kanadi , naravno iz hrvatske je... zato ljudi, ajmo malo ... mislim nemojte više bit glupi... Kerum ili Bandić za gradonačelnike, ... Mamić nas već jebe neznam kolko... ja bi rekao da je vrijeme da "seljake" ( svaka čast onim pravim seljacima koji RADE ) maknemo za vrha ... i damo priliku pametnim ljudima... jer iskreno ... i ja mislim da ako se tu niš ne promijeni .... ja lijepo završim faks ... i doviđenja .. vidimo se kad si vani zaradim neku lijepu mirovinu pa da po stare dane uživam u Hrvatskoj ljepoti ( koju naravno nismo još uvijek dovoljno iskoristili) ... i nebi da se slučajno neko naljuti ali Domovinski rat nemože više bit opravdanje za ništa... 20 godina je prošlo ... idmo dalje i ne okrećimo se prema nazad ... isto tako , ide mi strašno na živce kad se nađu budale, koje neznaju razmišljat svojim mozgom i kače se sa susjedima .. vrijeđaju, mlate, ubijaju i slično.... ponavljam 20 godina je prošlo ....

Ovo pitanje odnosa Hrvata i Srba me živcira iz jednostavnog razloga jer moj najbolji prijatelj mrzi srbe ... ono šta je problem je to da ima 17 godina i da nema ama baš nikakve veze sa time , jer ne samo da nije ni rođen u to doba , nego mu roditelji nisu ni najmanje protiv njih ... i nije ih briga... a on, neznam od koga je to pokupio, ali nemože ih slušat, nemože ih gledat , mislim na filmove .... nemože jest ono šta je proizvedeno u Srbiji jer je to tamo proizvedeno .... ludnica... ali je ću to sredit... doć će njemu prije ili kasnije do glave ... izbacit ću mu ja te glupe fiks ideje van ... i volio bi kad bi svako od nas koji shvaćaju da prošlost treba nakon nekog vremena zaboravit , pomogli drugia da to shvate !!! zzz

Izgleda da je zahladio moj odnos prema blogu, neznam da li je to zbog ovog vremena ili šta ali nekako si zadnjih dana mislim ajde odi napisat nešto, pa nikako to napravit, ali evo sad dok čekam da počne padat snijeg da mu se mogu veselit mogu reć odnosno napisat koju riječ :D
Uvih dana sam se bavio faksom uglavnom, i sada kad su prošli kolokviji drugi tjedan me čekaju ispiti, bit će veselo :) nadam se da će to dobro proć i nadam se da će bit i nešto sreće da pomogne, jer kad imate sreću uz sebe sve je lakše.... kad smo već kod sreće... ja mislim da vjerojatno većina ljudi ne shvaća koliko su zapravo sretni !! Sretni da su se rodili živi i zdravi , u lijepom i ugodnom okruženju... ono šta želim reć je da vidim previše sažaljevanja na blogu , zapravo krećem od sebe, kad pogledam moju priču, da istinita je , ali zapravo samo sam tražio malo pažnje i sažaljenja .... i dobio ga , hvala na tome, ali mislim da sam bio u krivu .... zapravo sam sretan odnosno presretan da mogu radit ono šta želim, imao sam ogromnu sreću , ono šta bi neki rekli Bog nam je dao da vodimo život u normalnim uvjetima , zamislite rodit se u nekom selu u kini, ili u plemenu u africi ili recimo na bliskom istoku gdje su uvjeti užasni zadnjih par godina... znam bezveze je tako gledat, ali ima puno puno ljudi koji nemaju ni trećinu našeg života, a mi se i dalje žalimo, na ovo, ono, škola-faks , posao, država, društvo , ljubav i tako dalje.. neki dan sam gledao studio 45 , ma znate to je ona emisija na rtl2 ... uglavnom, bila je o rastavama, i jedan od razloga zašto danas u ovom vremenu je sve više i više astava je zato jer su ljudi ppostali individue koje brinu sve više samo o sebi, da nama bude bolje, lijepše, po volji i tako dalje.... trebamo malo pogledat oko sebe, iskoristit internet da pogledamo kako je u svijetu i onda ćete vidjet da nema smisla se žalit i izigravat žrtvu, nego treba se pokrenut ..... ovo je definitivno nešto šta mene muči, i toga se želim riješit !!
Već godinama se brinem cura ovo ono, društvo tu , tamo , ima nema, kakvo je , bla bla bla.... DOSTA !! Obitelj na 1. mjestu, prijatelj i prijateljicqa na 2. Faks na 3. mjestu ..... i onda sve ostalo , dosta je bilo njurganja , super mi je !! I idemo dalje , sutra je novi dan koji treba šta bolje iskoristit :P i naravno pogled u budućnost ...

Neznam da li ste skužili ali želim reć da ne njurgate praviše , možete se požalit, pitat nekoga za savijet ali pisat kilpmetarske postove o neuzvraćenoj ljubavi :P :P besmisleno :D :D i nemojte ovo shvatit ozbiljno ili dajte , kako god , SNIJEG !!! .... a nije samo mi se učinilo uglavnom , bok , uživajte u životu :D jer život je nešto najljepše , to je rekao mij Tata koji je prošao puno više sranja nego ja zato poslušajte ga, jer ja oću !!! XD

.... :D ... subota .. 0:30... pravo vrijeme za nastavak moje verzije filma (pogledaj naslov :P) !!
Želio bi podsjetit ljude koji po prvi put čitaju ovo da je ovo treći nastavak i poanta je u tome da prvo pročitate prva dva pa onda ovaj XD .... nakon ovih lijepih poruka svekolikom "narodu" na blogu mogu nastavit...

Došli smo do onog ljeta , prijelaznog ljeta koje je mirisalo na nešto tako dobro ali ispalo je drugačije kako i inače to zna ispast :) , kako god ljeto se nakon mature nastavilo na Silbi (kao i svake godine) i naravno bilo je super, nošen dobrim raspoloženjem jer sam uspio upisat fakultet koji sam toliko želio to ljeto je prošlo ono dok kažeš keks, i nisam se ni okrenuo već je prvi dan faksa bio tu :) ... ono šta je zanimljivo znam da sam tih prvih mjesec dana faksa pokušavao ispast drugačiji jer sam u srednjoj vidio da sam premalo komunikativan i mislio sam da to treba promijenit, ali naravno nisam znao da to ne ide baš tako lako :P i naravno nije mi uspijelo , ili možda nisam htjeo glumatat jer neki su to pokušavali ali vidjelo se da to nisu oni, uglavnom našao sam si prijatelja koji je na moju žalost opet bio od nekud ( mislim da nije bio sa Kvarnera :P ) i tako još sa nekima se povezao i krenuo ... počelo je dobro ali sa vremenom se našao problem koji se zove matematika koji je meni bio tolko velik da na kraju danas više nisam na tom faksu :D dobro možda sam i ja djelomično kriv ( mislim na moj nerad i lijenost :) ) ali nije mi išlo kako sam se nadao ..

I kad sam mislio ajde to je jedini problem ( naravno uz sveprisutni osjećaj samoće i brige oko toga da nemam curu :) ) kada je ispalo da nije baš to tako, život je malo puno kompliciraniji pa sam tako ja imao tu nesreću da uz muke na faksu..... brat mi se razbolio, moj mlađi braco ... ta "bolest" ( urođena mana u glavi) je bila takve prirode da je završio u bolnici , nakon diagnoze koja je bila u stilu doktora House-a , nakon 2 mjeseca bolnice završio je na operaciji broj 1 da bi nakon oporavka doma neš se zakompliciralo i bila je potrebna operacija broj 2 , i to u Zagrebu :/ , tako da smo mama, tata i ja uz mog brata koji je bio u bolnici dočekali novu 2011. godinu u Zagrebu .... ja i tata kod prijatelja ( kojima zahvaljujem na svemu) i mama sa bratom u bolnici :) ... sva sreća sve je dobro ispalo, svi smo bili sretni i evo moj brat je danas super :D .... ali, uvijek ima onaj ali, ja sam naravno zauzet drugim brigama uprskao faks, matematiku :P ... a dobro, šta je tu je ... idemo dalje, i kad je tek počeo drugi semestar, i krenuo sam dalje opet dobro raspoložen ... ko grom iz vedra neba .. BOOOM .... moja draga Mama se razbolila ... psihički.... završila je na psihjatriji ... i to je ostavilo trajne posljedice , ona više nije ona vesela, vedra, radosna, kreativna,puna ljubavi prema svima .... 3 mjeseca je prvela tamo , par puta sam ju posjetio i moram reć nikome , apsolutno nikome ne želim da tamo završi, užasno nešto najgore šta sam vidio u životu ... kad te mozak izda , neznam šta reć ....

To je bio 6-7 mjesec kad je izašla od tamo i onda je počeo mukotrpan proces oporavka... koji vjerojatno nikad neće završit :( ... ono šta je vezano uz mene bitno je da nisam to nikome rekao, apsoluno nitko nije znao osim one bliže rodbine, a od mijih prijatelja samo M. i P. Za P. sam vam rekao tko je , a M. je moj najbolji prijatelj kojeg sam upoznao na tenisu ( kojeg igram od 3. razreda osnovne, ali sa toliko prekida da više neznam ni ja koliko ih je bilo :P ) ... uglavnom onda je počelo totalno raspadanje... brat se oporavljao od operacija.. trebao je nadoknadit propušteno iz škole, o mami se trebalo brinut ... naravno faks je pao u zaborav ... ništa nije bilo bitno samo zdravlje... kad pogledam kako je to ispalo , sretan sam jer na kraju bez obzira na sve to ljeto u 8. mjesecu smo išli na uobičajeno ljetovanje, malo skraćeno ali nismo odustal .... ono šta nisam spomenuo je da je jedna od moje dvije tete isto psihički bolesnik i to već godinama (ona teta koja je bila u mladosti izbirljiva)... pa je to na neki način bila i je olakšavajuća okolnost ( iako pričam gluposti jer nemože niš bit olakšavajuće) jer smo znali sa čime se borimo :/ .... i tako došao je početak nove akademske godine, mama je bila doma, a ja sam imao jedno hm .... 7 predmeta za nadoknadit između ostalog i matematiku :P .... možete si mislit kako je to bilo, odmah ću reć ne uspiješno, pa sam tako odma nakon tog 3. semestra shvatio, moram tražit novi faks .... sva sreća imao sam još pameti i razuma ( negdje je ostalo i malo toga) i uspio sam se prebacit na ovaj "predivni" faks na kojem sam danas , naravno opet 1. godina + plaćanje :D e jesam se razveselio , i sebe i druge :P :)

Kako je faks broj 1 bio gotov za mene imao sam slobodno sve od 4. mjeseca do nove akademske godine ( ove u kojoj smo sad) i to sam iskoristio na najbolji mogući način... uživao sam, u onome šta najviše volim.... a to je ili su .. šetnje , igranje tenisa, vožnja biciklom, razbijanje glave glupostima ( žene :D) , automobili, vožnja... plesne produkcije , kino, sportski događaji i bilo koji zanimljivi dnevni događaji :) bio sam sveprisutan.... uz M. i tu i tamo na kavi sa P. , sve je išlo u pravom smjeru ...
Najbolje od svega je to da nisam ni sanjao kakvo me ljeto očekuje ... ukratko ovo zadnje ljeto je bilo ono koje se zauvijek pamti ... počelo je Silbom , da bi moj prijatelj M. došao do mene, pa sam ja onda na tjedan dana išao kod njega u Zadarsko zaleđe... slijedi dva tjedna kod rođaka L. na Pag ( Pag i Zrće XD ) ... i nazad na Silbu :D ... to je bilo ljeto kakvo treba bit :) ... ono šta je znčajno za taj Pag je da sam se po prvi put napio u životu , nikad prije, ali to je bio prvi put, i bilo je sa pravom mjerom i u dobrom društvu ... znam do tada mi je to bilo bezveze i glupo, ali eto probao sam i nisam zažalio :P.... ono šta je ostalo od onda ili sam dobio je navika izlaženja u noćni provod, tako da kad sam se vratio nastavio sam tu sa "ekipom za cuganje"... ono čime se ponosim, da još uvijek mogu moja pijanstva mogu nabrojat na moje prste ( mislim samo na ruke) i da je to uvijek bilo sa mjerom.. nemam nikakvih Crnih rupa u pamćenju i moj želudac je uspio sve izdržat :D ... ok znam nije to baš za se hvalit, ali ono šta zamjeram svima drugima ( nadam se da se nećete prepoznat) je to šta se neznaju kontrolirat i bit čovijek sa karakterom ili stavom i reć na vrijeme dosta sad voda ... to je problem ... ajde kad se već hvalim moram reć da NIKAD u životu nisam zapalio cigaru , to znači niti probao .... i tako će ostat, zauvijek ( ali kaže se nikad ne reci nikad ) ....

Uglavnom, ljeto je prošlo ja sam došao do novog faksa, sa time i novog "društva" ( broj prijatelja za sad ostaje 2) i krenuo opet u radne pobjede sa dozom optimizma koji se na kraju isplatio jer evo drugi tjedan me čekaju uredno ispiti bez ikakvih zaostataka :) ... jedan problem je ostao .... LJubav... ali sa vremenom i to , sad se i izlazi, druži i sve ide kako treba ... danas sam baš bio na jednoj plesnoj produkciji i sad sam još uvijek pod dojmom :) sve je super ...
Nadam se da će se tako i nastavit , ali naravno ovo je Život .... nepredvidiv i pun iznenađenja :D ... bilo kako bilo to je moja životna priča... dosta skraćena , sa puno izbačenih detalja ali mislim ono, niste valjda mislili da ću vam prepričavat svih recimo 16 godina koliko se sjećam , ili ne sjećam :D (ako vas šta zanima samo pitajte) ... blog nastavljam i dalje sa raznim drugim temama .. uz najavu da će idući post bit vezan uz ..... ;)

Čitam svoj post i mislim si šta sam zaboravio reć, i uspio sam doć o zaključka da sam izostavio neke svjetle trenutke, zapravo ono šta mi danas najviše fali, a to je slavlje rođendana, i to mojeg, jer onda to su bila fantastična okupljanja, rođaka (2. jer prve nemam :P ) prijatelja, sjećam se da je bilo puno ljudi uvijek, i onda bi svi se natrpali u naš stan jer je obično bilo hladno i slavilo se... ustvari ti moji rođendani ( recimo od 4.-8.) su bili povod za super druženja ... ono šta je došlo sa odrastanjem je to da je svatko otišao na svoju stranu i sada je prava lutrija ako tu svoju rodbinu uspiješ okupit na par sati na jednom mjestu ... eh to su bila dobra vremena :)

Uglavnom stao sam na 5. razredu i promjene , bar se meni takvom činila , odnosno ono šta sad mislim je da su ostali krenuli u smjeru koji je meni loš ... ma ono šta želim reć je da sam ja tu počeo mislit na zreliji način nego drugi, pod druge svrstavam dečke koji su zapravo podivljali ... ono šta mi je sad palo na pamet je da je tada bilo šlatanje jako jako popularno, u tom 6. i 7. razredu i stvarno kad sesjetim to je bilo vrhunac... pa tu su se vodila natjecanja ko će više cura pošlatat :P strašno, a razlog zašto je to meni ostalo u pamćenju je jer mi je to djelovalo izuzetno ružno, odnosno kao nepoštovanje cura , ali sad mi je jasno da vjerojatno i curama je to bilo fora jer ona koja je bila meta ona se mogla smatrat kao najljepša ili nešto u tom smislu... uglavnom to je jedna od onih stvari koje su ostale... ostalo je i to da sam tu imao puno prijatelja sa kojima sam na odmorima radio svašta ( mislim na igranje nogometa na igralištu, ili razgovorima koji su tada bili dubokoumni :P :) ... dobro je bilo.... i tada sam imao jednog najboljeg prijatelja i još dosta njih koji su mi bili prijatelji... rekao bi sveukupno 6 i naravno jednu najbolju prijateljicu ( P.) ... i tako je bilo do kraja... možda sam se u 8. razredu malo odvojio od većine jer nisam bio kao drugi... mislim da sam onda bio definitivno puno zreliji od drugih i gledao sam u budućnost sa velikim poštovanjem... bližila se srednja škola za koju sam još u 6. razredu znao kamo ću dalje i tako je na kraju bilo :) ... ono šta se doma događalo u to vrijeme 4.-8- razreda je da je pod utjecajem Nonine depresije sve bilo crnije... odnosno teže za moje roditelje i tetu koja se o njoj brinula... ali pamtim da bi prema svima bila nikakva i negativna i bezvoljna ali kad je bilo u pitanju za mene napravit ručak ili čak vozit me u školu ( eh stari dobri Fićo :P ) ona je to napravila bez problema ko da je volju i sreću vukla iz ljubavi prema meni ... kad tako gledam na to onda si mislim to je nešto predivno :D ..... naravno u to vrijeme moj mlađi brat je krenuo u vrtić, pa sam ja često išao po njega i tako bilo je dobro... rođendani su se nastavljali pa tako ona sva rodbina je dolazila na bratove rođendane a na moje su dolazili moji prijatelji iz osnovne ... i tako bilo je lijepo....

Još jedan razlog zašto je bilo lijepo je taj jer su se recimo tada počeli javljat osjećaji prema drugim curama... i ti osjećaji su stvarno ono pravo .. mislim da danas ili u zadnje vrijeme ne osjećam to , te leptiriće u trbuhu i slično :) ... neznam šta se promijenilo ali evo ono šta se može okarakterizirat kao zanimljivo je događaj koji se desio ove godine.... sreo sam simpatiju iz osnovne, prošlo je 8 godina , ona je završila i srednju kao i ja , i upisala faks kao i ja , s time da je ona u Zagreb otišla i prošlo je neko vrijeme ... i ovo ljeto kad sam bio vani sa sadašnjim prijateljima (za izlaske) vidio sam je u tom klubu ... pozdravio sam ju i ostao bez riječi, da trnci, lepririći ili šta ja znam .... čudan osjećaj ugode nakon evo 8. godina... oduševljenje i euforija me obuzela , a nisam te večeri ništa pio jer sam vozio... čudo , opet nešto pre dobro :) ali eto i to je prošlo ( do sljedećeg susreta) :D
To su bile te godine 7. i 8. razreda kada se razmišljalo o školi (tadašnjoj i budućoj) , curama .... ali sve to onako pasivno, kao rutina.. . nisam shvaćao te osjećaje kao nešto bitno pažnje ... a i škola je stvarno bila na prvom mjestu, jer tada je trebalo neš radit za školu...rekao bi da današnje generacije nemogu to shvatit ali onda smo još uvijek bili djeca, bez obzira na pubertet ... danas skupa sa tehnologijom i društvom kakvo je ima skroz drugu dimenziju :P ... i tako malo po malo došao sam do srednje...

Stanje koje je bilo na kraju 8. razreda je to da sam imao 6 prijatelja od toga 2 prava i jednu pravu prijateljicu ... ostalo su bili poznanici (iako smo 8. godina išli skupa u školu) ... ono šta mogu reć za srednju je da su ovi gore navedeni brojevi se totalno promijenili i danas je to došlo na razinu 1 prijateljica i 2 prijatelja... ovih 4 spada pod poznanike ... razni su razlozi tome ali doć ćemo i do toga... ali prvenstveno razdvojili smo se zbog srednje, jer ja nisam sa nikim iz osnovne skupa nastavio u srednju, bio sam tako reć sam :)

Prvi razred srednje .. građevinske.. za koju sam znao već od 6. osnovne... zamislite vi to , a danas sam odlutao od te građevine, ali idemo redom.... ono šta je obilježilo moje četverogodišnje srednje obrazovanje je ono šta bi ja nazvao odvajanje od mase, jer prva stvar meni je srednja bila pre lagana i kod toga stojim i dan danas ... ali sa druge strane je bila bez veze , jer stekao sam 30 poznanika, od toga polovicu danas mogu zvat kada treba ić pit i za niš drugo... ustvari u tome je bio glavni problem... onda su za većinu počeli izlasci, cure, alkohol , pušenje, dokazivanje pred društvom i tako to , a ja sam se povukao u svoj svijet ( cure sam gledao sa strane i imao jednog najboljeg prijatelja koji je na moju žalost bio iz druge županije) ... eto ... dovoljno je da vam kažem da na maturalac nisam išao jer mi do opijanja nije bilo... pa sam umjesto toga išao sa family na krstarenje :P :)

Cure... to razdoblje srednje škole mogu podijelit na dva dijela i to prva dva razreda kad su mi cure bile nebitne... nisam se time opterećivao... imao sam pametnijeg posla i druga dva razreda kad sam poludio po tom pitanju, jer sam shvatio da svi napreduju na tom području a ja stojim , pa tako je bilo pokušaja sa jednom curom za koju danas mislim da mi je uzela srce koje sam joj nudio i bacila ga na pod i skočila na njega ... ono šta me brine je to da je ta cura bila normalna ili čak manje popularna pa čak nevidljva ... ali stvar je u tome da je ona shvatila da može bolje ( po izgledu) od mene nać pa sam ja tako nesretno završio... samo da se zna danas je sama , ali svejedno ona je jedna od onih malo koje su izazivale ili izazivaju dana danas čudne reakcije u mojem tijelu ( ne mislim na ništa perverzno samo da se zna !!! ), i želim joj svu sreću bez obzira na sve :D

Ali da problem je tu ostajao ... škola je super napredovala, ali moj društveni i ljubavni život je spavao ... ništa , užasno me to zabrinjavalo i naravno dok je taj osjećaj neprihvaćenosti među drugima i izopćenosti trajao ... došli su još problemi, pa je tako Nona umrla da bi dogodine Dido ... i eto sve se to nagomilalo... još i mama nije bila to vrijeme tako prisutna je je radila daleko od doma, jer je nakon rođenja mog brata dobila otkaz pa je neko vrijeme volontirala pa je onda našla posao kao profesorica matematike ali opet u drugoj županiji ... tako da ono, neki bi rekli i nije to neki problem , pa onda sam imo 15 godina ali eto ... nije bilo baš lijepo, ali opet viša sila ...
Ali naravno uspjeli smo to izdržat ... nekako, i te gubitke i tako to ... ali pozitivna energija je uvijek bila prisutna, imao sam super roditelje ( mislim imam i danas ali...) i napredovali smo , nije bilo nekih većih problema ....
Sad sam se sjetio , bio je jedan ružan događaj u tom razdoblju ..... a to je opet smrt... znam ... ali moram se prisjetit moje rođakinje koja je ubijena i zapaljena u stanu u Rijeci.... neki se možda sjećaju tog užasnog događaja koji je na moju nesreću bio baš dan poslije mog rođendana... i sjebao je sve... jer je nedužna osoba napustila ovaj svijet puno pre rano , imala je 21. godinu , tolko ću ja navršit uskoro, i sve to mi je bilo udarac .... nemogu još danas vjerovat... ono šta je problem je šta nisam imao tu bol sa kime podijelit, jer rođaci su se razbježali i pobjegli od toga, miji roditelji to nisu shvatili kao neku moju brigu ( ili im ja nisam dao ) ali evo to je bilo neš najgore ...
Ostalo je bilo podnošljivo, nezanimljivo i dosadno ... ali prolazno, uz dva krstarenje u 4. razredu srednje koja su bila nešto fantastično... i uz prijatelja koji to više nije i prijateljicu koja hvala bogu to još uvijek je ... gurao sam :)

Ima jedna osoba koja je bila cijelo vrijeme prisutna ... zapravo to je moja sestra ... koja to nije ali se znamo već jako dugo ( bit će od 2000. ) .. od onda kad je moja mama volontirala.
Pa je tako volontirala u dječijem domu ( tamo gdje su djeca koja su bez roditelja ili zbog sličnih socijalnih problema, neznam ni ja koji su...) , i tamo je upoznala jednu curu koja je prvo počela ljetovat sa nama , odnosno to je bila odluka mojih roditelja da uzmu djecu iz doma preko praznika, pa je eto tako B. bila ta sretnica :) ... to je stvarno kao filmska priča ali ona koja je meni danas kao starija sestra ( živi i radi u Zg ) doprinjela je radosti u obitelji u onim najtežim trenucima, iako se na početku nismo podnosili danas je to prava ljubav sestra-brat među nama :D .... osim toga ja sam tim iskustvom moje mame u dječijem domu zapravo shvatio koliko smo sretni svi mi koji imamo roditelje .... pa makar i jednog roditelja ( to sam kasnije shvatio) :) ... jer nije , odnosno nemora bit ništa jako jako loše ako se roditelji rastave , ali ipak ja neznam, pa neću o tome ... :)

I tako malo pomalo dani prolazili, pa tako i mjeseci ... i došli smo do onog 5. mjjeseca prije 3. godine kad sam maturirao kao najbolji u razredu i jedan od nas 5 od 30 koji su maturirali u ljetnom roku ... to je još uvijek bila obična matura jer ponosno mogu reć da se moja generacija ( školska) izborila za staru maturu i odgodili smo onim famoznim prosvjedima državnu maturu ... i zbog toga danas mislim da ljudi mogu postignut voljom puno toga ... odnosno mladi koji se slože mogu puno toga postić ( naravno mora bit pametno) :) To je bila ona godina za koju sam mislio dobra je da nemože bit bolja ... ali nisam to mislio na kraju nego tamo u 7. mjesecu kad sam se upisao na građ. faks i imao cijelo ljeto pred sobom.... bez obzira na sve loše... ja sam se super osjećao... i nije bilo nikakvih prepreka u mojoj glavi ..... iako i dalje me mučilo to šta je moj ljubavni život na nuli i društveni isto tako ... ali nadao sam se boljemu .... ali ne ne , neide to baš tako , ne kaže se bez razloga da je nada kurva :P .... da samo zaključim na kraju srednje imao sam puno poznanika , prijateljicu P. koja je tu cijeli moj život.... prijatelja koji je odma poslije srednje postao poznanik jer je ostao u drugoj županiji.... i obitelj ( u manjem broju) koja će bit tu zauvijek :D ..... to be continued.....

Davne 1991. ili ne tako davne neki bi rekli, jednog dana u 3. mjesecu rano ujutro oko 5 sati ( sad je to vrijeme kada obično dođem doma u nedjelju :P ) na reflektorska svijetla u operaciskoj dvorani došao sam Ja .... ono šta ja mislim , neznam da li to ima veze sa znanstvenom fantastikom ili čime god ali uglavnom ... ovim putem zahvaljujem i čestitam mojoj Mami na pretrpljenoj boli koju sam joj izazvao , ali ona kaže danas da i nije neka bol bila jer sam izašao na carski rez takoda ono :P ... ali uglavnom jedno velio Hvala :D

Ono šta je najbolje je da tog jutra nisam imao blage veze kako je život sjebana stvar, i sva sreća da nisam to znao :P XD ... uglavnom moje djetinjstvo je bilo ja bi rekao obično već to ljeto sam išao na ljetovanje na jedan predivni otok koji se zove Silba i evo sad mogu reć da punih 20. godina tamo ljetujem pa makar tjedan dana ali svako ljeto sam bio .... uglavnom, poslije toga zapravo ni neznam šta je bilo, samo znam da u jaslice nisam išao jer su nona i nono čuvali , pa taj dio nisam isprobao :P ali zato vrtiće jesam, i to čak 3 vrtića, eto već onda sam bio "nestašan" :D .... pa sam tako prvo bio u vrtiću u mjestu u kojem i dan danas živim i di sam išao u osnovnu školu a druga dva vrtića su bila ne mojom voljom promjene zbog eto više sile , ali zato moram reć da sam u vrtiću naučio talijanski i uz pomoć tv-a usavršio tako da je to danas jako korisno, eto to je dokaz da se uči od malih nogu :) ... ono šta se sad mogu prisjetit je da nisam imao priliku za stjecanjem nekih prijatelja jer kao šta sam rekao mjenjao vrtiće , ali eto zato ja mislim kao i većina ( ili ne ) imam prijateljicu P. od malih nogu, zapravo to je ono kad se kaže da imamo slike di smo skupa u pelenama ... i za nju znam da mi je prava prijateljica ( iako današnje stanje to baš ne pokazuje).
I tako sam ja mjenjajući vrtiće i sredine odrastanja došao malo po malo do osnovne škole .... zapravo taj dio mi je najfascinantniji iz jednostavnog razloga jer tu se puno toga izdogađalo, ili bar ono čega se ja dobro sjećam... pa tako sam 98' dobio brata , taman se igralo ono famozno svjetsko prvenstvo kad smo bili 3. u svijetu ... tada vezano uz moga brata bilo je najzanimljivije to da sam ja kriv za njegovo ime i to sasvim slučajno :P , ali drago mi je zbog toga jer moj prijedlog je onda prošao ;) a i danas mi se čini kao dobar izbor mojih roditelja :D

Definitivno moj mlađi brat je osoba koju moram spomenut jer on je u krugu najbližih uz Mamu i Tatu ... a njima se priključuju dvije tete sa svake strane po jedna i naravno bake i djedovi ili ti Nono i Nona sa mamine strane ( nažalost pokojni) i Dido i Nana sa tatine ( Dido je pokojni, ali zato Silba ostaje kao njegovo nasljeđe) ... prema jednostavnoj matematici danas mi ostaje samo Nana čije su priče čudo neviđeno :D nadam se da će i ona još neko vrijeme bit tu :) ...

E sad nakon svega ovog lijepoga .... slijedi ne baš tako lijepo... a to je prvi razred, ne zbog toga jer je bio prvi razred nego zato jer sam te godine dobio mononukleozu i završio u bolnici tako da zapravo nisam više od pola školske godine bio u školi nego sve sam učio onako kolko mogu... sva sreća da smo ja i prijateljica P. iz početka priče išli skupa u razred tako da uz njezinu pomoć i roditelja uspjeo sam sve nadoknadit....ono šta mislim da je bio možda neki problem je taj da su svi drugi imali godinu dana više za upoznavanje ... ali nemogu ni na to tako gledat jer bili smo djeca ... bilo kako bilo 4 razreda osnovne mogu skratit, pa tako mogu reć da sam stekao prijatelje neke koji danas jedva da pozdrave a najbolja stvar je da su ti prijatelji tu iz susjedstva ... onda promjena učiteljica to je bilo tako zanimljivo, kroz 4. godine 4. učiteljice i to zato jer prva koja je bila zapravo je bila vještica i ostala je do dana današnjeg... pa su moji roditelji na koje se ponosim uz pomoć roditelja od prijateljice P. i još nekih roditelja smjenili tu vješticu.. i danas mogu vidjet da je to bio donekle ispravan potez jer ono negativno je bilo da su mene okrivili moji hm.. da tako kažem kolege ( djeca od 8. godina) da sam ja kriv jer imamo drugu profesoricu... vjerujte mi to nije bilo ugodno ali eto na svu sreću zadnja učiteljica koju sam imao u 4. razredu je bila tako dobra da je sve ispalo ok, kako treba i bit , svi sretni i zadovoljni :)

Uz sve ovo treba spomenut da mislim da sam onda i danas bio prosječan , u smislu svega ... obitelj, igračke, prijatelji, .... znači normalan ja bi rekao, to je bitno jer danas mislim da sam ostao u tom vremenu, u kojem nije bilo svega ovoga , a pod sve ovo mislim na društvene prilike koje su se promijenile isto tako i životne vrijednosti su se promijenile :/ i to mi baš nekako nije drago.... mislim zahvalan sam ja na mobitelu, kompu. i sličnim tehnološkim stvarčicama ali mislim da se društvo nije smjelo toliko promijenit ... ali eto tako je kako je to je jedna druga tema ....

I tako malo po malo uz školu i prijatelje dolazimo do onog prijelaza 4. na 5. razred od kojeg se dalje puno bolje sjećam šta je bilo i kakav sam bio... mislim bilo je za očekivat ipak sam tad imao 10 godina , čak 10 godina :) .... STOP ... sad vidim ljudi će reć bilo je to sasvim normalno djetinjstvo, pa ubiti i je ... ono šta nisam rekao je da je moj mlađi brat odma nakon rođenja završio u bolnici i tamo proveo godinu danu sve skupa ako izuzmemo vrijeme koje je bio doma... uz to ono šta nisam rekao je da je Nono umro .. to je ono šta mi je ostalo a nije lijepo... ono čega se sjećam iz tih ,ne lijepih dana , je da sam kao dobru stranu svega toga ( ako uopće postoji, ali ja sam ju kao dijete našao) izvukao čokoladu odnosno hrpa čokolada , zapravo planina koju sam dobio od svih tih ljudi koji su nam došli u kuću... ono šta definitivno se pokazalo kao jako loša posljedica te smrti je depresija moje None koja je utjecla na sve, danas shvaćam zapravo kolo .... ali doć ćemo i do toga , mislim da bi sad stao... uzeo pauzu od neznam nekoliko sati ( možda dana) :P pa nastavio, jer me krenulo :D pozz

Ej ljudi ja neznam da li je svijet totalno u banani ili se to samo meni čini, tavih gluposti ima da ja nemogu vjerovat, recimo ono šta mi otvara oči iako sam mislio da nemože me više ništa iznenadit, je internet , televizija i ljudska glupost, mislim ono fakat nemam šta radit ( a na faksu ludnica sa kolokvijima :P ) pa gledam Krv nije voda , pa emisije poput 8. Kat , Studio 45. , neznam uglavnom taj đir, gdje ima ono tema, od filma, aktualnih pitanje, preko ljubavnih i tako, mislim svašta .... uglavnom ja sam ošo.... XD

Nešto pametno da kažem, ovaj naslov je po meni bit , ono šta je najveći problem , šta ljudi nisu iskreni više, ili premalo, te naravno svi se boje istine , i to ne bez razloga jer nije da se samo tako kaže da Istina boli, pa se tako često pravimo ono skroz glupi i blesavi samo da ne bi priznali istinu !! Danas sam nešto pričao sa prijateljem i rekao mu nešto šta iskreno ja u to vjerujem , a to je da se ljudi dijele na LUDE I GLUPE !! ja definitivno mislim da je tako, ali iskreno se nadam da je luđaka više jer je po meni to bolje, jer pogledajte malo , svi mi smo napravili nešto ludo ili glupo, tako da slobodno se možemo priključit jednoj od ove dvije kategorije, pa tako ja prvi mislim da ja spadam u ovu kategoriju Ludih jer evo i po ovom postu možete vidjet da sam u pravu ... :)
Ono šta je nekako mi dalo inspiraciju za pisanje je prvenstveno to šta sam malo mislio o tome šta sam tu pričao i vidio sam da nisam bio iskren, a to mi se ne sviđa jer ako vidim da sam anoniman, onda mogu zapravo skroz olakšat dušu, dok s druge strane kad sam započinjao sa blogom naravno jedan mali dio mene je to vidio kao potencijal za upoznavanje novih ljudi.... ali mislim da to nije svrha.. nego baš ovo da pišem i da vam dosađujem XD ili ne , svaka čast izuzecima koji me čitaju :D :D
uglavnom, mislim da je to moj pravi problem, šta nisam iskren, odnosno ne vjerujem ljudima, ne otvaram se i sve držim za sebe, mene kao osobu možda zna osim obitelji, koja me zapravo ni nezna, moj prijatelj M. sa kojim je ponekad teško jer je on ima 17. godina. I neznam sestra me zna , brat donekle ali on je mlađi tako da ne baš... od prijatelja ono prijateljica P. više manje , još ko ? možda ...hm.... ok, mene kao osobu nitko nezna.... to je moj definitivni zaključak, ono šta me na neki način boli da nitko nije pokazivao neki interes za upoznavanjem, ono pravo prijateljsko .... tako da sam frustriran, ljut sam na sebe, na druge ( znam da je to glupo) ali eto.... i šta sad reć.... gubim se, zapravo sam želio ispričat svoju priču .... vama .... praktički od rođenja do dana današnjeg... i to ću i napravit.... sve ću vam reć !!! ali to ćemo podijelit u poglavlja pa tako ćemo počet sa ranim djetinjstvom... se sjećate ili ne onih davnih 90' ... pa osnovna škola .... sljedi srednja..... i onda faks, odnosno zadnje 3 godine... bit će to lijepe priče .... eto to je Uvod
A sad pozdrav i uživajte !!! XD

Kako naslov jedne iznimno pametne, inteligentne, moderne, razvijene ,edukativne glumljene serije na našoj televiziji kaže da krv nije voda ... XD ja nemogu vjerovat, da li su ljudi tolko glupi ili neznam koji im je vrag ali definitivno ja nisam vidio ništa retardiranijeg nateleviziji, mislim stvarno.... ali sa druge strane ako gledamo kao komediju, humorističku emisiju sa namjerom ismijavanja njih samih, mislim na glumce koji su tolko dobri da to nije za vjerovat, onda je ova serija odlična, pa tako priznajem i ja gledam i kidam se od smijeha , koji put me zna stvarno oraspoložit ali uglavnom ne :D ... uh da počela je škola , joj sada svi njurgaju, škoola ovo škola ono, ajde sva sreća pa sam ja na faksu iako ima i tu posla :P ... ili ne ovisi kolko se radi, pa recimo ja nisam baš neki u tome, mislim na učenje :P :)
bio je ovo zanimljiv vikend, konačno mogu reć dobro ikorišten, pa sam tako subotu bio "vani" iako sam cijelu noć proveo kod frenda slušajući muziku, igrajući karte i to magarca ( zabavna igra XD ) i naravno uz čašicu vina i dosta hrane dobro je bilo , pa sam tako u 6 ujutro došao doma :D znači bilo je dobro.. ali ipak za mene je izlazak nešto više, treba malo proć đir po gradu, uć u koji klub , kafić i tako, a ne baš cijelu noć igrat magarca :) sad znam za drugi put ... ;) , a jučer, dobro osim šta sam spavao do ručka pa mi je opet ručak bio doručak :P :) poslije tog "doručka" sam gotovo cijelo poslijepodne proveo na bicikli , sam sebe sam iznenadio koko sam izdržao tu rutu od 13 kilometara, e sad će naravno reć, pa to je malo, ali morate računat sa time da sam ja sa Kvarnera a tamo osim Grobničkoga polja nije ništa ravno tako da sam ja u toj ruti sa cca 200 m nadmorske visine spustio se na 1 m.n.m i nazad, e da imamo mi konfiguraciju terena kao recimo u Zagrebu vjerojatno bi ja češće išao okolo sa biciklom :P :) ili ne, ma uglavnom bilo je super , izmorio sam se ko pas ... i onda sam bio ko nov nakon dobre večere , opet hrana :D ... eto to je meni dobro uloženo vrijeme, sa time da sam još mogao ili trebao napravit za faks ali otom potom ... ajde zz do sljedećeg puta, vjerojatno u bližoj budućnosti ;D

Pod broj 1 da nebi mislili da slušam Magazin, jer nije baš tako ... o tome šta slušam jednom drugom prilikom :D Uglavnom, potaknut silnim komentarima, i još uvijek pod dojmom kako je ovo sve skupa superiška, dobio sam inspiration :) .... a sada , ta tara ta ta ta taaa ....

Post neki dan je očito bio uspješan, donekle, jer ako gledamo pojedinačno, recimo ono šta se odnosilo na karneval nije in tema, bar ne ovdje :) dok je ona tema o curama bila pogodak, e sad, ajmo to malo bolje objasnit, ... znači imam svoje frustracije, i to sam vam rekao, i vjerujem da svi imamo, ... ono šta sam rekao NE ODNOSI se na SVE cure nego na većinu, ona koja izlazi, koju ja vidim i tako dalje,... nadalje da vam nešto objasnim, tražit cure nije uopće jednostavno niti lagano, pogotovo kad imaš jednu osobinu koja se zove sramežljivost, a sa druge strane one cure koje izlaze van su uglavnom ovakve kakve sam opisao, ili ja bar samo takve vidim, želim reć da bi bilo bolje , ljepše da čim više ljudi izlaze van bez obzira na njihve strahove (objasnit ću) nego da se drže doma i nadaju se da će ti ljubav pasti u naručje sa neba .... OBIJAŠNJENJE: imam dvije tete koje su obije već u ili blizu 5. desetljeća njihovog života i jako jako im se vidi koliko žale šta su same , single ili ti bez obitelji ( muž, djeca...) , e sad, kad sam ja njih pitao kako to i zašto, jedna mi je rekla da nije volila izlazit jer ju je bilo strah i nije se ugodno osjećala vani u društvu, a nije htjela trpit iako ju je njezina mama tjerala da bude društvena ( zamislite to je bilo tamo u 70-tim godinama, a šta bi da je u sadašnjem vremenu ,21.stoljeće, pokupila se u sklonište ?! ) ... prema tome moj zaključak potrpi, i odi van jer će ti bit žao, nikad neznaš koga ćeš upoznat ( naravno ako nisi sramežljv :P ) , dok je moja druga teta imala jedno neznam , 3-5 dečkiju ali eto niti jedan joj nije bio dobar, odnosno bila je izuzetno izbirljiva i nezahvalna, pa eto sad isto moramo trpit njezine frustracije i zvocanja.... prema tome nemojte bit izbirljivi , to nije dobro ..... rekavši ovo , sad vam je možda malo jasnije da i ja osjećam pritisak ... pogotovo da hm, ajde da budem iskren ... ono jako jako dugo iz prethodnok posta znači NIKAD .... :/ , i vjerujte nije u meni problem, sigurno, 100% , apsolutno sam siguran, to je moj konačni odgovor, D: NIJE U MENI PROBLEM !!

Ah sad se osjećam bolje :P ono šta mi je još bilo na pameti nadam se da Hrvatice nisu nimalo slične Čehinjama, neću objašnjavat ... ali nekako simljam u to , i to nije baš najbolje, hm, gledam teme ( ono šta sa strane piše , dizajn, film, fitnes ) mislim svašta ali ja nekako uvijek osobno, ljubav/sex , zapravo je obrnuto, ali ja mislim da nebi trebalo bit, i tako dalje , i sad šta reći koju posluku porati .... da Faks e to je zanimlivo, ili ne baš ali nema veze , uglavnom kada dođeš na predavanje i imaš profesora ispred sebe onda očekuješ da će ti nešto zanimljivo ispričat a ne da ćeš nakon prvih 10 minuta utonut u san i probudit se nakon 30 min sanjanja i pitat se di si, isto tako ne očekueš da ćeš profesora morat ispravljat i svako toliko ti njemu govorit riješenja ne zato jer on ispituje tvoje znaje nego zato jer nezna riješit zadatak, i onda da bude stvar bolje to sve ti lijepo naplate onako kako treba ( mislim većina ne plaća ali ja da ) , i šta sad reć, naravno da je obrazovanje u banani , to se sa Marsa vidi, i naravno da nećemo nikamo tako dospjet.... tako je na mojem faksu , ali iskreno se nadam da je na drugima bolje ... šta se tiče srednjih škola, to neću da komentiram, moje je mišljenje je da rednju može svatko završit, naravno uz pravi odabir, i da mislim da gimnazije ne valjaju , svaka čast svima vama koji idete u njih i prolazite, ali ja bi rekao da je bolje imat ipak nešto završeno nego ništa, a sad svako po svome :)

Bilo bi to sve za večeras, dragi čitatelji, do sljedećek susreta , čitamo se ( kako su mi to lijepo objasnili) :D zz