Povijest triatlona
Utemeljitelji sporta kojeg mi danas poznajemo kao triatlon jesu Jack Johnstone i Don Shanahan.Jack Johnstone koji je sudjelovao na svojevrsnom aquatlonu 28. srpnja 1973. (Dave Pain Birthday Biathlon = 4.5 milje trčanja i 1/4 milje plivanja) došao je na ideju da i sam organizira štogod slično te je predložio Billu Stocku predsjedniku San Diego Track Cluba da uvrste njegovu utrku u kalendar.
Bill Stock je Jacka uputio na Dona Shanahana koji je također imao na pameti slične čudne utrke i predložio da naprave zajednički projekt kako ne bi bilo previše "čudnih" utrka u kalendaru. Jack je nazvao Dona koji mu je predložio da uključe i biciklističku dionicu pored trkačke i plivačke. Jack Johnstone baš i nije bio oduševljen s tom idejom jer nije niti imao bicikl ali je pristao i utrku su nazvali Mission Bay Triathlon. Utrka se sastojala od 10 km trčanja, 8 km vožnje biciklom i 500 m plivanja.
Na startu utrke našlo se 46 natjecatelja mahom kolega i poznanika iz atletskog i plivačkog kluba, dok su u organizaciji sudjelovale obitelji istih. Vrijeme pobjednika Billa Phillipsa iznosilo je 55 minuta i 44 sekunde, i svi koji su startali su i završili utrku, a posljednja je ciljem prošla Barbara Stalder nakon 1 sat 34 minute i 51 sekundu.
I tako su 25.rujna 1974. u 17:45, dakle prije točno 30 godina, Jack i Don pokrenuli pokret kojeg danas poznajemo pod imenom Triatlon. Kao 35. s vremenom 1:19:19 ciljem je prošao John Collins časnik američke ratne mornarice. Da nije bilo Johna Collinsa upitno je bi li triathlon uopće postao organiziranim sportom ili bi ostao još jedan pokušaj testiranja ljudske izdržljivosti.
Ironman
John Collins biva premješten na Oahu jednog od 8 Hawaiiskih otoka gdje se 4 godine nakon prvog Mission Bay Triathlona u očekivanju proglašenja pobjednika na lokalnoj (Honolulu) atletskoj utrci uključuje u raspravu tko je spremniji sportaš: plivač ili trkač. U to je vrijeme svjetskim biciklizmom vladao "Kanibal" Eddie Merckx, a John je u Sports Illustratedu pročitao kako je baš Eddie Merckx najspremniji sportaš na svijetu i John je kao najspremnijeg predložio biciklistu. Kako se nikako nisu mogli usaglasiti tko je u pravu, John je predložio da spoje tri najpoznatija natjecanja iz triju sportova u jedno natjecanje.
Spojivši plivački maraton Waikiki Rough Water Swim s biciklističkom 180 km dugom dionicom i Honolulu maratonom John je sa pozornice pozvao sve da sudjeluju u izazovu i na praktičan način razriješe pitanje tko je najspremniji, a tko prvi prođe ciljem zvati ćemo ga čeličnim čovjekom - IRONMAN.
18. veljače 1978. ujutro u 7 sati na plaži Waikiki našlo se 15 izazivača uključujući i Johna Collinsa, koji je na tri lista papira ispisana rukom, podijelio svima nekoliko osnovnih pravila i nacrt staze. Na posljednjem papiru pisala je napomena:
SWIM 2.4 miles! BIKE 112 miles! RUN 26.2 miles! Brag for the rest of your life!
Plivaj 2.4 milje! Vozi 112 milja! Trči 26.3 milje! Hvali se dok si živ!
Pobijedio je Gordon Haller, lokalni taksist i sportski entuzijast s vremenom 11 sati 46 minuta i 58 sekundi i postao prvim Ironmanom ikada. Utrku je završilo 12 natjecatelja a među njima i John Collins nešto ispod 17 sati.
Organizacija utrke je Johna Collinsa stajala 25 dolara pa je pristao organizirati utrku i slijedeće godine. Te 1979. godine pobijedio je Tom Warren popravivši rezultat Gordona Hallera za više od 30 minuta (11:15:46). Između 15 natjecatelja pojavila se prva žena Lyn Lemaire biciklistkinja iz Bostona koja je dugo vremena bila na drugom mjestu da bi na kraju utrku završila kao 6. i ušla u povijest kao prva IRONWOMAN.
Velike zasluge za promociju utrke ima Barry McDermott novinar Sports Illustrateda koji je pratio golf natjecanje i u lokalnim novinama pročitao vijest o održavanju utrke. Potražio je Johna Collinsa i vozeći se u autu odgledao cijelu utrku te napisao članak u SI. Njegov članak ponukao je vodstvo ABC-a da kontaktira Collinsa i napravi reportažu koja će zaintrigirati mnoštvo i omasoviti utrku.
Baš kada utrka počinje prerastati u nešto veliko John Collins biva premješten sa Hawaiia i prepušta utrku bračnom paru Silk koji vodi fitnes klub. Nakon rastave braka Valerie Silk dobiva pravo na organizaciju utrke dok njezinom bivšem suprugu ostaje fitnes klub. Valerie donosi odluku da 1981. preseli utrku sa pitomog Oahu otoka na lavom opustošeni Big Island gdje "mumuku" vjetrovi koji se spuštaju sa vulkana Mauna Kea dostižu brzine od 80 km/h, a temperatura zraka kroz polja lave kojima prolazi maratonska staza zna biti 50°C.
Zahvaljujući čudesnoj moći televizije Ironman na Big Islandu postaje planetarno popularan te prerasta u svjetsko prvenstvo u Ironman triatlonu. Tako da se zbog velikog interesa sportaša iz cijelog svijeta za nastup uvodi niz kvalifikacijskih utrka na svim kontinentima. Broj sportaša koji svake godine pokuša doći do kvalifikacije popeo se zadnjih godina na 50.000 natjecatelja svih dobnih skupina od 18 do 80 godina. Rekorde na Hawajskoj stazi drže belgijanac Luc van Lierde 8:04:08 i naturalizirana amerikanka Paula Newby-Fraser 8:55:28
Olimpijski triatlon
U francuskom Avignonu 1989. godine utemeljena je Međunarodna Triatlon Unija = International Triathlon Union (ITU) gdje je iste godine održano i prvo svjetsko prvenstvo u olimpijskom triatlonu. Discipline koje sačinjavaju olimpijski triatlon uzete su iz olimpijskog programa: 1500 m plivanja, 40 km bicikla, 10 km trčanja. Danas članstvo ITU-a čini preko sto nacionalnih triatlon saveza iz cijeloga svijeta. Odlukom kongresa međunarodnog olimpijskog komiteta iz Pariza 1994. godine triatlon je postao olimpijskim sportom, a svoj debi imao je u Sidneyu 2000 gdje su prvim olimpijskim pobjednicima postali Brigitte McMahon (Švicarska) i Simon Whitfield (Kanada). Pravo nastupa na olimpijskim igrama triatlonci stječu na način da sakupljaju bodove nastupima na utrkama što se boduju za svjetski kup tijekom cijele godine. Na olimpijskoj utrci ima mjesta za samo 50 natjecatelja dok svaki nacionalni savez može imati najviše trojicu predstavnika.
|
