Dvadeseti veljače
četvrtak, 26.10.2017.
Pitam se
Postojiš li
Tamo negdje duboko
U tami?
Ili smo svi
Osuđeni na isto,
Da vrijeme
Između rođenja
I smrti
Proživimo sami?
Pokušavam nazrijeti
Bar tvoju sjenu,
Nagnuta nad
Zdenac sudbine,
Ali sve što vidim
U tom mraku
Samo je jeka
Mojeg glasa
Iz tmine.
Pitam se
Postojiš li
Negdje daleko,
U svjetlosti
Novog jutra?
Ili se naše bivanje
Svodi na brojanje
Dugih sati
Od danas do sutra?
Zagledana u
Jarku svjetlost,
Što dijeli
Jutro od tmine,
Vjerujem da
Pod ovim nebom
Negdje dišeš
Mojim ritmom
Uslijed sve te
Tišine.
... Sve ono što sam odavno trebala reći...
... a nisam jer vrijeme prolazi brže no što zamišljamo i ono što nam se nekad činilo dalekim sad je samo prošlost. Zato... dio misli ostavljam na ovim stranama... neka žive. Jer ako ne zapišem, kao da i nije postojalo.
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Dnevnik jednog sna...
Zalutam ponekad...
dvadesetiveljace@gmail.com
1) Jednom sam imala san na lijevom dlanu ili Mojih prvih sto
2) Plava uspomena
3) Cvijeće sjećanja
4) Daljinama... tragom n(e/i)čijih stihova
5) Horizonti
6) Zlatovez
7) Trag tvojeg sjaja
8) Sjećanja na Cordobu
9) Nevjernica
Miroslavu Antiću jedno veliko hvala što je napisao ovu pjesmu:
Besmrtna pesma
Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.
Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.
...
Copyright ©2009-2023 by
Dvadeseti veljace
Zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora