Dvadeseti veljače

subota, 01.07.2017.

Iz sutona

Postoji mjesto
Popločano tugom,
Gdje počinje sjeta
U njenom oku
I svaki korak
Završava dugom jekom
U neku ponoru
Duboku.
Postoji mjesto
Ograđeno tišinom
U kojem samo bol
Još vlada,
A drhtave usne,
Orošene krvavim vinom,
Napustila je
I zadnja nada.
Postoji mjesto
Gdje ponori postoje
I navrh najvišeg
Brijega.
To jedno mjesto
Gdje samo porazi
Se broje
I nema bijega.
Ali postoji i jedno mjesto,
Koje sve nedaće briše.
Na tugu odigra
Pobjedničku kartu.
Mjesto na kojem
Usred najvećeg leda
Jedna uspomena
Zapali vatru.
I kad sve se čini
Beznadežno,
Kao da je bezdan predubok
Progutao svu sreću.
Iz te dimenzije plave
Rascvjeta se suton.
Iz jednog uzdaha novog
Opet pobjede kreću.