Dvadeseti veljače

ponedjeljak, 12.03.2018.

Kad zaboravim hodati uzdignute glave,
Izgubim svoj nastašni pogled
U tami svakodnevice,
Kad mojim grudima više
Ne bude carovao smijeh
I u dubinama duše
Ne ostane više ništa
Osim hladnoće i leda,
Kad više ne budeš
Sretao moj korak
Na srebrnoj stazi mjeseca
I moje ruke više
Ne budu grlile horizonte
Zalascima sunca,
Molim te, potraži me
I vrati u neko novo sutra,
Drukčije od ustaljenog života
U kojem sam se izgubila.
Jer lako je prepustiti se
Ništavilu
I ne vidjeti boje duge
Ako i dugu previdiš...
Zato, ako jednom više ne čuješ
Moj šapat u kapima kiše
I ako presuše riječi
Samo me potraži, molim te,
Jer sam se izgubila
U ponorima do kojih
Dopire samo besmisao.
I ako zaronim preduboko,
Strah me
Da se nikada neću vratiti.

12.03.2018. u 10:39 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.10.2017.

Pitam se
Postojiš li
Tamo negdje duboko
U tami?
Ili smo svi
Osuđeni na isto,
Da vrijeme
Između rođenja
I smrti
Proživimo sami?
Pokušavam nazrijeti
Bar tvoju sjenu,
Nagnuta nad
Zdenac sudbine,
Ali sve što vidim
U tom mraku
Samo je jeka
Mojeg glasa
Iz tmine.
Pitam se
Postojiš li
Negdje daleko,
U svjetlosti
Novog jutra?
Ili se naše bivanje
Svodi na brojanje
Dugih sati
Od danas do sutra?
Zagledana u
Jarku svjetlost,
Što dijeli
Jutro od tmine,
Vjerujem da
Pod ovim nebom
Negdje dišeš
Mojim ritmom
Uslijed sve te
Tišine.

26.10.2017. u 09:54 • 0 KomentaraPrint#


... Sve ono što sam odavno trebala reći...

... a nisam jer vrijeme prolazi brže no što zamišljamo i ono što nam se nekad činilo dalekim sad je samo prošlost. Zato... dio misli ostavljam na ovim stranama... neka žive. Jer ako ne zapišem, kao da i nije postojalo.

Protected by Copyscape Duplicate Content Detection Tool



Online Users



dvadesetiveljace@gmail.com

1) Jednom sam imala san na lijevom dlanu ili Mojih prvih sto
2) Plava uspomena
3) Cvijeće sjećanja
4) Daljinama... tragom n(e/i)čijih stihova
5) Horizonti
6) Zlatovez
7) Trag tvojeg sjaja
8) Sjećanja na Cordobu
9) Nevjernica



Miroslavu Antiću jedno veliko hvala što je napisao ovu pjesmu:
Besmrtna pesma


Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.

Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.

...

Copyright ©2009-2017 by
Dvadeseti veljace
Zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se