Dvadeseti veljače

četvrtak, 26.10.2017.

Pitam se
Postojiš li
Tamo negdje duboko
U tami?
Ili smo svi
Osuđeni na isto,
Da vrijeme
Između rođenja
I smrti
Proživimo sami?
Pokušavam nazrijeti
Bar tvoju sjenu,
Nagnuta nad
Zdenac sudbine,
Ali sve što vidim
U tom mraku
Samo je jeka
Mojeg glasa
Iz tmine.
Pitam se
Postojiš li
Negdje daleko,
U svjetlosti
Novog jutra?
Ili se naše bivanje
Svodi na brojanje
Dugih sati
Od danas do sutra?
Zagledana u
Jarku svjetlost,
Što dijeli
Jutro od tmine,
Vjerujem da
Pod ovim nebom
Negdje dišeš
Mojim ritmom
Uslijed sve te
Tišine.

26.10.2017. u 09:54 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 25.10.2017.

Pronađeš me u snovima

Pokušavam ne razmišljati,
(kao da je to meni ikad bilo lako),
I propustim dane kroz prste
Poput najfinijeg pijeska,
Koji podsjeća
Na ljeto i more pod nogama.
I sakrijem se u svakidašnjicu...
Pokušam se stopiti s prosječnošću,
(nerado),
Pospremiti život u pristojnost
Kutijica za obmanu.
Liježem uvečer ušuškana
U zablude da mi uspijeva
Ne disati.
Da pri svakom uzdahu
Slučajno ne osjetim poznati miris
Zvjezdanog prostranstva
U svojem srcu.
No čim sklopim oči,
U svom odrazu u ogledalu snova ja vidim
Odsjaj Mjeseca.
Naviru sjećanja na tebe
I ono što smo bili
Oduvijek – zauvijek...
I sve kreće ispočetka...
Pronađeš me u snovima...

25.10.2017. u 10:58 • 0 KomentaraPrint#


... Sve ono što sam odavno trebala reći...

... a nisam jer vrijeme prolazi brže no što zamišljamo i ono što nam se nekad činilo dalekim sad je samo prošlost. Zato... dio misli ostavljam na ovim stranama... neka žive. Jer ako ne zapišem, kao da i nije postojalo.

Protected by Copyscape Duplicate Content Detection Tool



Online Users



dvadesetiveljace@gmail.com

1) Jednom sam imala san na lijevom dlanu ili Mojih prvih sto
2) Plava uspomena
3) Cvijeće sjećanja
4) Daljinama... tragom n(e/i)čijih stihova
5) Horizonti
6) Zlatovez
7) Trag tvojeg sjaja
8) Sjećanja na Cordobu
9) Nevjernica



Miroslavu Antiću jedno veliko hvala što je napisao ovu pjesmu:
Besmrtna pesma


Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.

Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.

...

Copyright ©2009-2017 by
Dvadeseti veljace
Zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se