*Preskačem koji tjedan. Baš sam osjetila želju za Halloween postom. Povrh svega - Halloween je večeras. ^^
*Ne odgovaram za to kako post ispadne. Sva sam chippy and cheery i ne mogu si pomoći. *giggle* I ne odgovaram za hrpu klišeja. *.*
*10. post - jo ho ho i boca ruma! *.* : D

"Eat, kunem se da ću ti zabiti ovu cipelu u guzicu ako budeš nosila te naočale."
"Kažem ti, Dee, to nije tvoj problem. Ako želim nositi naočale, nosit ću ih", Beatrice se nasmiješeno okrenula prema nervoznoj prijateljici i zatreptala. Nije imala pojma i mrzila je što to mora priznati. Svi su već danima, ako ne i tjednima, bili u pripremama za Noć Vještica. Svaka djevojka u Hogwartsu je znala što će obući (osim onih rijetkih koje nitko nije pozvao pa su odlučile ostati učiti, odnosno - plakati) i kakvu će frizuru imati. Beatrice jest bila pozvana (išla je s Harperom i smatrala da je to savršeno u redu za prvih nekoliko sati - niti on nije imao pratilju) i nije morala smišljati isprike za učenje, ali to svejedno nije riješavalo problem odjeće i frizure. Desiree bi se velikodušno ponudila da joj pomogne ali se Eat bojala priopćiti joj to. Vjerojatno bi čula cijelu tiradu u stilu njene majke - "Sve odgađaš za zadnji čas, dovraga! I što sad? Sad ja sve moram popravljati!" a do toga joj nije bilo rano ujutro. Znala je da će oko 17 sati, točno tri prije početka bala ipak progutati svoj ponos i prići Dee. Nekako se nadala da će se dogoditi čudo.
"Pa, ideš s Harperom. Misliš da bi bilo pametno da uskladite maske?" podignula je obrvu te se nagnula prema Beatrice dajući joj novu ideju. Naravno. Desiree je bila genijalna i kad nije znala o čemu se točno radilo u trenutnoj situaciji.
"Da, naravno! Dee, ljubim te!"
I doista je to napravila. Skočila je sa stolice ispred ogledala, zvučno cmoknula Desiree i izjurila iz spavaonice kao da ju goni krdo hipogrifa. A Desiree je (u slučaju da sazna) definitivno kao krdo hipogrifa. Zato je bilo potpuno normalno što je Beatrice ujurila u mušku spavaonicu 6. godine i bacila se na krevet kraj Harpera koji to nipošto nije očekivao. Čitao je čarobnjačku inačicu Playboya (ojadnog li imena - Playwizard) i uživao u samoći.
"Oops, valjda ne smetam", Eat ga je zabljesnula osmijehom i preotela časopis, gnijezdeći mu se u naručju. Pa, definitivno je bilo zgodnih djevojaka koje nisu izgledale puno starije od Beatrice - možda kao Desiree kad ima najviše šminke na sebi pa privlači poglede sredovječnih čarobnjaka.
"Eat, dušo, jesi li što trebala? Ili mogu dobiti svoj Playwizard natrag?"
"Ma da, ubrzo ćeš se ti ponovno igrati sa svojim Čarobnjakom. Samo trebam ideju za svoju masku večeras."
Nasmiješila se na seksualnu konotaciju koju je rečenica "Ubrzo ćeš se ti ponovno igrati sa svojim Čarobnjakom" imala i onda ispustila hihot.
"Znaš koja se meni posebno sviđa?" gotovo je osjetila da se Harper manično ceri. "Upravo ova. Mislim da bi ti apsolutno ništa perfektno stajalo."
Beatrice je prasnula u smijeh vidjevši potpuno golu djevojku na duplerici. Pomalo ju je podsjetila na Desiree pa je pokušala zapamtiti da će to vjerojatno i biti Desiree za tri godine. Nije u tome vidjela ništa loše - ljepota je bila ljepota i bilo je savršeno u redu slikati se gol za duplericu. Osim što to Beatrice nikad ne bi mogla, koliko god sklona ekshibicionizmu ona bila. Nije se mogla zamisliti s plavom kosom i umjetnim grudima što je redovno krasilo te gole djevojke. Ona je voljela svoje tijelo, koliko god nesavršeno (ali većinski savršeno, ili su barem tako tvrdili njeni muški prijatelji) bilo pa ju snovi o duplerici nisu previše mučili.
"Ah, znala sam da ćeš to reći. Ali - ipak ne. Što ti nosiš, uostalom?" okrenula se prema njemu i naslonila bradu na dlanove. Trznuo je glavom prema odijelu na stolici kraj kreveta.
"Odijelo, i to je to?"
"Aha. Ja i dečki ćemo svi biti takvi. Zaključili smo da nam se ne da oblačiti se posebno idiotski što je očita svrha ovog tuluma", zločesto se nacerio Beatrice i onda dohvatio časopis koji je nehotice ispustila.
"Nije loše, nije loše", promrmljala je (više sebi nego da odgovori Harperu) i ustala s kreveta. Nova ideja joj se upravo rađala u glavi.

*

Duboko je udahnula i onda izašla pred sud. Metaforički sud, naravno. Nije ubila nekoga iako joj je malo falilo kad je shvatila da je njena ideja neostvariva. Desiree ju je (ponovno) spasila, time zaslužujući doživotno ropstvo i čokoladu dugačku dva metra.
"Pa, kako izgledam?" sumnjičavo je ponovila pitanje koje su postavljali milijuni žena prije nje i koje će postavljati milijuni žena nakon nje. Najgore, a i najbolje pitanje u svemiru. U njenom slučaju bilo je najgore. Žene bi to obično pitale kada su znale kako izgledaju, samo ih je zanimalo tuđe mišljenje. Ona doista nije. Samo je navukla tu odjeću na sebe, obula cipele i raspustila kosu - baš kao što joj je Dee rekla. Znala je da to zahtjeva žrtvu od drugih djevojaka - jedina olakšavajuća (i gotovo glupo nemoguća) okolnost jest bila ta da su i Desiree, i Edith, i Lianne išle s dečkima koji su se odlučili jednostavno obući, bez maskiranja.
"Pa, iskreno... Kao jebenih milijun galeona, Eat."
Okrenula se prema ogledalu i zurila nekoliko minuta u svoj odraz. Bila je poprilično zadovoljna onime što je Desiree (uz njenu majušnu pomoć) napravila. Prvo što je primjetila je bilo to kako su joj cipele s visokom petom moćno stajale. Drugo je bila ta prekrasna haljina zbog koje je bila sigurna da će pasti na dupe svi koji je vide. A treće je bila činjenica da u životu nije nosila krvavo crveni ruž a sada joj je perfektno stajao. I nešto najnormalnije je bilo skočiti na Desiree, izljubiti ju (uz pozornost zbog spomenutog ruža) i zahvaliti svima što su tako prokleto dobre prijateljice da su svoje kostime zamijenile za nešto prekrasnije haljine. A činilo se da svaka od njih ima barem jednu i to im nije smetalo.
"Woo. Mislite da se možemo zvati Četiri milijuna galeona ili nešto?" Edith je dobacila, smijući se. Beatrice je samo kimnula glavom moleći neku višu silu da se ne rasplače sad kad je napokon uspjela nanijeti eyeliner.

Glazba je bila glasna, pića žestoka a zraka premalo. Moglo bi se reći da su doista svi uživali. Tulum se nije pretjerano razlikovao od onih prijašnjih u organizaciji učenika. Svi su prvo sišli u Veliku Dvoranu na jelo, ponašajući se potpuno normalno. Nakon toga je na hodnicima nastala sveopća strka i metež jer su svi jurili u svoje Društvene prostorije kako bi se što prije presvukli i otišli na tulum u Sobu Potrebe. Naravno da profesori nisu znali za taj tulum - ne bi bio dopušten. Niti jedan učenik nije smio biti izvan svoje Društvene prostorije nakon devet sati (tu je izuzetak bio Božićni bal) a ovo je bio savršen povod za kršenje pravila. Pogotovo kad je donešeno nekoliko litara Plamenviskija i zvučnici koji bi vjerojatno doveli zvuk u svaku prostoriju u Hogwartsu (a prostorija je, vjerujte, puno) kad bi se magično neprobojna vrata otvorila. Zato se čekalo da svi dođu (u organizaciji je bio po jedan član iz svakog doma, pa čak i iz Slytherina) i da se vrata mogu zatvoriti. Bend je bila hrpa nadobudnih klinaca sa četvrte godine, ili je barem tako Aidan rekao. Bilo je korisno imati ga među prijateljima, to svakako. Znao je sve o svakomu što ga je činilo babom tračarom, ali nikome doista nije smetalo. Ne kad bi se Harper u potpunosti zaljubio u neku žensku o kojoj je Aidan imao sve informacije, ili kad bi Eat bila potpuno opčinjena glupim Slytherinom koji je bio toliko narcisoidan da je vjerojatno i samog Narcisa premašio. Aidan je znao sve.
"Nisam vidjela Servyna večeras."
Beatrice je stajala pokraj Aidana upravo zbog njegove informiranosti. Iako je protekla tri tjedna ignorirala Michaela, sada ju je doista zanimalo zašto ga nema. Pretpostavljala je da je u jednoj od sporednih prostorijica (Soba potrebe je bila stvaaarno velika) sa novom curom.
"Oh, bio je tu negdje. Inače, izgledaš stvarno dobro večeras. Šteta što sam s Lianne, možda bi tu i bilo nešto", namignuo joj je i obgrlio ju jednom rukom.
"Da, Aide, samo ti sanjaj! Čula sam da tako možeš imati i Pamelu Anderson."
Zakolutao je očima i dozvao još jednu čašu nečeg što je podsjećalo na bezjački punč. Beatrice nije imala želju za kušanjem - nešto drugo joj je potpuno odvuklo pažnju. Vrata su se otvorila i propustila unutra šačicu momaka koji su izgledali kao da su već odavno završili Hogwarts. Među njima je bio i Alex kojeg je Harper odmah primjetio i odjurio do njega kako bi ga pozdravio. Beatrice je to također željela učiniti ali nije bila sigurna sjeća li je se Alex uopće. Vjerojatno je bila "samo još jedna od Harperovih prijateljica", ali ju to nije pretjerano smetalo.
"Gdje je Lianne, kad smo već kod toga?" obratila se Aidanu koji je, čini se, mislio na istu stvar te se zbunjeno ogledavao po dvorani. Slegnuo je ramenima čuvši Eatino pitanje te nastavio gledati. Beatrice je doista zamolila neku višu silu da Lianne opet nije pijana i ne vara Aidana. Ali bilo je prekasno. Činilo se da Lianne ne mari što radi, i s kim to radi. Bio je dovoljan jedan korak da se vrata otvore i ona i neki novi dečko ispadnu van. Aidan je to primjetio i Beatrice je znala da ne vrijedi vikati "Gle! Leteća svinja s ljubičastom njuškom!" koliko god je to željela učiniti da popravi trenutak, učini da Aidanu bude lakše. Lianne je svejedno ispala van i Aidan je svejedno izjurio iz Sobe Potrebe rušeći sve što se nalazilo pred njim. A kad joj se Alex obratio znala je u dubini sebe da dolazi s lošim vijestima.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.