Tisina_Zvuka

utorak, 19.12.2006.

...........

Zadovolji me poljupcima
od meda, mirismo
sazrele breskve,
zadovolji me
dodirom djeteta
koje je tek ugledalo
svjetlost dana.
Dozvoli osjecanjima
da plove snovima
koji nisu sanjani
Dozvoli ovoj davno
zamrloj dusi
da udahne zivot
pun svjeizne,poleta
Galebova, mirismom
cvjeca koej je davno
usahlo u nadi za svjetloscu.
U nadi za postojanjem
Nuci me sta zanci rijec
osmjeh,ljubav ako postoji?
Nauci me dodirom,i pogledom
svjetlih strana...
Jer ova dusa zivi u svjetu
tisine izmedu cetiri zida,
gdje se snovi i toplina
gube..
Osecanjima me opij
poput rujnog crvenog vina...
Nauci me...
Ako postojis
ti neznance mojih snova...


......................


Dodi nocas u moj san.
Dodi nocas u moj san
ti tamna sjeno izumrlih
osjecnja, dalekih tragova
dodi nocas bit cu tvoja krv,
bit cu tvoj razobljeni
leptir koji nema krila.
Krila koja si oteo
u traganju moci...
Tvoja moc je oduzimanje
moci drugima,
pozuda za tobom izgara
poput svjece dalekih
plemenova u tisini.


..........................


Tjelo...
Dal tjelo bjese krvlju poliveno
kad je tjelo govorilo,
kad se dusa spajla,
govorom tjela?
Dal je uzdah bio bolan
Ne znadoh poroka mog
neznadoh duh njegov
koji dode po mene
i ote me u daljine
bola i tuge....
Dal je tjelo imalo
moc otimnaja,
laznog davanja duse,
dal je bilo krvlju poliveno...
Neznadoh........


........................

Noc je pala vec odavno
njeno tjelo miruje na
tepihu zvjezda koje je
daleko od njenih snova.
Njen pogled je plav poput talasa
nemirnog i nestalnog...
U tisini je trnje zadobilo
sutnju okovanom
od trnja...
Glas gubi jacinu
rijeci.
Strah dobija jacinu

.......................

...................

Zazmurit cu na tvoje uvrede,
precutacu rijeci jeze,
progutacu bol u grudima .
Budi ono sto zelis,
budi hladna noc,
ulicni setac u kapijama snova.
Ja sam obicni prolaznik
u tvom zivotu,
prolaznik koji je zapao u zamku.
Sjenka iskusenja sa ranama
na tjelu ,
sa oziljcima u dusi.
Ti si onaj koji
koristi glad, nemoc,
mladih tjela.
Izgarnja tamnih ociju
zara.


......................


Zivimo u bajkama,
iluzijama,mastanja,
dubokim snovima.
Obicna bica nazvani
ljudima, oznaceni
imenima, brojevima,
godinama.
Bica koja bjeze od
stvarnosti percepcije,
upadamo u paradox
moci u zemlji nasih cuda.
U ansim malim i skrivenim
svjetovima.
Tamo gdje ne poznamo
bol, samo osjecaj za kojim
zudimo da budemo voljeni,
i da volimo.
U bajkama gdje svi imamo
srecan kraj.
Progledamo ocima realnosti
shvatimo da nije sve kao
u nasim,malim svjetovima.
Nasim bajkama koje nas
okruzuju.
To na sponekad boli
zato trazimo utociste
u mislima ,slikama,
stihovima.Obicna
bica sa imenima i brojevima.


..........................

Trazio je dah
Trazio je dodir
Ali dodir nije
bio suden.

Pogled je drhtao
ruke su se tresle,
Nije sudeno
da se pogledi
spoje u jednoj
ravni,da dodir
ozivi da noc
prestane
tajno jutro.

Nisi suden
mojim ocima,
mom poljubcu
mom dodiru.
Spoznavsi
gorku istinu
o nama...

..................

..........

Nijemi dodiri

Pusti energiju njemih dodira
da upravlja nama,da nas
odvede daleko od stvarnosti
prepusti se dodiru vazduha,
toplog vjetra,neka ono grije nasa tjela.
Zazmuri osjeti car mirisa
poljskog cvejca ,neka tjela
budu poljane nedokucivog?
Osjeti elektricitet u vazduhu
poljubaca koje ti dajemo jedn drugom
koji nam se cine da traju vjecnost
ali to je momenat nijemog dodira.
Nijemi dodiri u vaduhu trajemo.


............................

Energija duse
Energija duse se rada
sa prvim placem iz
zenske utrobe.
Prvi dah vazduha
slijepo gledanje svijeta.
Sbunjenost pogleda
djecijeg instikta.

Dolazi na cudan
ovo zemaljski svijet,
nova dusa,predstavlja
srecu okupljenog copora.

Ona je u nama
struji kroz vene, zile tjela,
Ponekad neshvacena
lutanjem, trazenjem ,
pravog puta energije.

Ona se rada i umire .
Pruza zadnje osmijehe,
umorne poglede,
teske pokrete ruku,
lagano pomjera usta
ali neuspijeva
njena dusa gubi energiju.
Razmjenom zadnjih
materija kieonika,
ona umire.

Nastaje muk,
nepokretno tjelo
sa zadnjim osmjehom na licu
umornim ocima,
Energija duse...


............................

Praznina

Gubim tlo pod nogama
odlazi sve sa vjetrom
hladnim,kisovitim suzama,
sumrak nad vedrim nebom
oci gube svjetlost
stvara se magla gubitak
svijesti oci s esklapaju.

Praznina je dosla po svoje
po svoj vjetar,kisu,i
vedro nebo.
Borba slijepog ocaja,
borba duha i tjela
davno ugasenog svjetla.

Sa prazninom
borim se ja.

.............................


Crna ljubav

Davno bijease strastvenost
dvoje ljudi,poletom
strasti gonjeni tad je bilo
plime u tjelima uzarenim ,
pogledi su govorili vise od rijeci
ruke su im drhtale od uzbydenja ljubavi.

Noc je bila vrela
tjela su pelsala
u ritmu riejci,
u ritmu uzdaha,
exstaza je gorjela
tjela su pricala
pricu tu je bio
pocetak i kraj.

Ostadose tragovi
po tjelu, crvena mrlja krvi
Crna ljubav
umire placem,
tihim zatisjem grubih
rijeci, pepo i prah
Crna rupa osjecanja
kraj noci.


......................

Cutanje.
Ponekad al samo ponekad,
cutim pred tobom,
pred tvojim ocima,
pred tvojim likom,
cutim rijeci bola,
nemira u dusi
Tvoj lik je izmisljen
u mojoj glavi ,mislima
ti ne postojis ali cutim.
Mozda te is retnem
u snovima stvarnosti
progovorit cu?
Ali cute kukavice!
Cute oni kojih nema pored nas
Cutim jer me nema pored tebe,
jer me niakd nije ni bilo.
Ne postoje pitanja za mene,
Ne postoje odgovori za mene,
Osatalo je cutanje!

..........................


Rijeci tuge ,plima osjecanja
snovi ozivljavaju imena bliejde.
tuzne rijeci plove lukom
zaborava uspomena
imena bliejde pjena ih
odnosi u plave dubine mora.

....................................


Kad rijeci ostanu iza nas,
kad muzika utihne,
znakovi se stvore
kasno je z aoprostaj,
kasno je za kajanje.

.............................


Otvori sirom oci
pogledaj svijet,
pogkedaj noc,
pogledaj dan,
otvori oci...

.....................


Vidjeh te noci oci palve,
u noci be zrijeci.
Pratila sam ih pogledom
oduzimale su mi dah.
Ni glas, ni lik nisam
pznavala.
Noci su prolazile
kise hladne lile,
gledala sam oci palve.
Trazila utjehu u Vodci
da ih pratim.
Pogled je izazivao
stid,toplinu u tjelu
odlutala sam z anjim,
u noci kisovitoj.
Moj pogled je
bjezao ,on je prodirao
kroz moje oci,
ulazivsi u dusu lagano.
Trzio je dah,
tarzio je dodir,
ali dodir niej bio suden.
Pogled je drhato,
ruke su se tresle.
Nije sudeno da se
pogledi spoje
u jednoj ravni.
Da dodir ozivi da noc
postane tajno jutro.
Nisi suden
mojim ocima,
mom poljupcu,
mom dodiru.
Saznavsi gorku
istinu.
Uzalud.

...............

Ispustam iz ruku
zadnju milost nade.
Dok zora svice u daljini
zvuk orgulja se cuje .
Nebo je nocas tuzno,
zvjezde ne trepere.
Glas ukocen
drhtava dusa,
i ruke se tresu.
Saljem zadnji pozdrav
nebu u visine
tuznim drhtavim glasom,
uz vjetrove
zvuke orgulja.


.......................


Neko u osvit zore spava,
neko grli i ljubi
svoju dragure neko
tumara utihnulim ulicama,
neko u osvit zore doji djete,
neko place, tuguje, putuje.
Al uvjek je neko u osvit zore
budna sjenka koja uziva
u mirisu freskog vazduha.
Dalekom plavom pogledu.
Posmatrajuci jutro na Tivtom
car utihnulog,mirnog gradica
na pjeni od mora.
Lijepo je bit sam
i drugovat s jutrom
jer ono je mirno,
necujno i tiho
kao ova dusa
sto pise.
Bozanstven pogled
s prozora sobe.


.......................


Ne pokusavaj plakat
jer suze su lazni sjaj
ne pokusavaj pricat
jer rijeci su suvisne
u mometu bola.

Dal smo rasli
dal smo umirali
niakd necemo znati.


Ne skreci pogled
na drugu stranu
jer tamo me nema
neces me naci.

Ne gledaj znakove
pored puta istine
jer istina ne postoji.


Pogledaj u dusu svoju
Pogledaj ocima djeteta,
sacini osmjeh od
zlatnih sraka sunca,
sacini oci od svemira.

Ne trazi me u snovima
necem me naci.
Pronadi put
ka svojoj sreci
mometa osmejha
jer ja tonem
nikad me neces naci.


Potarzi osmjeh djeteta
kojeg si imao.
Potrazi tisinu
onu koja govori
zvukom koji je u nama.



........................


Presusili izvori rijeka,
necuje se sum
kristalne vode izvora
zivota.
Necujno i tiho izgubi se
odsjaj sjenke u vodi.
Noci su hladne u tamnoj sumi
bez zvukova jeke,ljudckog osmjeha,price.
Hladno je
al grije me pomisao
da cu sutra ugledati sunce
jedinu svjetlu tacku u ovom
grotlu ludila pakla.
Ponekad me probudi
kukavicin jecaj ptica.
Kad sanjam tamo bjezim,
tamo se sklanjam.
Budan ustanem al
vidjeh da i njih nema .
Nestao je zvuk,sapat.
Blaga tisina noci.
Ona koja plasi kukavice,
ona koja hrabri neustrasive borce.
Al nestao je odraz kojeg pamtim
u hladnoj kristalno cistoj rijeci.
Lik djecaka tek stanulog
na nogama ,
tekprogledalog zivota.
Zeljnog fudbala,
zeljnog klikera,
djecijeg osmejha.
Neznanja za bol, tugu,strah,
neispavane noci .
Nestao je osmjeh topline,
nada za dalje pobjede.
Jel tada nemadoh djetinstvo,
tada imadoh zvuk tisine,
imadoh puske,
imadoh zelena hladna polja.


...............................


Nepoznatom....
Oprosti tesko je izgovorit.
Priznat greske tesko je reci.
One koje nisampocinila
jer one su prazne za tebe,
nemaju znacenja,
obicna varka vremena
svega sto smo imali.
Moj lik je blijeda sjenka
zaborav vremena koje
je nekad davno postojalo
u snovima nade.
Tamo gdje zive sanjari,
Tamo gdje uvjek letis,
u budnim snovima
Nema ih vise,
nestali su snovi,
osmjeh s lica,
izgubila sam vedri sanjiv
pogled u ocima.
Nestao je .
Tesko mi je izgovorit
rijeci oprosta,
pmilovanja,
presjeka snovidzenja,
jer te nikad nisam upozala.


................................


Izvan moguceg

Uzalud je traziti tvoj gordi glas,
Tvoj duboki plavi pogled
i hladan dodir na vrelom obrazu.
Tvoj lik budi nemogucu misiju
za nas dvoje.
Cak i onaj poljubac
kojeg smo cekali
onog hladnog jutra,
pored mosta,gdje rijeka
cuvala tajnu nemoguceg.
Pogledi su govorili
vise od riejci,
ruke su upozoravlae
ali ne to je bilo
izvan moguceg.
Ja i ti.

..............

Nedostaje mi miris onog jutra
kad osjetih blagi vjetar na tjelu svom.
Nedostaje mi okus mekih usana
koje sam sanjiva ljubila .
Okus sunca nad mojim blijedim tjelom.
ranjivim,necujnim.
Cak i poneka grubost
ucinjena iz miloste
nadamnom.
Poneka suza bola,
nedostaje mi nemir
spajnja nespojivog.
Nedostaje mi car topline
nad onim kojeg ne znam.


...................

Da li si ikad osjetio
dodir hladnog vazduha?
Po rumenim obrazima
koji miluju pogledom
smjelim.
Hladan vjetra u kosi
neko nosi.
Energija spajanja.
Slatki snovi
satkani od slatkog
okusa pripadanja
gorkom vjetru s
hladnih planina.
Vaduha nestaje
koracamo po staklu
suza bolna nejasna.


.............................


Gladne su oci
tvoji pogleda
smjelih,neveselih.
Gladne su ruke
dodira uzavrelih
njeznih koji se
nastanise u mojim grudima,
na mojoj bjeloj puti tjela.
Gladne su grudi
tvojih poljubaca
jedva osjetnih nad
nabreklim bradavicama.
Zar pogled da me nahrani,
zar glad za ljubav da posatne?
Gladna sam tvojih
uzdisaja pozude trazenja.
Zar da bol ostane
i sjenke sjecanja
na dodire prosle.
Zar samo muk.
tisina, glad?

.......................


Sjaj u ocima,
zima u nocima,
nocima bez sna,
bez dodira.
Davno u meni
vjetrovi hode,
hladne kise ne prestaju,
potoci suza se izlivaju.
Toplinu pokori
zima hladna i tuzna.
Sunce davno zade u tamne dubine,
ostade trag sjaja u ocima kad sam znala
kad sam htjela, umjela i voljela.
Mali zrak odsjaja sunca.
U meni davno stanuju
kise,hladni vjetrovi sjevera,
hladan odraz pogleda u noci.


..........................


Kad sjenke progovore
znaj da nisam izkrena.
I kad svaka rijec bude
suvisna,
znajda je doslo vrijeme
za kraj.
Bez rijeci utjehe,
bez ijednog pitanja?
Znaj onda da je
postojala dusa ljubavi.
Znaj samo jedno da je ona
bila tu necujna i smejla.
Kad sjenke progovore
sunce nestaje kao njen
sjaj u ocima,
znaj da je presusio
izvor s vodom
kao i njene rijeci.
I molim te za spokoj
dusi njenoj
jer tada mrak
postaje dan,
sunce mjesec.

nedjelja, 17.12.2006.

...........

Ne gubi nadu kad ides ka njoj
Ne gubi nadu kad osmjeh
Ostavi suza roj...

............

Nedostaje mi miris
Tvoje koze satkan
Od zlatnih niti
Osjecanja ljubavi.
Nedostaje mi pogled
Malog djeteta u kozi
Odraslog covjeka
Poneki tihi saptaj rijeci.
Tako smo blizu a tako daleko.

petak, 15.12.2006.

..................

Kada rijeci stisnu i utisnu
Onaj trag sa lica tvog
Ja necu biti ni odbiti
Onaj sjaj u oku tvom
Punom njeznih rijeci
Skrivenih od drugih
Ociju pakosti.
Ja cu biti i ostati
Trag na licu djeteta
Trag na licu straca

...........

Tisina svetost nedokucivosti blazenstva koje svi posjedujemo.
Samo nismo svjesni sta je zapravo ona.
Dal samo tisina bez icega bitnog ,tisina spokoja u dusi ili zvuk tisine?
Jako povezan splet, jako kompleksan za nekoga al u sustini jednostavan pojam za onim cemu tezimo.Neko kaze da ne postoji jer uvjek ima svoj zvuk.
Moguce al ne klasican zvuk govora, ne kalsican zvuk muzike,buke, niti ijedan zvuk koji bi poremetio zapravo pravu tisinu.
Taj zvuk govori nijemim rijecima koje i nemaju rijeci vec osjecaj koji se stice laganim koracima.
Tisina je osjecaj koji te vodi u spoznaje onoga sto si zapravo ti ona je cudan put kolebanja i pokreta unutrasnjih nemira.Koji pokrecu dubinu nesvjesnog stvaranja dobitka i gubitka.
Tisina pruza mir nakon svega sto smo nekad bili i sto cemo biti nekada negdje.Ona je uvjek ista necujna, nijema potpun mir unutar nas koji smo svjesni da je posjedujemo shavtimo i prihvatimo.
Svi je mi imamo samo nismo svjesni koliko nam ona pruza.Ona je tu i kad spavamo, ona je tu i kad setamo kad govorimo.Al ona je istina vec vidjenog i napisanog, naslikanog,ipsjevanog.Ona je sve to samo treba doseci cjelokupan splet nje da bi mir njen bio taj kao da nista ne cujemo, ne vidimo, ne trazimo.Da budemo dio nje.
Jer tada je mir unutar nas a ne nemir.




-Ceznja i nemir dva najbolja druga povezana tankom niti nemira.

četvrtak, 14.12.2006.

.............

Veceras nemoj nista da govoris
Jer nista ne moze da se sakrije
Na licu kad svjetlosti nestane
Vrijeme ne ide,
Pamet ne slusa,
Ljubav ne pozna rijeci,
Ljubav ne pzona trazenja,
Ljubav ne pzona strah
Ljubav ne pzona bol.
Sad nemoj da govoris
Prepoznat cu sve sto pomislis,
Uradit cu sve sto trazis
Jer svjet se rasipa,
Ne sakrivaj lice
Kad ne bude nje,
Ne sakrivaj lice
Kad ne bude njega
Znam da volis.

Nemoj da govris
Oci govore umnjesto nas.

Prepusti se njoj
Neka te vodi
Putevima dalekim
Prespusti se rijeci osjecanja.
Neka budu misli daleke
Neka budu nemiri n
Nedostupna polja.


Rijeka sarena i daleka
Pusti rijeci neka tonu
Tamo gdje treba
Igraj igru
Bez granica osjecanja
Neka te vodi.
Veceras nemoj
Da govoris
Jer ona govori umjesto nas....

nedjelja, 10.12.2006.

Drudi dio mudrih izreka

Ako me i ne voliš, nije važno, ja ionako mogu voljeti za dvoje.

Ako vašom glavom često prolaze pametne misli, to znači da se tamo i ne zadržavaju.

Ako želite uspijeti u društvu, ubijte svoju savjest.

Čitajući nadgrobne spomenike, shvaćamo da treba umrjeti ako želimo da se o nama dobro govori.

Čovjek je jedina greška prirode.

Čovjek koji ne mijenja svoje stavove nije ljudsko biće nego - spomenik.

Čovjek koji se raduje naći će u glazbi radost, a tužan tugu.

Čovjeka duša uvijek više boli nego kosti.

Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako često nam baš to malo nedostaje!

Da biste birali između dva zla, morate isprobati oba.

Daj više odmora jeziku nego rukama

Djevojka koja žuri na sastanak već je zakasnila.

Dobro je, samo da ne bude gore.

Doktori imaju jednu veliku prednost; kada naprave grešku, oni je jednostavno pokopaju.

Dvije stvari su beskonačne, svemir i ljudska glupost, ali što se svemira tiče nisam posve siguran.

Glupan koji je postao svjestan da je glupan nije više glupan.

Građanski rat. Hura! U ime naroda istrijebit ćemo sami sebe.

I hrabrost može postati navika kao i strah.

I sreća se umori kad nekoga dugo nosi na leđima.

I zaista, takva je priroda najvećihegoista da su kadri da zapale, ako treba, i tuđu kuću da bi sebi ispekli kajganu.

Ima ljudi toliko dosadnih da sa njima za pet minuta izgubimo čitav dan.

Ima mnogo ljudi koji čitaju samo zato da ne bi morali misliti.

Iskren mir priliči ljudima, a divlji gnjev zvjerima.

Ja sam tebe i mrzio i volio, ti mene nisi.

Ja!, je centar našeg koordinatnog sistema. Treba biti označen nulom.

Kad bi žene vladale svjetskim poslovima, ukinule bi sva oružja; osim jezika.

Kad bogovi hoće da nas kazne, oni uslišuju naše molitve.

















Dani godinama postaju sve teži, a moj pogled sve tužniji.

.............

Djelim ovaj suncn dan
sa tvojim plavim prostranstvom.
Djelim sve moje misli sa tvojim susmom
Sa tvojim talasima koji zapljuskuju
Morski greben,
Zapljuskuje misli zbunjene.
Djelim dio ove duse
Dajem ti je na dlan
Plave sirine slanog okusa.
I kamen uziva kraj tebe
Grije ga zlatno prostravstvo
Iznad tebe dalekog i plavog
Osjecaja mirnoce.

...........................................

Postoji negdje u nama
trag zapocetog sna
davno nezavrsenog dodira.
Odavno si skriven u meni
kao osjecaj nedovrsen.
Postoji negdje u nama
ljubav tisine
skrivenog djeteta,
Koje zivi u tebi zivi u meni.

petak, 08.12.2006.

......

Potrazi me
Nacices me
Nasao si me
Al ja nisam sebe
Budi uporan
Cekat cu te
Nacices me

četvrtak, 07.12.2006.

..........

Ponekad se upitamo kuda i kamo?
Gdje pocetak a gdje kraj?
Kako poceti kako zavrsiti?

Rekao je


CEKAJ ME

Cekaj me i ja cu sigurno doci
samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise
noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
i kada mecava brise
cekaj i kada druge nitko
ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka
cekaj i kada cekanje dojadi
svakom koji ceka

Cekaj me i ja cu sigurno doci
Ne slusaj kada ti kazu
kako je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu
Neka povjeruju sin i mati
da vise ne postojim
neka se tako umore cekati
i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dusu
nek piju kod ognjista
Cekaj. I nemoj sjesti snjima
i nemoj piti nista

Cekaj me i ja cu sigurno doci
sve smrti me ubiti nece
Nek rekne tko me cekao nije:
Taj je imao srece!
Tko cekati ne zna, taj nece shvatiti
niti ce znati drugi
da si me spasila ti jedina
cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat cemo kako
prezivjeh vatru kletu
naprosto, ti si cekati znala
kao nitko na svijetu



Dal ima vremena cekati ?
Dal se isplati?

............

Pisala bih
Cutala bih
Pricala bih
Gledala bih
Odlutala bih
Trazila odgovor
Netstala
Postala

subota, 02.12.2006.

..........

Cudne rijeci stida
u skrivenim pogledima
Koje me posmatraju,
Koje me prate,
I kad svi spavaju.
Djeciji osmjeh
Na licu tvom
Nestasan i mio
Necjujan hod
Na trotoaru u noci.
Smjeh obliva lice moje
Osmjeh me hrabri ka putu ka tebi.

petak, 01.12.2006.

Chris Isaak

Wicked Game


Click here to send Chris Isaak polyphonic ringtone to your cell phone.
The world was on fire
No one could save me but you.
Strange what desire will make foolish people do
I never dreamed that I'd meet somebody like you
And I never dreamed that I'd lose somebody like you

No, I don't want to fall in love
[This love is only gonna break your heart]
No, I don't want to fall in love
[This love is only gonna break your heart]
With you
With you

What a wicked game you play
To make me feel this way
What a wicked thing to do
To let me dream of you
What a wicked thing to say
You never felt this way
What a wicked thing to do
To make me dream of you
v And I don't wanna fall in love
[This love is only gonna break your heart]
And I don't want to fall in love
[This love is only gonna break your heart]

{World was on fire
No one could save me but you
Strange what desire will make foolish people do
I never dreamed that I'd love somebody like you
I never dreamed that I'd lose somebody like you

No I don't wanna fall in love
[This love is only gonna break your heart
No I don't wanna fall in love
[This love is only gonna break your heart]
With you
With you

Nobody loves no one

........

Spokoj u dusi
Zeljna tvoga dodira
Ne diraj suze ce krenuti
Spokoj u dusi

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Veljača 2010 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (9)
Srpanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (8)
Veljača 2008 (11)
Siječanj 2008 (27)
Prosinac 2007 (88)
Studeni 2007 (17)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (1)
Veljača 2007 (9)
Siječanj 2007 (9)
Prosinac 2006 (18)
Studeni 2006 (37)
Listopad 2006 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?