( Drugog kraja svijeta biti neće )
( snivam )
traganjem sam došao do pjeskovitog dna
iscrpio sam sve svoje promišljene erupcije i zaklonio ih
sivim oblacima punih čestica pepela i nespretno ispunjenim redcima
u kojima promišljam o zaboravljenim snovima
i otuđenim osjećajima.
već pomalo zaboravljam svoj odsjaj u zalazećem suncu
na bijelim nemirnim zavjesama
i gledam kroz oblak duhanskog dima
u sjene što se igraju na zidovima
uz zvukove violina i klavira
i pomišljam
pomišljam na trenutak
kako u srži svoje tupe boli polako nazirem
izvor smiraja i tišine
te kako pijem svoju vlastitu sudbinu na drvenu slamku
govoreći samome sebi da odlazim
ponovno
u suton
ponovno
prema samome sebi
u potpunosti spokojan
i siguran.
