( Drugog kraja svijeta biti neće )
( o svjetovima )
Neću ni primjetiti večerašnju mjesečinu
Dodirnut ću je na tvome licu
I žedno upiti u sebe
Kao da je slatko mlijeko.
Kažeš kako zatvaraš kestenjaste oči
Kasni je sat
Približavaš noćne podmukle svjetove
Spojene u našim isprepletenim neuronima
Još uvijek neopipljive
Još uvijek naoko daleke
Ali osjećamo konstantno kako se približavaju
Sudaraju
Munjevito preklapaju
Željom naših neoblikovanih misli.
Sve će biti u redu.
Sve.
Kao što i uvijek jest.
