razotkrivam te http://blog.dnevnik.hr/tiriscaldero

petak, 02.07.2010.

tu sam...

samo da se kratko javljam svima onima koji me čitaju, trenutno sam prezauzeta i prenatrpana obavezama što na faxu što sa selidbom..čitam vaše postove iako ne komentiram i nadam ću uskoro uspjeti naći vremena i napisati nešto....
nooć ;)

02.07.2010. u 02:34 • 5 KomentaraPrint#^

nedjelja, 09.05.2010.

ti si ja...

imate li ponekad osjećaj da nosite previše ljubavi prema nekome u sebi da biste ju mogli zadržati bez da se raspadnete u komadiće,bez da eksplodirate kao bomba?
na trenutke mi se čini kako svoju ljubav prema njemu, muškarcu mojega sna moram razdijeliti, proslijediti ju u neko novo biće, rasporediti ju na način da me oslobodi ovog pucanja... sreća? uz njega ju imam i previše, da se ponekad i uplašim toga da ju ne zaslužujem...
možda i nije pravi trenutak,dok ne završim fax, ali znam da bih mogla uskladiti sve...to mi jednostavno srce govori svaki put kad zatitra i do same pomisli da ću imati nešto tvoje u sebi...
ljubavi želim tvoju bebu...

09.05.2010. u 01:11 • 17 KomentaraPrint#^

nedjelja, 28.03.2010.

na kraju ...

Pokušavao sam ti toliko puta reći… nekada nisi slušala a nekada sam ostajao bez glasa. Trudila si se pokazati mi kako te nije niti briga, a ja sam to prihvaćao bez ijedne riječi. Samo me noću tresao osjećaj kako sam potpuno skrenuo sa puta koji mi je zadan. Osjećao sam,puno toga, zbilja jesam.
Često dok si noću plakala,i dok bih te držao u rukama, borio sam se protiv onih osjećaja koje je u meni izazivala spoznaja da si umjesto nje ti ovdje. Gadim se samome sebi, i ova tuga koju nosim u grudima nije nikakvo opravdanje za ono što sam ti činio, ponekad ne djelima nego riječima, ponekad vrijeđajući te ne čineći ništa. Izdao sam te, a izdao sam i nju.
Nije mi nikakvo opravdanje to što sam uvijek tražio posao koji bi me zabavljao dok me ti čekaš u toplini svoja četiri zida, u onom hladnom domu osjećaja koje sam izgradio od prvog trenutka kad sam te ugledao. Ti si jedino što je ostalo od nje,njezina krv i moja krv. Zato te i volim. Imaš iste oči, i isti molećivi pogled kao tvoja majka. Često sam kupovao vlastito iskupljenje u strahu da ne izgubim i ovo malo što je ostalo od tvoje majke. Voljeti te,bilo je jednako kao i osjećati onaj ne namjerni prijezir. Zbog toga se mrzim, mrzim sve što sam ikada učinio.

-Nisam te odgajao da budeš takva – rekao sam ti razočarano sjedeći u svojem uredskom naslonjaču
-Ti me nisi uopće odgajao! – povisila si glas
-Kako se samo usuđuješ reći to?- povrijeđena istinom,bijesna strana mene počela je pokazivati svoje lice. Pognula si glavu,ali i ubrzo nadodala.
-Poričeš to?!?! – govorila si gotovo u suzama.
-Sve što imaš, duguješ meni!! – kipio je bijes koji se godinama nagomilavao u meni
-Sve? Da, sve ono materijalno, sve haljine, sve cipele, sve što si mogao kupiti da bi nadoknadio svoju roditeljsku ljubav koju si mi bio dužan pružiti – jednakim bijesom si mi sasula u lice najbolniju istinu koju je zatomljivalo moje srce.
-Prestani!! –lupio sam šakom o stol toliko da si ustuknula i odmaknula se od stola. – Sve što sam činio, bilo je za tebe, za tebe jedinu, i ovako mi vraćaš?!?! – znao sam da govoriš istinu, i onaj osjećaj krivnje, nametnuo mi je osjećaj da se moram braniti okrivljujući tebe za novonastalu situaciju .
-Očito nisi učinio dovoljno – prkosila si jednako kao i tvoja majka. I to sam volio kod tebe, a ujedno mi je i smetalo to što si likom i ponašanjem potpuno jednaka njoj,i sama činjenica da je to tako, je dovoljan podsjetnik na to da je nema.
-Nikada nisam dignuo ruku na tebe, ne izazivaj me- povikao sam ljutito
-Imaš pravo. Nikada ju nisi dignuo, ni da me udariš ni da me zagrliš – rekla si cinično,i cinični osmjeh koji si mi uperila u lice dodatno je žario moju ljutnju. Ali nisam znao što bih na to rekao,imala si pravo i to me ljutilo. Zato sam promijenio temu,ponovno nastojeći te okriviti
-Zato si zagrljaje tražila okolo, i osramotila prezime koje nosiš!
-Prezime koje nikada niti nije bilo moje, nikada se nisi trudio pokazati mi da ti pripadam!
-Začepi! S ovim si pokazala da ga nisi dostojna!
-Sa djetetom? Misliš da sam jedina na svijetu koja će roditi dijete bez oca?! Dijete koje će barem imati mene, dok ja nisam imala nikoga!
-Imala si sve! Previše sam ti dopuštao pa si iskoristila moju dobrotu! Gora si od ijedne, ne zaslužuješ ništa! A pogotovo ne ono što ti je majka dala!
-Zbilja sam joj zahvalna na toj prilici, na ocu koji nikada nije bio otac,- cinično si i smireno odgovorila, ta smirenost me još više razljutila. Ruka mi je poletjela a da nisam niti shvatio dok se nisi uhvatila za obraz gledajući me u nevjerici.
-Ne zaslužuješ život koji je dala za tebe! Ništa ne zaslužuješ! Da sam mogao birati, svaki put bi izabrao njezin život u zamjenu za tvoj! –bijes je izlazio iz mene a ja ga nisam mogao suspregnuti. Vikao sam i derao se na tebe a ti si samo plakala držeći se za obraz, drhtala si u strahu nemoćno. – Nisi bila vrijedna majčina života, znao sam to odmah u onom trenu kad je izdahnula ne čuvši tvoj prvi plač. Znao sam prvog trenutka kad sam te uzeo u ruke!! I da sam mogao, vjeruj mi, spasio bih tvoju majku a ne tebe! Ne zaslužuješ ju niti zvati majkom! Ništa ne zaslužuješ!! Ti si ju ubila!!!- derao sam se a glas mi je bivao sve tiši dok sam bezglavo hodao sobom, ne primijetivši da ti si već otišla.

I sada dok držim tvoje dijete na rukama, osjećam ponovno neizmjernu bol.
Nemam snage pogledati ga od krivnje koju osjećam. Volio sam te, zbilja jesam, nisam znao to pokazati, žao mi je što sam se ponašao prema tebi onako kako jesam u tvojih 20 godina života, žao mi je zbog svog zanemarivanja koje si doživjela od moje strane.
Ista si majka, ista, i tvoje je prokletstvo jednaka sudbina kao njezina. I zato sam te odbijao voljeti,strahujući da ću te izgubiti.
A sada, dok ležiš nepomično na ovom krevetu, primičem tvoje dijete, moje unuče, tvojim prsima, tvojem uvelom srcu nadajući se da će te njegov dah probuditi iz ovog prividnog sna. Ali ne događa se ništa. Ležiš spokojna a ja u naručju nosim tvoj mir,tvoju kćer.
S tijelom mrtvog anđela, gledam u tvoje napaćeno lice i gorko zaplačem.


često mi se znalo dogoditi da mi se pred očima pojve neke osobe,u glavi, priče koje mi ne daju mira dok ih ne ispričam..a zatim,nakon što se napišu na papir u meni se rodi veliki strah...jer se na neki način to dogodi meni,počnem živjeti ono što pišem..i zato me i strah ove priče...a opet,napisah je..i.

28.03.2010. u 01:01 • 18 KomentaraPrint#^

nedjelja, 14.02.2010.

u moru tvoje ljubavi...

mogao bih ti pričati o morima,
o valovima što utječu u tvoje odaje
tiho i bez srama.
šaptat ću ti zvukom galeba
tvoje ću usne prelijevati u slatkoj boli
i podvaljivati lutanja svojih nježnosti
ondje gdje plima ruši kule od straha,

mogao bih ti pričati o bonaci
što prosipa se u daljinu
u ove kristalne tonove tišine
ondje gdje mjesec oslikava
tvoju gracioznost kistovima profesionalca
upijajući miris bora
što škaklja svaku poru tvoje pribranosti

mogao bih ti pričati o oluji
u čijem zagrljaju pronalaziš snagu vulkana
o neprekidnim vjetrovima što
ruše tvoje lađe smirenosti
ondje gdje se utapaju poljupci taštine
i plašt od tvojih trepeta prekriva moj dah

u školjci,s čežnjom, već čuješ moje misli u daljini…

14.02.2010. u 22:54 • 23 KomentaraPrint#^

nedjelja, 07.02.2010.

"Uzalud pružam ruke za njom izjutra, kad se poslije teških snova jedva razabirem; uzalud ju tražim noću, u postelji , kad me je neki sretni, nevini san obmanio da sjedim kraj nje na livadi, držim njenu ruku i obasipam je tisućama poljubaca. Ah, kad još pola u zanosu sna počnem pipati da je nađem i u tom se razbudim- potok suza probija iz moga prigušenog srca, i ja plačem neutješno idući mračnoj sudbini u susret." patnje mladog werthera-j.w.goethe







ti koji živiš u srcu moga sna,
ne privikavaj me na bol
ja više nemam što isplakati...

07.02.2010. u 21:28 • 14 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2010  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sreća je tamo gdje si ti

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se