salvavanje tirintina

nedjelja, 26.04.2009.

Rojenje pčela

U proljeće kad su livade pune cvijeća započinje rojenje pčela. Tada vlasnici stoje u svojim ulištima i spremno čekaju kad će pčele sa maticom izletjeti iz košnice. To je trenutak kad se roje i traže smještaj vlastite kolonije u novoj košnici. Vlasnik ulišta obično ih dozove trljajući među dlanovima pčelinju ljubičicu. Pritom zviždi i doziva ih. Međutim dogodi se da taj roj i pobjegne u bliže susjedstvo. Danas me iznenadio veliki broj pčela oko kuće, potražila sam odakle dolaze i ugledala na grani šipka roj pčela koje vise poput grozda na taj način štiteći maticu u sredini.

Image Hosted by ImageShack.us


Sjetila sam se susjeda koji ima par košnica i brzo ga pozvala da nešto poduzme. Nabrzinu se obukao, zaštitio ruke i krenuo u spašavanje pčela.

Image Hosted by ImageShack.us


Pčele koje se izlegu u jesen žive oko 6-7 mjeseci. U zimskom periodu u košnici je 15 tisuća pčela zbijenih u klupko oko kraljice, tako održavaju temperaturu koja je u sredini klupka 35°C. Zimske pčele u proljeće omogućuju pravovremeni i brzi razvoj legla. Ljeti ih je do 70 tisuća. Susjed je brzo rukama obuhvatio grozd pčela i polako ih spustio na košnicu koju je prije toga natrljao pčelinom ljubičicom a saće namazao medom. Na montirani ponat stavila se košnica i ostatak pčela polako je ulazio u nju.

Image Hosted by ImageShack.us


Za to vrijeme susjed je napalio poklopac kako bi se zaštitila košnica od mogućih nametnika.

Image Hosted by ImageShack.us


Cijeli ovaj događaj u meni je izazvao sjetu i tugu. Sjetila sam se pok. mame i njenih priča iz djetinjstva. Moj djed se bavio medarstvom, a ona je od njega naučila kako vratiti pčele u košnicu, kako ih zaštititi. Na koji način je najbolje vrcati med i sve ostalo što je vezano za takav posao. Kako samo jedan događaj može u čovjeku probuditi lavinu osjećaja. Zahvaljujući njoj ja danas bez problema mogu razaznati sa koje je paše pojedini med. Naučila nas je da volimo prirodu i da znamo živjeti sa njom, a ja cijeli dan samo razmišljam koje bi mi sve priče iznova pričala samo da je tu….






26.04.2009. u 22:57 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 21.04.2009.

Kiša

Kad pada kiša nekome treba ombrela a nekome....

Image Hosted by ImageShack.us

21.04.2009. u 08:24 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.04.2009.

Vapor i Lopud

Image Hosted by ImageShack.us


Danas brod na Lopud neće moći pristati, njegovo akostavanje onemogućit će sami stanovnici otoka. Na taj način ukazati će na problem koji ih muči već dugo vremena. I dok diljem Dalmacije plove novi moderniji brodovi koji prevoze i putnike i robu mi na jugu kao da smo osuđenici pa po kazni dobivamo najstarije brodove, one što ih narod zove na zakovice. Udaljenost Lopuda od Grada je svega 5 nautičkih milja, a do njega se takvim brodom putuje sat vremena. U zimskim mjesecima kad je grubo vrijeme brod često ostaje privezan u gruškoj luci, dok za ljetnih mjeseci ulazak na isti je ravan avanturi. Što bi naš svijet rekao duša, na duši oznojni i umorni od cjelodnevnog kupanja pokušavju na brodu pronaći mjesto za sjedenje ali uzalud. Osobno najviše volim poći na provu gdje sa djecom i hrpom turista sjedimo na podu i igramo na karata do Grada. Sramotno je da u XXI. st. nemamo brze brodske linije za Kalamotu, Lopud i Šipan. Na taj način omogućili bi i mladim obiteljima koje žele ostati na otoku da tu svoju odluku lakše donesu jer bi bili sigurni kad zatrebaju hitni odlazak u Grad da ih u luci čeka siguran, brz brod koji će ih i po lošijem vremenu odvesti u Grad.

Image Hosted by ImageShack.us


Ćakule pred partencu...
Image Hosted by ImageShack.us


Gužva na mulu
Image Hosted by ImageShack.us


Vesela i opasna igra
Image Hosted by ImageShack.us


Možda je ovo jedini način kako siguro doći do Lopuda.
Image Hosted by ImageShack.us










20.04.2009. u 08:45 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.04.2009.

Bože, oprosti im jer ne znaju što čine!

Ovaj tekst sam prije dva tjedna objavila u Dubrovačkom vjesniku. Sada i lazareti izgledaju stravično sa željeznim nosačima na koje su pričvršćene bumbete. Okovani su željeznom ogrlicom i izgledaju poput dobro ementalera.
Na priloženoj fotografiji lijepo se vidi razlika prijašnjeg osvjetljenja i sadašnjeg. Prosudite koje je osvjetljenje ugodnije.
Image Hosted by ImageShack.us


ROMANTIKA UZ PEČU BUMBETA

Gdje je veza između romantike i bumbeta? Netko će reći: „Nigdje, nema je“, a ja ću reći: „Ima je!“ Jer ako ti netko romantiku ubije upravo tim bumbetama onda je nema i više neće ni postojati.
Svjetskom biseru nižu „bisernu ogrlicu“?! Želeći naglasiti ljepotu najljepšega grada okružuju ga sve više i šire čudnim velikim bumbetama pa ćemo domalo svijetliti atroke Las Vegas. Nisam žugalo i ja volim viđet lijepe stvari i ja sam za napredak i uljepšavanje Grada. Svakako sam za osvjetljenje, ali ne pod svaku cijenu. Treba biti skladan kako bi rekli naši stari, i u svemu naći mjeru. Pitam se je li kogoć od te čeljadi što odlučuje razmišljao i rekao tim vrsnim stručnjacima (u čiju sposobnost ne sumnjam) da u Gradu postoje mjesta koja stanovnicima itekako znače? Mjesta za koja ih vežu samo lijepa sjećanja upravo zato jer su bila mračna i skrivena od mnoštva pogleda.
Na sva zvona fale se da su ti stručnjaci svoju vještinu pokazali na osvjetljavanju piramide u Gizi, atenske Akropole, londonskog Towera, Eiffelovog tornja… Živi li kogoć na akropoli, u Toweru, piramidi ?? Možda mumije i nitko više. Možda baš hoćedu da u Gradu ostanu samo mumije kao izložbeni primjerci. Lijepo je promatrati Grad onako osvijetljen sa veće distance recimo sa balkona iz kuće na Pločama ili iz Sv. Jakova. Kako je to promatrati onome koji svaku večer tuda prohodi kojemu peču bumbete svijetli u funjestru?
Dok Grad sve više tone u suton oni ga sve više osvjetljavaju. Bužaju ga svakim danom sve više i dublje. Bužaju ga vlasnici razno raznih objekata, kako koji dođe zabuža reklamu, propadne- eto ti drugoga koji buža mjesto za svoju reklamu. Bužalo se od katedrale, mira, forteca kako bi se postavile dugačke cijevi sa bumbetama. Sad to nevaja pa se cijevi skalavaju i ponovo se buža više i dublje. Opet bez mjere i sklada. Dok istinske zaljubljenike rodnog Grada boli svaka buža koja se bespotrebe načini, jer oni svojim bićem ćute svaki kamen.
I dok svi običaji Grada polako umiru od điravanja Stradunom, igranja košarke u Karmenu, igranja nogometa iza Roka itd, itd.. Oni nam oduzimaju svjesno ili nesvjesno najljepši običaj namuranih. Na sam spomen Porporele mnogima će se u Gradu licem razvući osmjeh, jer ih za to mjesto vežu samo lijepe uspomene. Generacije su dohodile u taj mračni kutak gdje je samo crveni fero obasjavao klupice kako bi izmijenili prve slatke poljupce i nježne dodire. Oni to morebit ne znaju jer su se vagiđali neđe iza međa pa ne znaju što Porporela znači generacijama ovog Grad.
Poslije điravanja na Stradunu kruna završetka večeri bila je Porporela. Na kojoj su mladi, zaljubljeni i zore dočekivali. I ljetne šetnje onih u podmaklim godinama uvijek su završavale na tom lukobranu kako bi udahnuli čiste arije s mora i opustili misli u zvjezdanoj noći prije počinka. Dok bi ardura bljeskala morem stvarajući prividan most do Lokruma. Na susjednim klupama mladi u čvrstom zagrljaju, a u nedostatku klupa po stijenama kao lupari tijesno pribijeni jedno uz drugo. Bio je to prizor u svako godišnje doba jer je Porporela mjesto za zaljubljene. Mjesto gdje se u sjeni mira duboko u noći voli, gdje se izmjenjuju poljupci i lijepe riječi. Čuveni skladatelj Mario Nardelli naš sugrađanin inspiriran tim prelijepim mjestom ljubavi napisao je pjesmu: Tamo na rivi. Često puta u ljetnim večerima klape pjevaju tu prekrasnu pjesmu u kojoj on svojoj dragoj poručuje: Tamo na rivi čekat ću te mala/ tamo na rivi kraj crvenog ferala/ Na Porporeli sve do bijela dana/ čekat ću te mala kraj crvenog ferala.
Danas je to mjesto poput nogometnog stadiona gdje usred noći možete vidjeti i najmanji detalj. Zašto? Zašto ste nam ubili romantiku???? Zašto tim meštrima nitko nije prišapnuo da je ovo grad romantike u koji svake godine sve više mladih dolazi sklopiti brak? Na nedavnom sajmu naglasak je stavljen da to postane svojevrstan dubrovački brand. Zar se svjetla na tom dijelu nisu mogla malo prigušiti kako bi zaljubljeni i dalje dolazili u svoj mirni kutak.
Bezbroj pitanja mota se po glavi svakoga tko istinski ćuti svaki kamen utkan u voljeni Grad. Ne treba promišljati špagom već srcem jer samo tako sačuvat će se svi oni lijepi običaji. Zadržat će se ona draž koju svaki kutak ima, a ljudi neće bježati već će tu i dalje živjeti. Jer koliko god osvjetljavali Grad on će biti mrtav bez duše ako u njemu ne živi sretna i zadovoljna čeljad!

19.04.2009. u 15:37 • 2 KomentaraPrint#

subota, 18.04.2009.

Molim račun!

Koliko vremena treba proći pa da se netko zapita :»Do kada će ovi od nas praviti magarce?« Svaku subotu kad hodim na placu parkiram ispred robne kuće Srđ. Tu se nalazi parking koji je najzgodniji za parkirati auto i skoknuti na placu. Inače u velikim prodajnim centrima parking je besplatan. Kako mi moramo u svemu biti drugačiji tako smo i u tome. Bilo je neko vrijeme mukte pa su onda tu parkirali kojekakvi kombiji koji bi zauzimali parking i više dana. U potpunosti razumijem odluku da se parking naplaćuje. Jedino nikako ne mogu shvatiti zašto mi nikada ne izdaju račun. I u luci Gruž uredno dobijete račun samo na ovom parkingu nikada. Na moj upit da mi izdaju račun svaki put mi odbruse nemamo tu mogućnost, ali zato imaju mogućnost da vam naplate i kaznu ako izgubite žeton, naravno opet bez računa. Da li su oni ikada čuli o obvezi izdavanja računa. Mora bit da je u našem Gradu najunosniji posao ograditi bokun ledine i naplaćivati parking jer vidim da se tu vrti dobra i sigurna lova. Svaki pokušaj moljenja inspekcije da nešto uradi završio je sa onim čuvenim: „Učinit ćemo sve što je u našoj moći“ očito moć ima netko drugi i već godinama nezakonito naplaćuje parking bez izdavanja računa.

Image Hosted by ImageShack.us

18.04.2009. u 20:02 • 3 KomentaraPrint#

petak, 17.04.2009.

Mudro promišljanje……

Image Hosted by ImageShack.us


I baš kad sam promislila kako se netko napokon sjetio riješiti vječni problem ulice Stjepana Cvijića i prometa kroz tu ulicu i ispod gruških nebodera…hladan tuš. Sve moje maštarije kako će se napokon probiti cesta koja će rasteretiti gužvu ispred nebodera i kako će se napokon riješiti parking pale su u vodu. Ideja o velikoj garaži i prohodnosti ceste kojom ne mogu proći ni vatrogasci ni bolnička kola ostala je mora biti samo ideja u magli. Netko „pametan“ je dozvolio da se na tim padinama izgradi motel i stambeni objekti. Ništa od spajanja putova i garaže koja bi riješila veliki problem u toj ulici. Pitam se tko je bio toliko mudar? Bez obzira koliko novaca i koju ideju ima investitor, gdje su oni koji bi trebali imati ideju vizure Grada. Zar se svakome sa malo dubljim špagom može i mora udovoljiti? I ponovni dokaz da su interesi pojedinca važniji od tisuću ljudi koji žive u tom području?

17.04.2009. u 09:38 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< travanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2009 (6)
Ožujak 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu skupljene su tirintine (stare bezvrijedne stvari koje se vuku po kući) kao i u mojim razmišljanjima. Probat ću ih salvati na ovoj imaginarnoj karti.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr