Virtualna ljubav

utorak , 17.01.2017.

Nakon dugih mjeseci dijeljenja istog prostora ukradenih 90 minuta u skoro svakom danu, u prvi tren se činilo da mi to neće nedostajati. Da smo dovoljno jaki i da ćemo pronaći način da ih nadoknadimo neprimjetno. Nije išlo. Postali smo jedno drugom ljubav u mobitelu. Sati i sati poruka. U početku prepuni razumijevanja i prepoznavanja, s vremenom su prelazili u nerazumijevanje i svađu.
Ono što je u početku bilo "dobro" - sporazum, preraslo je u "dobro" ljutnje, "dobro" s nevidljivim uskličnikom.
Koliko sam samo riječi zamrzila tim putem, "pusti" - a ja ne volim ne rješeno, neobjašnjeno, "pozdrav" - prehladno, prekonačno ... i još bezbroj sintagmi i fraza, koje sam s vremenom počela čitati s određenim "tonom".
Vremenom, bilo je sve više nepročitanih poruka zbog žurbe da napišeš svoje, i tako je mnoštvo divnih, bitnih misli otišlo u nepovrat pregaženo očajem. Zvuk poruke ponekad je donosio radost, ponekad strah.
Savladala sam virtualnu ljubav. Ne sviđa mi se. Koliko se samo stvari promijenilo kad sam ti čula glas, koliko kad sam ti vidila lice.
Što znači kad ti netko ne želi pogledati u oči. Što znači kad te netko ne želi ispred sebe živu.
Je li to zaista neljubav ?


Image and video hosting by TinyPic

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.