tippy

A 22-YEAR-OLD man has been left with a broken cheekbone after being repeatedly punched in a "happy slapping" attack as he was leaving Waverley Station.
The man was set upon by a gang of up to 15 youths, aged 14 to 16 years old, in an unprovoked attack as he was about to walk up the Waverley Steps to Princes Street.
The teenagers slapped and punched him until he fell to the ground as several of them filmed the attack on mobile phones.
…
Happy slapping emerged in London in 2005 and quickly grew into a nationwide phenomenon.
Edinburgh's first happy slapping attack - in which the attackers seem to get a thrill from filming the violence - took place in June 2005 when two women were assaulted within minutes of each other in Holyrood Park.
...

(http://edinburghnews.scotsman.com/edinburgh.cfm?id=1539712007)

The "22-year-old man" je jedan moj kolega s faksa. Kad mi je A. preko Google Talka rekla što mu se dogodilo, mom mozgu je trebalo ravno sedam sekundi da nastavi mahnito skidati članke sa JSTOR-a, kao da se ništa nije dogodilo. Toliko je, prema Scotsmanu, vjerojatno trajao i happy slapping. Onda su mi suze došle na oči jer je moj mozak bez mog pristanka odlučio zamisliti kako je taj happy slapping izgledao, i kako mali J. sada izgleda. Kažem "mali" jer ja J.-a od milja zovem sinom kojeg nikad nisam imala. On je dečko kojeg strašno volim iako se zapravo nismo jako dobro upoznali, jedno izuzetno drago, simpatično, inteligentno biće koje po zrelosti sa svoje 22 godine šije devedeset posto svojih hrvatskih vršnjaka, a vlasnik je i ludo zabavnog jezično-ciničnog smisla za humor.

J. je isto tako i vrlo vidljivo feminiziran u gestama, dandy u odijevanju te vrlo vjerojatno gej (nisam nikad izravno pitala jer nije bilo bitno). Populacija koju karakterizira ova posebno perverzna vrsta zločina zove se neds u Škotskoj, odnosno chavs u Engleskoj, a redovito se kreću i napadaju u skupinama jer pate od kroničnog manjka samopouzdanja. Teško je reći koji je bio neposredni povod ovog konkretnog premlaćivanja (uzrok je, vjerujem, iako mi se ne da objašnjavati zašto, dosada), i vrlo vjerojatno bi nastradao bilo tko tko se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme, međutim isto je tako i vjerojatno da su J.-a jednostavno nanjušili kao drugačijeg, jer se to na njemu vidi. Ljetos ga je ista ta populacija glasno vrijeđala u rodnom gradu u Walesu.

Prekjučer je bio na operaciji slomljene jagodične kosti. Trebalo mi je tri dana da mu napokon pošaljem e-mail podrške jer, što možeš napisati čovjeku u takvoj situaciji? Čekam izvještaj kako je prošla operacija, nadam se da je sve u redu.

Ja sam u Edinburghu doživjela da je netko vratio moj izgubljeni-nađeni memory stick na pult u knjižnici, da je teta u apoteci potrošila ekstra pet minuta vremena kako bi provjerila cijenu mog recepta i na kraju mi naplatila manje jer je bez recepta bilo jeftinije, i da u Tescu osoblje trči za mnom jer sam zaboravila pet funti ili bon za mobitel na blagajni. Isto sam tako doživjela seksualno zlostavljanje od strane mušterija, a bome i osoblja u klubovima (ništa pretjerano, odnosno sve što vam ide u rok službe samo zato što ste žena), izderavanje na kolegu crnca od strane pijandura na ulici, a sad evo i da mi petnaest klinaca premlati prijatelja. I nije stvar u tome što se to dogodilo u Edinburghu – nakon što razgovaraš sa puno ljudi iz raznih krajeva svijeta, uključujući zemlje koje se nama često citiraju kao neke asimptote idealnih tipova uređenih društveno-političkih i međuljudskih odnosa, kao što su npr. Kanada ili skandinavske zemlje, shvatiš da nema kutka na kugli zemaljskoj koji je uspješno riješio probleme netolerancije i nasilja. Stvar je u tome da se, u ovakvom kontekstu, djela dobrote i ljubaznosti, jednako kao i ničim izazvano nasilje, čine jednostavno proizvoljnima i nasumičnima, a svaki se postupak u bilo kojem trenu može preokrenuti u jedno ili drugo. Stvar je u tome da se pred ovakvom vrstom nasilja osjećam reducirano kao ljudsko biće jer mi nameće stav da u ovom slučaju nije moguća nikakva rehabilitacija počinitelja, već isključivo cruel and unusual punishment ili odstrel, a istovremeno i bespomoćno jer nijedno od toga ne bi poništilo ono što se dogodilo. I nisam sigurna da se znam i mogu nositi s time.