Danas, nakon 79 mailova i isto tolko spamova, nakon nezadovoljnih dobavljača i prezahtjevnih klijenata. Nakon crvenih i žutih, stala sam na zelenim. Nakon tramvaja i biciklista, djece i invalida, krivih skretanja, živčanih trubljenja, zauzetih parkinga, toplotnog udara, živčanog žmigavca; našla sam parking kod Tomislavca. I iznenada se našla šljunak o džon s paralelnim svemirom. Sa svemirom gdje zvukovi koraka po šljunčanoj podlozi, kao gazom oblažu sve živčane zvukove ponedjeljka i mješaju se laganim žuborom fontane. Na zelenoj tratini izmjenjuju se zaljubljeni parovi i tulipani, djeca i potočnice, jaglaci i starci, momci golih toraza koji izvode akrobacije s friško pošišanom travicom. Na tratini one dvije iz Splita intervjuiraju Antoniju Blaće u mujutu i odjednom ostaju, skupa s umornim turistima, okupane suncem i stvaraju prekrasnu sliku jedog prekrasnog proljetnog poslijepodneva. O utorče, bring it on! Ako ponedjeljak završava ovako, kako li ćeš podleći osmjehu!
Da to sam bila ja, ona sa zbunjenim, razdraganim smješkom koja prelazi preko Tomislavca ko da je otkrila novi kontinent.
Prekrasno je živjeti u najljepšem gradu u proljeće!
|
