I tako....vozin ja auto veceras..( svi znaju da vozin brznjikavo...ono...sta cu se vuc po cesti )... kad isprid mene neka moderna skwo othranjena na kokicama iz mikrovalne,vozi ljenjivo...i ne mozes virovat...stane na srid ceste! I oce -nece krenit naprid... Kontan...a bice auto stagod steka...
Aj...krenila je... Al vozi hebenih 0.75 na sat... Pardon...GMIŽE a ne vozi... Ne smin psovat... Nosin doma Isusa sta san ga dobila na poklon... Stavila san ga na prednji sidac i vezala ga. Nije u redu psovat.. Ali jaaarče pasu...samo nek krene!
Evo mi skretanje ...ic cu desno...tjesila san se ...neka ova drkulja brkata odgonja pravo...
Ma jeee.. Ode lija desno gamižući... Toliko je bila spora da joj je auto moglo proklizat na koru o banane..
I parkira ...opet na srid jebene ceste?!?!
Ovaj put je iman di zaobic...
Slijeva. Vozim. Gledam prema njenom autu s iscekivanjem ...trebam znati ....jednostavno.... Trebam znati kakvo lice prati ovaj nacin voznje...
Lice napirlitano i zalipljeno na ekran mobitela..

Kocim. Izbacujem iz brzine . Dizem rucnu. Izlazim iz auta. Dolazim do njenog auta. Otvaram ta vrata. Cupam joj mobitel iz ruku. Faca joj je konacno budna. Shvaca gdje je. Nije u nebulozi. Zamahujem. Mobitel joj leti u tri krasna. Oci su joj rasirene. Vristi na mene nekim usrekenim jezikom kojeg ne razumin.
Izlazi iz auta i trce za mobitelom. Dok ona trce ...ja uziman kljuceve od auta i pokret je isti. Zamah iz ramena....kljucevi lete. Ne znam gdje. Ne raspoznajem strane svijeta nagonski...a jebe mi se za sjevernjacu trenutno.. Otvaram svoj portapak ....vdim bejzbol palicu ...vracam se do njenog auta. Zamah iz kuka. Prvi retrovizor je pao. Sa drugim.isto. Sjedam joj na sic i cupam iznutra treci retrovizor. Tako da ako slucajno nadje kljuceve da se nema na sta gledat dok popravlja sminku u voznji.
Ona i dalje vristi. Ne znam zasto. Mozda od iste kolicine stresa koji san ja prozivila kad san se vozila iza nje. A mozda je grebe draca. Zaboli me. Viknen joj: ti nemos prnit dok hodas a kamoli ces vozit auto s mobitelon na uvu!
Sjedam u auto. Idem doma. Ispred mene nema nikoga.

Sada sjedim u boravku i mirna sam. Policija mi nece doc jer nisam napravila nista od toga. Osim u svojoj glavi...
Boli me briga. Prozivljeno iskustvo mi nitko ne moze uzet.... Uzivam. Pocastila san sebe domacon likarijon.... Isus mi je bas lip. Sritno smo stigli doma On i ja.Lipo me gleda. Meko. Znaci da nisan zgrisila nista.

Anita Bare