nedjelja, 31.05.2009.

FOTO TINO ( 54. ) - 100.000 ljudi zapjevalo sa Thompsonom

Na prepunom glavnom zagrebačkom trgu održan je spektakularni koncert najpopularnijeg hrvatskog glazbenika današnjice.

Uoči samog Thompsonovg izlaska na pozornicu pročitana je poruka biskupa gospićkog Mile Bogovića kojom se biskup zahvaljuje Thompsonu i izražava žaljenje što zbog osobnih obveza nije mogao doći. Na oduševljenje prepunog trga bana Jelačića, na kojem se natiskalo prema slobodnoj procjeni blizu 100.000 ljudi, jer su i dijelovi okolnih ulica bili dosta popunjeni, MARKO PERKOVIĆ THOMPSON pojavio se na pozornici prepunog zagrebačkog glavnog trga. Zaredali su hitovi popularnog hrvatskog glazbenika od kojih su najbolje prihvaćene kod zagrebačke publike bile ''Moj dida i ja'' i ''E moj narode''(''...antikristi i masoni, komunisti, ovi, oni...'').

Pozdrav braniteljima sa prepunog trga

Glavni organizator ovog spektakularnog koncerta bile su udruge branitelja grada Zagreba, budući da je ujedno 30. svibnja Dan branitelja ovog grada uz napomenu kako je 30.svibnja do 2001. godine bio DAN DRZAVNOSTI Republike Hrvatske...

Pojavom na zagrebačkoj pozornici Thompson je pozdravio branitelje, generale hrvatske vojske, ''ma gdje bili'' što je okupljeno mnoštvo aklamacijom prihvatilo. Marko Perković istaknuo je potrebu da ovaj koncert prođe u dostojanstvenoj atmosferi kako bi svima pokazali pravo lice branitelja.

S obzirom na veliki broj okupljenih fanova popularnog hrvatskog glazbenika ljudi su dosta improvizirali tražeći što bolju poziciju kako bi mogli uživati u Thompsonovoj glazbi.

Da je bilo lako, nije bilo, jer biti tu među tolikim mnoštvom, uvijek možete izložiti se opasnosti od susreta sa dežurnim provokatorima koji kao po nekoj inerciji prate njegove nastupe. No, sam koncert je doista protekao u korektnoj atmosferi, drugim riječima, nasilja i incidenata nije bilo(ako izuzmemo intervenciju Hitne pomoći kada je jednom posjetitelju koncerta pozlilo,o čemu više u multimedijama i foto zapisu), a čitav koncert prenosila je lokalna zagrebačka TV postaja, Z-1.

Možemo potvrditi kako neprimjerenih znakovlja te spornih obilježja nikada nije bilo manje(uz najbolju volju mi nismo uočili niti jedno sporno obilježje), očito je da su ljudi poslušali apele menadžera Zdravka Barišića, te su na glavni zagrebački trg došli « oboružani « zastavama hrvatske države i simbolima hrvatske vojske i branitelja RH.
To posebno raduje, jer NITKO ne može kontrolirati 100.000 ljudi, uz najbolju volju, radi se o tehnički neizvedivom poslu, kako će se netko odjenuti na omanjem derneku je gotovo nemoguće popratiti a kamoli na događaju ovakvih razmjera.

Ljubav prema domovini, narodu i Bogu

Usprkos neviđenom policijskom osiguranju koje je pod budnom paskom držalo polovicu Zagreba, posebno onaj dio koji je vodio na sam trg i oko samog Jelačićevog trga , načinivši na neki način obruč oko centra Zagreba, ipak se incidenti mogu potkrasti, no kako smo naglasili, njih gotovo da nije bilo, barem iz perspektive objektivnog promatrača .Poneki neprimjeren uzvik ili skandiranje marginalne grupacije ne mogu pokvariti cjelokupni dojam(''Tko ne skače pravoslavac, he he he!''), jer se uglavnom radi o skupni koja na isti način na našim stadionima prezentira malograđanštinu, a koja uglavnom šteti najviše upravo Thompsonu i Hrvatskoj, te se te grupice « neposlušnika « koriste kod pojedinih medija kao dokaz ( što je samo po sebi notorna glupost ) « ustašoidnosti Thompsonove publike «.

Mladež, razočarana životom u zemlji u kojoj je moguće osuđivati branitelje na polu montiranim procesima vrlo često iz nemoći ili očaja iskazuje svoj bunt, te pokazuje svoje ogorčenje na neprimjeren način, no, iako to ne opravdavamo, možemo razumjeti. Što im drugo preostaje? Na koji drugi način privući pozornost, drugo je pitanje na koje bojimo se u skoroj budućnosti neće biti adekvatnog odgovora.

Najvažnija poruka ove večeri bila bi više nego jednostavna, Thompson niti jednom riječju, niti jednom gestom nije pozvao na mržnju, nije se koristio riječima koje propagiraju mržnju, nije pokazao netrpeljivost prema onima koji se dignu na sve četiri noge na sam spomen njegova imena. Naprotiv, poziv na ljubav prema vlastitom narodu i domovini, legitiman je poziv, uvijek, a ne samo na Dan branitelja, a to složit ćete se nije zločin, bar još uvijek nije u ovoj našoj svakim danom sve čudnijoj zemlji, zemlji slavne prošlosti i neizvjesne budućnosti.

FOTO ZAPIS:

petak, 29.05.2009.

FOTO TINO ( 53. ) - DAN ORUŽANIH SNAGA RH

Središnjom proslavom u Karlovcu, na SRC Korana, Oružane snage Republike Hrvatske veličanstveno proslavile svoj dan.

Bilo je to dalekog svibnja 1991. godine, na stadionu NK Zagreba, pokojni predsjednik doktor Franjo Tuđman, postrojio je Zbor Narodne Garde, prvu vojnu postrojbu, mlade hrvatske države. Bili su to dani kada se Hrvatska spremala na obranu od brutalne Miloševićeve agresije, samo nekoliko godina kasnije, Oružana snage Republike Hrvatske izrasle su u najveću regionalnu vojnu silu, pobjedničku vojsku u oslobodilačkom i nametnutom nam ratu. Stoga svakog 28. svibnja Oružane snage RH, te Hrvatska kopnena vojska, obilježavaju svoj dan, ove, 2009. godine, OS RH dostigle su svoju punoljetnost.


Svečanom, središnjom proslavo kod Sportsko-rekreacijskog centra na Korani, u gradu Karlovcu, uz nazočnost državnog vrha i nizom vojnih vježbi, HV je pokazala spremnost i sposobnost da sama obrani svoje granice od eventualne vanjske agresije, napomenimo kako je ovo prvi puta da OS RH obilježavaju svoj dan od kada je naša država postala punopravnom članicom NATO pakta. Što su posebno naglasili svi visoki državni dužnosnici u Karlovcu.


Postrojavanje i mimohod više od 2000 pripadnika HV, te preletom vojnih zrakoplova, prisutni građani i državni vrh oduševio se spremnošću naše oružane sile, 21. stoljeće, očiti traži nove izazove, mnoštvo građana Karlovca i okolice okupilo se na središnjoj proslavi OS RH, ugodnog, proljetnog dana u gradu na četiri rijeke.


Stjepan Mesić, kao vrhovni zapovjednik OS RH, premijer Republike Hrvatske, doktor Ivo Sanader, ministar obrane Branko Vukelić, predsjednik Hrvatskog Sabora, Luka Bebić i mnogi drugi nazočili su ovoj svečanosti.


Sve je počelo nešto iza 17 sati na Gradskom stadionu "Branko Čavlović - Čavlek", postrojavanjem svečanih postrojbi HV, koje su podnijele prijavak vrhovnom zapovjedniku, Stjepanu Mesiću. Nakon čega je neizbježno uslijedilo obraćanje načelnika GS OS RH, ministra obrane RH, predsjednika Vlade RH, predsjednika Hrvatskog Sabora i na kraju vrhovnog zapovjednika, Stjepana Mesića.


General bojnik Josip Lucić samo se kratko obratio svim prisutnima rekavši kako Oružane snage Republike Hrvatske svoje zadaće izvršavaju profesionalno, te kako da njih nema ne bi svi danas zajedno slavili punoljetnost.


- U vrijeme mira započele su reforme i gradnja novog sustava u hrvatskoj vojsci. U program modernizacije uključili smo i hrvatske tvrtke i time pridonijeli razvoju gospodarstva. Čestitam svima koji su doprinijeli ulasku Hrvatske u NATO. Hrvatska trobojnica je postala simbol dobra i hrabrosti - naglasio je ministar obrane Branko Vukelić.


Premijer Sanader izrazio je ponos Oružanim snagama, te je rekao: ''Osamnaest godina je prošlo otkad je Hrvatska pod dr. Franjom Tuđmanom poslala poruku da je spremna boriti se. U osamnaest godina izborili smo samostalnost, a iz objekta smo se pretvorili u subjekt.''


Predsjednik Sabora Luka Bebić ushićeno je pričao o 1991. godini i onome što je na kraju danas Hrvatska vojska stvorila i to kroz teške zadatke. Naglasio je i važnost spominjanja prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Rekako je i kako je u Domovinskom ratu vojska branitelja postala vojska pbjednika, a time je stoljetni san postao stvarnost.


- Članstvo u NATO-u treba shvatiti kao početak, a ne kao kraj procesa. Republika Hrvatska bit će suočena s mnogim izazovima jer je i sam NATO savez u procesu promjena - predsjednik Mesić je bio ponosan zbog činjenice das e ovo prvo obilježavanje od kad smo zemlja članica NATO saveza.


Pošto su završili govori viskih državnih dužnosnika, uslijedio je prigodni program, svoje izuzetno atraktivne vježbe izvršili su piloti hrvatskog ratnog zrakoplovstva i to na zrakoplovima, MIG-21 BIS, te helikopterima Mi-171 Š .Zatim smo prisustvovali specijalnim diverzantskim akcijama, « Napad na eskortnu kolonu «, te « Prezentacija borbenog traganja i spašavanja «.


Vrhunac večeri bio je ulazak na atletsku stazu Borbeno-oklopnog vozila ”Patria” (4 posade), kao i padobranski skokovi, sedam padobranaca, od čega su pet padobranaca nosili zastave RH, NATO, MORH, GS OS RH i Grada Karlovca.


Sve što smo vidjeli ove večeri na Gradskom karlovačkom stadionu, još jednom nas je uvjerilo u izuzetno motiviranost i spremnost hrvatskog vojnika, koji svoju sposobnost dokaza za vrijeme teških, oslobodilačkih, ratnih operacija u nedavnoj prošlosti.


FOTO ZAPIS:

četvrtak, 28.05.2009.

Thompson srušio Kregara

Braniteljske udruge prisiljene su reagirati na nevjerojatne riječi jednog od kandidata za gradonačelnika hrvatske metropole.
Što se trenutno zbiva na političkom nebu našeg glavnog grada pokazali su rezultati prvog kruga lokalnih izbora i to više nego neki mogu u prvi trenutak pojmiti. Naime, aktualni gradonačelnik, Milan Bandić i vjerojatni novi-stari šef Zagreba osvojio je 16 postotnih poena više od stranačke liste koju je predvodio predsjednik stranke Zoran Milanović, što je samo naizgled dodatno ojačalo poziciju prvog SDP-ovca Zagreba.


Igrač Zorana Milanovića


Međutim, mediji već mjesecima kalkuliraju o Josipu Kregaru , « novom licu na hrvatskoj političkoj karti «, no, Kregar je miljama daleko od toga, prepoznali su to branitelji, zna to dobro i Zoran Milanović, svjestan Bandićeve popularnosti koja daleko nadmašuje uski krug SDP-ovih birača, on se odlučio na igru « Trojanskog konja «, po principu, ako prođe, prođe.



Nedvojbeno kako je Kregar svojim svjetonazorom, a poglavito političkim stajalištima daleko prihvatljiviji lijevci, odnosno ekstremnoj ljevici koja suštinski ne podnosi Bandića ali ipak glasuje za njega kako HDZ ne bi ponovo uzeo ključeve metropole u svoje ruke, tako je bilo sve do posljednjih izbora. Velika većina ( gotovo polovica SDP-ovaca ) lijevo orijentiranih birača Zagreba svoj glas u prvom krugu dala je dekanu pravnog fakulteta, dok je neuništivi Milan Bandić pokupio trećinu biračkog tijela desnice, što puno govori o aktualnom političkom trenutku Zagreba. Zoran Milanović podržao je Bandića jednakim žarom kao što je Račan nekoć podržao Dražena Budišu za predsjednika države ( Budišinu kampanju vodio je isključivo profesor Zdravko Tomac ), drugim riječima, Bandić nema podršku vodstva SDP-a i on je toga svjestan, upravo zato će na ovim izborima uvjerljivo trijumfirati.



Gotovo sve braniteljske udruge u čvrstom su zagrljaju HDZ-a, uključujući i onu zagrebačku, a ipak te udruge oštrim priopćenjem otvoreno su prozvale Josipa Kregara, optužujući ga s pravom za prijezir prema braniteljima, naime, oličina žući, netrpeljivosti koju je, inače u javnosti ušminkani profesor, pokazao prema braniteljima i dugo očekivanom koncertu Marka Perkovića Thompsona, a kojeg je Milan Bandić dopustio, što više u neku ruku i sam podržao, jasno je javnosti razotkrila ideološko interesni sukob u najjačoj oporbenoj stranci, toliko dugo dok Bandić osvaja glasove u Zagrebu Milanović ga se neće usuditi dirati, stoga su ovi izbori presudni za Bandića, porazom bi izgubio puno više od gradonačelničkog mjesta, bio bi to početak kraja njegove političke karijere, na sreću HDZ-a, premijer Sanader također razumije situaciju u kojoj se Bandić nalazi. Sanaderu je bolje imati ovakvog gradonačelnika za političkog protivnika, sa kojim i inače dobro surađuje, nego nekoga poput Kregara, zato je stranački vrh HDZ-a učino sve da Bandić osvoji još jedan mandat, instaliravši kandidata, Jasena Mesića, čije su šanse za pobjedu bile ravne dinamovim šansama da zaigra prestižnu ligu prvaka.


Mjehur od sapunice


Nevjerojatno koliko izbori razobliče osobnost čovjeka, pogotovo kada ta osoba postane svjesna što sa sobom nosi položaj gradonačelnika jednog velegrada i koliku moć bi eventualnom pobjedom mogao zadobiti, Kregar se vrlo brzo iz « lakiranih cipela « transformirao u lava oštrih pandži, međutim, kao i svaki početnik, pretjerao je, taman kada se učinilo kako bi ozbiljno mogao uzdrmati nedodirljivog gradonačelnika i osloboditi noćne more Zorana Milanovića.


Ne možete onakvim riječima ići na branitelje i na jednog pjevača koji izaziva određene kontroverze, ali kojeg prati vojska obožavatelja gdje god da se pojavi, ta vojska obožavatelja glasuje i oni su najveći jamac Bandićevog opstanka. Drugim riječima, Milan Bandić uspio je nasamariti i Kregara i Milanovića, čovjek koji je do savršenstva usvojio tehnologiju vladanja nije mogao dopustiti da bude izigran od dokazanog političkog egzibicionista, ako se iz poraza može nešto naučiti, onda je Milanović već sada Einstein.


Za kraj ne preostaje nam ništa nego složiti se sa većinom analitičara, Josip Kregar doista je krenuo u predizbornu kampanju barem dva mjeseca prerano i naravno kako to biva, ispuhao se, kada je najviše trebalo, on je ostao bez benzina, praznim automobilom, kakve god marke bio, utrke se ne mogu dobiti.

utorak, 26.05.2009.

FOTO TINO ( 52. ) - Mesić i Bandić na otvorenju Floraarta

Na Bundeku otvorena najveća Međunarodna vrtna izložba u ovom dijelu Europe, očekuje se više stotina tisuća posjetitelja.


Na Bundeku otvorena najveća Međunarodna vrtna izložba u ovom dijelu Europe, očekuje se više stotina tisuća posjetitelja.

Ljepota prirode

Prekrasno predvečerje na isto takvom zagrebačkom jezeru Bundek, uz prisustvo brojnih gostiju iz javnog života, otvoren 44. Floraart. Izdvajamo predsjednika Republike, Stjepana Mesića koji je na Bundek došao u društvu svoje kćerke, Saše, naravno i aktualni gradonačelnik, Milan Bandić bio je neizbježni sudionik ovog otvorenja. Prvo su se zaputili na kavu i sok, a tamo su se i nasmijali jer su im prilazili građani, te jedna baka u SDP-ovoj majici kojoj je Bandić rekao: ''Uvijek ste u trendu!''.



Nakon kave i malo smijeha gradonačelnik i predsjednik zaputili su se prema pozornici gdje se održalo otvorenje, ali došlo je do problema, te se dio otvorenja održao bez struje. No, profesionalci su profesionalci, pa tako Lado koji je nastupao prvi nije imao poteškoća sa zvukom tijekom plesova iz svih dijelova Hrvatske i to u njihovim nošnjama.



I dalje bez struje gradonačelnik Bandić je pozdravio sve prisutne i zahvalio im na dolasku na ovaj veliki festival cvijeća, kojeg je, kako sam kaže, on htio za prekrasni i obnovljeni Bundek.



Kako je predsjednik Mesić izgovorio da nema struje i struja je došla, a on je govorio nepripremljen jer je upravo stigao iz aviona na Bundek nakon nekoliko dana odsutnosti. Pohvalio je ovakav projekt i zadovoljno pozvao Zagrepčane da tu budu svaki dan jer ih očekuje puno toga.



Velika Međunarodna vrtna izložba cvijeća, vrlo vjerojatno najveća u ovom dijelu Europe, budući da više od 150 izlagača iz brojnih europskih zemalja sudjeluje će se na ovoj cvjetnoj izložbi, koja traje slijedećih šest dana ( 26. – 31. svibnja ). Ova manifestacija odražava se uz financijsku pomoć Gradskog poglavarstva koje je većinski potpomoglo veliku cvjetnu izložbu sa dva milijuna kuna, dok je Turistička zajednica grada sudjelovala sa 120 tisuća kuna.



Za to vrijeme na Bundeku će biti otvorene brojne radionice za djecu, poglavito u kasnijim prijepodnevnim satima, te nastupi velikog broja Kulturno umjetničkih društava iz svih dijelova Lijepe naše. Kad govorimo o djeci, moramo spomenuti kako su im na raspolaganju dva igrališta i to jedno za djecu do 12 godina, a drugo za stariju djecu, u potpunosti uređena i opremljena po najvišim europskim standardima.

Međutim, uz samu organizaciju izložbe vezuju se i brojna natjecanja, od oblikovanja unutarnjeg i vanjskog prostora, izbora najmaštovitijih kreacija i cvjetnih aranžmana do najljepših cvjetnih detalja i održavanja Hrvatskog kupa florista.

Glavna kreatorica « cvjetnog dijela «, je Ljerka Pavić iz Zrinjevca , dok je na 5000 četvornih metara zasađeno oko 50 tisuća sadnica cvijeća, što trajnog što sezonskog cvijeća, tradicija « Floraarta « traje više od pola životnog vijeka, međutim sljedeće godine svoju punoljetnost će dočekati i Zagrebački Holding kao organizator ove manifestacije ( 17. puta organizatori Floraarta ).

FOTO ZAPIS:

ponedjeljak, 25.05.2009.

KULT MASOVNOG UBOJICE

APSURDI NAŠEG VREMENA




Vrlo vjerojatno kako nitko zbivanja ovog vikenda u malom mjestu Hrvatskog Zagorja neće okarakterizirati kao nedavnu obljetnicu Bleiburga.

Više tisuća fanatičnih obožavatelja jednog od najvećih ratnih zločinaca dvadesetog stoljeća, Josipa Broza Tita, okupilo se iznimno vrućeg , svibanjskog dana u pitoresknom selu Hrvatskog Zagorja, Kumrovcu.


Partizanski dernek u Kumrovcu


Ova lakrdija koja se uvijek iznova svake godine ponavlja u Kumrovcu zapravo se pretvara u jedan cirkus, uglavnom sa bizarnom kulisom, skupina očajnih ljudi i nekoliko stotina izmanipulirane djece pokušava oživjeti kult koji je odano mrtav. Kult ličnosti koji je umro zajedno sa obožavanom osobom , sve što se kasnije događalo nakon Titove smrti, sve štafete, razne manifestacije, komunistički derneci, sve je to bilo neiskreno, lažirano, kako bi se prema javnosti stvorio privid idealne stvarnosti, štafeta mrtvom vođi služila je kao kulisa, kao paravan jedne iracionalne umotvorine, skovane odmah nakon diktatorove smrti: « i nakon Tita-Tito « .


Naravno, radi se o klasičnoj obmani, skupina ostarjelih partijskih dužnosnika, veterana takozvane Narodnooslobodilačke borbe osjetila je kako joj vrijeme izmiče, osjetila je skorašnje urušavanje komunističkog režima, čak i prije Titove smrti, znalo se, da je pitanje trenutka kada će Jugoslavija kao neprirodna tvorevina krahirati sama od sebe, njeno urušavanje počelo je zapravo još na Bleiburgu, budući kako ništa nastalo na zločinu ne opstaje vječno, tako ni Titova tvorevina nije mogla računati na svoj opstanak, toga je djelomično i Tito bio svjestan, međutim, starom diktatoru bilo je jedino u interesu održati Jugoslaviju za vrijeme svog života i u tome je uspio. Treba mu priznati, balansirajući između istoka i zapada, varirajući između zločina i terora, Josip Broz bio je i ostao prvi i jedini pravi predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. No, ono što bi nas trebalo zabrinuti zapravo je njegova ostavština, ne u materijalnom smislu, jer se nakaradna tvorevina, silom nametnuta i silom održavana, očekivano u krvi raspala, već ostavština u smislu apsolutne devastacije svih moralnih vrijednosti i svih moralnih potencijala koje bi jedno društvo moglo imati, drugim riječima, Titov zločinački režim, iza sebe je ostavio apsolutnu moralnu pustoš. Cijenu takve vladavine nažalost plaćamo i danas.


Titovi obožavatelji odriču se njegovih zločina


Brojni Titovi zločini viši ni sporni, čak ni njegovim fanatičnim obožavateljima, naime, iako i dalje na Titovom putu, sa kojeg « ne skreću «, danas Brozovi fanovi nisu više toliko uvjereni u potpunu čistoću maršalove ličnosti, stoga se primjenjuje drugačija taktika, zločini za koje se do jučer tvrdilo kako ne postoje, opravdavaju se osvetom, odmazdom ili ratnim operacijama, što je ipak, budimo realni, svojevrsni napredak.

Sasvim sigurno bilo bi nepošteno a u krajnjem slučaju i povijesno nepravedno osuđivati Titove poklonike, radi se o frustriranim ljudima, kojima je totalitarni režim desetljećima ispirao mozak raznovrsnom komunističkom propagandom, oni doista vjeruju u Titovu istinu, s obzirom da drugačiju istinu ne poznaju. Ne možete očekivati od 70-godišnjaka da u svojim poznim životnim godinama mijenjaju svjetonazor, demokratski potencijal kod takvih ljudi jednostavno ne postoji, njihov mentalni sklop ne razumije postulate suvremene demokracije, " ubiti u ime ideologije ", " ubiti neprijatelja ", " osvetiti se ", u komunističkoj ideologiji bila je prihvatljiva, što više, poželjna metoda obračuna sa nepoćudnim elementima društva, odnosno vanjskim i unutarnjim neprijateljima. Stoga nikada niste čuli istinske riječi pokajanja i isprike od osoba koje su aktivno kreirale Titov režim i sudjelovale u tom režimu, naime, oni i dalje vjeruju kako su radili dobro u interesu naroda i države, što je naravno glupost, ali nažalost to je prava istina, koja objašnjava moralnu blokadu u glavama tih ljudi. Jedini pravi lijek protiv iskrivljene povijesti nažalost nam može ponuditi samo biologija, možda će nove generacije koje neumitno dolaze znati prepoznati malicioznost režima i isto takvu ostavštinu tog režima.



U svim većim hrvatskim medicinskim sanatorijima, imate ponekog Napoleona, imate Washingtona ili Kolumba, naravno, uz tako šaroliku lepezu neizbježno s vremena na vrijeme pojavi se i drug Tito, reinkarnacija Josipa Broza u Vrapču ili Popovači, svakodnevna je pojava, ništa neobično s obzirom na populaciju koja tamo boravi. Problem nastaje kada se " Maršal " dokopa interneta, sva sreća da Napoleon ili Kolumbo nemaju sličnih ambicija, kakav bi to tek virtualni svijet bio njihovim uskrsnućem,možemo samo pretpostaviti...

subota, 23.05.2009.

FOTO TINO ( 51. ) - " Dan mladosti " - Kumrovec 2009.

Vrućeg subotnjeg dana u malom zagorskom mjestu okupio se veliki broj štovatelja Josipa Broza Tita s prostora cijele bivše države.

Brojni autobusi iz svih dijelova bivše Jugoslavije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Slovenije i naravno Hrvatske stigli su vrućeg svibanjskog dana na proslavu ''Dana mladosti'' koji se u bivšoj državi smatrao rođendanom Josipa Broza Tita. Bilo je tu mnoštvo starijih ljudi,umirovljenika, bivših veterana NOB-a, ili običnih jugo-nostalgičara koji su se sjetno prisjećali vremena kada je Jugoslavijom suvereno vladao Josip Broz Tito. Uglavnom se zabavljalo uz poneku ''revolucionarnu'' pjesmu iz starih vremena no većinom su se svirali hitovi hrvatske zabavne glazbe. Uz brojne štandove s fotografijama Josipa Broza iz različitih faza njegova života, prodavale su se majice, bedževi, kape...


Obilježja totalitarnih režima i zastave nepostojećih država i mladež SDP-a


Ono što bi moglo zabrinuti većinu građana ove zemlje jesu neprimjerena obilježja totalitarnih režima kao i zastave neposzojećih država. Naime, među dvije-tri tisuće nazočnih više od trećine ih je na sebi ili sa sobom imalo simboliku neprimjerenu današnjem vremenu, bilo da se radi o zvijezdi petokraci, crvenoj zastavi (''Proleteri svih zemalja ujedinite se'') koja simbolizira boljševički režim bivšeg SSSR-a, zatim izdvojimo zastave Srbije, Crne Gore, Slovenije, Hrvatske sa zvijezdom petokrakom umjeto važećeg grba zemlje koju zastava predstavlja.


Posebno nas je zainteresirala mladež Socijademokratske partije u karakterističnim crvenim majicama (u čemu nema apsolutno ničeg spornog), no mladi SDP-a paradirali su Kumrovcem pod obilježjem zastave SR Hrvatske te s plavim ili zelenim titovkama na kojima je naravno bila vidljivo istaknuta crvena zvijezda. Ovakav potez mladež SDP-a sigurno će malo teže opravdati pred hrvatskom javnošću, ponovimo još jednom boravak bilo koje stranačke delegacije u Kumrovcu možda i ne bi trebao biti sporan, ali ako predstavnici jedne od dvije najjače hrvatske stranke dođu u Kumrovec gdje se okupi znatan broj ljudi pod zastavom nepostojeće države i pod simbolima jednog totalitarnog režima onda bi to sigurno moglo izazvati određene kontroverze i polemike u društvu.


Brojne medijske kuće, TV ekipe, sa prostora bivše države okupile su se također ove subote u Kumrovcu. Većina njih posjetiteljima je postavljala samo jedno pitanje: Zašto su došli i je li Tito za njih zločinac ili heroj? Odgovor je naravno bio očekivan s obzirom na populaciju koja se ovdje okupila: ''U vrijeme Tita živjelo se bolje''.


Posjetili smo i Muzej ''Kumrovec'', mjesto polaganja vijenaca (Augustinčićev spomenik Josipu Brozu), razgledali Titovu rodnu kuću, te se upisali u knjigu dojmova samo s jednom porukom sa kojom bi se, vjerujemo, Tito osobno složio što je nebrojeno puta kroz svoje djelovanje i pokazao (pogotovo 1971. godine), ''Sve za Hrvatsku, našu jedinu i vječnu Hrvatsku nizašto'', a to su inače riječi pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana.


FOTO ZAPIS:

petak, 22.05.2009.

FOTO TINO ( 50. ) - VIDOVIĆ VS. PINTARIĆ

SISAK DANAS

DAVORKO VIDOVIĆ:

FOTO: Pozivam HSP-ovce da glasuju za mene

Sisak posjetio predsjednik SDP kako bi dao podrške kandidatu svoje stranke u drugom krugu na lokalnim izborima 31. svibnja.

Tijekom kasnog popodneva predsjednik druge stranke u Hrvatskoj po svojoj snazi, SDP-a, Zoran Milanović posjetio Sisak kako izrazio svoju podrške kandidatu Koalicije « Sisak ponosni « za gradonačelnika Siska Davorku Vidoviću.

Tom prilikom predsjednik SDP- u društvu Davorka Vidovića posjetio je volontere svoje stranke u drugoj sisačkoj ulici, koji od prvog dana izborne kampanje vrijedno lobiraju u središtu grada za svoju stranku, radi se uglavnom o mladim ljudima, srednjoškolcima i studentima. Ispred stotinjak okupljenih građana i simpatizera SDP-a, Milanović je dao jasnu i nedvosmislenu podršku svom kandidatu smatrajući « njegov izbor boljim rješenjem za Sisak «. Iako je u prvom krugu kandidat koalicije predvođene SDP-om osvojio simboličnih 3.5 postotaka više glasova od svog protu kandidata, Dinka Pintarića, mnogi smatraju kako je aktualni gradonačelnik Pintarić favorit ovih izbora, obrazlažući svoje zaključke snagom HSP-a u ovom gradu, naime HSP je osvojio respektabilnih dvadesetak posto glasova i vrlo vjerojatno kako će njihovi birači presuditi drugi izborni krug.

Upravo zato Vidović je između ostaloga rekao:
«…Mislim da građani ovog grada ne žele nastavak Pintarićeve vlasti, više od 65 posto ih se izjasnilo protiv njega, zato pozivam sve birače HSP-a da mi daju svoj glas, iako se sa njima ideološki ne slažem…» U kratkom blitz intervjuu ispred SDP-ovog štanda, Vidović je dodatno pojasnio svoju poruku HSP-ovcima.

- To su sve moji suborci, moje kolege koje poznajem iz rata, građani su ovog grada i vjerujem da gradu žele samo dobro – zaključio je kandidat lijeve koalicije za sisačkog gradonačelnika.

Nakon kratkog druženja sa novinarima i građanima, Milanović i Vidović potražili su prijeko potrebno osvježenje u obližnjem sisačkom kafiću, Default, u pratnji desetak svojih volontera.

FOTO ZAPIS:































PRIJATELJI PODJARKA I VIKTOROVCA

FOTO: Pintarić na revijalnoj utakmici


Aktualni gradonačelnik Siska pridružio se građanima na utakmici ženske i muške nogometne ekipe, gdje je srdačno dočekan.

Trenutni gradonačelnik Siska, Dinko Pintarić, odazvao se na poziv članovia Udruge za promicanje kvalitete življenja, « Prijatelji Podjarka i Viktorovca », druženje se održalo na igralištu u sisačkom kvartu nedaleko Viktorovca, Podjarku, u ulici Marka Dizdara. Poziv su članovi ove udruge uputili aktualnom gradonačelniku kako bi mu se zahvalili za « podršku koju su od njega dobili tijekom cijelog mandata «.Tom prilikom muška i ženska ekipa kvartova Podjarak i Viktorova odigrala je revijalnu nogometnu utakmicu, a početni udarac izveo sisački gradonačelnik Dinko Pintarić. Rezultat? Neki bi rekli kako je nogomet prvenstveno muški sport.

- Sretan sam što ste me pozvali, vi znate kako se uvijek rado odazivam na vaše pozive i koliko podržavam vaše aktivnosti, uvijek se ovdje osjećam kao doma, kao među svojima –kratko je komentirao svoju posjetu udruzi « Prijatelja Podjarka i Viktorovca «, gradonačelnik Pintarić, tom prigodom Pintarić je podijelio promotivne majice sa logom svoje koalicije.

Spomenuta udruga se bavi poboljšanjem kvalitete življenja i poljepšanjem Siska, posebno Podjarka i Viktorovca, kao i poticanjem mladeži na kreativnost, organizirano i smisleno korištenje slobodnog vremena te ostalim djelatnostima.
Okupljeni građani su aklamacijom pozdravili trenutnog gradonačelnika poželjevši mu puno sreće u drugom krugu, koji će se, podsjetimo se, održati 31. svibnja.

FOTO ZAPIS:

ponedjeljak, 18.05.2009.

HDZ OSTAO NAJJAČA STRANKA

Povodom uspješnih lokalnih izbora predsjednik HDZ-a Ivo Sanader održao je konferenciju na kojoj je i proglasio pobjedu. Zahvalio je svim HDZ-ovim biračima što su izašli na izbore, ali i svim HDZ-ovim koalicijskim partnerima.

"HDZ je pobjednik ovih izbora, skupa sa svojim koalicijskim partnerima"

Kako su se ovi izbori odigrali otprilike na sredini državnog mandata premijer Sanader kaže kako svojim rezultatima potvrđuju dobru politiku HDZ-a na državnoj razini, a naglašava i da je riječ o parlamentarnim izborima kako bi postigli bolji rezultat nego prije dvije godine.

Uz naglasak kako su se izbori odvijali u razdoblju ekonomske krize, te kako je tu i slovenska blokada Hrvatske o pregovorima o ulasku Hrvatske u EU, napomenuo je da sve ''tobožnje afere'' zapravo to nisu bile, a rekao je i kako na presudu Glavašu nisu nikako imali utjecaja, ali da se pravosuđe miješalo u izbore presudom., a naglasio je i kako ''to gospoda iz HDSSB-a moraju znati''.

- U drugom krugu borimo se u još dvije županije za župana iz HDZ-a i pozvat ćemo glasače drugih stranaka da im daju svoj glas. Jasen se u Zagrebu odlično nosio s Bandićem, i bez obzira što nije ušao u drugi krug, mi smo osvojili više vijećničkih mandata nego 2005. godine, a isto je i s Vesnom Buterin. Ti mladi ljudi su sigurno budući gradonačelnici svojih gradova. U Splitu, bez HDZ-ovih birača Kerum ne bi dobio ovaj rezultat. Što se tiče Dubrovnika, uopće ne sumnjam da će Dubravka Šuica pobijediti u drugom krugu - Sanader je prokomentirao situaciju u drugom krugu.

Za kraj se osvrnuo na komemoraciju u Bleiburgu rekavši kako u HDZ-u osuđuju ustaško znakovlje koje su tamo neki hrvatski državljani nosili, te kako traže da se istraže partizanski zločini kao i zločini iz Domovinskog rata jer se počinitelji moraju kazniti.

- Bilo bi jednoumlje da HDZ svugdje pobjedi - rekao je Sanader time odgovorivši na pitanje retorike namjenjene biračima u velikim gradovima.

Premijer Sanader prokomentirao je i priče kako su istom kampanjom dva puta dobili izbore. Rekao je kako su 2007. dobili izbore jer su dobro odradili prvi mandat, te ponovno naglasio kako je politika SDP-a zabraniti pravo glasa Hrvatima u inozemstvu. Rekao je i kako nije u redu da se u Zagrebu kroji sudbina općina, a i objasnio je kako Glavaš napadima na njga skreće pozornost s činjenice da je osuđen. Uz to je rekao kako je ''demoski'' ono što su učinili on i Šišljagić.

OSOBNI OSVRT:

Moram donekle komentirati rezultate izbora, iako je zapravo sve jasno. Premijer Ivo Sanader i šef Hrvatske demokratske zajednice potpuno je u pravu kada kaže da je HDZ pobjednik ovih lokalnih izbora, petih od neovisnosti. Naime, nepisano je pravilo kako uvijek i u svim demokratskim zemljama vladajuća elita na lokalnim izborima osvoji znatno manje glasova, čisto iz pragmatičnih razloga, budući kako građani potpuno ispravno ne žele svu vlast prepustiti jednoj političkoj opciji. Usprkos tome, usprkos oštroj medijskoj kampanji, usprkos teškoj ekonomskoj situaciji i usprkos čitavog niza nepopularnih mjera koje je Vlada poduzela u osvit lokalnih izbora, HDZ je ostao daleko najsnažnija hrvatska stranka, vodstvo u petnaestak županija u Hrvatskoj, od mogućih 21 to zorno dokazuje.

Desnica rijetko kada snažnija ali i razjedinjenija

Zanimljive su neke izjave potencijalnih gradonačelnika, recimo moramo komentirati slučaj Davorka Vidovića, svakako da svatko, pa tako i SDP-ov kandidat za gradonačelnika Siska ima pravo na nadu, čak i ako ta nada ni teoretski ne drži vodu. Naime, Davorko Vidović osvojio je tek 3.5 posto glasova više od konkurenta desnog centra, Dinka Pintarića, ne smijemo smetnuti s uma veliki uspjeh HSP-a na lokalnim izborima u Sisku i njihovog kandidata, Ive Šimca., 20-tak posto HSP-ovih glasača presuditi će sisačke izbore, a ne treba biti prorok da bi se prognoziralo za koga će se većinski HSP-ovci opredijeliti. Vidović se može nadati, ali već sada je izgubio iako toga nije svjestan, tim prije što ovog puta u Sisačko-moslavačkoj županiju neće biti organiziranih, masovnih dolazaka iz Novog Sada, drugim riječima, Pintarić ostaje u sedlu.

Ovi izbori zapravo pokazuju svu nemoć oporbe, koja nije uspjela artikulirati svoje stavove i uspješno uzdrmati nekompetentnu HDZ-ovu vlast, radi se o apsolutnom debaklu SDP-ove politike. Govoreći o velikim gradovima, uvijek isti politički analitičari, pretplaćeni da o našem trošku gostuju u poprilično prestižnom studiju takozvane javne televizije, izrazito navijački komentiraju rezultate izbora. « Božji poslanik «, Željko Kerum, kao što smo već prognozirali bez većih poteškoća pobjeđuje Ranka Ostojića, iz više razloga, jedan od najvećih jeste činjenica što Keruma podržava splitska desnica, i veći broj mladih ljudi, splitski izbori su zapravo pokazali jednu istinu, Kerum je upravo pokupio HDZ-ove birače, da nije bilo tog fenomena, HDZ bi rasturio Milanovićevu stranku, što pokazuju rezultati na županijskoj razini, iako ni u vrijeme najveće dominacije starog, Tuđmanovog HDZ-a, Split nije bio u rukama desnice, kao ni Osijek, sjetimo se Zlatka Kramarića, vječitog, ratnog gradonačelnika Glavaševog grada. Predbacivati danas HDZ-u navodni poraz u velikim gradovima, zapravo je ideološko sljepilo i to kod zdravih očiju. Ako detaljnije analiziramo izbore, poglavito takozvane velike sredine, možemo nedvojbeno kristalizirati zaključak, koji neće previše odstupati od istine. Milan Bandić, SDP-ovac-HDZ-ovog tipa, tipičnim populizmom blizu je novom mandatu, iako ne treba podcjenjivati drugi krug, usprkos tome HDZ je sa svojim partnerima osvojio vrlo dobrih 20-tak posto u Zagrebu i veliku većinu u zagrebačkoj županiji. Splitski fenomen djelomično smo objasnili, no ponovimo, nikada u svojoj novijoj, demokratskoj povijesti desna opcija nije toliko dominirala ovim gradom, isto se može reći za Osijek, gotovo 80 posto Osječana, glasovalo je za razne koalicije i političke opcije sa desnim predznakom, međutim, međuljudski odnosi između desnih stranaka ove županije, izrazito su frustrirali i poprilično zbunili građane Osijeka, navikle često izlaziti na birališta.
No, pitanje svih pitanja, grad je Zagreb.,mizernih 33 posto glasova liste koju je predvodio Zoran Milanović, čelnik SDP-a, nije kraj SDP-ove dominacije u Zagrebu, nije ni početak kraja, ali je sigurno kraj početka ( ovo je parafraza izjave velikog Winstona Churchila ), birači stožerne stranke lijevog centra, još jednom su se mogli uvjeriti u gubitničku karizmu vodećeg SDP-ovca, Milan Bandić još jednom je do nogu potukao svog stranačkog šefa.


FOTO ZAPIS:

subota, 16.05.2009.

FOTO TINO ( 49. ) - Upitno obaranje rekorda u Quadrilli

Iako je gradonačelnik Milan Bandić rekao da je rekord oboren procjena je da je 26 000 maturanata plesalo quadrillu, a rekord je 27 040.

U Zagrebu su tmurno jutro razbili maturanti s vikanjem, zviždanjem, pjevanjem i skakanjem. Trg bana Jelačiča odzvanjao je zvukovima veselja zbog kraja srednjoškolskog obrazovanja, ali i ne manje bitnog pokušaja obaranja svjetskog rekorda u plesanju quadrille.


Točno u podne počelo je izvođenje nekoliko prizora Straussove Quadrille uz navijanje maturanata koji nisu sudjelovali u tome. Prije toga plesači su položili zakletvu o nenasilju. I dok su maturanti plesali razmišljalo se o tome da li će uspjeti, i tako kroz četiri prizora. Maturanti su ples izveli odlično, a odmah nakon završetka pridružili su im se i njihovi kolege koji nisu sudjelovali u tome.


- Čestitam, oborili ste rekord - s veseljem je viknuo aktualni gradonačelnik Milan Bandić, a nekoliko trenutaka poslije saznalo se da je to zapravo upitno. Prema prvim vijestima quadrillu je plesalo 26 000 maturanata, a prošlogodišnja brojka, koja je ujedno i rekord, jest 27 040.


Ta vijest nije pokvarila veselje, a zaputili su se prema Bundeku gdje bi trebali provesti ostatak dana u slavlju i gdje bi ih trebali zabavljati In pulso, Vatrene ulice, Adastra, Rock master and Ervin Baučić, Elemental, Žiga i bandisti, Conect, Funky town and Ivana Kindl, Vatra, Prljavo kazalište i Majke.


Veselje se nastavlja uz brašno, alkohol (iako je zbaranjen), jaja i slične proizvode, a i poneki nedužni prolaznik zasigurno će osjetiti njihovo veselje.Neki od maturana okupali su se i u fontani, a hladno im sigurno nije bilo jer ih je grijalo veliko veselje.


FOTO ZAPIS:

srijeda, 13.05.2009.

Dan kada su Delije divljale Maksimirom

Na današnji dan prije devetnaest godina nikad odigranom utakmicom između Dinama i beogradske Crvene Zvezde, počela borba za Hrvatsku.



Nakon sto je poražen od RADA u Beogradu Dinamo je izgubio i teoretsku šansu da te 1990. godine osvoji naslov prvaka Jugoslavije, iako je cijelo prvenstvo vodio ispred tada neprikosnovene, moćne Crvene zvezde, momčadi koja je u to vrijeme bila jedna od najjačih ekipa starog kontinenta, predvođena našim Robertom Prosinečkim.

Bitka za titulu

Plavi iz maksimirske šume vodili su gotovo dvije trećine prvenstva, da bi Dinamo ozbiljno mogao do titule, navijači su počeli vjerovati nakon velike i legendarne utakmice u Splitu i pobjede nad jakim i moćnim Hajdukom za koji je tada igrao i kasnije jedan od stožernih igrača vatrenih Igor Štimac, pa Aljosa Asanović, as do asa, no ni plavi nisu zaostajali u imenima, Boban-Šuker-Mladenovic, jedna od najjačih ekipa koja je u novije vrijeme kročila Maksimirom..no u infarktnoj utakmici plavi su u Splitu pobijedili momčad Hajduka sa 3-2 pobjedničkim golom Kujtima Shale, pred nevjerojatnih 50.000 gledatelja. Sve je mirisalo na veliko finale i sportski obračun u Zagrebu u kojem bi se trebao odlučiti budući prvak Jugoslavije..no nažalost zaredali su porazi, slabije utakmice i Zvezda je u Maksimir došla sa već osvojenim naslovom prvaka.

Međutim tome usprkos ,dinamov stadion bio je poprilično popunjen iz Beograda je došlo preko 2500 delija predvođenih kasnije monstruoznim ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom, bilo je to vrijeme kad je cijela tadašnja država već počela osjećati nadolazeći Miloševićev militarizam i velikosrpsku čizmu pod vratom, vrijeme promjena i prvih višestranačkih izbora u hrvatskoj..kako bi se reklo utakmica visokog rizika, koja se samim čudom i Božjom providnošću nije pretvorila u novi Heysel, ali kako je izgledalo to je bilo realno moguće.

Divljanje beogradskih Delija

Prije utakmice najekstremniji navijači beogradskih crveno-bijelih počeli su sa provokacijama, razbijanjem južne tribine i svega sto im se našlo na putu, kada su shvatili da tadašnja milicija ne reagira, kao da se to uopće njih i ne tiče, delije su nastavile sa divljanjem ,izgleda da su u Zagreb došli odigrati neku svoju privatnu utakmicu. Na tu provokaciju počeli su odgovarati i hrvatski navijači, najprije verbalno, a onda vidjevši da su se delije uputile prema mirnim ljudima sa ne bas naročito čistim namjerama, bacajući na njih stolice, boce, kamenje, BBB su uspjeli preskočiti ogradu i dali su se na juriš, preko cijelog igrališta, prema unezvijerenim pripadnicima « navijača « beogradskog kluba. Tek tada reagirala je milicija, umjesto da zaustavi divljanje delija i spriječi daljnje sukobe kako bi se utakmica u miru mogla odigrati, milicija očito po dirigiranim uputama odlučila je reagirati zakašnjelo i sasvim suprotno od onoga sto su trebali napraviti mnogo prije. Na stadionu na koji su već izašli nogometaši Dinama predvođeni kapetanom Zvonom Bobanom, nastao je pakao, po cijelom terenu, milicajci su hvatali Bad blue boyse koji se nisu mogli skloniti ili koji nisu bili dovoljno brzi da bi pobjegli pred naletom plavaca sa crvenom zvijezdom na kapi, vidjevši tu neravnu borbu, kapetan dinama Zvonimir Boban izveo je potez onda i kasnije nezabilježen na nogometnim stadionima, nakon kratkog verbalnog razračunavanja, kad je ugledao navijača plavih kako lezi bespomoćno na travnjaku, te Vjekoslava Škrinjara, nogometaša Dinama u čvrstom zagrljaju jednog milicajca, zaletio se i pravim karate udarcem oborio plavca na travnjak stadiona u Maksimiru. Bio je to potez koji BBB-i nisu zaboravili, godinama nakon tog događaja navijači su klicali Zvoni : « JEDAN JE ZVONE BOBAN « - Zvonu Bobana od odmazde spasio je trener dinama Josip Kuže i nekoliko igrača skupa sa navijačima postavivši tampon zonu između milicije i kapetana Bobana, dok se ovaj ne izvuče sa mjesta događaja..

Bio je to kraj utakmice koja nikad nije bila odigrana, i po mnogima kraj ili početak kraja jedne umjetne države koja je neumitno morala propasti nakon što ju je napustio svojom smrću i njen stvoritelj-Josip Broz Tito.

Legendarni kapetan Dinama možda nije postupio sportski ali je svakako postupio kako bi i mnogi mladi ljudi postupili u tim trenucima kad su shvatili što se okolo događa kada vide kako beogradske delije milicija tetoši kao skupinu časnih sestara,( neka mi oproste sve časne sestre zbog ove usporedbe, htio sam biti samo slikovit ) a ne onako kako su i zaslužili svojim divljanjem i ponašanjem, sve bi možda imalo svoj drugačiji kraj. No, bez obzira na epilog, Jugoslavija bi se raspala sa ili bez 13.svibnja sad već daleke 1990. godine. Međutim, to je sigurno raspadu tadašnje države dalo drugačiju dimenziju, posebno kod mladih ljudi te generacije iz sedamdeset i neke..

Kad bih morao napisati nešto za kraj, rekao bih,» ta utakmica postala je legendom «, postala je mit za sve Bad blue boyse, taj dan 13.svibnja boysi obilježavaju kao svoj dan. možda je sve to malo predimenzionirano, možda je sve malo preuveličano, ali svakako, ima povijesno značenje, ine zato da bi se mi divili huliganizmu na stadionu, jer to tog dana sigurno huliganizam bio nije ( bar po mom osobnom viđenju sa distance od 19 godina ), već zato da zapamtimo kako se jedna mlada generacija pobunila protiv tiranije, kojoj je svega bilo dosta..

Sa te utakmice 13.svibnja za tadašnji radio Zagreb izvještavao je legendarni pokojni reporter radio Zagreba i navijač Dinama IVO TOMIĆ, koji je bas u tim trenucima sklepao onu poznatu rečenicu: «…dinamov ban-zvone boban…»..jednostavno, bio je to 13. svibnja…

Polaganje vijenaca kod spomenika BBB

Povodom događanja od prije devetnaest godina, položeni su vijenci podno maksimirskih tribina, navijači se sjetilisvojih za slobodu palih prijatelja.


FOTO ZAPIS:

utorak, 12.05.2009.

DEMONIZACIJA BRANIMIRA GLAVAŠA

Sjećate se 2002. godine i za hrvatsku politiku dalekosežnog sabora HDZ-a, Glavaš je bio " vizonar ", ali i kreator Sanaderove pobjede.

Bila je 2002. godina, u najjačoj hrvatskoj stranci spremao se završni obračun između tehnomenadžerske struje HDZ-a, dakle one struje koja je tihi ali istinski dobitnik svih hrvatskih pretvorba i privatizacija, te takozvane desničarske, « ognjištarske «, u drugoj polovici devedesetih prevladajuće struje Hrvatske demokratske zajednice. Nakon masovnih prosvjeda branitelja diljem zemlje, koje je budimo objektivni uglavnom organizirao HDZ, ali onaj dio HDZ-a koji ne podržava Ivu Sanadera i koji je u to vrijeme bio izuzetno moćan, Sanader nikada ne bi mogao imati toliku mobilizacijsku sposobnost kakvu je 2001. sa koncepcijom Hrvatskog bloka ( blok hrvatskih državotvornih stranaka, koncepcija Ivića Pašalića pripremana za lokalne izbore 2001. godine ) imao i danas najpoznatiji hrvatski doktor u politici, Ivić Pašalić.


Sanader iskoristio Glavaša



Raskol koji je uslijedio u najjačoj hrvatskoj političkoj stranci sa sobom je otpuhao i Pašalića i njegove sljedbenike sa hrvatske političke scene, bilo je to nemilosrdno vrijeme, kada se nisu birala sredstva i kada su se za prevlast u HDZ-u koristila sva moguća sredstva, i kada je po mnogima ( iako to niti jedan medij neće izričito napisati, jer jednostavno ne podnosi Pašalića zbog čitavog niza stvari ) Sanader do tada neviđenom prijevarom zagospodario čvrstom rukom u bivšoj Tuđmanovoj stranci upravo zahvaljujući svom danas najvećem neprijatelju, nekadašnjem « vizionaru «, Branimiru Glavašu. Sanader je biran riječima govorio o Šeksovom bivšem prijatelju, biranim riječima je hvalio njegov angažman i njegov doprinos izuzetno sumnjivoj pobjedi Sanadera nad Pašalićem, pobjedi nakon koje su se danima na raznim lokacijama pronalazili listići sa izbornog sabora HDZ-a, Sanader je pobijedio za ušicu igle. Sigurno je jedno, da je obrnuto, a lako je moglo biti, danas bi Hrvatska izgledala ponešto drugačije, možda nešto dalje od Europske unije i možda još uvijek ne u NATO paktu, ali Glavaš sigurno ne bi bio bjegunac u Pašalićevoj Hrvatskoj, tek bi eventualno aktualni predsjednik, Stjepan Mesić, imao neizlječive duševne boli, no bile bi to slatke brige. Drugim riječima, Ivo Sanader iskoristio je Glavaša, iako se realno nikada nije uklapao u njegovu koncepciju Hrvatske, onog trenutaka kada je Sanader pobijedio, bilo je samo pitanje vremena kada će i Glavaš morati otići čak ga ni Vladimir Šeks nije uspio spasiti, iako se ne može reći kako nije pokušao. Naime pokušavajući iskoristiti premijerovo odsustvo, Šeks je na brzinu u saboru pokušao pomoći svom dojučerašnjem prijatelju, međutim nije prošlo, javna je tajna kako su ovo posljednje godine u politici, uz Luku Bebića i Stjepana Mesića, najdugovječnijeg hrvatskog političara, iako marginaliziran, Šeks i danas ima određeni utjecaj u stranci, ako ništa drugo, ima prešutnu podršku najopasnijeg Sanaderovog stranačkog rivala, Andrije Hebranga.



Branimir Glavaš NEPRAVOMOĆNO je osuđen u Republici Hrvatskoj, kakvi god bili zakoni i tko god ih kreirao, oni se moraju poštovati, dok su na snazi, bezobzira na Sanaderov igrokaz sa onom krajnje neprimjerenom izjavom ( autocesta Zagreb-Sisak., bili smo prisutni otvaranju te dionice ) kojom optužuje sudbenu vlast za politizaciju slučaja Glavaš, što ne samo da nije točno, već je jedna od najvećih gluposti izrečenih u Hrvatskoj posljednjih godina, naime, ako netko pokušava kontrolirati sud i suce, onda je to aktualni premijer i to nema nikakve veze sa Tuđmanovom Hrvatskom demokratskom zajednicom, iako Sanader čini sve ne bi li kompromitirao HDZ i pokojnog predsjednika a sebe ostavio neokaljanim, što je naprosto nemoguće, posljednjih godina, ništa vrijedno spomena, u pozitivnom ili negativnom kontekstu u Hrvatskoj se nije dogodilo bez izričitog blagoslova Ive Sanadera, nažalost, negativnih stvari je daleko više.


Je li " imbecil " vredniji od " WC papira " ?


Kao da sve to nije dovoljno, pred vratima su lokalni izbori, a u te izbore, što je krajnje opasno uključile su se i brojne nevladine ( čitaj-protu vladine udruge ) udruge, već dugo mi na živce idu oni koji bi usprkos krizi konstantno isisavali novac iz državnog proračuna i životarili na grbači ovog naroda. Dok je bio rat i Hrvatska porušena te suočena sa izuzetno skupom obnovom svojih opljačkanih i devastiranih područja, nevladine udruge, uživale su u Sorosevim blagodatima, međutim onog trenutka kada je nestalo Franje Tuđmana dio nevladinih udruga izgubio je smisao svog postojanja i sredstvo odnosno objekt svoje opsesije. Naime, nikada nismo, primjerice od izuzetno štetne po hrvatsko društvo razarajuće, maliciozne udruge GONG ( produžena ruke jedne političke, ( ne stranačke, dakle nema izričite veze sa nekom strankom ) opcije ), nikada nismo dobili transparentne podatke o korištenju državnog novca te odgovore na pitanje od lijepe Suzy ( Suzana Jašić, op. a. ) je li možda plaćen porez na dobrohotne donacije svjetskih mecena koji kao istinski ljubitelji demokracije i donatori nikada ništa ne traže za uzvrat, osim da izdate vlastitu zemlju, na našu žalost Hrvatska je oduvijek plodnu tlo za « stoku sitnog zuba «.



Neki Branimira Glavaša zovu « IMBECILOM « ( što je nedopustivo od aktivista nevladinih udruga, nikada niti u jednoj zemlji, demokratskoj zemlji, nemate toliko polupismenih idiota u nevladinim udrugama, kao što je to slučaj u Hrvatskoj ), to su uglavnom potomci ili « okot « ( nije moja riječ ) one bande koja je dok je rat Hrvatskom bjesnio a srpski tenkovi bili na tridesetak kilometara od Zagreba, igrala Kozaračko kola sa srpskim kolegama i potpisivala peticije sa klanom Pusić o smjenjivanju vrhovnog zapovjednika hrvatskih oružanih snaga.


Hrvatska ima tu nesreću, i to treba jasno reći da jednostavno nema demokratskih nevladinih udruga, koje bi se bavila problemima obespravljenih, nezaposlenih, marginaliziranih i opljačkanih građana, Hrvatska nema ono što većina istinskih demokratskih zemalja ima, usprkos mnogim manjkavostima, vi nikada nećete od pripadnika jedne relevantne nevladine organizacije ( primjerice u Americi ) čuti sljedeću, grozomornu rečenicu i to pet dana uoči izbora: «..Država koja je bjednija od najjeftinijeg WC papira…». Nećete to čuti od onih, koji si utvaraju da su nezavisni, da su objektivni, i da mogu na isto takav način nadgledati izbore, koristeći se neistinitom floskulom: « GRAĐANI NADGLEDAJU IZBORE « , oni se zapravo koriste obmanom i podmetanjima, ne radi se tu o nikakvim građanima, već o interesno-financijskoj organizaciji, gladnoj političkog utjecaja i moći kakvu ne zaslužuju, i kakvu niti u jednoj demokratskoj zemlji nemaju nevladine organizacije, drugim riječima, možda je vrijeme da Hrvatska razmisli o strožim kriterijima kojima se daje mogućnost pojedincima da osnuju razne i nepotrebne udruge kako bi svoje osobne frustracije ispoljavali skrivajući se iza njih. Zamislite ironije, udruge civilnog društva, koriste izrazito militaristički rječnik, nedopustivo.


Hrvatska ne zaslužuje ovako nesposobnu, nekompetentnu vlast i isto takvu oporbu, ali Hrvatska najmanje od svega, zaslužuje ovakve nevladine organizacije, uglavnom financirane novcem iz državnog proračuna ( Kako možete primiti novac od zemlje koja je bjednija od WC papira, odakle vam obraz za to? ) ili novcem raznih svjetskih, « dobronamjernih «, na svu sreću propalih tajkuna.

FOTO TINO ( 48. ) - Zagreb - Europsko prvenstvo u karateu

Zagreb je domaćin najboljim europskim karatašima, niz atraktivnih borbi i sportaša iz gotovo svih europskih zemalja na Krešimirovu trgu.

Zagreb je ovog vikenda domaćin spektakularnom sportskom natjecanju u karateu, naime, u Domu Sportova na Trgu Krešimira Čosića u Zagrebu u tijeku je 44. Europsko prvenstvo u karateu, koje je usput sjajno počelo za Hrvatsku sa tri osvojene medalje već prvog dana natjecanja. Hrvatska je oduvijek bila jedna od vodećih zemalja u ovom iznimno atraktivnom, ali nažalost još uvijek ne i olimpijskom sportu.

Više od 800 natjecatelja iz cijele Europe, od kojih se posebnom atraktivnošću ističu Francuzi, našlo se u blizini zagrebačkog hrama sporta, ovom prilikom zahvaljujemo se izrazito srdačnim gostima na dragovoljnom poziranju, na samom otvorenju našao se i sveprisutni gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, koji je naravno pozdravio sve goste na samom početku otvorenja, uz još nekoliko istaknutih osoba iz hrvatskog javnog i društvenog života, poput gospodina Drage Plečka ( našeg dragog kolegu i najpoznatijeg hrvatskog poznavatelja misterioznog, okultnog i natprirodnog, što je i dokazao putujući diljem svijeta, kroz svoje fantastične, dokumentarne video zapise ) , kolumnista Nacionala, Srećka Jurdane, SDP-ovog političara i nesuđenog premijera, Ljube Jurčića, bivšeg HDZ-ovog ministra unutarnjih poslova, popularnog « jubitoa «, Ivice Kirina, predsjednika HOO-a, Zlatka Mateše i mnogih drugih.

Jednako atraktivno bilo je ispred Dom Sportova kao i unutar zidina kultnog hrama zagrebačkog i hrvatskog sporta, naime, krateći vrijeme između borbi, mnogi strani natjecatelji, iz Francuske, Italije, Turske, Srbije, Slovenije, Škotske, Luksemburga, Slovenije. Belgije, prošetali su se trgom velikana našeg sporta i naše košarke, zadarskog čarobnjaka lopte, pokojnog Krešimira Čosića, što je bio poseban izazov za brojnu fotoreportersku ekipu i fotoamatere ( u koje se i sam ubrajam ), da ovjekovječe veliki trenutak hrvatskog sporta, budući da je Zagreb, nakon sjajno organiziranog rukometnog prvenstva Europe, na isti način se pripremio za 44. Europsko karate prvenstvo.
Ne treba posebno naglašavati veliki interes Hrvata za ovo prvenstvo, s obzirom da i naša zemlja ima svoje adute, prvenstveno, Virovitičanku Mirnu Šenjug, osvajačicu brončane medalje, Zagrepčanku Anu Mariju Čelan ( + 68 kilograma ), osvojačicu također brončane medalje i Riječanku Petru Volf ( 68 kilograma ) koja se dokopala finala prvog dana natjecanja i osvojila prvo zlato za Hrvatsku, u finalu u prepunoj dvorani Doma sportova, ona je sudačkim glasovanjem pobijedila favoriziranu svjetsku prvakinju Tiffany Fanjat te ostvarila najveći uspjeh u karijeri i prvu seniorsku medalju, nažalost naši karataši nisu baš vjerno slijedili djevojke u uspješnom pohodu na medalje, naime, Kristijan Novak je u prvom kolu prošao Škota Glenna Millera, da bi u drugom izgubio od Slovaka Miloša Urika. No prvenstvo je tek započelo, i to ponovimo još jednom sjajno za naš sport, u svakom pogledu, kako sportskom tako i u organizacijskom smislu.

FOTO ZAPIS:

subota, 09.05.2009.

FOTO TINO ( 47. ) - Proslava svetog Duje

Sedmi svibnja svake godine veliki je dan ne samo za građane Splita, već i čitave Dalmacije, pa i šire, naime tog dana Splićani uz nazočnost visokih državnih dužnosnika i brojnih gostiju iz Hrvatske ali i inozemstva, slave Dan svog zaštitnika, svetog Dujma.

" Ne vjerujte onima, koji za šaku srebrenjaka prodaju branitelje "

Velika, svečana, tradicionalna povorka, odnosno procesija, nije izostala ni ove godine, duž cijele splitske rive, do velikog, središnjeg oltara na Trgu doktora Franje Tuđmana, natiskalo se skoro 200.000 ljudi po izuzetno lijepom, pravom ljetnom vremenu. Naravno da je uz brojne druge političare i ovoj procesiji bio nazočan i aktualni gradonačelnik Splita, Ivan Kuret, no blizinom lokalnih izbora, političari se nisu baš isticali na ovom slavlju. Sve gradske ulice i sve okolne prometnice i prilazi drevnom dalmatinskom gradu, bile su pretrpane brojnim posjetiteljima, još od znamenite Cankareve poljane, gdje se moglo pronaći pokoje parkiralište za moped, ako ništa drugo pa do središta grada i obnovljene gradske rive, koja svojim izgledom i dalje izaziva kontroverze kod jednog dijela Splićana.. Proslava koja traje do duboko u noć, Dan svetog Duje ili Sudamja, ovog puta nije kulminirala očekivanim vatrometom, iako se vatromet bio najavljivao u zadnji tren umjesto vatrometa je održan takozvani « vatromet laserom «.
Sve je počelo u jutarnjim satima, procesijom starom, povijesnom jezgrom grada, te svečanim euharistijskim slavljem. Pred katedralom, svetog Duje, na samom početku, Ante Mateljan, svećenik splitsko-makarske nadbiskupije održao je zanimljivu propovijed u kojoj je između ostalog spomenuo « one koji za 30 srebrenjaka izručuju hrvatske branitelje, raznim nepravednim sudovima «, ali se također osvrnuo i na novi zakon o pušenju koji je stupio na snagu te ga ocijenio pozitivnim, ne zaboravivši spomenuti ogromnu većinu hrvatskog naroda koja je prema njegovim riječima ugrožena od agresivne i glasne manjine, obzirom da « ta manjina zbog svojih interesa negira Boga i njegovo prisustvo u čovjeku «.

Središnje slavlje počelo je procesijom u kojoj su nošene moći sv. Duje, a uz velik broj građana bili su čelnici Županije, grada Splita, Hrvatske vojske, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatske ratne mornarice, sinjski alkari, časne sestre, svećenici, redovnici, folklorne skupine, predstavnici svih splitskih župa sa svojim zastavama i drugi.

Nakon procesije na Peristilu pred katedralom sv. Dujma služena je misa koju je, kako je u pozdravu uzvanicima kazao domaćin msgr. Marin Barišić, pred najstarijom katedralom na svijetu predvodio je venecijanski patrijarh kardinal Angelo Scola, kojeg je uz sve nazočne srdačno pozdravio i domaćin, splitsko-dalmatinski biskup, monsinjor Marin Barišić. Kardinal Scola u svojoj propovjedi naglasio je povijesne veze Dalmacije i Venecije, što je u početku spomenu i biskup Barišić, posebno zahvalivši karinalu na pomoći za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku te na zbrinjavanju velikog broja prognanika sa kojima se suočio Split i cijela Hrvatska u Domovinskom ratu..

Između ostalog govorilo se i o štetnosti pojedinih intelektualaca i kvazi intelektualaca na društvo u cjelini, od kojih pojedinci vrednuje ljudski život sa bijednih dvije tisuće kuna.

Sve, od « Đardina « do Hrvojeve ulice bilo je puno raznih štandova, sa hrvatskim proizvodima, seoskih domaćinstava, ali i proizvodima « umjetno proizvedenih «, šarenilo u Splitu tek je pojačano krasnim proljetnim vremenom, Split je na Dan svog zaštitnika bio okupan suncem i raznovrsnim bojama proljeća i velikog slavlja, koje je, ponovimo, potrajalo do dugo u noć, iako zapravo danima prije same središnje svečanosti Split i Splićani raznim manifestacijama spremaju se za svoj dan i za glavnu splitsku proslavu.

FOTO ZAPIS:

ponedjeljak, 04.05.2009.

NE TITOVOM ANTIFAŠIZMU

SVIBANJSKE SVETKOVINE


Mjesec svibanj prepun je događanja, između ostaloga, početkom svibnja obilježava se obljetnica takozvanog oslobođenja.



Normalan čovjek nema prevelikog izbora, nećete birati zlo, samo zato što Vam se ponekada čini kako je to zlo manje od drugog, nešto većeg zla, zlo ostaje uvijek zlo, kao što mržnja uvijek producira novu mržnje, vrteći se u krug i ne mareći za pri tome za žrtve.



Peti mjesec prepun je izuzetno značajnih povijesnih obljetnica, već početkom mjeseca pojedini nostalgičari obilježavaju 4. svibanj kao najtužniji dan svog života, naime, tog datuma 1980. napustio nas je neumrli vođa revolucije i najveći sin naših naroda i narodnosti, Josip Broz Tito. Diktatura crvenog fašizma upropastila je svijet i donijela nesreću i bijedu gotovo polovini Europe koja je dugo vremena stenjala pod crvenom čizmom iza željezne zavjese, Jugoslavija, a onda i Hrvatska unutar te Jugoslavije, nije bila iznimka, naprotiv, upravo jugo-komunistički režim svoju strogoću trenirao je na području današnje Republike Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. Naime, komunističkoj partiji i njenim ideolozima bilo je više nego jasno, ako se Hrvati « otmu kontroli « Jugoslavije više nema, zato je režimska omča oko vrata hrvatskoga naroda ujedno bila i najčvršća.


Osmog svibnja obilježava se ulazak partizanskih postrojbi u glavni hrvatski grad, Zagreb, dok je cijeli svijet, ili barem onaj dio svijeta koji nije bio pod komunističkom diktaturom, dočekao oslobođenje, Hrvatska je utonula u novu agoniju sa nesagledivim posljedicama, navodni osloboditelji krenuli su u masovni obračun sa neistomišljenicima diljem ponovo okupiranog hrvatskog teritorija, ovog puta od strane boljševičkog zavojevača.

Tome zorno svjedoči i nova svibanjska, tužna obljetnica, sedam dana nakon « oslobođenja «, dogodio se najveći pokolj u povijesti hrvatskoga naroda, a sve je počelo na pitomom, bleiburškom polju. I kao točku na « I « svibanjskih svečanosti, imamo 25. svibnja svojevrsni bal vampira u Kumrovcu, ili dernek ortodoksnih jugo-nostalgičara, cirkusku manifestaciju koja svakom godinom iznova sramoti našu mladu demokraciju i Hrvatsku u cjelini. « Dan mladosti «, ili rođendan Josipa Broza ( Tito naravno nije rođen 25. svibnja, već nešto ranije ) vrhunac je njegovanja jednog kulta ličnosti svojstvenog samo najvećim režimskim, diktatorskim državama, poput nekadašnjeg SSSR-a, Kube, Libije ili Španjolske pod vlašću notornog diktatora Francisca Franka. Takvom oslobođenju Hrvatska treba poslati samo jednu, jedinu poruku, poruku koju zaslužuje, « to neće proći «, kako bi cinično rekao najveći zagovornik zločinačkog komunističkog režima Stjepan Mesić.


I uistinu, neće proći, naime, treba jednom jasno konstatirati, Hrvatska je bila pod okupacijom više od sedamdeset godina, sve do prvih, demokratskih izbora 1990. godine, naša zemlja bila je pod tuđinskom upravom, životareći u mračnom dobu totalitarnih ideologija. Hrvatska je bila zemlja na kojoj su eksperimentirale tri najveće svjetske ideologije, Nacizam, Komunizam i Fašizam. Takvom antifašizmu, Titovom antifašizmu, antifašizmu koji iza sebe ostavlja na tisuće masovnih grobnica, možemo samo poručiti, nećete proći, ni danas, jednako kao što niste prošli ni 1991. godine.


Na današnji dan, u Ljubljani " nakon duge i teške bolesti " umro je jugoslavenski ratni zločinac, te jedan od najvećih svjetskih zločinaca dvadesetog stoljeća, komunistički diktator, Josip Broz Tito. Barem je tadašnja Komunistička partija Jugoslavije tvrdila kako je Broz umro 4. svibnja, iako su se pojavile opravdane spekulacije u medijima da je zapravo, « drug Tito «, umro znatno ranije, po nekima još na Sutjesci, kada ga je navodno zamijenio sovjetski dvojnik, ili pak u nešto realnijoj varijanti, Tito je navodno umro početkom travnja, ali su jugoslavenske vlasti to dobro sakrile od naroda.


Kako bilo, da bilo, službenim datumom smrti jugoslavenskog krvnika, smatra se 4. svibnja, možemo izraziti tugu i žaljenje da stari diktator nije živ dočekao suđenje u demokratskoj Hrvatskoj za sve počinjene zločine tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Danas, tridesetak godina nakon njegove smrti, Tito je definitivno stvar prošlosti, njegova država i njegov projekt nestao je u krvi agresije koju je, da stvar bude apsurdnija, provela njegova voljena Jugoslavenska narodna armija. Sljedbenici jugoslavenskog zločinca, danas su uglavnom ostarjeli opskurni likovi društvene scene, nostalgičari za vremenima koja se ne mogu vratiti, ali u kojima su oni predstavljali nešto, što se definitivno u demokratskom društvu izgubilo kao anomalija, protiv koje se više ili manje uspješno borimo i danas


Dobro kaže naš narod ( uz najbolju volju ne mogu dokučiti koji to narod « beše «, a koji bi kolektivno slavio kult masovnog ubojice ), «…ne boj se okupatora, on ode kad-tad, čuvaj se osloboditelja, on ne ode nikada…» Drugim riječima: «…godina ima četiri puta po mjeseca tri, ljepšeg od svibnja, među njima ni…»

subota, 02.05.2009.

FOTO TINO ( 46. ) - Gradonačelnikov skok s padobranom

Nedaleko gradske tržnice Kontroba, a pored Sportskog rekreacijskog centra Sisak, odmah uz bazene, tijekom prijepodneva održan je iznimno zanimljiv aeromitnig. Uz nekoliko padobranaca i preleta sportskih zrakoplova, takozvanih « pajpera «, novinarsku pozornost te brojne fotoreportere, između ostalih i Hrvatsku televiziju, privukao je najavljeni skok s padobranom trenutnog gradonačelnika grada Siska, Dinka Pintarića.

Na 2000 metara

Sve je počelo tradicionalnom dalmatinskom glazbom, brojne dalmatinske klape putem razglasa puštane su okupljenim Siščanima dok se očekivao početak zrakoplovnog mitinga. Nakon nekoliko preleta zrakoplova, i doskoka padobranaca iz AERO KLUBA Zagreb, gradonačelnik Pintarić ( HDZ ), odlučio je iskočiti u duetu sa jednim pripadnikom Aero kluba Zagreb. Prije njih svi padobranci bez poteškoća su izvršili svoju zadaću, među njima i jedna mlada djevojka. Skok Dinka Pintarića, 2000 metara iznad Siska, prošao je uz određene poteškoće, zbog laganog naleta vjetra, ali i zbog činjenice što je sa padobranom nešto teže upravljati ako su dvojica na njemu, pa je doskok bio na obližnjem parkiralištu, umjesto na zelenoj površini pokraj bazena kako je planirano.

Nakon uspješnog skoka, okupljeni novinari su prije svega čestitali sisačkom gradonačelnikom, a nakon toga kratko ga upitali za dojmove
- Kao što vidite živ sam i zdrav, sretan sam zbog doživljenog iskustva, zahvaljujem se Aero klub Zagreb na prelijepom iskustvu i nisam niti jednom povraćao ako to mislite – kratko je prokomentirao svoj doživljaj Dinko Pintarić, ne skrivajući zadovoljstvo što je sve prošlo u najboljem redu.

Nakon doskoka gradonačelnik je dobio i pripadajuću diplomu ( priznanje koje svi dobiju ako se odluče na skok padobranom u društvu profesionalca, to smo mogli vidjeti prije nekoliko godina i u Zagrebu, nedaleko Lučkog ), te se fotografirao sa padobrancima iz Aero kluba Zagreb. Nakon zrakoplovnog mitinga kod sisačkih bazena, sve se premjestilo na obale rijeke Kupe, gdje su piloti u vratolomnim naletima pokazali svu vještinu pilotiranja i upravljanja sportskim zrakoplovima, uz mnoštvo okupljenih građana Siska, oboružanih fotoaparatima, po lijepom, sunčanom i ugodnom vremenu. Između sebe, građani ovog grada šaljivo su komentirali, kako će zapravo Dinko Pintarić iskočiti u tandemu sa SDP-ovim kandidatom za gradonačelnika, na predstojećim lokalnim izborima, Davorkom Vidovićem, nagađajući kako će kao slučajno jedan od njih dvojicu u konačnici sletjeti bez padobrana. Uoči izbora političari se dosjete svakakvih novotarija, ne bi li si priskrbili glas više, ovo je zasigurno bilo unikatno, od sada možemo očekivati i druge kandidate u sličnim poduhvatima, borba za birače, za glasove, nikada nije bila zanimljivija.

FOTO ZAPIS:

petak, 01.05.2009.

FOTO TINO ( 45. ) - Zrinski i Frankopani na Markovom trgu

Na Trgu svetog Marka moderne odore hrvatskih vojnika stopile su se sa povijesnim odorama iz vremena kada su u Hrvatskoj živjeli velikani.

Tijekom poslijepodneva neobična pojava usred Zagreba. Naime, ispred drevne crkve svetog Marka, na Markovom trgu prodefilirale su povijesne postrojbe hrvatske vojske iz vremena slavnih i tragično pogubljenih hrvatskih velikaša, Zrinski i Frankopana, njima su se pridružili u svojom odorama i kadeti ministarstva obrane Republike Hrvatske u " modernim " odorama, na povijesni hrvatski trg, za trenutak se preselila povijest, uspomene na herojske dane Zrinskih i Frankopana još uvijek žive u srcima Hrvata, baš kao u knjizi, Eugena Kumičića, " Urota Zrinski-Frankopana " .


Prijavak povijesnih hrvatskih primila je potpredsjednica hrvatske Vlade, Jadranka Kosor, te izvršili smotru postrojenih, povijesnih postrojbi. Nakon čega se marširajući glavni zagrebačkim trgom otišlo u katedralu gdje je služena sveta misa i položeni vijenci kod skripti hrvatskih velikana, te kod hrvatskog blaženika, Alojzija Stepinca. Uz obilježavanje dana Zrinskih-Frankopana, na Trgu svetog Marka, ujedno je obilježen i Dan međimurske županije.


" Moje drago srce "


Podsjetimo se, u Bečkom Novom Mjestu (Wienerneustadt ) 1671. godine svoju tragični smrt dočekali su hrvatski velikaši, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Pod izgovorom pomirenja, nakon što su se naši velikaši pokušali i poprilično uspijevali u tome, oduprijeti austrijskoj dominaciji, te se spremali čak i na oružani ustanak, car Leopold doveo ih je u Beč, međutim bila je to klopka, s obzirom da je car sve saznao zbog izdaje u urotničkim redovima, odmah ih je dao uhititi. Bez mogućnosti obrane, presuda je bila očekivana, Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se put sastala i oprostila. 30. travnja 1671. sva su gradska vrata u Bečkome Novom Mjestu bila zatvorena, a stratište je okružila naoružana vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku. Naravno, austrijskom caru to nije bilo dovoljno, te je dvojicu nesretnih i hrabrih ljudi, još prije smrti lišio svih plemičkih povlastica te im zaplijenio imovinu, čitav svijet sa zgražanjem je pratio sramotu koja se odvijala na korak do austrijske glavne prijestolnice, do Beča, uz dvojicu hrvatski velikaša, osuđeni su i pogubljeni i F. Nadasdy i E. Tatenbach, na zgražanje i zaprepaštenje Hrvatske i Ugarske, te čitave Europe.


Prije smrti Petar Zrinski je svojoj ženi Katarini, napisao oproštajno pismo, koje je već godine 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika, to pismo postalo je svojevrsnom legendom i neumrlim simbolom ljubavi, odanosti, hrabrosti i dostojanstva jednog od najvećih Hrvata ikad rođenih. Odmah potom bečka je središnja vlast potpuno opljačkala i uništila dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti. Sramota kod Beča nikada nije zaboravljena, te je tragični, ali časni i dostojanstveni kraj hrvatskih velikana, ostao simbolom hrvatskoga otpora za slobodu hrvatskog naroda i čitave nam domovine Hrvatske.


Voljenoj Katarini:


"…Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikaj še naukupe tvojemu Bratcu. Danas (s)mo mi jedan od drugoga serčeno prošćenje vzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči ako sam te u čem zbantuval aliti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsamogućega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće miluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem u dike vekovečne sastanemo. Veće ništar ne znam ti pisati, niti za sina za druga do končanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti ar je to tak moralo biti. U novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kćerju Auroru Veroniku blagoslovi.


Groff Zrini Petar…"





Ovome komentar, nije potreban…


FOTO ZAPIS: