bitno je očima nevidljivo...ovaj blog je iznimka

Inkvizicija i progoni vještica


Obvezu obrane od krivovjernika i održavanje čistoće vjere srednjovjekovno kršćanstvo preuzima od kršćanske kasne antike.Od konstantinskog obrata crkveno i društveno političko jedinstvo usko su povezani.Protiv hereze ,po teoriji o dvama mačevima,svjetovna ruka Crkve mora ponuditi svoj mač i izvršiti biskupsku presudu.Hereza se uspoređuje s uvredom veličanstva i ometanjem mira,a krivovjernik je bio buntovnik protiv svjetovnog reda.
Crkva je već u prvim stoljećima svog djelovanja definirala vjerske istine i odredila odgovarajuću disciplinu. Svi protivnici službenog naučavanja bili su isključeni iz zajednice vjernika i adekvatno kažnjeni za svoju herezu. Crkva smatra da ima svojevrsnu dužnost da se kao posrednik između čovjeka i Boga brine o sudbini i spasu svakog pojedinca kako bi spriječila njegovu konačnu propast u grijehu. Ta dužnost se u prošlosti i pretjerano provodila što je rezultiralo postupcima mučenja prema okrivljenim vjernicima.
Primjer tadašnje hereze bili su. Manihejci-prozvani tako po svom osnivaču Perzijancu Mani-u, koji je u 3. st osnovao mješavinu Kršćanstva, Zoroastrizma i Budizma. Oni su bili pristaše tzv. dualističke teorije-u svemiru postoje dva principa, princip dobra i princip zla koji su po nastanku i svojoj moći jednaki. Vrag nije pobunjeni anđeo nego stvaratelj svega materijalnog (između ostalog i ljudskog tijela). Bog je pak stvorio sve nevidljivo (ljudsku dušu). Stoga je kod njih askeza, odricanje od svih užitaka, čak i od bolje hrane, odjeće ili bogatstva, što im je dalo mnogo pristaša u običnom, siromašnom svijetu koji je i živio (silom prilika) po njihovom teološkom credu.Nadalje, oni su vjerovali u reinkarnaciju, odbacivali su stari zavjet kao djelo Sotone. Isusa su prezentirali kao božjeg sina, ali ne ujedno i čovjeka, koji je poslan na svijet da ga oslobodi od Sotone. Njih su proganjali već u vrijeme Dioklecijana, a nastavili su prelaskom Rima na kršćanstvo, ali nikada ih nisu mogli do kraja uništiti. Oko 1000. god. dolazi do novog jačanja Manihejaca, sada pod drugim imenima-Patareni, Pavličani, Bogumili, Albigenzi-često nazivani skupnim imenom Katari, ali osnovno učenje ostaje isto. Ovo hereza je bila najraširenija u južnoj Francuskoj, sjevernoj Italiji i na Balkanu. Potkraj 12. st. crkva se već osjetila više ugroženom, čemu pridonosi i nova hereza koja se opet najprije pojavila u južnoj Francuskoj- to su bili Valdenzi, koji su se uskoro proširili sve do Španjolske i Češke. Oni su odbacivali crkvenu hijerarhiju, a teološke postavke su im ostale iste. Kod njih su i žene mogle biti svečenici, te također propovjedaju asketski način života.Zato su,nakon dugotrajnih uvjeravanja i opominjanja,papa Lucije 3.i car Fridrik 2.Barbarossa 1184.godine na to odgovorili proglašenjem dekreta o njihovoj istrazi i progonu,tj.biskupskom inkvizicijom.Uskoro su započeli dugotrajni Albigenški ratovi u južnoj Francuskoj,u kojem je bilo mnogo nasilja i krvoprolića.
Početkom 13. st hereza je toliko ojačala da je crkva bila prisiljena ustanoviti dva nova reda, Dominikance i Franjevce, čiji je u početku jedini cilj bio propagandom vraćati "izgubljene ovce" u krilo crkve, stoga su i oni ispovjedali siromaštvo, zbog čega su ih i zvali "prosjačkim redovima". Oni su isto kao i heretički propovjednici, pješice hodočastili, živjeli od milostinje i propovjedali riječ Božju. .Njihov uspjeh je bio velik ali ipak nisu uspjeli uništiti herezu.Zbog njihovog umijeća ispitivanja,dominikanci su prozvani "Psi Gospodnji" (Domini canes).Ali niti biskupi niti svjetovni sudovi nisu mogli zaustaviti Herezu.
Fridrik 2.uveo je nakon 1224.,nakon 4.lateranskog koncila 1215., mučenje pri saslušavanju heretika,doživotnu tamnicu za sve koji se pokore i smrt spaljivanjem kao kaznu za tvrdokorne heretike u sjevernoj Italiji.Papa Grgur 9.preuzeo je u siječnju 1231.odredbe Fridrika 2.,osim mučenja,.i čini inkviziciju papinskim institutom.Optuženi za herezu ne dobivaju branitelja na sudu,a imena svjedoka se prešućuju.Pogubljeni ne dobivaju crkveni sprovod,čak se i njihovi potomci bojkotiraju u društvu.Godine 1252. papa Inocent 4.dopušta i mučenja kako bi se iznudilo priznanje krivovjernika.
U inkviziciji je došlo do dvije promjene crkvenog zakonika-.do tada je postupak pred sudom mogao početi samo na tužbu neke osobe, koja je onda svoje navode morala i dokazati, a onda su uvedene dvije novosti.Prva je bila da se postupak može pokrenuti na samu prijavu protiv neke osobe, bez navođenja dokaza,a druga je bila da se postupak može, po službenoj dužnosti, pokrenuti i protiv osobe o kojoj se samo javno govori da je heretik, bez da je itko pokrenuo tužbu. Ove odredbe su duboko utjecale na rad samih sudova jer im je sad stavljeno u dužnost da oni sami dokazuju osumljičenikovu krivicu, a ne više da su samo nepristrani prosuditelji u sporu između dvije strane.
Progoni započinju u 15. stoljeću a u 17 i 18. su najveći. Postavlja se pitanje zašto baš tada dolazi do većih progona u Hrvatskoj? To se objašnjava većom afirmacijom katoličanstva tijekom protureformacije i progona svega nekršćanskog. U Srednjoj Europi lov na vještice je počeo objavljivanjem knjige vještičjih grijeha 1477. u Kolnu kada je i dozvoljen lov na vještice. 1747. Marija Terezija zabranjuje procese protiv vještica bez njenog dopuštenja. To je napravila jer je željela spriječiti osobne osvete preko tih procesa a nakon te godine više nema službenih procesa protiv vještica.
1890. Ivan Tkalčić objavio je zbirku spisa sa vještičjih procesa, iz tih spisa znamo kako su izgledali procesi u nas. Jednom kada je žena optužena, mogla se osloboditi krivnje samo ako pribavi 20-25 svjedokinja koje su mogle i same biti osuđene ako je žena osuđena kao vještica na tom sporu. Kao dokaz je služio ''đavolji pečat'' - atipični madež ili bradavica na tijelu a mučenje je bilo obvezno u procesu. Sama mučenja su bila vrlo okrutna a za dokazivanje nevinosti trebalo se podvrgnuti Božjem sudu - ili stavljanjem ruke u kipuću vodu (u slučaju nevinosti, optuženičinoj ruci ne bi se ništa dogodilo) ili bacanjem u vodu (ako ispliva vještica je, ako potone nevina je i Bog joj dao duši pokoj). Kazna je uvijek bila spaljivanje koje se u Zagrebu vršilo na Tuškancu .Jako je malo procesa bilo pokrenuto protiv muškaraca ali bilo je i takvih slučajeva. Na smrt spaljivanjem (ili pročišćavanje tijela vatrom od grijeha kako se to poetičnije nazivalo), moglo se osuditi i svakoga tko bi posjedovao amulete ili kakve duge nekršćanske zaštitničke predmete. 1834. je inkvizicija prestala sa svojim djelovanjem. Posljednja presuda je izrečena 10. veljače 1820. godine.
U progonu vještica, crkveni sudovi bili su mnogo blaži od civilnih. Od 125.000 procesa koje je održala španjolska inkvizicija, 59 “vještica” bilo je osuđeno na smrt. U Italiji je 36 “vještica” osuđeno na smrt, a u Portugalu 4. Jedan od najpoznatijih inkvizitora španjolske inkvizicije bio je Tomas Torquemada.Iako je iz Rima naređeno da se ne smije dovesti u pitanje integritet osobe iz knjige "Priručnik za vještice" Nicholaua Eymericha vidi se da to nije poštovano. Naime tamo piše da se oštroj torturi pribjegava ukoliko je inkvizitor "posve uvjeren da optuženi skriva pravu tajnu", a on je naravno bio gotovo uvijek siguran u to.Za usporedbu, najbrojnija ubijanja vještica od strane civilnih vlasti uzela su maha u Švicarskoj (4000 spaljeno od ukupno 1,000,000 stanovnika), Poljskoj i Litvi (10,000 od ukupno 4,400,000 stanovnika), Njemačkoj (25,000 od 16,000,000 stanovnika) te Danskoj i Norveškoj (oko 1,350 od 970,000 stanovnika).
Inkvizicija je za mnoge pojam vjerske nesnošljivosti, fanatizma i lomača. Dok protivnici ove ustanove redovito naglašavaju nehumanost inkvizicijskih postupaka, Crkvi odani povjesničari nastoje pod svaku cijenu opravdati njezino djelovanje. Inkvizicija je progonila i kažnjavala svako ponašanje koje je, izravno ili neizravno, dovodilo u pitanje disciplinu Rimske crkve ili neke od njezinih vjerskih istina, bez obzira da li se radi o riječima, znakovima ili vladanju protivno rimskom uzoru.Krivovjerje je također bilo opasno i za državu,koja ga je stoga i tako okrutno progonila,a krivovjerje je zasigurno svoju najnižu točku postiglo u doba sumanute vjere u vještice.



p.s. bok,saro.i svi vi ostali.daj pliz samo povećaj naslov,i napravi onaj sažetak iz knjige .dobit ćemo 5,jeeee.bokić pusa