28.01.2006., subota
Računam da sam matiju upoznala kad mi je bilo nekih 15 godina i odmah mi se svidio. dotad nisam nikad bila zaljubljena, sve su to bile gluposti..poljupci sa dečkima i takve stvari..ali ovo..ovo je bilo ono pravo. kad kažem da je matija bio dobar dečko, ja to zbilja i mislim. i dan-danas pamtim sve dobre stvari koje je on učinio za mene. kad sam ga prvi put srela, bila sam trijezna i nisam bila na ničemu i toga se jasno sjećam. on se pridružio ekipi najkasnije od svih, ali nije zbog toga bio manje omiljen. svi smo ga voljeli zbog njegovog karaktera i snage.on se pridružio nama samo radi zabave, glazba je bila jedini i isključivi razlog zbog kojeg je on tukao vrijeme s nama, i zbog toga smo ga zbilja poštovali. nije da mi njemu nismo redovito nudili razne stvari,ali je on to uvijek odbijao. jedne subotnje noći sjedili smo na plaži na preluku. to je plaža kad se ide od opatije prema rijeci, poslije kampa. tada je bila betonirana i moglo se lijepo sjedit na njoj. cijela ekipa je pila ili bavila se čime god da je imala, zajebavali smo se i brzo mi je prolazilo vrijeme. nakon nekog sam vremena počela pričat s matijom. rekao mi je da je isto godište kao i ja, ide u srednju i počeo je pričat sa mnom o život i nekim glupostima. djelovao mi je kao da nikako ne spada u moj svijet i uživala sam slušati kako priča svoje događaje iz škole ili sitne svađice sa starcima. on je sa starcima imao ful super odnos, govorio im je gotovo sve, i općenito uvijek su mu bili na raspolaganju kad je imao neki problem. jedini izraz njegovog puberteta je bilo nekoliko neopravdanih sati, i zbog toga smo se dosta znali zezat na njegov račun. tako smo ga i prozvali - 'dobro dijete ekipe'. nakon nekoliko subota i plaža za vrijeme kojih smo mi pričali sto na sat, kao da se poznajemo cijeli život, zabrijali smo. too! željela sam to ali nisam ništa željela prva jer nisam znala želi i on to. poljubac je bio zaista čudan..osjećala sam se užasno neobično ali to nije bio onaj klasični osjećaj 'trnaca i struje kroz tijelo'. više je to bilo kao da sam taj tren s njim postala nešto neraskidivo..i imala sam osjećaj kao da mi žilama tiho klizi pijesak. jako neobičan osjećaj, vjerujte. a možda je to bilo zato što sam upravo uzela bon..hmhm..tko će ga sad znat. bilo kako bilo, prohodali smo tu istu večer. odmah iduće dane nakon toga smo se počeli sastajati prije i poslije škole. nikako se nismo mogli nasititi jedno drugog. nakon nekog vremena pao je i prvi, pogađajte, sex. mogu samo reći da je bila čista fantazija i bolje od svih droga svijeta zajedno, a u meni ih je bilo dosta. i dalje smo odlazili u fan, zajebavali se..matija je bio protiv mog uzimanja raznih stvarčica. tada sam već sa bonova prešla na tripove. malo skuplje, ali jebiga, htjela sam isprobat. i tako sam počela brijat po tripovima..bilo je super i još uvijek sam imala para..staru sam redovno muljala o svemu, naravno, ali sam je nakon nekog vremena upoznala s matijom i složila se s time kao razlogom čestog izbivanja iz kuće. da..koga on nije mogao osvojit..znam samo da je on mene osvojio odmah. kasnije mi je rekao da sam i ja njega..on je za mene smatrao da ja nikako ne pripadam tu gdje jesam, da zaslužujem nešto bolje i da mi sudbina ne smije biti osmrtnica u novinama i izvještaj u crnoj kronici o predoziranju. negdje duboko u sebi znala sam da ni ja ne želim završiti tako, ali tada to još nije bilo bitno. tripovi su bili sasvim ugodni. matija se trudio pomoći mi, ali opet, duboko u meni je progovarao i neki prkos.. nisam se htjela ostaviti toga. mislila sam da ću se svega toga lako riješiti. nakon nekog vremena probala sam prestati. i uspijevalo je. ostala sam dugo mjeseci čista i to samo zbog njega. promijenila sam mjesto izlazaka i sa starom sam se ekipom družila sve manje. tek bi povremeno s nekim od njih otišla na kavu prepričavati događaje i raspitivati se o ostalima. kad sam se svega ostavila, matija je bio užasno ponosan i zaista je pazio na mene. rijetko smo se svađali jer me volio i sve mi je opraštao, a istini za volju, nije mi ni imao što opraštati. vratila sam se učenju, škola se pomaknula s mrtve točke, a i ja s njom. ja i on smo mali neke svoje spike, neke forice kojima bi se samo ja i on satima smijali a drugi nisu ni shvaćali što se događa. ja i on smo već bili dogurali do godine dana. moja najduža veza dotad, a i odtad. dakle, prošlo je godina dana kad me sivi(iz moje bivše ekipe) nazvao i hitno pozvao na kavu. rekao mi je da se dogodilo nešto užasno i da mora s nekime popričati. pristala sam jer je djelovao kao da će iskočiti iz kože i bojala sam se da će napraviti nešto nekome ili sebi. brzo sam došla do njega. sjedio je u našem nekadašnjem kafiću. prvi put nakon toliko vremena sam srela neke ljude i uspomene su se munjevito vratile. sivi je brzo počeo pričati što se događa: 'Tonka je u bolnici! pronašli su je starci polumrtvu. kako si je to mogla napravit?' nisam ništa shvaćala dok se nije malo smirio. tonka se predozirala, jedva je izvukla živu glavu. sivi i tonka su tad hodali i voljeli su se koliko god su se mogli. tonkini starci su znali da se družila sa sivim. tonka se tada još nije probudila iz nesvijesti, i njen je stari krenuo tražiti sivog da se obračuna s njim, smatrajući ga uzrokom tonkinih problema. sivome je trebalo prenoćište jer je ispalo da je njen stari pozvao policiju i naveo sivog kao mogućeg krivca. sve je to za mene bio jedan ogroman šok. ni sa kime od njih se nisam čula jako dugo i nisam znala da je tonka otišla tako daleko..a skužila sam i da je sivi imao tonkine probleme. užasno sam se osjećala zbog tonke jer smo nekada bile skoro best frendice, a onda smo se razdvojile. htjela sam odmah otići u bolnicu da vidim tonku ali me sivi nije pustio, stalno mi je ponavljao da treba prenoćište dok mi nije dopizdio. rekla sam da kod mene ne može prespavat jer sam se posvađala sa starom, što je i bila istina. sivi se rastužio i napao me riječima; 'to od tebe nisam očekivao, nekada smo bili najbolji, a sad se ne mogu ni sakriti kod tebe. baš ti hvala!' još me i pošteno izvrijeđao ali nisam ni obraćala pozornost jer sam mislila na tonku. uspio mi je reći u kojoj je bolnici prije nego što je bijesno izletio iz kafića. javila sam se matiji i brzo krenula u bolnici. ona, tonka, koja se uvijek smijala i uvijek svih nasmijavala, moja tonka, moja tonka koja me uvijek savjetovala, sad je ležala u bolničkom krevetu sa milijun žica i trakica po sebi. koža bijela i tanka kao papir, tijelo čudovišno mršavo i neprepoznatljivo lice. zar je to bila moja tonka?? da, bila je jer je pred vratima stajala njena mama u suzama. promatrala sam je. i onda sam se slomila. plakala sam bez prestanka stalno ponvljajući kako??zašto?? ali na to nisam imala odgovora. dok sam plakala, tonka se probudila. pogledala me svojim očima koje su defitivno bile starije od nje same za par 20 godina, pogledala me i pokušala se nasmiješiti. to me samo natjeralo u još gorči plač. nisam je mogla gledati takvu, ali sam se prisilila. stalno sam joj govorila neke besmislice, uvjeravajući je kako će sve biti u redu, a ona se ne treba brinuti. vraga! nije bilo tako i oboje smo to znale..nikad više ništa neće biti isto. moje su oči govorile zbogom, a ona je itekako razumjela..tada je stigao i matija. uletio je u sobi i onda sam se trgnula. pozvala sam njenu mamu koja ju je presretna zagrilila. ja sam otišla van. otišla da se više nikad ne vratim.
|
