* P _ L _ U _ R * ; ) )

subota, 29.04.2006.

the JUDGEMENT DAY

YAs the Christians of the earth believe in the final judgment of mankind, so Do I believe in the Judgment Day of the underground.
I believe there will come a day when each and every raver of the earth shall face their judgment.
Before entering the Golden Gates of Euphoria, each and every raver shall fall to their knees in fear and awe of the uniting Force that is Music.
And the music will ask...
My child did you know me?
Or did you mockingly just recite my lyrics?
And the music will ask...
My child did you dance?
Or were you still as if heavy stones were in your shoes...thus not grooving?
And the music will ask...
My child were you faithful?
Or were you easily swayed into the mainstream river of sin?
And the Music will ask...
My Child did you support your DJ's whom I sent to show you the way?
Or did you bash their playing with an unclean tongue?
And the music will ask...
My child did your heart pound to my beat?
Or was it slowed by the hate that taints the scene?
And the music will ask...
My child did you use the drugs to uplift me?
Or did you abuse them to the point where you were motionless?
And lastly my child did you love your family as if by blood?
Or did you drown in the drama and cause hurt to your scene?
And the raver shall answer all of the above honestly for the music knows the truth.
And if the answers are the good of the two the golden gates will open and the eyes will be delighted at the sight of an enormous city with not walls made of stone but towering speakers larger than mountains encrusted with Gold and rubies and emeralds, and pounding with a number of watts unthinkable to man. And the dance floors are so inviting as they are made of pearl and call to your feet, and the sound is Crystal clear as it never stops.
This party never ends as it's attendants never grow tired, and their thirsts are quenched by a cold sparkling river who's water runs free and untainted, and the glowsticks never die as the night sky is always dark with thousands of silver stars and no sun will rise to cancel it in all it's glory. And the DJ's all wear halos as they bring the music which brings the vibe that fills each raver with peace and love and respect for one another, for those are the elements that make this party eternal.
And all those who fall short of the glory of the music will be sentenced to the world where the music will no longer be heard and the people will no longer dance.

et owo sam nashla negdje na netu i narawno morala sam to stawit na swoj blogach prochitajte to ak niste do sad, jako je zanimljiwo barem meni... hihi
nego, da krenemo mi dalje jel... ja danas bila ujutro u shkoli... aha, idem u shkolu chak i subotom imamo manjka sati pa smo kao nesht odradjiwali... ajde prezhiwjela sam ja i to... imali smo samo tri sata s tim da sam jedan sat chak i test pisala i to iz statistike da isprawim komad jel, i tina isto... ajde, waljd che bit pozitiwno i meni i njoj, drzh'te nam fige nego, dogowaramo se mi u razredu neki dan kao shta che nam pisat na majici za zadnji dan, kakwe che boje bit i tak... i nemosh' wjerowat, uspjeli smo se napokon dogoworit inache, nama treba sto godina... buahahahaaa i bili danas poslije shkole maltene pola razreda na kawi... ah, shto smo se smijali... la la laaaaaaa i doshla ja chiku, jela i ajmo kod tine bila kod nje swe do sad... pile kawu, prisjechale se starih dana i umirale od smijeha... koja je to ludjakinja i onda ajd shta chemo i otishle se wozat mal autom (polozhila je proshle godine u 5. mjesecu) i kad smo sjele u auto opizdile smo se smijat ko dwije budale bez razloga... a dobro wozi tak smo mal jurcale po gradu i bile do emezzete i onda se wratile kod nje i popile josh jednu kawu pushile njene motane cigare i tak prichale josh i onda me otpratila malo i et mene sad tu
neznam dal da idem danas wan... jer sutra je prwi maj, idem na priwatni party, juuuhhuu bit che swegaaaaa... sad mi se spawa i najradje ne bi nikud ishla, al znam da chu na kraju izach... tak to kod mene ide, swe u zadnji tren... a ne bi ja bila ja... dogowaramo se nesht da u 7. mjesecu idemo u gardaland (ja, tina i josh njih par), kao 400 kn, ono cijeli dan... ja bi narawno ishla, wech sam bila tamo kad smo ishli na maturalac jel... al widjet chemo jer najwjerowatnije idem u nowalju u 7. mjesecu ma stignem ja i u gardaland i u nowalju i di god... swe ja stignem... buahahahahaaaa idem malo odspawat sad jer sam se ujutro probudila u pola 7 a ak idem wan treba mi snage jel al i ak budem ishla wan idem na nesht malo, kratko... a ha, znam kak to inache bude ''kratko'' ajde uzhiwajte mi za prwi maj, pazite na sebe i nemojte pretjeriwat u nichemu pa se chujemo poslije weekenda s nowim dozhiwljajima jel aaaa, shto mi je fora owa slika ispod buahahahahahahahahahahahaaaaaaaaaaaaaaaaa

- 16:31 - * ostavi trag... * (48) - a čuj.. ako želiš... :) - #

srijeda, 26.04.2006.

...my only escape is UNDERGROUND!!!

ew stawila sam sliku od p!nk tu mi je bash sawrsheno ispala moja seka nju obozhawa pa sam maloprije slushala neke njene pjesme s owog najnowijeg albuma i mogu rech da je dost dobro, sweedja mi se al nema do techna narawno
uglawnom, da predjemo na stwar jel... a ha, ew owak... nemam wremena maltene ni spawat jer imam tolko toga za uchit sad da chu popizdit moram josh stare predmete isprawit, odgowarat dost tog nowog i onda josh uchit za maturu a i josh uz swe to chu imat poprawak, jedan wech sigurno... znachi, ne smijem imat nijedan wishe jer nechcu onda nisht stich tak da sad praktichki moram uchit dan-noch sad sam maloprije doshla iz shkole, bila sam i na kawi (pa moram se i odmorit mal jel ), bile ja, tina (ona je samnom pochela pisat owaj blogh, sjechate se al wishe ne pishe ) i andreja (legica iz razreda)... i tak na trgu u twrdji swi maturanti wjezhbali onaj ples; kwadril il kak se wech zowe, neznam... a nas 3 fino sjedile wani, gledali njih i smijali se... buahahahaaaa smijali smo se owim nashim curama iz razreda... dobronamjerno, da ne bude zabune jel ja i tina se nismo prijawili za to, nije to za nas... daj di chu ja plesat pred swim onim ljudima, i to josh taj neki ples... buahahahahahahahaaaaaaa jedino bi plesala da mi upale neki techno il trance jel
sad che mi josh mal doch legice iz razreda, uchit chemo zajedno matematiku... narawno niko od nas nema pojma o pojmu, al che nam jedna legica to objasnit pa da i to isprawimo wech jednom...
yoy kak nemam wishe wolje sjedit u toj shkoli, slushat te pizdarije koje mi u zhiwotu uopche neche trebat, ne da mi se wishe gledat te profesore a najmanje mi se ne da uchit, uffffff... josh bem'ti misha, kolko tog ima, ajmeee meni a kad to swe zawrshi, nema me kod kuche od jutra do sutra izlasci, party_i, more, drushtwo, zajebancija cijelo wrijeme... platila bi nekom da to swe nauchi i zawrshi umjesto mene il bi htjela sad zaspat i probudit se kad swe to bude gotowo pa da ja sam nastawim uzhiwat yoy shto bi to bilo krasno...
no, wratimo se mi u sadashnjost i stwarnost jel... di chete za 1. maj ?? ja josh neznam... idemo negdje zajedno ja, ljuba i iwana i mozhda josh jedna legica... a di chemo na kraju zawrshit, to ni dear god nezna proshle godine 1. maj mi je bio sawrshen... kad se sjetim samo poslije tog sam josh jedno tjedan dana jednostawno zujila i bila u swom nekom swijetu, zbunjena waljd che bit tak super i owe godine... ma hoche, mora
et ljudi, drzh'te mi se i swe was jako wolim... weeeeeika poosa

- 14:56 - * ostavi trag... * (39) - a čuj.. ako želiš... :) - #

subota, 22.04.2006.

alkohol DA... droga YES hahahaaaaaaa ; )

swidja mi se owa stwar jaaaako obozhawaaaam ju... uzhiwajte dok slushate neznam shta bi wam zanimljiwo pisala, a znam da je wech wrijeme za nowi post pa et owih dana sam tak mal uchila, izlazila; TO NARAWNO UWIJEK jel sinoch bilo oke wani... bili mi ekipica u gradu malo lega se mal zgazio pa sam umirala od smijeha, pricho je takwe dozhiwljaje... aaaaaaaajme meni pa su neki mal i powukli, pa kao ja na redu, ja nisam htjela... reko mogu se ja zabawit i bez toga widite kak sam pametna... alkohol DA, droga YES!! hahahahahahahahahaaaaaa... ma shalim se, nisam nisht konzumirala ni nechu... super meni i owak jel yeah!! danas neznam di chu... znam s kim idem, al neznamo josh di chemo... danas nema nikakwog party_a, a meni se bash partija... jaaaaaakooooo, jaaaaaakooooo, jaaaaaaaaaaaaaakoooooooo, najjache... buahahahahaaa chim bude sad neki party u wukowaru, idem garant bit chu prwa tamo... ahaaaaahahaaaaa

wani sunce, super je... jest da je sad maloprije pocheo padat led (da, led), al sad je wech sunce izashlo... a jebote i to wrijeme... nebi se chudila da jednom pochnu sjekire padat... ahahahahhahaha dobro sam raspolozhena sad... josh da mi cijeli dan ostane owak dobar i swe 5 a naweche se idem negdje swjetski prowest... iako neznam di je to kod nas moguche, al ajd... nechem nisht rech... haha lega mi otisho radit u nowalju jucher, a seka i njen dragi idu za 2 mjeseca kod njega... pa se i ja trpam, jer mi se jaaako ide na more owo ljeto i idem negdje, ne zanima me nisht... ochu na more i IDEM a kontam si da bi nam tamo bilo supika, on se wech skompo s nekom loodom ekipom i kazhe da je prejebeno... pa mi mogli ich nas par... ja, ljuba, seka i njen dragi... i high life legaaaaa a ha, sam da zawrshim shkolu kak spada i put pod noge... i more, ew mene za chas hihi... looda sam, nema shta... a wi, di chete wi na ljeto, ima wech ko kakwe planowe? idete negdje partijat i loodawat? pishite, pishite... swima ogromna poosetina law ya all

- 13:04 - * ostavi trag... * (25) - a čuj.. ako želiš... :) - #

ponedjeljak, 17.04.2006.

uskrshnji party u bastionu ; )

neznam odakle da pochenem... sretna sam jaaakoooo, jaaaakoooo da, sinoch je bio taj party u bastionu i ja narawno bila bilo mi je sawrsheno, ludo, fenomenalno tolko sam se naplesala... uzhiwancija cijelo sam wrijeme imala piwo u rukama i smjeshak na licu... tak sam bila happy... ajme meni... sawrshenstwo... bila su dwa floora, ja sam cijelo wrijeme bila na onom di je bio techno narawno mjuza je bila strawa, odlichno, odlichno i opet odlichno... napokon sam upoznala minimalisticu cura je bash simpa, prichljiwa... neka, to wolim bash mi je drago shto smo se upoznale oko 5 wech sam gubila snagu... al ne dam se ja, plesala sam i dalje... mogla bi i sad bilo je tolko poznatih ljudi... bash mi je drago shto sam ih opet swe nakon duzheg wremena widjela bila sam do nekih 6, chim sam legla u krewet iste sekunde sam zaspala i probudila se et maloprije... odmorna ko nikad mogla bi sad nastawit partijat i skontala sam da mi je bolje kad samo cugam, a ne ko prije kad sam konzumirala... jel, hmmm swasht i skontala sam po neznam ni ja koji put da mi nema weche sreche nego kad sam na party_u... yoooy, shto wolim taj osjechaj kad sam na party_u, swi meni dragi ljudi okolo... glazba koju jednostawno recheno wolim jaaaaakoooo, jaaaaakoooo, jaaaaaakooooooo a prwi put u zhiwotu sam otishla na party tek tolko, prije neke 2,3 godine da widim kak je tamo... i et, jednostawno sam se zaljubila u to

sad me wishe ni shkola ne bedira jer znam da ak to stwarno zhelim uspjet mogu i et, a stwarno zhelim i znam da chu uspjet... yoooy, shto sam pozitiwna danas nishta mi neche owaj dan pokwarit, presretna sam imam u zhiwotu swe shto mi treba a kad sam sjebana... jebiga, i to je za ljude... ah, swako ima swojih dana jel

sad me ew zwala ljuba moja najdrazha, bila ona josh na afteru... ludjakinja moja idemo naweche na kawu ja, ona i maja (njena sestrichna)...isto looda rawerica
nashi (moj i ljubin) jebachi (kak mi to kazhemo ) nisu bili na party_u... i bolje, uopche nam nisu falili, bilo nam je josh bolje nego da su oni bili... ma jebe mi se za njega ne zhelim wishe bit s njim i nechu!! to sam odluchila, al poznawajuchi sebe... hmmm, ko zna nechem dalje o tome... haha
sad bi trebala josh malo pisat tu maturalnu radnju (ide to meni) pa se onda spremit za kawicu... juuuhuuuu tak da chu was sad swe fino pozdrawit, shaljem wam swima i nadam se da ste se dobro zabawili preko weekenda

- 16:32 - * ostavi trag... * (39) - a čuj.. ako želiš... :) - #

petak, 14.04.2006.

nishta nije nemoguche

naslow posta nema weze s tim shto sam pisala... tek tolko da znate... danas je super dan wani sunce, wruche... toplo, lijepo... swe je diwno i krasno, kolko god mozhe bit jel josh danas ujutro ja i seka moja bile u gradu, mal u shoppingu, kupile si tak swasht jucher, prekjucher i tak owe dane prije sam bila bash sjebana... shkola me muchi, jaaaako trebam tolko toga nauchit, josh matura, maturalni rad i swe te pizdarije... a ja i knjiga-dwa razlichita pojma, ja stwarno neznam kak chu ja to uspjet... samo znam da moram!! i onda kad to swe zawrshi, onda chu ja moch normalno zhiwit, a do tad da se ubijesh al shta je tu je, shto se mora mora se jel... jebiga!! a waljd che swe dobro proch, nadam se... MORA wech sam pochela uchit... lagano...

danas idem wanka idem zapit negdje mora se, mora... haha a u nedjelju uskrshnji party u bastionu, weeeeee to jedwa chekam al chemo da rejwamo, hahahaaaaa moja ljupka (ljuba jel) najdrazha, napokon se zaljubila... da, daaaaa i jaaaako sam happy zbog nje wech je stwarno bilo i wrijeme da se i njoj to dogodi buahahaauaaaaahaaa... a ja?! hmmm, ja... stwarno neznam shta da kazhem o swom ljubawnom zhiwotu kad mi je swe tak diwno i krasno... hahahaaaaaaaaaa ma swe je kak je bilo, nisht nowo... al neka, ko ga jebe... super sam glawno da imam s kim bit kad izadjem wan i kad zhelim bit s nekim; on je uwijek tu i shta mi wishe treba jel a jesam looda, bem'ti...

uglawnom, et uskrs nam je za 2 dana, bit che poklona, para haaaa, to wolim... wolim kad imam nesht nowo, kad imam para za swe shto mi treba i kad sam tak swa happy... i wesela i nasmijana i kad mi niko ne mozhe pokwarit moje weselje hmmm, pa to swi wolimo... et zhelim wam onda swima sretan uskrs... da dobijete puno darowa i para od zeke da se fino prowede i da mi budete sretni, nasmijani i weseli... sad i uwijek wolim was swe... wery, wery much.. swima

* OBOZHAWAM OWOG DJ_a *

- 16:26 - * ostavi trag... * (16) - a čuj.. ako želiš... :) - #

nedjelja, 09.04.2006.

:: i'll take you home... and make it easy :: : )

ewo da wam se jawim... zhiwa sam, zdrawa, sretna i tak weekend mi je super proshao, iako je bilo mal sranja, al dobro... to sad nije bitno jel sinoch smo ja i ljuba bile na nekom rodjedanu, napile se ko krmache, al doslowno tako... prwo ajmo piwo, onda wotku (to ne wolim, wolim jedino redbull-wotku; to obozhawam... odma se sjetim maturalca... ) pa blacky, pa ajmo opet piwo... izmjeshale smo swe shto se dalo izmjeshat... haha chak mi je josh jedno piwo ostalo u torbi... hahahaaaaaa bile smo i u twrdji i swagdje po malo... bilo suuuupikaaaa

hmmm, shto se ljubawi tiche... yoooooy bila sam opet s onim swojim ajmo rech biwshim... neznam shta sad, stwarno neznam... nisam looda za njim, al opet pa ne bi bili zajedno da nam barem malo nije stalo, mislim na oboje... jer mi smo prije ajmo rech bili zajedno (brije, dopisiwanje i swe te shemice jel) i onda smo imali nekih problemchicha (iako to meni nije nisht strashno, to meni smijeshno al ajd) i sad smo opet pocheli s brijama, ko i prije... i sad neznam chemu to swe na kraju wodi, a kontam si da nezna ni on, zbunjena saaaaaam al ko ga jebe, dok bude ishlo ichi che, kad prestane prestat che i gotowo... pa ipak NIJE ZHIWOT JEDAN DECHKO jel * PRAWIM SE DA PADAM NA TO... PUSHTAM TE DA MISLISH DA SI USPIO *
sweedja mi se owaj stih pa sam ga morala napisat... dobro, dosta shto se toga tiche... ajmo dalje...

a ljuba moja najdrazha je opet bila s onim dechkom s kojim je bila i proshli weekend i zbog toga sam isto presretna... yoooooy, kak mi je bilo slatko widjet ih zajedno... al sam umirala od smijeha, swe mi je bilo tak smjeshno... al u pozitiwnom smislu i josh uwijek mi je smjeshno, happy sam... wani super wrijeme, sunce pichi, toplo... josh malo idem na kawicu, weeeeeee shto wolim ispijat te kawe, yooooooy...

sad sljedechi weekend, za uskrs jel, bash u nedjelju... party u bastionu, can't wait al chu rejwat uffffff... ufffffff... ''Confusion" Bastion, Osijek

Main Floor: Janette Slack, E-Base, Danny Steel, Kole McRay
Second Floor: AlexSession(Hu), Erwin Radzich(BiH), Miss Sunshine Vs. Marc Times, Daniel E

40kn prije 00:00 - 50kn poslije 00:00
woooooooooooooooooooooow tak sam sretna... presretnaaaaaaaaaa, to je bash chudno... ono, ja presretna nedjeljom, wtf?!! to se rijetko kad dogadja... haha

ljudowi moji ja sad was napushtam... idem se mal sredit za tu famoznu kawicu (ne brinite, idemo samo ja, ljuba i njena sestrichna maja), idemo mal trachat (ooops, jesam ja to rekla... hahahahaaaaa, looda sam ) i tako malo... i wi mi budite tako weseli, sretni, zaljubljeni, nemojte se bedirat jer swe je za ljude i swe se da rijeshit, nisht nije nemoguche... (a chuj ti mene shto sam pametna, aaaaaa ) swima shaljem ogromnu poosetinuuuuuuuu
ewo josh jedna pjesmica za kraj ::
hodam kilometrima s osmijehom na licu
i neznam
i nije me briga gdje sam
ali znam da je swe u redu

preskachem preko zheljeznichkih pruga
ne mogu natrag
i ne poznajem nikoga owdje
ali owoga sam puta sigurna

jer kad mi ti
goworish
gluposti koje goworish
da, ja tada
moram
promjeniti prawila
ne mogu izgubiti

jer ja drhtim
jednostawno se lomim
kad sam kraj tebe, swe izmiche kontroli
da, ja drhtim
postajem pokorna
i nema nachina
znam da ti to razumijesh

neprestano razgowaramo
o swemu pomalo
tko je mogao misliti
da chemo tu zawrshiti
ali osjecham se dobro
u zhurbi
nikad nisam wjerowala
da chesh biti tu
kad bi bar mogla stati i
malo predahnuti ::

- 14:46 - * ostavi trag... * (31) - a čuj.. ako želiš... :) - #

četvrtak, 06.04.2006.

i hope to see u soon in LA LA LAND ; )

ewo owo wam je barcelona tu sam ja bila na maturalcu prije nekih 7 mjeseci... kad se sjetim, suza krene, zamirishu uspomene... hihi neznam shta bi wam zanimljiwo pisala, stwarno neznam... jedwa chekam weekend yoooy, yooooy... kontam si da chemo se SUUUUPER zabawit a kad se ja ne zabawim?! haha... ewo gledam sad zabranjenu ljubaw usput jebiga, wolim to gledat

shkola? hmmmm, nisht... swe kak je i bilo... danashnji dan u shkoli mi je tak jebeno jadno i sporo prolazio, popizdila sam josh owo glupo wrijeme, kisha pada... uffffff!!

u ljubawi je swe oke jel mislim... neznam ni sama kak bi wam to opisala al boli me wishe k**** za swe mislim ak bude josh shta s owim bit che, ak ne bude neche i tochka... pa nije kraj swijeta jel a ni nisam wishe onak looda za njim kak sam prije bila, dobro nikad ni nisam bila bash looda (kak inache znam bit, hihi) al ono... ugl, zbunjena sam widjet chemo oche bit shta preko weekenda pa... swe wam ja jawim jel

u subotu ujutro idemo ja i tina do grada, mal widjet shta ima u trgowinama, idemo na kaficu i na kraju na kwarcanje bash se weselim... hihi

ewo owo sam nashla na netu pa me bash zanima washe mishljenje, hihi
KAWA, BEZ CIGARA!!

Pušenje bi moglo biti zabranjeno u bircevima cijele EU!
Zabrana pušenja na javnim mjestima kao što su barovi i restorani mogla bi se dogoditi i u Europi, na način kako je to povedeno u SAD-u. Europska komisija jučer je najavila svoju namjeru da uvede zakonsku regulativu kojom bi se zabranilo pušenje na javnim mjestima. Nekoliko zamalja EU već planira zabraniti pušenje u rastoranima i cafe-barovima, tjerajući pušače na terase, a Irska i Nizozemska žele uvesti tu zabranu u siječnju. David Byrne, povjerenik za zdravlje i zaštitu potrošača, izjavio je za Eupolitix.com web-site kako je započela rasprava o mogućim mjerama koje bi se primjenjivale u cijeloj EU. a shta wi kazhete na owo, mozhe kawa bez cigara... ha?
btw, kod mene to bash ne ide... meni kawa bez cigara nije kawa nut inache, ja pushim... i to wech neke 3 godine, a obozhawam i kawu pit... tako da... jel rofl
ewo josh neke slikice iz shpanjolske i wenecije wink rofl

ewo owo su wam samo neke od slika, narawno widjet chete ih josh yes a i sljedechi put chu wam stawit slike iz gardalanda rofl

- 19:32 - * ostavi trag... * (17) - a čuj.. ako želiš... :) - #

ponedjeljak, 03.04.2006.

* :: LOODO ZANIMLJIW WEEKEND :: * ; )

yoooy shto sam se lijepo prowela za weekend aaaaaa, bash mi supika bilo... i wery zanimljiwooo u petak nisht posebno, bile ja i ljuba tak mal na kawici, prichale... shprdale se, smijele... dogowarale nesht i et... a u subotu, hmmmm... suuuuper ishle wan ja, ljuba i iwana i kasnije se nashle s majom (ljubina sestrichna)... ishle na party, al prije tog cugale i tak se mi napile bash fino... i doshle na party tak oko pol 1, nije uopche bilo nesht puno ljudi i atmosfera mi bila bash nekak jadna... al boru-t je super swiro', shto je je i tak sam ja unutra mal plesala... jedno sat wremena i onda sam otishla wan... stajala s ,,biwshim'' i zajebawali se... i krimowci su nas djepirali, mal se shprdali s njima (to inache kod nas normalno jer se znamo s njima) i tak ja s owim stajala ispred, nisam mislila bit s njim, ja swe okretala na zajebanciju, neznam kak kod njega... haha shta ja znam, dobro mi je s njim al ne namjerawam patit zbog njega, bedirat se i takwe spike, ma wishe me nisht ne mozhe tolko bacit u bed (shto se dechkiju tiche), nijedan nije wrijedan da se zbog njega bediram... yoooy, shta bi wam sad swasht pisala shto se njega tiche, al ne smijem... znate wech, zbog onih ljudi koji owo chitaju a ne smiju, grrrrrr al dobro, jednom chu wam waljd swe isprichat i ugl, ja i on oko 5 (waljd) otishli kod njega i ja bila tamo do nekih 8, pol 9 chak... bash super bilo na kraju sam narawno bila s njim hmmm, pa ne bi ja bila ja... hahaha neka, nije mi zhao... situacija je sad takwa kakwa je, meni owak dobro i uopche nemam u planu zhiwcirat se zbog njega, ni zbog nicheg shto se nas tiche jel a ljuba i iwana u medjuwremenu otishle chiku i tak... i da, najwazhnija wijest, mislim (al samo MISLIM) da se moja ljupka napokon zaljubila... dobro, ne bash zaljubila al ono... kontate jel al prerano je da ishta goworim swe u swoje wrijeme et, sad chu was pozdrawit jer idem laganini spawat, umorna sam i spawa mi se... laku noch wama, uzhiwajte mi ko i dosad pa se chujemo jel swima weeeeelika

- 23:00 - * ostavi trag... * (35) - a čuj.. ako želiš... :) - #

subota, 01.04.2006.

* _ZASHTO swe shto je lijepo kratko traje?!_ *

zadnjih me dana wata' nostalgija za maturalcem, za shpanjolskom i za swim onim shto se tamo dogadjalo... jaaaako, jaaaako... zhelim opet ich, al to je narawno nemoguche a tak bi htjela josh barem jednom swe to prozhiwit i swe to widjet... jutro tog dana kad smo trebali krenit (26.9.2005.) nisam htjela ich, ono nikako, nema shanse... al kad sam doshla tamo... ajmeeee meni, na kraju se nisam htjela wratit u osijek, strashno!! bilo mi je tak dobro... tak super, sawrsheno... fenomenalno, neznam ni sama kojim bi rijechima to opisala... ma kakaw osijek i owo owdje, treba tamo otich i swe to widjet i prozhiwit ima jedna pjesma koja me podsjecha na maturalac i swe to, tu sam pjesmu slushala cijelim jebenim putem i josh tamo... neznam zashto, dobro serem, znam al nije bitno stawit chu wam ''neke'' slike da ih widite... u sljedechim postowima kakaw je tamo zhiwot, i owak po danu i po nochi (o tom da i ne pricham), ajme meni al et, swe shto je lijepo kratko traje tak i to... jebiga, takaw je zhiwot... al to je definitiwno najboljih 10 dana mog zhiwota... imash para, izadjesh wan kad hochesh, wratish se u hotel kad hochesh, niko ti nisht ne sere, imash para, pijem, pushish, jebe ti se... yoooy, to je zhiwot da mogu tak cijeli zhiwot... aaaaaaaa pa jebesh mi swe, skupit chu si jednom hrpu para i otich tamo... e pa hochu oke, nechu wishe o tom, sam' chu se na kraju izbedirat... shmrc, wech jesam...

nechu sad tugowat, moram se pomirit s chinjenicom da sam ,,zarobljena'' owdje i jebat ga... shta je tu je... jel nego, danas je subota.. napokon ide se wan i tak, dobro ja idem na party, weeee bila jutros u gradu s katom (legica iz razreda), ishle do faxa ekonomskog po neke prospekte (kao ichu chu na fax, haha) i ishle do terranowe, ja si kupila hlache, bash su kuuuul a sad uzhiwam, sama sam... a naweche idem na party i jebe mi se wani je prediwno, sunce pichi, toplo je, swe puno ljudi... aaaaaaa, obozhawam owo wrijeme ide mi se negdje dalje odawde... da widim nesht nowo, upoznam nowe ljude... neznam di, sam negdje dalje odawde... e da, selim se, finally a ha, u kuchu negdje... al tu u osijek, a dobro je i to za pochetak jel napokon chu zhiwjet u kuchi i imat sama swoju sobu, sad ju djelim sa sekom i dobro je to... al zhelim bash sama swoju sobu i ochu dworishte i weeeliku kuchu... josh da imam bazen u dworishtu, bilo bi super pa skromna sam ja... hahaha

ew sad me zwala moja ljupka, dochi che do mene sad po neku majicu za party wecheras i tak... ja chu narawno obuch swoje new hlache i nalit chu se ko swinja, bash mi se pije danas i hochu da se super zabawim wecheras... ma znam da hochu, ipak idem na party... cuga, pljuga meni dragi ljudi oko mene, slusham glazbu koji wolim i shta mi josh treba?! nishta... ja happy

et, dragi moji blogeri, ja wam sad idem... chut chemo se poslije weekenda, uzhiwajte mi... budite dobri, pametni... i pazite shta radite, ko i ja LOOOOOOOL

- 14:25 - * ostavi trag... * (21) - a čuj.. ako želiš... :) - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

** zovu nas otkachenjacima, brijachima, partijanerima; neki chak idu toliko daleko da nas smatraju "onim drugima", nazivaju nas zapravo ruzhnim ili besmislenim imenima, samo zato jer nas ne mogu razumjeti - jer ne zhele, jer nemaju potrebu stopiti se sa svojim vremenom i uzeti maha, oduzeti djelich svijeta i dati ga sami sebi; dati sebe drugima i uzhivati u cjelovitosti jedne uzdrmane generacije koja jedva mozhe razumjeti samu sebe... ali trudimo se, dajemo si odushka, zhelimo vidjeti sve strane zhivota u ovo ludo vrijeme u kojem smo se sasvim sluchajno sretni zatekli... i zhelimo dobiti sve shto mozhemo od svijeta koji pruzha kaos i neprestalnu turbulenciju, zhelimo uzhivati u tom kaosu, zhelimo osjetiti kaos u sebi i shvatiti ga... ta chinjenica chini nas drugachijima od "onih ostalih", jer mi zhelimo, a ne utapljamo se u svakodnevici ne zhelechi nishta... **

** a nice, warm feeling.... and many senses ready to open.... and then, there were the visuals..... and the overwelming urge to laugh... it was uncontrolable.... people smiling, extended body parts... bright colorful arts... and the overwelming urge to laugh... the lights, the heat, the swet.... let´s all live the fantasy... let´s all be the fantasy... TECHNO 4EWER... **

*TECHNO--->energija koju jezik ne može prenijeti. Vibracija koja se pojavljuje među plesačima i mete sve na plesnom podiju, koja živi, mijenja se i diše. Koja probada tijela i preuzima kontrolu nad dušama. Koja ima moć rasplakati, obradovati, okupati tijelo radošću!!!*

I've been the one to party until the end
Looking for the after party to begin
I'm going down to La La Land
I hope to see yaz soon in La La Land....

Somethin bout those little pills unreal the thrills they yield until they kill a million brain cells
Somethin bout those little pills unreal the thrills they yield until they kill a million brain cells....

Now I need to go,whos gonna give me a ride to the after show
I hope that I have enough change so I can make my brain rearrange
I'm going down to La La Land
I hope to see ya soon in La La Land...

*For every action there is an equal and opposite reaction. There is evil and ther is good, and without one there can not be the other. It is a philosophy of balance and wholeness that I believe PLUR is. And no i dont always see it, no i dont think it exist everywhere, but I have it, and in a way that is all that matters, since if it is within me, it is possible to be everywhere. one is all. we are all connected.*

* ewo jedan partyanerski... hihi ;) *

uhwatio partyaner zlatnu ribicu...
i ribica mu kaze: pusti me i ispunit cu ti tri zelje!
Kaze owaj moze i zazeli tri zelje:
1. - neka se swi ljudi iz azije presele u europu
2. - neka se swi ljudi iz amerike presele u afriku
3. - i neka se sad swi vrate gdje su i bili
I nist, ribica ispuni, te ga upita: cemu to?
a partijaner odgowori: ma onaq... bitan ye moving!
images for blogs

najkul blogowi

anna_my friend ;)

minimAlisticA

Ludi TRoLLe

*debela & shine*

ivana_plur

Ladida

miss kittin

..::mishkica::..

summergathering

lonely maura

iriiiina

techno zechica

goooa

The_Jacbri :)

iVAS

za partijanere i partijanerice

vrucina

lampa

dea

ministry of sound

hypnottic _techno

xtc_soul

bucko

pepeljugica:)

TechnoGirl (Inkognita)

benassi @ i love techno!

Glittery texts by bigoo.ws

Laurent Garnier - Coloured City

When i first saw you
In the coloured city
I didn't realize
You were the girl for me
I walked to watch you
Your eyes were starring me

When i looked at you
In the coloured city
I took you in my arms
And you made love to me
Everything went blue

I was in ecstasy
I was in ecstasy
I was in ecstasy
I was in ecstasy

I was in ecstasy
I was in exstasy
I was in ecstasy
I was in ecstasy

**** RAVEEEE OOOOOON **** ; ) ) ) )

*IF YOU THINK I AM A BITCH..YOU SHOULD MEET MY MOTHER!!* :)

*..you won't succeed! and if that makes me a BITCH,so be it!! i embrace the title and am proud to bear it!!!*

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Partijana.com
Pegla.com
Raveri.com
Dj-on.line.com
Jacbri.com

* o nama... *

* _osijek_
_19 god_
_party_i_
_techno_trance_ *
-> DJ_ewi <-
ladida
paul wan dyk
umek
swen wath
kanzyani
pete tong
danny howells
paul oakenfold
rush
carl cox
dawe clarke
jeff mills
marco bailey
marco carola
petar dundow
tiesto
khmmm...i ima ih josh puuuuno meni dragih DJ_ewa ;)

Lipo ime Peeeegla, Peeeegla, Bog je živioooo...
Welcome my son, welcome to the machine
Where have you been?
It's alright we know where have you been!
You've been on a party, filling in time,
provided with toys and Scouting for Boys
You bought a drum machine to punish your ma,
And you didn't like school,
and you know you're nobody's fool
So welcome to the machine!

*...dance like nobody is watching and love like it's never going to hurt...* :))

* OKOWI SLOBODE *

Idemo po partijima, volimo sve što vole mladi, oblacimo se u šarene krpice i privlacimo pažnju cudnom bojom kose... Divljamo, skacemo, plešemo citave noci, a ujutro se umorni vucemo po tramvajima s ljudima koji žure na posao, mi s razmazanom šminkom i neurednom odjecom nakon višesatnog tulumarenja. Ti nas ljudi promatraju, osjecamo na sebi zacudene i neodobravajuce poglede žena u odijelcima i salonkama. Osjecamo da smo stranci na dnevnom svjetlu i ne pripadamo radnom narodu s borama od zabrinutosti svakodnevicom...

Koliko ce dugo biti tako, nitko od nas ne zna, ali pretpostavlja odgovor. Koliko dugo si možemo dozvoliti zacudne poglede i koliko cemo dugo ostati mladi iznutra, koliko ce nas dugo zadovoljavati naš nacin zabave, možda možemo procijeniti. Ali cinjenica stoji - nece zauvijek. Na žalost... Na žalost? Možda. Možda ce nas za koju godinu zadovoljavati nešto sasvim drugacije... Možda ce nas jednog dana brinuti što naša djeca vole upravo ono što mi volimo sada.

Razmišljamo li o buducnosti, o obitelji, o karijeri, o nemogucnosti ostajanja mladima? Svatko ima svoje vrijeme za zabavu, neki više, neki manje, namjerno ili ne. Ponekad nas neke cudne okolnosti dovedu u situaciju kad više ne smijemo plesati s klincima i ponašati se neodgovorno prema jutru.

Kad se zaposlim, više necu smjeti pohadati partije, cula sam neki dan. Radit cu u školi, djeca ce me smatrati odraslom, radit cu ozbiljan i zahtjevan posao. Taj posao nece utjecati na moje shvacanje zabave, na moje shvacanje mladosti. Zahtijevat ce od mene svakodnevno jutarnje mucenje, prerano ustajanje i oblacenje ozbiljne odjece, ali moj ce um i dalje težiti sumanutom kaosu i ponekom ispadu. Htjet cu vikendom u omiljenom klubu plesati do besvijesti i težit cu zaboravljanju ponedjeljka i cetvrtka. Hoce li to utjecati na moju karijeru? Hoce li djecak kojem predajem cijeloj školi razglasiti da me vidio kako citavu noc plešem pored njega s naocalama i smiješkom na licu? Hoce, sigurno hoce. I prici ce mi manje kaoticna kolegica, koja kuci ima dvoje djece i nema vremena ni volje zabavljati se na moj nacin, prici ce mi i s osudom u krajicku usne napomenuti "Znaš da su te djeca vidjela u subotu u nekom klubu?". Ja cu joj se osmjehnuti, nabaciti cinicnu primjedbu ili preokrenuti na šalu, a ona ce na sljedecoj kavi s nekim njoj bliskim prijateljicama govoriti o "onoj ludakinji" iz zbornice... I nakon nekoliko takvih govorkanja, prici ce mi neki nadredeni i opomenuti me kako moj nacin zabave ne smije utjecati na moj posao... Kako cu mu objasniti da ja svoj posao i dalje radim korektno, možda cak i bolje od toga, možda najbolje na svijetu; kako mu objasniti da moja zabava u slobodno vrijeme ne utjece na moj rad?

Slobodno vrijeme. U nekom trenu više ne postoji. Kad postanemo dio "Matrixa", dio društvene mašinerije, kad se nicim izazvani uvalimo u hrpu bespotrebnih sitnica koje nam oduzimaju vrijeme, ali eto – u skladu su sa svijetom i sa životom u Društvu, osjetit cemo oci Velikog Brata na potiljku, i svatko ce imati pravo komentirati sve. Svi zli jezici koji zavidno sline jer ne mogu i/ili ne žele, ostavljat ce svoju slinu na našem vratu... A mi je vec sad osjecamo kao ljepljivi znak odraslosti...

Jednom, tko zna, možda ce svijet biti pravedniji. Za našu je generaciju gotovo, iako i mi imamo svoje šanse. Mizerne, doduše, jer vec vidim svoju generaciju kako se utapa u svim popratnim okolnostima "društva". Ali možda ce sljedeca generacija popraviti greške prošlih? Nekako sumnjam u to, jer Društvo (o, kako to gordo zvuci?) miluje hladnim okovima, s vremenom ih sve više stežuci. Kako se osloboditi okova, kako živjeti u miru s Društvom, a u skladu sa vlastitim željama? Objasniti verbalno – nemoguce. Objasniti djelima? Iznimno teško... Zahtijevalo bi enormne kolicine energije i vremena – koje nemamo jer ga trošimo na usputne sitnice. Biti najbolji u svom poslu i tako ignorirati komentare? Rijetkima uspijeva... Samo pojedinci, iznimke izrazito velikog koeficijenta inteligencije, iznimno jake volje i iznimno jakih želja. A cak je i to samo privid. I najbolji posustanu u nekom trenutku, ukljuce se u kolektivnu svakodnevicu, odlucivši da je ipak tako lakše. I doista jest lakše. Lako je živjeti u skladu s pravilima, zato ta pravila i postoje. Svima nama koji želimo zaobici pravila postavljene su zamke u razlicitim oblicima, koje je ponekad nemoguce zaobici.

Biti hippie? Živjeti po svome, ne obaziruci se na ostatak svijeta? Pjevati u mraku, živjeti na putu, zaradivati sitniš na cesti i hraniti se sezonskim povrcem iz obližnjeg vrta? Možete. Ako hocete. Svi ce vas osudivati, ali vi cete samo slegnuti ramenima i nastaviti po svome. Nece vas biti briga. Sloboda? Možda... Ponekad. Ali i to je laž. Možete tako do nekog trenutka, do onog trenutka kad Sustav shvati da vas može usisati jer ste poželjeli imati stan... auto... dijete... Ne smijete željeti, u tome je kvaka. Cim poželite, gotovo je! Nema slobode. Sloboda je fikcija. Koja nam daje dojam da se u bilo kojem trenutku možemo pokupiti i otici živjeti na drugi dio svijeta. Yeah, kako da ne... Možemo pricati i pjevati o slobodi, ali ona ne postoji, jer njena je definicija "biti što hoceš i raditi što hoceš, dok god to ne utjece na druge ljude". Pomislili ste da je to moguce? A, ne...

Evo primjera: cini li vam se slobodnim pisanje ovog teksta? U prvom trenu - da. Moje slobodno vrijeme, moja odluka, moja želja. Ne utjece ni na koga. Greška! Moje slobodno vrijeme – trebala bih utrošiti u "pravi rad" umjesto u pisanje, u rad koji ce biti placen, pa tako netko drugi nece morati placati moj racun za struju – koju upravo troši ovaj kompjuter. Dakle, zapravo ovog trenutka iskorištavam i državu, kojoj ne placam porez... I tako dalje. Prazna naklapanja? Dobro, krenimo drugim putem. Kažete da su hippiji slobodni? Ok, recimo da sam hippie i baš želim otici na Bali - kako cu to izvesti? Treba mi putovnica. Matrix broj 1. Pa viza. Matrix 2. Potvrda o cijepljenju, broj 3. A nisam došla ni blizu prijevoza...

Nema slobode. Hippie možeš biti dok god možeš živjeti bez da želiš. Kratko, dakle. Ima ih koji misle da mogu, koji godinama žive u "skvotiranim" kamenim kucicama bez struje, bez tekuce vode, bez frižidera... S gitarom. Ali i s dvoje djece. Koja ce upravo krenuti u školu. Djece koju su uspješno skrivali od sustava nekoliko posljednjih godina, i djece koja ce tek sada, u dodiru s drugom djecom, shvatiti što je to Playstation 2, i poželjeti...

A tako je lako živjeti pod okriljem Društva! Relativno je lako naci posao (nekakav), partnera slicnih afiniteta (koji ce nam dosaditi u nekom trenu), biti podstanar u nekom stanu (i nadati se vlastitom), u nekom trenutku imati (slatko malo) dijete (koje vrišti citavu noc), dignuti kredit i kupiti auto (glavno da ide)... i ne misliti. Nemati želja. Samo gomilati stvari. Nemati potrebu za promjenom. Za neuroticnim pomakom, za uzbudenjem, za cjelonocnim plesanjem... Cemu sve to? "Treba tražiti zadovoljstvo u malim stvarima"... "Budi sretan s onim što imaš, a ne s onim što želiš". NE!!! Zašto ne bismo mogli imati sve? Zato što vecina ljudi ne želi sve? Baš me briga za vecinu ljudi, kažem, i mislim, ali... onda dode onaj trenutak kad mi nadredeni kaže kako je moj nacin života neprihvatljiv i kako si ne smijem dozvoliti plesanje s djecom u nekom mracnom klubu... I ja ga pošaljem k vragu, uzmem svoje stvari i odem? Gdje? Cemu? Svaki ce nadredeni biti isti, svako radno mjesto tražit ce od mene više ili manje odricanja, svaka ce me zavidna ili glupa kolegica ogovarati na kavi... I vrtimo se u krug...

Kako živjeti u svijetu koji nam steže lanac oko vrata, a plivati u vlastitim mislima posutim ružinim laticama? Kako spojiti želje i potrebe sa strogim pravilima Bespoštednog Sustava? Igrati se lovice, igrati se skrivaca... Igrati se s Njima. Ostati dijete u duši, izgledati odraslo, milo se osmjehivati zmijama i igrati po svome... Izgledati utopljen, a imati svoje malo carstvo ispod vode.

* U POČETKU BIJAŠE __RAVE__ *

Piše: Strangelove
Slike: FutureShock2001

Promjene koje vrijeme na nama ostavlja polagane su, tako da tek pogled na fotografiju, par redaka koje smo davno napisali i nakon nekoliko godina ponovo procitali, pokazuju da ipak nismo iste osobe. Tek rijetko, dogodi nam se promjena, toliko duboka i velika, kada bez imalo dvoumljenja možemo reci da osoba koja postoji sada ima malo ili nikakve veze s onom od prije svega nekoliko sati. Takvih trenutaka je malo, i cesto obilježavaju citavo jedno razdoblje života.
Ironicno, upravo je jedno takvo razdoblje zatvorio Under City Rave, prvi veliki party u Zagrebu i uvjerljivo, bez konkurencije i dvoumljenja, apsolutno najbolji party kojeg je hrvatska rave scena ikada doživjela. Nije lako pisati recenziju partija na kojem ste bili prije nešto više od deset godina, u meduvremenu prošli razocarano napuštanje partija i ponovno vracanje, uzgred diplomirali, tako da ce objektivnosti ovoj recenziji sasvim sigurno manjkati, mnoge stvari ostati ce propuštene ali to niti nije toliko bitno - osnovna ideja ovog teksta u glavi je dugo vremena.
Kod ovakvih dogadaja, nemoguce je samih desetak sati partija izvuci iz konteksta i samo o tome govoriti. Under City Rave treba promatrati u kontekstu dogadanja i vremena, a u slucaju ove recenzije, nece biti moguce izbjeci niti state of mind samog autora. Nakon prvog šoka uvjetovanog masom posve drugacijih ljudi, postalo je jasno da je beskrajno plesanje uz glazbu toliko bucnu da se ništa drugo ne cuje pravi nacin zabave za mene, dovelo me do ekstaze više nego bilo što drugo. Prvi kontakt s technom bio je ljubav na prvi pogled, ta glazba predvidena za cjelonocni ples, koja je usput zvucala kao da je s neke druge planete nije mogla naci veceg poklonika. Na prvim partijima fascinirao me taj out-of-this-world efekt, kada je ulazak u klub doslovce izgledao kao ulazak u neki skriveni space-ship, u kojem sam se prvi put osjetio slobodnim od besmislenih okova nekog "standardnog klupskog ponašanja". Mogao sam plesati cijelu noc i to nikome nije bilo bude cudno, mogao sam obuci bilo što, bez opasnosti da se osjecam strancem, mogao sam, pa, bilo što... Tijekom tih prvih godina, nisam niti jednom vidio situaciju "seksualne grabežljivosti", alkoholiziranih mužjaka koji sa šanka promatraju flor tražeci žensku žrtvu, a tucnjave su naravno bile nešto nezamislivo.
Osobno, cijelu sam stvar percipirao kao nešto na granici cyberpunka i stvarnog svijeta, a svi mi koji smo bili na tim partijima cinili smo se kao likovi neke alternativne SF realnosti, poput Arthura Denta iz "Vodica kroz galaksiju za autostopere".
To bi bio kraci presjek kroz partije i moj doživljaj partija u vremenu koje je prethodilo Under City Raveu, koji je bio vrhunac te underground ere. I njezin kraj.

Price o gužvi na partijima danas spadaju vec u domenu legende, kada je na party pokušavalo uci tri puta više ljudi nego što je organizator ocekivao. Samo mogu dodati da sam bio sretnik koji je zahvaljujuci sretnim vezama uspio uci nakon svega pet minuta cekanja, ali da su i tih pet minuta bile sigurno najduže u životu.
Povratka nakon toga više nije bilo - nešto izmedu teleportiranja na vogonski construction fleet i Neovog taking the red pill. Otprilike, sve ono zbog cega smo išli na partije, bilo je tamo - nabrijana glazba, raznolika ekipa, svi veseli i puni energije, svi svjesni da sudjeluju u necem novom i velikom.
Samo o kostimografiji moglo bi se pricati satima - bilo je to još razdoblje kada se na partijima nosila odjeca iz "kucne radionice". Neki su poneseni atmosferom undergrounda nosili military / industrial kombinacije raznih kombinezona, gas maski, gradevinarskih šljemova; drugi su opet nosili neke naprosto šarene karnevalske kreacije, mnogi su bili inspirirani i starim acid house lookom s legendarnim tregericama.
Možda ce danas reci da su partiji bili bijeg od tadašnje ratne realnosti. Ili nešto slicno. Možda. Ali tada nismo imali vremena razmišljati o tome - naprosto nam je bilo fenomenalno. Slušali smo glazbu koja je energicnija i kreativnija od bilo kakvog techna koji se danas radi, nismo skidali smile s lica, živjeli smo za taj trenutak partija, za uživanje u glazbi, cinilo nam se tada da mijenjamo svijet... Sve je bilo cisto prijateljstvo, ljubav, nismo ni znali što je PLUR a prakticki smo ga cijelo vrijeme živjeli.

Lakše cemo, na žalost, zapamtiti loše stvari, to što je sound bio katastrofalan, to što je kisika bilo toliko malo da niti cigarete nisu mogle gorjeti, to što su redari bili najgore siledžije pred kojima se Ilija Terminator doima prijateljskim. Cak cemo se možda i nasmijati na sliku Cuculica koji preko mikrofona moli ekipu s lighta da upali svijetlo na stageu, i to nekoliko puta tijekom noci.
Takvih stvari cemo se odmah sjetiti, ali istovremeno cemo znati da je Under City Rave najbolji party na kojem smo ikada bili, premda sada, deset godina kasnije, necemo moci dati ijedan racionalni razlog na temelju kojeg bi nam netko deset godina mladi mogao povjerovati. Tek ponekad, izvadit cemo iz kutije s dna ormara vec ofucani flajer, isto tako ofucanu majicu, poslušati izlizanu snimku starog DeepFM-a i možda doživjeti na djelic sekunde atmosferu Under City Ravea. I požaliti što ne možemo poput Arthura Denta ponovo, samo s rucnikom, Babbelfishem i bocom Pan Galactic Gargle Blastera putovati galaksijom…

Jer, s Under City Raveom, rave je u Zagrebu definitivno izašao iz undergrounda. Glazba se vec iducih mjeseci promijenila i usporila, došli su neki novi ljudi koji su doveli i neka svoja pravila (premda su usvojili i neka naša). Ali tada to nije bilo bitno niti uocljivo, jer – mi smo bili drugaciji kada smo tog jesenjeg jutra na Dan mrtvih izlazili u Mesnicku. I beskrajno optimisticni, jer, što je tih dana moglo poci po zlu?

Oduševljenje revolucijom: 150%

* BORN SLIPPY *

Drive boy dog boy dirty numb angel boy
In the doorway boy she was a lipstick boy
She was a beautiful boy and tears boy
And all in your innerspace boy you had
Hands girl boy and steel boy you had
Chemicals boy I’ve grown so close to you
Boy and you just groan boy she said
Comeover comeover she smiled at you boy.

Let your feelings slip boy but never your mask boy
Random blonde bio high density rhythm blonde boy
Blonde country blonde high density
You are my drug boy you’re real boy speak to me
And boy dog dirty numb cracking boy
You get wet boy big big time boy
Acid bear boy babes and babes and babes and
Babes and babes and remembering nothing boy.
You like my tin horn boy and get wet like an angel.
Derail.

You got a velvet mouth you’re so succulent and beautiful
Shimmering and dirty wonderful and hot times
On your telephone line and God and everything
On your telephone and in walk an angel.
And look at me your mom squatting pissed in
A tube hole at tottenham court
Road I just come out of the ship
Talking to the most blonde I ever met.
Shouting
Lager lager lager lager shouting
Lager lager lager lager shouting
Lager lager lager shouting
Mega mega white thing mega mega white thing
Mega mega white thing mega mega shouting
Lager lager lager lager mega mega white thing
Mega mega white thing
So many things to see and do in the tube hole
True blonde going back to romford
Mega mega mega going back to romford
Hi mom are you having fun and now are you on
Your way to a new tension headache

* BAJKA ZA RAVERE *

Piše: Sanja
Fotke: Rajko

Sjedeći u mračnoj redakciji, s monitorom ispred sebe i glasnom glazbom u umu, koja pokriva okolnu buku, dok vani isparava beton i nervira prometna gužva, teško je vratiti se u jednu bajkovitu ljetnu noć, okupanu zvijezdama i opijenu glazbom. A željeli bismo je sa svima vama podijeliti, željeli bismo je prenijeti dalje i nikada, nikada je ne zaboraviti. Prošao je samo jedan dan, a tako je teško uhvatiti i zadržati taj hir što nas je pratio te noći i učinio potpuno sretnima, ispunjenima. U tome valjda i jest njegova čar, jer da ga možemo stalno prizivati, ne bismo bili tako sretni sljedećeg puta kad ga neočekivano dobijemo. Na žalost, sjećanja koja su tu da bismo pohranili emocije, utisnuli u sebe sve ono što ne želimo ostaviti iza sebe, nisu dovoljno moćna da nam mogu stalno otvarati onaj dio uma koji je zapamtio sreću što su je u nama izazvali ljetni povjetarac, pun mjesec, more u daljini, glazba u nama i sretni ljudi oko nas. Kliše? Ma kakvi!

Najprije, čini se da se najbolji partiji ovih dana odvijaju u tmini neznanja svijeta. Htjeli smo revival rave kulture, i eto – možda ga i dobijemo, a neki od nas neće uopće za njega znati. Svi znamo da trebamo paziti što želimo, jer bi nam se to moglo i ostvariti. I svi znamo da se pravi rave nigdje ne najavljuje (pa čak niti na Pegli, eto dokle smo dogurali), da se informacije o njemu prenose usmeno, da se odvija u nekoj pustopoljini i da samo sretnici do njega stižu… I svaka je takva večer posebna za sve one koji joj prisustvuju. I treba biti, jer to je ono što čini rave.
Sada često mislimo o tome kako ravea više nema, čitamo to u novinama i ne želimo to naglas priznati, iako se na svjesnoj razini bojimo da postoji mogućnost da više nikada nećemo dočekati jutro opijeni, usrećeni, nasmiješeni, rasplesani. Opekli smo se, komercijalizirali i zagadili okolinu, i to zato što nas je previše i zato što smo bili glasni, želeći ravnopravnost. Dobili smo je i sad je više ne želimo, i svi uostalom znamo u što se naša scena pretvorila. I nećemo više o tome. Sad ćemo se malo nadati da se više nećemo morati stalno time preopterećivati, jer postoji nada za nas koji bismo se željeli vratiti u prošlost i nikada ne ponoviti neke greške. I to ne samo da postoji nada. Postoji rave!

Teško je to objasniti: Marlera je tako daleko od civilizacije, a ujedno i tako blizu, da se čini kao da istovremeno nalazi i ovdje i negdje van svemira. Mjesto kojeg skoro i da nema, a koje je poprište sretnih noći i okupljalište pravih ljudi. Teško je i nepravedno reći "pravih", ali ne možemo ne biti barem malo elitistički nastrojeni nakon svega ovoga što se dogodilo tijekom zadnjih godina s našom supkulturom, zar ne? Uostalom, možda smo se mi slučajno zatekli na pravom mjestu u pravo vrijeme, pa je ova naša bajka stvarno bajka, priča za djecu, slatka tajna što smo je mi odlučili podijeliti sa svijetom, a koja zapravo ne postoji. A možda je rave.
Nećemo znati dok sljedećeg puta ne odemo tamo i provjerimo jesu li okupljanja ravera na rtu Marlera ipak uvijek tako zanosna. Čak i ako nisu, sama spoznaja da mogu biti je dovoljna da postanemo vjerni posjetitelji tog mjesta što postoji izvan vremena i prostora.

Postoje noći u kojima ne pitamo tko pušta glazbu. Nije važno, jer čarolija je omotana oko naših ramena i imena više ne postoje. Mjesec nam se osmjehivao na čistom nebu, tako duboko modrom da su oči žarile. More se naziralo u daljini, tako moćno, tako snažno, a tako mirno, pomalo narančasto… Moglo nas je upiti u bilo kojem trenutku i nama bi bilo žao samo što nas nije pustilo da dočekamo jutro, uz tu glazbu koja je milovala naše umove na tako poznati način. Tako poznat, a tako zanemaren, zaboravljen. Nepošteno bi bilo uopće je karakterizirati, jer se prelamala po svim kutovima, odnosila ruke u daljinu, meškoljila kukove i tjerala koljena na skokove. Trance je to bio, recimo, progressive, onaj kojeg više nigdje ne možemo čuti, onaj kojeg smo voljeli slušati na Astralisima, ali nema ga više. Ne nalazimo ga više, a srce tako slatko tuče kad ga čuje. I te je noći na Marleri ta glazba bila i mnogo više: prema svim "pravilima" što ih propovijeda Laurent Garnier, u toj je glazbi bilo mnogo toga dragog duši. Je li vrhunac večeri bio Thunderstrike (AC/DC!) ili I feel love, ne znamo više, a možda vrhunca i nije bilo. Možda je nama junačka srca vrhunac ipak bio jutro, dok smo okupani suncem dijelili piće s ljudima čiji je osmjeh bio zarazan, čije su se ruke motale oko naših ramena i koji su nas poznavali na tako divan način. Jednostavno nismo htjeli da ta noć, to jutro završi! Ikada! A nismo znali da nas najljepši trenutak tek očekuje: na krovu ogromne kuće, o kojoj ne znamo ništa, dvadesetak je ravera pozdravljalo sunce i sve nas. House flor, definirali smo situaciju. Iako se na tom krovu glazba slabo čula, znali smo da je ljudima koji su plesali po njemu to jedan od trenutaka za pamćenje. A nama, koji smo dobili puse i mahanja s tog istog krova na odlasku, još su više uljepšali i tako prekrasno sjećanje.

Jedino zbog čega se kolektivno kajemo je što nismo ponijeli sa sobom fotoaparat. Nismo se nadali tome što smo dobili, nismo imali pojma što nas čeka i zauvijek ćemo ostati uskraćeni zbog toga. Valjda uvijek treba biti spreman. Očekivati rave iza ugla. Ali ako se ne dogodi, bit ćemo gadno razočarani. Zato nema veze – iza nas je prelijepa noć koju smo neočekivano dobili na poklon, i zato hvala svim onim ljudima koji su plesali s nama. I svima onima čiji su poljupci iz visoka učinili naše jutro nezaboravnim.