Veritatis splendor http://blog.dnevnik.hr/timotej


ponedjeljak, 30.03.2009.


"Da" životu


Živjeti znači
zagrliti ljude i stvari
i opet ih pustiti
da se zelene i cvatu
pred Božjim licem.

Živjeti znači
biti zahvalan
za svjetlo i ljubav,
za toplinu i nježnost,
koje su jednostavno darovane
u ljudima i stvarima.

Živjeti znači
sve gledati kao Božji dar,
dopustiti da sve bude Njegov dar,
ništa i nikoga ne posjedovati
i klicati zbog svake zvijezde
koja pada s neba.


Phil Bosmans, "Oživljeni zrakama života"

30.03.2009. u 15:30 • 2 KomentaraPrint#^

subota, 28.03.2009.


Čovjek je spašen


     Razmišljat ćemo o trećoj istini o čovjeku: čovjek je spašen!
     Grijehom je između svetoga Boga i grješnoga čovjeka nastao nepremostivi ponor koji čovjek nikada sam ne može premostiti i izići iz tame zla u svjetlo Božjega života. Kao što se sam mrtvac ne može oživjeti, tako ni grješnik - duhovni mrtvac - ne može sebe oživjeti za milosni život u Bogu. Kad je prvi čovjek upao u noć zla, nad njim, kao i nad cijelim rodom ljudskim nije prestala sjati Božja ljubav, nije se ugasilo Božje milosrđe prema palomu čovjeku. To je čudesna Božja ljubav, to je neizmjerno milosrđe neizmjernoga Boga. Neprijelazni ponor između Boga i čovjeka premostiti će sam Bog. To milosrđe Božje objavljeno je u Isusu Kristu.
     Na otajstvo Isusa Krista Spasitelja, više smo puta navraćali u našim razmišljanjima. Njegovo je otajstvo u tome što je pravi Bog, što od vijeka izlazi od Oca kao Riječ i jedno je s Ocem. Dubina i neizrecivost otajstva Kristova je i u tome što je za spasenje ljudi postao pravim čovjekom rođenim od Djevice Marije. On svojom ljudskom naravi, koja je sjedinjena s Riječju - drugom božanskom osobom Presvetoga Trojstva - preuzima na sebe sve patnje svijeta i sve grijehe čovječanstva da svojom poslušnošću Ocu, sve do smrti na križu, otvori Božje Srce grješnicima kako bi u njemu mogli pronaći oproštenje i vječno spasenje. Samo Bog spašava, to znači da se samom Božjom ljubavlju, objavljenom na križu, grješnik može vratiti Bogu i postati dionikom njegova blaženstva u vječnom životu.
     Katekizam Katoličke Crkve kaže: »Isus u hebrejskom znači 'Bog spašava'. U času Navještenja anđeo Gabrijel kaže da će mu vlastito ime biti Isus, ime koje izražava njegov identitet i poslanje. Budući da samo Bog može opraštati grijehe, on će u Isusu, svojemu vječnom učovječenom Sinu, 'spasiti narod svoj od grijeha njegovih' (Mt 1,21). Tako u Isusu Bog obnavlja cijelu povijest spasenja u korist ljudi.« (KKC br. 430, str. 121)
     Obnova ljudske povijesti događa se samo u ljudskom srcu, kada se unutarnji čovjek obraća i prihvaća Božju volju kao svjetlo na putu života. Nakon izvršene žrtve ljubavi na križu i uskrsnuća, Duh Sveti - Dar Oca i Sina - dariva svjetlo obraćenja i vjere onima koji ponizno traže Boga. Za to svjetlo mogu moliti i oni koji još nemaju vjere. Jedan ateist svaku je večer molio: »Bože, daj mi svjetla!« I svjetlo vjere bilo je zapaljeno u njegovoj duši!
     U Evanđelju čitamo kako je Isus pozvao Levija carinika medu svoje učenike. Carinici su smatrani javnim grješnicima, jer su mnogi nepravednim ubiranjem poreza stjecali nepravedno bogatstvo. Između takvih ozloglašenih ljudi, Isus poziva Levija (Mateja) da ga slijedi kao apostol. Levi se odaziva i napušta svoju carinarnicu. U znak zahvalnosti i poštovanja, priredio je oproštajnu gozbu za Isusa, na koju je pozvao i mnoge svoje prijatelje carinike. Zbog toga su farizeji i pismoznanci negodovali, pa rekoše Isusovim učenicima: »Zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete?« Na taj farizejski prijekor Isus odgovori: »Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike na obraćenje.« (Lk 5, 29-32) Da, Isus Krist je jedina nada spasenja za sve ljude koji žele spasenje. Po njemu jedinome grješnici mogu dobiti oproštenje grijeha i ključ u nebesko kraljevstvo. Ispunja se riječ apostola Pavla iz njegova pisma Rimljanima: »Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću - za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.« (Rim 5, 20-21)
     Završimo ovo razmišljanje, molitvom pape Pavla VI. Isusu Kristu: »Ti si nam potreban, Otkupitelju naš, da otkrijemo svoju bijedu i da je izliječimo; da razlikujemo dobro od zla i da posjedujemo nadu svetosti, da oplakujemo svoje grijehe i da zadobijemo oproštenje ... Ti si nam potreban, Ti prvorođeni brate ljudskoga roda, da ponovno nađemo pravi smisao bratstva među ljudima, temelje pravednosti, blago ljubavi, vrhovno dobro mira ... Ti si nam potreban, Ti veliki supatniče naših boli, da upoznamo smisao patnje i da joj damo smisao ispaštanja i otkupljenja. Ti si nam potreban, Ti pobjedniče smrti, da nas oslobodiš od očaja i nepouzdanja i da imamo sigurnost koja nas nikada neće iznevjeriti. Ti si nam potreban, o Kriste, o Gospodine, Ti koji si Gospodin s nama, da naučimo istinsku ljubav i da idemo u radosti i snazi Tvoje ljubavi dugom putanjom našega tegobnoga života do konačnoga susreta s Tobom, ljubljenim i iščekivanim, s Tobom blagoslovljenim u vjekove!« Amen!

Kard. Franjo Kuharić, "S Bogom licem u lice - razmišljanja o čovjeku"

28.03.2009. u 11:30 • 1 KomentaraPrint#^

srijeda, 25.03.2009.


Navještenje Gospodinovo


(Guido Reni, Blagovijest, 1629.)


16. Bog Otac dao je svoga Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta, kroz četiri tisuće godina, da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji, da ga svijet primi od nje. Sin se je Božji utjelovio za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Bog Duh Sveti je oblikovao Isusa Krista, ali tek kad je zatražio njezinu privolu po jednom od prvih službenika svoga dvora.

18. Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo, kao novi Adam u svoj zemaljski raj, da se tu naslađuje i otajstveno izvodi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu; svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo oviseći o ovoj ljubaznoj Djevici u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazivanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i Ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp. Post 22, 2). Upravo Ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas. O divne li i nečuvene ovisnosti samoga Boga, koju Duh Sveti nije mogao prešutjeti u Evanđelju, da nam tako pokaže njezinu vrijednost i neizmjernu slavu, iako nam je sakrio skoro sva divna djela koja je ova Utjelovljena Mudrost učinila u svom skrovitom životu, Isus Krist je dao više slave Bogu, svome Ocu, podložnošću svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio sav svijet tvoreći najveća čudesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo, podlažemo Mariji po primjeru Isusa Krista, našega jedinog uzora!

Sv. Ljudevit Marija Montfortski, "Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji"

25.03.2009. u 11:00 • 2 KomentaraPrint#^

utorak, 24.03.2009.


Priznaj svoju nemoć


     Postoje mjesta u tvojoj nutrini gdje si potpuno nemoćan. Tako silno želiš da bi se mogao sam izliječiti, da bi mogao odoljeti iskušenjima i ovladati životom. Ipak to ne možeš sam. Svaki put kad ponovo pokušaš još više si razočaran. Ne preostaje ti drugo nego da priznaš svoju nemoć. U tome se sastoji prvi korak kod Anonimnih alkoholičara i kod liječenja svih vrsta ovisnosti. Upravo iz tog vidika možeš gledati na svoj unutarnji boj. Nezasitna potreba za naklonošću je ovisnost. Vlada tvojim životom i zarobljava te.
     Počni jednostavno s priznanjem da se sam ne možeš izliječiti. Moraš u potpunosti prihvatiti svoju nemoć ako želiš da te Bog izliječi. Zapravo se ne radi o "najprije" i "zatim". Jer pripravljenost da želiš prevladati osjećaj nemoći već nosi u sebi zametke predanosti Bogu i Njegovom djelovanju. Onda kad ne vidiš niti jedan trag iscjeliteljske Božje prisutnosti, priznavanje nemoći je odviše strašno. Poput skoka je s visine bez zaštitne mreže koja bi spriječila pad.
     Pripravljenost da se odrekneš potrebe ovladavanja životom već razotkriva određenu nadu. Koliko ćeš više napuštati svoju tvrdoglavu želju da očuvaš moć u svojim rukama, toliko ćeš više biti u dodiru s Njim koji ima moć da te izliječi i vodi. Što si više povezan s Božjom moći, to lakše ćeš priznati sebi i drugima svoju unutarnju nemoć.
     Tobožnje moći se, na primjer, hvataš onda kada nešto očekuješ od izvanjskih stvari ili od budućih događaja. Dok god bježiš pred samim sobom i pokušavaš se rastresti, ne možeš se u potpunosti otvoriti procesu ozdravljenja. Sjeme uspijeva samo ako ostane u zemlji u kojoj je bilo posijano. Ako ga neprestano iskopavaš iz zemlje da bi provjerio je li proklijalo, nikada neće uroditi plodom. Gledaj na sebe kao na dobro sjeme posijano u plodnu zemlju. Nije ti potrebno ništa drugo učiniti nego da tamo ostaneš i pouzdaš se da zemlja ima sve što ti je potrebno za rast. Rasteš i onda kad to ne osjećaš. Smiri se, priznaj svoju nemoć i pouzdaj se da ćeš jednog dana vidjeti koliko si primio.

Henri J. M. Nouwen, "Unutarnji glas ljubavi - put u slobodu kroz patnju"

24.03.2009. u 19:30 • 1 KomentaraPrint#^

nedjelja, 22.03.2009.


Manjak svake utjehe


1 Nije teško ne hajati za ljudsku utjehu kad imamo božansku.
2 Ali je veliko, i to vrlo veliko, uzmoći biti i bez ljudske i bez božanske utjehe i iz ljubavi prema Bogu rado podnositi progonstvo srca i ni u čemu ne tražiti sebe niti se obazirati na vlastitu zaslugu.
3 Zar je veliko biti radostan i pobožan kad dođe milost? Takav trenutak svi žele.
4 Koga Božja milost nosi, na krilima leti.
5 I kakvo čudo ako onaj koga nosi Svemogući i vodi najveći Vođa, ne osjeća teret?
6 A volimo se nečim tješiti i teško se čovjeku odreći sama sebe.
7 Sveti mučenik Lovro, obodren od Prvosvećenika, pobijedio je svijet, jer je prezreo sve što je u svijetu izgledalo ugodno te iz ljubavi prema Kristu mirno podnio i to da ga rastave od njegova dragog prijatelja, pape Siksta.
8 Dakle, ljubavlju prema Stvoritelju nadišao je ljubav prema čovjeku; i mjesto ljudske utjehe, radije je odabrao božansku volju.
9 Tako se i ti, iz ljubavi prema Bogu, privikavaj ostaviti nekog bliskog i dragog prijatelja.
10 Ne smatraj nesrećom ako te prijatelj napusti; ta znaš da se najposlije ipak svi moramo odijeliti jedan od drugoga.
11 Mnogo i dugo mora se čovjek boriti sa sobom, prije nego se uspije potpuno svladati i svu svoju ljubav upraviti Bogu.
12 Dokle god se čovjek oslanja na sebe, olako se povodi za ljudskim utjehama.
13 Ali tko Krista istinski ljubi i revno slijedi kreposti, ne prepušta se takvim utjehama niti traži takve osjetne ugode, nego više naporne borbe i vježbe i uporni rad za Krista.
14 Stoga, kad ti Bog dade duhovnu utjehu, primi je sa zahvalnošću i znaj, ona je Božji dar, a ne tvoja zasluga.
15 Ne budi suviše radostan ni isprazno umišljen, nego, zbog dara, budi još ponizniji pa i oprezniji i savjesniji u svim svojim postupcima, jer to će vrijeme proći i nadoći kušnje.
16 Kad prođe utjeha, nemoj odmah zdvajati, nego u poniznosti i strpljivoti očekuj nebesko pohođenje; ta kadar je Bog obdariti te još obilnijom milošću i utjehom.
17 To nije ništa novo niti strano onima koji poznaju Božji put, i takve su obrate iskusili i veliki sveci i davni proroci.
18 Tako je onaj zahvaćen milošću govorio: "U svojoj sreći rekoh: neću se pokolebati nikada!"
19 A kad je milost prestala, iznosi svoje raspoloženje, govoreći: "... ali čim lice sakriješ, sav se uplašim."
20 No ipak nije očajavao, nego je pomnjivije molio Gospodina govoreći: "Tada, Gospodine, zavapih k tebi, i zazvah milosrđe Boga svojega."
21 Konačno pobire plod svoje molitve i ovako svjedoči daje uslišan: "Čuo je Gospodin i smilovao mi se; Gospodin mi je pomogao!"
22 A u čemu? - "Okrenuo si", kaže, "moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću!"
23 I ako se tako događalo velikim svecima, nije prilika da se mi, nejaki i potrebni, koji smo kadšto gorljivi, kadšto hladni, odričemo nade.
24 Duh, naime, dolazi i odlazi kako hoće. Stoga blaženi Job kaže: "Svakoga jutra pohodiš (čovjeka) i svakog ga trena iskušavaš."
25 U što se, dakle, mogu uzdati ili u koga staviti nadu, ako ne u samo veliko milosrđe Gospodnje i samo u milost odozgo?
26 Bili oko mene dobri ljudi, bila pobožna braća i prijatelji, bile svete knjige i lijepe rasprave, bile ugodne pjesme i himni, sve to malo pomaže i malo znači ako me napusti milost i ostanem u vlastitoj bijedi.
27 Tada nema boljega lijeka od strpljivosti i predanja u volju Božju.
28 Nikada nisam našao pobožnika koji katkad ne bi doživio uskraćenje milosti ili osjetio popuštanje u revnosti.
29 Nema sveca koji bi bio uzdignuti tako visoko, a da ne bi prije ili kasnije bio kušan.
30 Nije, naime, dostojan uzvišena Božjeg gledanja onaj koji Bogu za ljubav nije pretrpio bar poneku nevolju.
31 Nevolja koja dolazi obično je znak utjehe koja će slijediti.
32 "Pobjedniku ću", reče, "dati jesti od stabla života."
33 Daje se božanska utjeha da čovjek bude jači u podnošenju protivština.
34 No, slijedi kušnja da se ne uzoholi zbog dobra.
35 Nit đavao spava nit je tijelo obamrlo.
36 Zato se ne prestani spremati za borbu, jer neprijatelji, koji nikada ne miruju, naviru zdesna i slijeva.

Toma Kempenac, "Nasljeduj Krista", II. Knjiga, 9. poglavlje

22.03.2009. u 10:00 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 19.03.2009.


Sv. Josip


(Guido Reni, Sv. Josip, 1640.)


TIHI SVETAC

Bio je jedan svetac komu bi prsi
Klonule pod težinom tesarskog alata,
A čije su ruke prepune žuljeva
Naličile struku bijelih sunovrata.

Bio je jedan svetac koji je tesao vrijedno,
Kao što i danas vrijedni rade ljudi,
A koji je bio sretan da mu Gospa hranu sprema
I da mu je Isus u posudi nudi.

Bio je jedan svetac koji je vječito šutio.
Jer je slušao tepanje božanske Riječi,
A komu je krasan kovčeg istesao Isus,
Kad je morao mrtav u zemlju leći.


Rajmund Kupareo, O.P.


19.03.2009. u 06:30 • 9 KomentaraPrint#^

utorak, 17.03.2009.


O snazi oluje


Onaj tko se cijelim srcem približava Bogu, nužno mora biti izložen napastima i iskušenjima. (Sv. Albert Veliki)

     Prolazili smo starom cestom za Jeruzalem koja prolazi pokraj legendarne gostionice koja se veže uz priču o milosrdnom Samaritancu. Upravo smo je bili prošli, kad nam se pridružio putnik čiji je cilj putovanja, također bio Sveti Grad. Nije to bio suputnik hodočasnik, nego arogantan mladi čovjek, ne mnogo stariji od mene, naduta izgleda, što je ubrzo pokazao svojim ponašanjem.
     Bez ikakva povoda počeo je ismijavati brata Potencija i mene ismijavajući vjeru koju smo, očito, svojim izgledom i ponašanjem svjedočili. Čak je bio toliko smion da se rugao i samom Spasitelju. Brat Potencije nije rekao ni riječi pa sam bio prepušten svojoj vlastitoj oskudnoj domišljatosti pokušavajući mu odgovoriti.
     "Što je Isus Krist znao o životu?" pitao je podrugljivo, "što on zna o snazi zla? Je li on ikada sagriješio?"
     "Nije", spremno sam odgovorio, "on, ne".
     "Aha, tu smo! On je bio dobra dobrica, a koja je korist od dobrih dobrica kao vođa? Kako on može znati muke koje mi prolazimo? Što on zna o snazi napasti - o jačini zla s kojom se mi moramo susretati?"
     Ne želim sugerirati da su sljedeći događaji bili nadnaravni, premda je moj učitelj mislio da jesu, ali kad smo se približili Svetom Gradu začuo se snažan trijesak groma. Bljesak munje rasparao je nebo. Podigao se vjetar, a snažna kiša, koja se pojavila ni od kuda, počela je kvasiti naš put - kiša kakvu nikada prije nisam doživio. U trenu smo sva trojica bili mokri do kože. Kad smo uspjeli pronaći sklonište u nekoj jadnoj pastirskoj kolibi, zurili smo bez riječi u taj neobični prizor.
     Tada smo zapazili kako se pustom cestom, suprotno vjetru probija neki mladi pastir. Gledali smo ga zadivljeni upornošću kojom se probijao naprijed dok je njegovo tijelo bilo savijeno gotovo pod pravim kutem. Išao je kao da tjera ovce pred sobom.
     Brat Potencije se prvi put okrenuo i pogledao našeg obijesnog suputnika, a onda je ponovno skrenuo pogled na lik mladog pastira.
     "Reci mi", zapitao ga je "tko više zna o snazi oluje, ti ovdje, ili onaj mladi čovjek tamo"?
     "Ona budala tamo, naravno!"
     "Da, u pravu si", rekao je brat Potencije, "upravo zato i Isus Krist zna više o snazi zla nego što ćeš ti ikada znati. Što ti činiš kad te dohvati oluja bluda i žudnje?"
     Neki slab, zao trzaj prošao je njegovim licem, i to je bio jedini odgovor.
     "Točno moj prijatelju, shvatio si. To je zato, što ti ništa ne znaš o snazi zla. Isus je bio napastovan na sve moguće načine, baš kao i mi. Ali on nije nikada izbjegavao napast, nikad se nije sklonio u kolibu. Upravo zato, on je znao više o snazi zla nego itko tko je ikada hodao ovom zemljom."
     Čim je oluja završila, mladić nas je žurno napustio.
     "Vidiš", rekao je brat Potencije, "grijeh je sigurnosni zaklon koji rabe grešnici da bi spriječili svoj susret s punom snagom zla. Grijeh je taj koji se prvi suprotstavlja zlu i ublažava jakost paklenog bijesa koji u svakom od nas tutnji. Pokušaj malo na sebi eksperimentirati, sinko. Sljedeći put kad ti se tvoj brat bude izrugivao, ne reci ni riječi. Prihvati sve njegovo izrugivanje bez odgovora. Nije važno koliko će te to mučiti. Odbij ući u sigurnosni zaklon grijeha. Obećavam ti da ćeš iskusiti kako snage zla rastu u tebi.
     Sveci su ti, ne grešnici, koji znaju sve o napastima, o snazi zla i o grijehu. Grešnici koji misle da znaju, ne znaju ništa. Tek u pokušaju da se odupreš napasti možeš spoznati njegovu snagu, možeš saznati koliko je ta snaga neodoljiva.
     Još se ni jedan svetac nije rodio na ovoj zemlji koji nije pao i padao mnogo puta, koji nije pobjegao u sigurnosni zaklon grijeha da bi se spasio od suočavanja s punim bijesom Kneza tame. Ali Spasitelj nije nikada iskoristio taj zaklon, premda je bio napastovan na sve moguće načine baš kao i mi. Zato je on, jače od bilo kojeg čovjeka koji je hodao zemljom, iskusio snažne i moćne udarce i punu snagu tame koja se na njega obarala.

David Torkington, "Prorok"

17.03.2009. u 09:00 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 13.03.2009.


Parresia


     Parresia je za Grke vrlo važno svojstvo slobodnih građana. Parresia može značiti: imati u državi pravo sve reći što se misli. Drugi put označava hrabrost reći istinu, neovisno o mišljenju drugih. To znači otvorenost i povjerenje da se pred drugima kaže istina. Pored političkog značenja parresia je kod Grka vrlo važna i u osobnom prijateljstvu. Ona je znak prijateljstva. Ona je otvorenost da se prijatelja i kritizira i da mu se sve kaže što nam leži na srcu i što prijatelj primjećuje na prijatelju. Isus postavlja sebi zadatak da u svoj otvorenosti i slobodno govori sa svima: »Ja sam otvoreno (parresia) govorio pred svijetom« (Iv 18,20). Usprkos tome ostaje njegovo stvarno biće skriveno Židovima (usp. Iv 10,24). Tek kad nam pošalje Duha Istine (Iv 16,13), reći će nam otvoreno i bez zagonetki sve o Ocu (usp. Iv 16,25). U 1. Ivanovoj poslanici daruje nam se parresia kao otvorenost i povjerenje prema Bogu. Pretpostavka za takvo povjerenje prema Bogu je dobra savjest: »Ljubljeni, ako nas naše srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu (parresia)« (1 Iv 3,21). Možemo Bogu s potpunim povjerenjem sve reći što je u nama, jer imamo Duha »kojeg nam je dao« (1 Iv 3,24). Za Schliera je parresia »sloboda imati pravo i moć sve reći«. Ona je uvijek tamo gdje se »netko u poslušnosti Isusovim zapovijedima, poučen Duhom, sjedinjen s Božjom voljom, otvara Bogu u molitvi«.
     Parresia je također važan dar koji nam poklanja Isus Krist, Sin i Objavitelj Božji. Često susrećem ljude koji prije svakog razgovora razbijaju glavu o tome što bi sve trebali reći da sve ispadne dobro. Jedan mi je porezni savjetnik koji je imao najbolje ocjene na ispitu pisao kako nikako nije mogao dobiti odgovarajuće namještenje. Prije svakog razgovora na kojem se predstavljao, danima je razmišljao što će sve reći, što bi ljudi mogli misliti ako bi rekao ovo ili ono, bi li mogli prepoznati da on ima psihičkih problema. Zamišljao si je svaki razgovor do u pojedinosti te predočivao posljedice koje bi njegove riječi mogle izazvati kod šefa firme. Na kraju se toliko zgrčio da u razgovoru nije mogao reći ništa smisleno. Bojao se da bi njegove riječi mogle biti krivo protumačene, razmišljao je o svakoj svojoj riječi što bi o njoj mogli drugi pomisliti. Tako je postao potpuno zakočen. No, tako loše ipak nije kod većine ljudi. Ali, poznajem to iz mnogih ranijih razgovora da sam previše razmišljao o tome što drugi očekuju od mene, kakav ću dojam učiniti na druge, kakve će posljedice to imati za mene itd. Tako strah sprječava svaki razumni razgovor.
     Strah (phobos) je suprotnost pojmu parresia. Mnogi se boje da će njihove riječi otkriti ono što bi oni najradije sakrili. Ali to što oni mukotrpno potiskuju, naslućuju ljudi iz njihova mucanja, iz njihova glasa, njihovih kočnica. Opet je tu strah od vlastite istine, strah da bi drugi prepoznali moju istinu. Prema Ivanu taj strah možemo prevladati samo vjerom da nam je Krist sam poslao svog Duha i da u njemu imamo pristup k Ocu, da nam je Bog u tom Duhu bliz i da po njemu imamo zajedništvo s Bogom trojedinim. »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti« (Iv 14,23). Bog u nama prebiva jer nas potpuno i bez ostatka prihvaća i ljubi, nema, dakle, u nama nikakva straha ako ljudi o nama misle i nešto negativno. Nismo ovisni o njihovom sudu.
     Naravno, znam da mnogima ove misli same za sebe baš ništa ne koriste. Uprkos spoznaji da nije tako važno što drugi o njima misle, ne mogu se riješiti tog straha od njihove osude. Oni uprkos tome ulaze u svaki razgovor i u svaku skupinu razmišljajući o tome što drugi o njima drže. Često tada projiciraju svoju vlastitu odbojnost na druge i interpretiraju svaku malu primjedbu kao odbijanje, kritiku, osudu, podcjenjivanje. Treba dugo dok se meditacijom nismo tako duboko u Bogu ukorijenili da je on postao naše iskustvo, iskustvo da on u nama stanuje, da je Božja stvarnost jača od svih tih misli koje vladaju nama i koje imamo o drugima. Treba mnogo vremena dok Duh Božji ne prodre u nas tako da nestane duha straha i duha brige. Ne postoji nikakav trik kojim bismo to mogli izboriti. Vrlo sam često doživio da se ljudi koji su se dugo oko toga trudili da vjeruju istini Božjoj u svom životu, najednom osjećaju sasvim slobodno. Jedan mi je svećenik kojeg su mučili mnogi strahovi pričao da se jednom osjetio na kratak čas sasvim slobodnim. To je za njega bio tako sretan osjećaj. I, najednom je pukao neki zid. Narasla je nada da će to iskustvo uvijek pobjeđivati strah i potiskivati ga. To iskustvo slobode bilo je istovremeno i iskustvo Boga. Kad mi Bogu vjerujemo i kad ga u vjeri dotaknemo, postajemo ujedno slobodni, najednom nije više važno što drugi o nama misle, kakav dojam ostavljamo na njih. Tada smo mi potpuno svoji, tada smo istinski sinovi i kćeri Božje, tada doživljavamo da nam je Krist dao svog Duha kao Duha slobode (eleutheria) i slobodnog govorenja (parresia).

Anselm Grün OSB, "Putovi k slobodi"

13.03.2009. u 08:30 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 08.03.2009.


Korist od protivština


1 Dobro je za nas što nas kadšto snađu protivštine, poteškoće i neugodnosti. One pomažu da se čovjek vrati k sebi, da otkrije kako je zapravo ovdje prognanik i kako je bezizgledno polagati svoje nade u bilo kakva stvorenja ovoga svijeta.
2 Dobro je katkad pretrpjeti protuslovlja, zle i naopake prosudbe o sebi, pa i kad smo radili čestito i dobronamjerno.
3 To često koristi poniznosti i brani od isprazna slavohleplja.
4 Kad ljudi zaziru od nas i nemaju spremnosti da nam vjeruju, tada s više volje tražimo nutarnje Božje svjedočanstvo.
5 U Bogu bi se čovjek morao posve ukorijeniti i neće mu trebati mnogo ljudske utjehe.
6 Kad čovjeka dobre volje pritisne žalost ili spopadne napast ili pak salete zle misli, bolje shvaća da mu je Bog potreban i da bez njega ne može učiniti ništa dobro.
7 Uzdiše i moli zbog nevolja koje su ga pritisnule.
8 Sit je života i poželi smrt, da bi se oslobodio i pridružio Kristu.
9 I tada jasno uoči da u svijetu ne može biti sigurnosti i potpuna mira.

Toma Kempenac, "Nasljeduj Krista", I. Knjiga, 12. poglavlje

08.03.2009. u 14:30 • 1 KomentaraPrint#^

srijeda, 04.03.2009.


Čekati u podnožju križa


     Vidiš, Peter, ne boj se. Ima više nego dovoljno toga što trebaš napraviti dok čekaš pod križem, a da ne osjetiš da si zapao u beskorisno mirovanje. Najprije trebaš vježbati kajanje u molitvi koristeći se onom molitvom koje tebi najbolje odgovara i koje te drži u blagom pokušavanju obraćanja i otvaranja srca Bogu. Drugo, možeš taj posao nastaviti i izvan molitve, pogotovo kad naučiš obraćati se Bogu preko svoga bližnjega u nevolji, i konačno treće, pokušaj organizirati svoj dnevni život da postane savršena podloga za neprekidnu molitvu i da uspostaviš ravnotežu između vremena za molitvu, vremena za odmor i vremena za rad u savršenom skladu, pazeći da umjerenost uvijek drži tvoj ponos unutar granica.
     I konačno, kad tako učiniš sve najbolje što možeš, i Bog će početi činiti ono najbolje, dopustit će da sve što je pod utjecajem njegove ljubavi bude očišćeno krštenjem u vatri. Ta će vatra prvo očistiti tebe da počneš svijetliti vatrom koju ćeš onda počet predavati drugima. Sve je to askeza srca, to je srž svake autentične duhovnosti. No nikad ne zaboravi - gdje god da počneš svoj duhovni život, uvijek ćeš završiti na podnožju križa gdje moraš naučiti čekati."
     "Mislim da je to ono najteže", rekao sam.
     "Znam da ti je teško jer je i meni to bilo teško. Svima nam je teško. A znaš li zašto? Znaš li zašto svi mrzimo čekati bilo što? Mrzimo čekati neko pismo, telefonski poziv, autobus ili tramvaj, avion ili bilo što drugo. Mrzimo čekanje jer to znači da nemamo sve pod kontrolom, a mi volimo kontrolirati svoj život, pa i živote drugih ljudi samo ako nam daju priliku. Ponos je to u nama, ponos koji je korijen svakog grijeha.
     To što ti govorim ne tiče se samo tebe, Peter. Tiče se to svakoga od nas. Kad si ostavljen da čekaš u podnožju križa, naučiš se strpljivosti, naučiš to na težak način. Bojim se da je to jedini način na koji možemo naučiti biti strpljivi, vježbati strpljivost, ne samo danima nego i mjesecima pa i godinama.
     To je tu, u podnožju križa gdje konačno naučimo znojiti se krvlju i prolijevati suze, postojati kad više nemamo ništa pod kontrolom. Došlo je vrijeme kada ne možemo ništa učiniti, čak ni moliti, ne možemo ni ukloniti napasti koje kao da nas preplavljuju jače ni ikad, da ne govorim o rastresenostima koje nas neprekidno prate. Tu, kroz dulje vrijeme stječemo iskustvo svoje krajnje bespomoćnosti kad nam izgleda da je naš cijeli život u ruševinama. To je mjesto gdje se bolno i konačno nauči poniznost; poniznost da shvatimo da sami ne možemo apsolutno ništa. Uvjereni smo da tu istinu poznajemo od početka svoga duhovnog puta - no to znamo samo u našim glavama, ali to mora naučiti svaka žilica našeg bića, i ta je stvarnost konačna smrt našeg ponosa koji nas je sve do tada vodio. Sad smo konačno otvoreni, potpunije no ikada Bogu koji će, kad on to izabere, početi graditi svoj dom u nama da vlada tamo gdje je dosad vladao 'stari čovjek'.

David Torkington, "Prorok"

04.03.2009. u 10:00 • 2 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 02.03.2009.


Srce i duša molitve


     Još je sv. Terezija Avilska rekla da ćemo uvijek imati rastresenosti u molitvi, u najmanju ruku s ove strane groba. Velika je pogreška ako vjerujemo da su rastresenosti u molitvi znak da ne možemo moliti, jer što znači ako imamo stotinu i jednu rastresenost u pola sata molitve? To znači da se sto i jedan put moramo okrenuti od rastresenosti i vratiti Bogu. To znači, da se moramo sto i jedan put pokajati. To znači, da morate stalno ponavljati i reći sebi ne, a Bogu da; izvršiti sto i jedan čin nesebične ljubavi. To će omogućiti da u nama umire 'stari čovjek' i da se počinje oblikovati 'novi čovjek'.
     Upravo je to razlog zašto su veliki srednjovjekovni mistici molitvu zvali 'scuola Divini amoris' (škola Božje ljubavi - op. prev.), jer je to mjesto kamo čovjek ide svojim slobodnim izborom s ciljem da nauči najvažniju lekciju koju treba naučiti, a to je: naučiti kako ljubiti i naučiti kako se vježba nesebična ljubav u vremenu posebno odvojenom u tu svrhu.
     Nema tajne oko procesa učenja. Ono se osniva na starom principu: vježbom stječeš savršenstvo.
     Ako želite naučiti kuhati, ili govoriti neki strani jezik, ili voziti auto, morat ćete potrošiti mnogo vremena i mnogo vježbati. Molitva je mjesto na kojem mi odvajamo koncentrirani period vremena učeći kako da se postane nesebičan ljubavnik. Poput svih ostalih oblika učenja to uključuje izvođenje niza i niza nesebičnih radnji, dok ne steknemo naviku moljenja. Tako se postiže unutarnja nesebičnost, koja je autentični znak svetosti.
     Nikada nitko nije ništa naučio a da nije u tu svrhu odvojio vrijeme za ustrajnu vježbu u koncentriranom periodu vremena. Učiti ljubiti u scuoli Divine amoris nije iznimka nego pravilo.
     Do sad sam naglašavao riječ 'pokušavanje' ali je u kršćanskoj duhovnosti još važniji način kako osoba to pokušava. Ako je pokušavanje srce molitve, onda je blagost njena duša. Blagi način na koji stalno pokušavate moliti, pri čemu nije važno koliko ste puta pali, udahnjuje tračak poniznosti u svaki vaš novi pokušaj. Poniznost je ta, koja vam govori da ste slabi, a kad znate da ćete ponovno padati i padati nećete odustati od novog početka, bez obzira koliko ste puta pali.
     Arogantan se čovjek, ljut na svoje pogreške, mršti i škripi zubima te stiskajući šake pokušava otvoriti vrata neba. Ne ljuti se zato što je iznevjerio Boga, nego zato što je iznevjerio sebe i svoje ideale koje je stvorio o sebi. Kad god osjetite da se ljutite na svoje uzaludne pokušaje molitve, budite sigurni da je povrijeđen vaš ponos. Poniznog čovjeka nikad ne iznenađuje padanje, niti oklijeva da se ponovno obrati onom koji jedini može unijeti snagu u našu slabost.
     To što vrijedi za molitvu, vrijedi i za cijeli duhovni put. Svi smo mi grešnici i padat ćemo sve do svoje smrti. Uspjeh nije u tome da ne padamo, nego da ustrajemo u podizanju. Sve je u podizanju ili, točnije rečeno, u blagom načinu na koji se podižemo sa zemlje, žaleći što smo pali, ali ne iznenađujući se i ne odustajući.

David Torkington, "Prorok"

02.03.2009. u 06:30 • 2 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Sjaj istine odsijeva u svim Stvoriteljevim djelima i napose u čovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1, 26): istina prosvjetljuje um i uobličuje slobodu čovjeka koji se na taj način upućuje da spozna i ljubi Gospodina. Stoga psalmist moli: "Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!" (Ps 4, 7).

(Ivan Pavao ll)


< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (11)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (10)
Listopad 2009 (15)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (14)
Srpanj 2009 (11)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (13)
Travanj 2009 (14)
Ožujak 2009 (11)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (9)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (23)
Prosinac 2007 (7)


Komentari da/ne?

Linkovi


CERC

Catholic Answers

Simple Catholicism

Tebe Tražim

KNI

Psalmi


103 Bog je ljubav

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
život ti ispunja dobrima,
k'o orlu ti se mladost obnavlja.

Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k'o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Al' ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove,
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove:
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

*

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate. (Ps 85,19)

*

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, o Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Sve su staze Gospodnje istina i ljubav
za onog koji čuva Savez njegov i propise.

Pogledaj na me i smiluj se meni,
jer osamljen sam i nevoljan.
Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje! (Ps 25,4-10.16-18)

*

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. (Ps 86,1-5)

*

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
i dobrostivo sitiš sve što živi.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno. (Ps 145,13-18)

*

Učinio si dobro svom sluzi, Gospodine,
po riječi svojoj.
Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ. (Ps 119,65-67)

*

Savršen je Zakon Gospodnji - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje - neuka uči;
prâva je naredba Gospodnja - srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja - oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodnji - ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji - svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga. (Ps 19,8-14)

*

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim! (Ps 51,3-4.12-14)

*

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.

Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!"
Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! (Ps 27,1.4.8-9)

*

Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba. (Ps 34,5-7)

*

Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom Doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. (Ps 36,8-10)

*

Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Gospodine,
daješ miran počinak. (Ps 4,8-9)

*

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati. (Ps 62,2-3)

*

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! (Ps 18,2-3)

*

Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg.
Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. (Ps 146,1-2)


Pregled po autorima


Razni sveci o molitvi, kušnjama, svetoj čistoći, pokori, Duhu Svetome
Liturgija Vazmenog bdijenja - Vazmeni hvalospjev
Katekizam Katoličke Crkve: Što je vjera, Božja Providnost i sablazan zla, Smrtni grijeh, Posvetna milost, O potrebi poznavanja Sv. Pisma
II. vatikanski koncil: Gaudium et spes - Dublja pitanja čovjeka i čovječanstva, Stav Crkve prema ateizmu
Sv. Augustin: Ispovijesti - Velik si, Gospodine, Kasno sam te uzljubio, Što si dakle, Bože moj?
Sv. Jeronim - O obraćenju i pokori srca
Sv. Grgur Nazijanski - Uskrs, divan početak!
Sv. Ivan Zlatousti - Vjera ljubavlju djelotvorna
Sv. Irenej Lionski: Rasprava protiv krivovjerja - Poslanje Duha Svetoga
Sv. Lav Veliki - Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo!
Sv. Anzelmo: Proslogion - Želja za gledanjem Boga
Sv. Bernard iz Clairvauxa - O Marijinoj smrti i uznesenju
Sv. Franjo Asiški - Gospodine, učini me oruđem svoga mira, Prva opomena o sv. Euharistiji
Sv. Toma Akvinski - Molitva za mudro uređenje života
Sv. Franjo Saleški: Filotea - Prava pobožnost, Narav i izvrsnost pobožnosti, Odlučiti služiti Bogu, O strelovitim molitvama, Kako se treba pričešćivati, O strpljivosti, O unutarnjoj poniznosti, O blagosti prema bližnjemu, O blagosti prema sebi, O prijateljstvu
Sv. Franjo Saleški: Teotim - Sloboda i milost
Sv. Franjo Saleški: Misli - Slabost i snaga, Božja svemoguća ljubav, Sebeljublje i ljubav, Tri pravila, Duboki smisao patnje, Ostani u miru, Godišnja doba duše, Blagost i poniznost
Sv. Ignacije Lojolski: Duhovne vježbe - Dušo Kristova, Uzmi, Gospodine, Pravila za raspoznavanje duhova, Pravila glede skrupulâ
Sv. Ivan od Križa: Uspon na goru Karmel - Glavne štete što ih požude nanose duši, Požude potamnjuju i zasljepljuju dušu, Evanđeoska radikalnost, Vjera je noć za dušu, Odreći se sebe, Opasnost od nadnaravnih fenomena
Sv. Ivan od Križa: Tamna noć - O pročišćavajućoj noći osjeta, O duhovnoj neumjerenosti
Sv. Ivan od Križa - Razum - dar Duha, Sjedinjenje s Bogom
Sv. Terezija Avilska: Put k savršenosti - O Božjoj blizini
Sv. Terezija Avilska - Tko ima Boga ima sve
Sv. Ljudevit Marija Montfortski: Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji - Lažni štovatelji i lažne pobožnosti, Oznake prave pobožnosti, Podložimo se Mariji, O Marijinoj poniznosti i uzvišenosti
Sv. Toma More: Kristova žalost - Bdijte i molite da ne padnete u napast!
Sv. Toma More - Molitva za humor
Sv. Mala Terezija: Povijest jedne duše - Znanost ljubavi, O ružama i tratinčicama, O slabosti i malenosti, Kušnja vjere
Sv. Ivan Marija Vianney - O svetosti, O molitvi
Sv. Faustina Kowalska: Dnevnik - Razgovor Milosrdnog Boga s grešnom i očajnom dušom, Molitva za sve koji ne poznaju Boga
Sv. Edith Stein - Sutra je novi dan, Molitva
Sv. Padre Pio - O miru
Bl. Majka Terezija - Rad i molitva, Nauči i mene ljubiti, Tko je za mene Isus, Jednostavno prihvaćanje,
Bl. Ivan Merz: Ljubav i čistoća - Vjera i sumnja, Tužno sjećanje na prvu ljubav
Bl. Ivan Merz - Misli
Bl. Charles de Foucauld - Apostolat dobrote
Bl. Edward J. M. Poppe - Molitva za poniznost
Bl. Ivan Pavao II: Veritatis splendor - Sloboda i zakon, Savjest i istina, Smrtni i laki grijeh, Univerzalnost i nepromjenjivost moralnih normi
Bl. Ivan Pavao II: Fides et ratio - Različita lica istine o čovjeku
Bl. Ivan Pavao II: Prijeći prag nade - Tako nas spašava
Bl. Ivan Pavao II: Pomirenje i pokora - Prispodoba o pomirenju, Čovjekova drama
Bl. Ivan Pavao II: Ljubav i odgovornost - Kritika utilitarizma
Bl. Ivan Pavao II: Put do Krista - O savjesti i kajanju
Benedikt XVI: Deus caritas est - Eros i agape
Benedikt XVI - Kateheza o Sv. Ignaciju Antiohijskom, Svetost nije luksuz, Slika i uzor Crkve, Posljedice opravdanja po vjeri i djelovanja Duha, Korizma kao prava prigoda za duhovnu obnovu
Joseph Ratzinger: Uvod u kršćanstvo - Vjera i sumnja, O neizvjestnosti vjere, Biti kršćaninom, Svetost, Vjera nije produkt umovanja
Joseph Ratzinger: O vjeri, nadi i ljubavi - Živa vjera kao temelj nove evangelizacije, Dvije vrste pelagijanizma, O odnosu prema samome sebi, Žalost ovoga svijeta
Joseph Ratzinger: U početku stvori Bog - Bog Stvoritelj, Stvaranje čovjeka, Grijeh i otkupljenje
Joseph Ratzinger: Bog i svijet - Jadikovati kao Job?, O patnji, O susretu, Je li sve već zapisano?, Ljekovita moć ljubavi
Joseph Ratzinger: Duh liturgije - O euharistijskoj nazočnosti
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista - Strpljivost, O nestalnosti srca, Odolijevanje kušnjama, Kad te pogode strelice riječi, Dosta je svakom danu zla njegova, O sebeljublju, Korist od protivština, Manjak svake utjehe, Kraljevski put svetoga križa
Lorenzo Scupoli: Duhovni boj - Kršćansko savršenstvo, O nepouzdanju u sebe, U čovjeku postoji više volja, O slobodi i snazi volje, Što trebamo činiti kada smo ranjeni, Đavolske lukavštine i prijevare, O izbjegavanju nemira srca
David Torkington: Pustinjak - Praktični pelagijanizam, Fundamentalni zakon duhovnog života
David Torkington: Prorok - Srce i duša molitve, Čekati u podnožju križa, O snazi oluje, Jedini put do svetosti
David Torkington: Mistik - O stadijima duhovno-molitvenog života, Na pragu tamne noći
Wilfrid Stinissen: Moj život u tvojim rukama - Božja sveprisutnost, Istinska sloboda, Darivanje i primanje
Thomas Merton: Gora sa sedam krugova - Posvetna milost, O prihvaćanju patnje
Heribert Mühlen: Uvođenje u osnovno iskustvo kršćana - Što i kako svjedočiti, Obrati se i oslobodi lažnih veza, Slijediti Krista
Anselm Grün: Unutarnji poticaji - Kao da jest
Anselm Grün: Putovi k slobodi - O propisanoj ljubavi i prisilnom jedinstvu, Parresia
Henri J. M. Nouwen: Unutarnji glas ljubavi - Priznaj svoju nemoć
brat François iz Taizé-a - Pomozi mojoj nevjeri
Franjo kard. Kuharić: S Bogom licem u lice - Čovjek je spašen, Živjeti evanđelje
Rafael kard. Merry del Val y Zulueta - Litanije poniznosti
John Henry kard. Newman: Misli o kršćanskoj vjeri - O kršćanskoj skrovitosti
Ivan Devčić: Bog i filozofija - Credo ut intelligam
Ivan Devčić - Kriza spoznaje i morala
Ivan Fuček: Grijeh i obraćenje - Gubitak osjećaja grijeha, Obraćenje, O krivnji i kajanju, Posljedice grijeha, O istočnom grijehu
Ivan Fuček: Bogoštovlje i molitva - Jedno neobično obraćenje
Karl Rahner: Iskustvo Duha - Mistika svakodnevnice
Karl Rahner: Teološki rječnik - Pakao, Strah Božji
Karl Rahner - Molitva grešnika
Karl-Heinz Weger: Uvod u teološku misao Karla Rahnera - O intelektualnom poštenju u vjeri
Jozef Bakalarz: Duhovnost Srca Isusova - O štovanju Srca Isusova
Živan Bezić: Kršćansko savršenstvo - O svrsi, sadržaju, oblicima i načinu molitve
Živan Bezić - Što je vjera?
Stjepan Doppelhammer - Uloga poniznosti u činu vjere
Benedict J. Groeschel: Psihologija duhovnog razvoja - Prva tama
Benedict J. Groeschel: Izlazak iz tame - Sretni su oni koji trpe s Kristom, Lijek koji uvijek djeluje
G.K. Chesterton: Pravovjerje - Luđak, Uzbudljiva romantika pravovjerja
C.S. Lewis: Pisma starijeg đavla mlađem - Pismo treće, Pismo osmo, Pismo četrnaesto, Pismo petnaesto, Pismo dvadesetdrugo, O razlozima ljudskog smijeha
C.S. Lewis: Mere Christianity - Proračunavanje troškova, Veliki grijeh
J.R.R. Tolkien: The Music of the Ainur
Peter Kreeft: Kršćanstvo i druge religije - Jedincatost kršćanstva
Jacques Maritain: Filozofija povijesti - Kršćanin u svijetu
Carlo Maria Martini: Pravilo kršćanskog života - U trenucima sumnje
Søren Kierkegaard: Strah i drhtanje - Idemo dalje
Søren Kierkegaard: Vježbanje u kršćanstvu - Spasiteljski poziv, I blago onom tko se ne sablazni o mene, Privuci nas k sebi
Angelo Comastri: Bog je ljubav - Zvanje, Ljubav, Krotko magare, Jacques Fesch, Benedetta Bianchi Porro
Jean-Pierre de Caussade - Tihi vodič
Antoine de Saint Exupéry - Umijeće malih koraka, Pustinja
Benedetta Bianchi Porro - Jedno dirljivo pismo
Chiara Lubich - Ne koliko, već kako
F.M. Dostojevski: Braća Karamazovi - O paklu i ognju paklenom
L.N. Tolstoj: Otac Sergije - V. poglavlje, VII. i VIII. poglavlje
François Varone: Nevolje s odsutnim Bogom - Čovjek - biće u nastajanju
Gabrielle Amorth: Izvješća rimskog egzorcista - Strah od đavla?
Phil Bloom - Uobičajena propovijed, Osvrt na uobičajenu propovijed (skidanje maske)
Mijo Nikić - O čistoći nakane u ignacijanskoj duhovnosti
Ivan Koprek - Sv. Toma Akvinski o prijateljstvu
Celestin Tomić - Agape i objava Božje ljubavi
Tomislav Ivančić - Bit kršćanske poruke, Najjače oružje, Izvor zla i patnje
Bonaventura Duda - Bit farizejstva
Jerko Fućak - Uloga vjere u spasenju
Vendelin Vošnjak - Uskrs
Zvjezdan Linić - Ljubi samoga sebe
Zlatko Sudac - Večernji susret, Duhovna obnova (video), O ispovijedi
Božidar Nagy: Lurd - susret neba i zemlje
Slavko Pavin: Sloboda za ljubav - Oče naš, Isus i grešnici
Marko Ivan Rupnik: Bacio mu se oko vrata - Dvije vrste grešnika
Ivan Sirovec: Sveci - Sv. Toma Becket, biskup i mučenik
Milan Špehar: Ne-koristan Bog - Božja šutnja
Milan Špehar: Problem Boga u djelima M. Krleže - Slika Boga kao krvnika i neprijatelja čovjeka
Milan Špehar - Odškrinuta vrata
Phil Bosmans - Voli život, Cijena sreće, Otvori se radosti života, Ljubav traži obraćenje, Ustani!, Put u sjeni križa, Susresti Boga, "Da" životu, Najteža kritika, Ljubav ima mnogo lica, Svaki dan živjeti zajedno, U ritmu mora, Moć ljubavi obnavlja
Bruno Ferrero - Utjeha, U krugu radosti, Svom snagom
Adalbert Ludwig Balling - Sretan je tko svoju sreću dijeli, Zazivam te
Luciano Fanin - Ako nekoga ispravljaš, čini to s ljubavlju
Rajmund Kupareo - Tihi svetac
Stjepan Lice - Suvišna riječ, Jedini put
Ante Grbeš: Ulomci duše - Oprostiti
Antun Matošević - Ispovijed grešnika
Vladimir Nazor - K Bogu!
Josip Pupačić - Moj Bog
Tanja Tolić - Tiranija "prave ljubavi"
Anthony de Mello - Sreća i nesreća
Zoran Vukman: Kuda ideš, Hrvatska - Niskost svijeta
Jakov Jukić: Budućnost religije - O ideologiji sekte i gnoze
Viktor Frankl: Liječnik i duša - Ugoda i radost, Smisao patnje
Oscar Wilde: San Miniato
Wilhelm Friedemann Bach - Nisi zaboravljen(a)

Rekli su o ljubavi, Ljubav prema neprijateljima, Očinska ljubav, krunica sv. Antuna, Vojska Bezgrešne, Molitva plemena Siouxa, Dva vuka, Krasna mala pričica, Tekst na brončanoj ploči čekaonice jedne bolnice u New Yorku



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se