Veritatis splendor http://blog.dnevnik.hr/timotej


ponedjeljak, 29.12.2008.


Susresti Boga


     Susresti Boga nije nikakav intelektualni čin. To je predanje Životu, izvoru svakog života. Ja sam ga susreo. Katkad je došao tako blizu da sam ga mogao vidjeti i osjetiti svojim srcem. Bio sam tada oduševljen. Trenuci zaljubljenosti. Više nije bilo granica, ni zemlje, ni neba. Satovi više nisu otkucavali. Vrijeme je stalo. Sav je svijet stao. Htio sam sve i svakoga zagrliti, jer sam htio zagrliti samog Boga. Trenuci velike sigurnosti i rajske sreće. Najčešće nisu trajali dugo. Ali mogao sam dalje. Samoća pustinje nije me više smetala. Doživio sam "oazu".

Phil Bosmans

29.12.2008. u 23:45 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 25.12.2008.


Sretan Božić!



Nad tobom, Jeruzaleme, zablistat će Gospodin!

Narod koji je u tmini hodio
svjetlost vidje veliku;
one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja.

(Iz 9, 1)

25.12.2008. u 00:01 • 3 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 22.12.2008.


O savjesti i kajanju


     Dragi moji mladi, djelovanje savjesti ne može zamijeniti nikakva psihoanaliza. Dakako, vrlo je dragocjena stvar izvući iz čovjekove podsvijesti sadržaje koji su se tamo nakupili te ih iznijeti na vidjelo, a to znači postaviti ih na ravan svijesti. Time se na određen način dovodi u red kaos doživljaja koji su prisutni u nama.
     Savjest i to radi. Savjest se trudi izvesti nas iz kaosa i dovesti u red sve ono što je prisutno u nama; dovesti u red sveukupan nutarnji materijal doživljaja i čina. Međutim, njezina se funkcija ne iscrpljuje jedino u znanju, u samospoznaji, u tome da ja u vlastitoj svijesti sve imam posloženo i dovedeno u red. Krepost i moralnost ne mogu se poistovjetiti samo sa znanjem. Savjest bi bila okrutna upravo onda kada bi čovjeka, uza sveukupno znanje, ostavila bespomoćnim. Zato savjest gura čovjeka dalje. Gura ga u smjeru dobra. Nutarnji čovjek, opterećen zlom, snažno je gurnut u smjeru dobra. Nikakva psihoanaliza to ne može postići.
     Savjest predstavlja moć i nije samo znanje. Ona gura čovjeka prema dobru, a čovjekova situacija bi bila užasna, zastrašujuća kada čovjek ne bi pronašao izlaz iz zla prema dobru.
     Ne smije se zaboraviti da zlo ostaje u nutarnjemu čovjeku. Nažalost, često se podupire pojednostavljeno shvaćanje moralnosti koja u potpunosti zaobilazi nutarnjega čovjeka. Veliki prijestupi i zločini dovode se u red uz pomoć kaznenih sredstava, posredstvom zatvora, logora, i na taj se način likvidiraju krađe, ubojstva, prostitucija. Ali to još nije moralnost! Sveukupna moralnost je povezana s nutarnjim čovjekom i s glasom savjesti, s moćima savjesti. Takvo usko i površno shvaćanje moralnosti nije dostatno!
     Naša nas savjest gura prema dobru. Čovjek bi bio nesretan, a njegova situacija jezovita, kazat ću, paklena kad se čovjek, pod pritiskom savjesti, ne bi uspio otkinuti od zla i pronaći dobro. U tome ne postoji nikakva moralnost koja bi taj problem učinkovito, stvarno razriješila, osim religijske ili, još točnije - kršćanske.
     Ne znam jeste li ikada osluškivali pjev ili recitaciju psalama. Možda najbolje znate psalam Miserere mei Deus... Ne znam znate li kakva je povijest nastanka toga Psalma. Povezana je s osobom kralja Davida i Knjige o Kraljevima Staroga zavjeta opisuju nam točno u kakvim je okolnostima nastao.
     Bilo je to ovako: kralj David, koji je bio duboko religiozan čovjek, podlegao je strasti prema ženi svoga časnika Urije koji je u to vrijeme bio na bojišnici. Žena je ostala sama. David je, pod pritiskom strasti, naredio da mu se dovede i legao je s njom. U tolikoj je mjeri bio zaslijepljen svojom strašću da je izazvao Urijinu smrt kako bi došao do veće slobode u preljubu.
     Međutim, ovaj kralj koji je uistinu bio vrlo religiozan, a koji je toliko sagriješio, doživio je iznenada preobrazbu svojega srca. Upravo je u tome trenutku nastao psalam Miserere. U tomu psalmu Miserere prisutne su dvije rečenice koje najbolje prokazuju o čemu je riječ: »Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom« (Ps 50,6). Te dvije rečenice sve objašnjavaju. One nam jasno pokazuju u koju stranu proces savjesti gura čovjeka.
     Davidova je savjest iznenada probudila njegovu nutrinu i gurnula ga prema Bogu. U isti tren mu je pomogla da pronađe odnos: ja - Ti! »Tebi, samom tebi ja sam zgriješio.«
     Pritom, dragi mladi, nije ni najmanje riječ o okrutnosti dijela naše savjesti, već je riječ o nagonu za samoodržanjem koji je s njom povezan. Čovjek se inače ne može isplesti iz grijeha, izvući iz zla, osim u ovomu odnosu: Ti - ja, ja - Ti. Nema drugoga načina izbjegavanja zla.
     Dakako da je David u tome trenutku vidio svu veličinu vlastitoga čina i ta jezovitost njegova čina - preljub i umorstvo - morali bi ga iznutra uništiti da nije mogao izgovoriti upravo ove riječi: »Sagriješio sam pred tobom, i učinio što je zlo pred tobom.«
     Dragi moji, da je taj čovjek tada ostao uza svoje zlo, uza svoj grijeh, posve sam, zlo bi ga uništilo. I tada ga je svijest da je to »pred Tobom«, da je to nekako u svijesti Boga i da Bog zna za to, i postidjela i ponizila, ali istodobno i spasila, zacijelila. Ovo je temeljni pravac u kojemu naša savjest gura svakoga od nas. Zato razumijemo veliku vrijednost religije kada možemo stati pred Boga, ponovno izgraditi odnos: ja - Ti i kazati, poput Davida: »Tebi samomu«, jer nitko drugi mi u tome ne može pomoći, nitko drugi me od toga ne može osloboditi. Jedino Ti.
     Sve je ovo vrlo čudesno. U tome se sastoji veličina religije, veličina vjere, one vjere koju na razne načine obezvrjeđuju i umanjuju. No, onda neka izvole umetnuti u nutarnji čovjekov život nešto poput onoga što se dogodilo Davidu: »Tebi, samom tebi ja sam zgriješio.« Lako je uništavati i odbacivati, međutim nije dopušteno čovjeka osiromašivati.
     S Davidovim Miserere dei meus lako je razumjeti u potpunosti bit sakramenta pokore jer u svemu tome riječ je o doživljaju pokore u čiju bit spada i mora spadati kajanje. Kajanje nije isto što i strepnja. Riječ je o nečemu daleko dubljem i širem. Nije to samo strepnja pred strašnim Bogom.
     Naravno, zastrašujuća bi bila situacija bez Boga. Zastrašujuća bi bila situacija čovjeka s grijehom bez Boga. Jasna je, međutim, činjenica da svatko od nas Boga može odbaciti. U tome slučaju čovjek se i nalazi daleko od njega. Odbacujući Boga, čini da bude i od Boga odbačen. To je pakao.
     Nama je to vrlo teško predočiti, no možda nam upravo to najbolje posreduje stanje onoga čovjeka koji s grijehom ostaje bez Boga. On nema onoga komu bi rekao: »Tebi, samom tebi ja sam zgriješio.« Ne postoji ono jedno jedino Ti koje u tome trenutku može pomoći.
     S grijehom, dragi mladi, valja u potpunosti zauzeti položaj djeteta. Jedino im njihov otac može pomoći. Tako je čak i u našemu ljudskom poretku, u ljudskim odnosima. Jedino nam Otac može pomoći kada sagriješimo i na taj način čak ni pokajanje nije tako teško. Koliko si puta u životu doživio da su ti pomogli jedino tvoj otac ili tvoja majka?
     Ako ti je teško, ako je nekomu teško na toj liniji pobuditi žaljenje, postoji još jedna uporišna točka, a to je trpeći Krist. Nadasve je čudesna stvar u kojoj mjeri Bog čeka na čovjeka. A to čekanje čovjeka prije svega je izraženo i sadržano u Kristu. Kristu koji trpi. Možda ništa drugo neće probuditi tvoju dušu, probudit će te suosjećanje. I ne govorimo kako su u koncentracijskim logorima ili u različitim zločinima ljudi prolazili patnje koje su jednako zastrašujuće kao i Kristove kad je bio bičevan ili na Kalvariji. Jer kad god se približimo Kristu koji je bičevan ili Kristu na Kalvariji, uvijek je prisutna ozbiljna prilika da se u nama nešto pokrene i promijeni; Krist je u cijelosti usmjeren na to da obraća. Obraćati bez prestanka. Bez prestanka izvlačiti iz čovjeka osjećaj djeteta koje govori: Oče, oprosti! Oče, pomozi! To je Krist.
     Ako imamo poteškoća s pokajanjem, tada ne pokušavajmo tražiti odjek na osjećajnoj razini. Pokušajmo smireno proći Križnim putem. Od postaje do postaje, svatko od nas na svoj način. Nije nužno držati molitvenik u ruci jer nam te knjižice ionako neće reći puno toga. U najboljem slučaju reći će nam to što se kod pojedine postaje događa. Svatko od nas samostalno treba poći onamo gdje On pada pod križem, poći onamo gdje s njega skidaju odjeću, na mjesto gdje je pribijen na križ, na mjesto gdje ispušta duh. Moramo poći, promatrati, biti u blizini!
     Krist je sam Bog koji bez prestanka obraća ljude. Čak i na Križnomu putu možemo vidjeti proces obraćenja: kod Simuna Cirenca, kod jeruzalemskih žena, kod Veronike. Sve to predstavlja veliku školu kajanja.
     Osim toga, često se prilikom ispovijedi javljaju poteškoće zato što smo bespomoćni pred takozvanom odlukom da ćemo se popraviti. Odakle ja mogu znati da ću biti drukčiji? Prije mogu predvidjeti da ću ostati isti. Osjećam sile grijeha u sebi. Osjećam da će me one ponovno gurnuti. Ovdje me savjest izvlači, a sile zla će me ponovno ugurati.
     Draga moja mladeži, u odluci da ćeš se popraviti riječ je, prije svega, o tome da se obratiš Bogu. Nije riječ o tome da sa sigurnošću znaš: više to neću učiniti, nego o tome da to više ne želiš učiniti i da cijelom voljom prioneš uz Boga. Sami od sebe ne možemo ostvariti tu veliku promjenu. Ali ako prionemo uz Boga, ako prionemo uz Krista, uz njegovu blizinu, u nama će se postupno izvršiti ta promjena, preobrazba.
     Dragi moji, riječ je o dugotrajnu procesu. Mi s vlastitim religioznim moralnim životom prečesto postupamo na prvu ruku: Već! Intervencija! Injekcija i moram biti zdrav. A riječ je o dugotrajnim procesima. Sile grijeha su okolo nas i u nama te čine svoje. Potreban je vrlo sustavan, sabran napor kako bi se preobrazile i oslabile. Na tome radi naša narav, naša savjest, a prije svega milost. Milost je također moć i sila koja u nama teži prema tome da nas ljude zadrži uz Boga i da nas preobražava iznutra, mijenja i oplemenjuje.
     Najvažnije je za nas naučiti u sebi oslobađati moć milosti. Tomu uvelike pridonosi sakramentalan život. Ispovijed služi oslobađanju moći milosti unutar nas. Da bi se u nama oslobodila moć milosti, dragi moji, služi i neprestana molitva. Molitva je najjednostavniji, ali i najobičniji način za oslobađanje moći milosti u nama, one milosti koja vodi prema nadvladavanju sila grijeha.

Karol Wojtyla, "Put do Krista"; duhovne vježbe akademskoj mladeži održane 1962. godine u Krakowu

22.12.2008. u 23:30 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 15.12.2008.


Tri pravila


     Da bi neprekidno živio u Bogu, moraš živjeti prema čvrstim i prokušanim pravilima koja odišu njegovim duhom.
     Prvo pravilo je pravilo svetoga Pavla: "Onima koji Boga ljube sve se okreće na dobro!" I doista, jer Bog posjeduje moć i mudrost da zlo okrene na dobro, za koga bi on to trebao činiti ako ne za one koji mu se daruju bez pridržaja? Čak grijesi, od kojih neka nas Bog sačuva u svojoj dobroti, postat će božanskom Providnošću na spasenje onima koji su Božja svojina. Nikada David ne bi dosegnuo dubinu svoje poniznosti da nije pao u grijeh niti bi se Magdalena ikada uzdigla prema visini svoje ljubavi prema Bogu da joj nije tako mnogo oprošteno i nikada joj ne bi bilo oprošteno da nije sagriješila.
     Smijem li ovoga Boga ne nazvati velikim umjetnikom milosrđa? Našu bijedu on pretvara u ljupkost, a sama zmija, od koje strahujemo, mora služiti po njemu na spasenje naših duša. Kaži mi, što neće njegovom rukom postati iz patnje koja te zadesi? Ako ti ikada patnja pogodi dušu, onda reci svojoj duši da je sve dobro ako ona ljubi svoga Boga. Baci li ti Bog nečistoću sramote na oči, neka tvoje oko baš po tome zadobije čist pogled. A baci li te on na pod kao nekoć svetoga Pavla, neka tvoj pad postane uskrsnuće.
     Drugo pravilo: On je tvoj Otac. Inače ti ne bi bio zapovjedio da moliš: "Oče naš, koji jesi na nebesima." Čega se bojiš ako si dijete Oca bez čije volje ne pada čak ni vlas s tvoje glave? Očita je činjenica da mi, koji smo djeca takva Oca, zadajemo sebi tolike brige. A jedno je samo potrebno: ljubiti ga i služiti mu. "Sjećaj me se", reče on svetoj Katarini Sienskoj, "i ja ću se sjećati tebe."
     Treće pravilo neka bude ono koje je naš Gospodin dao svojim apostolima: "Što vam je nedostajalo?" Gospodin je poslao svoje apostole u svijet bez novca, štapa, cipela, torbe i odjeće, a rekao im je opominjući ih: "Kad sam vas poslao u svijet, je li vam nešto nedostajalo?" I morali su odgovoriti: "Ne." A ti - ako tvoju dušu obuzima gorčina života, pritišće li te onda teret nepravde? I ti moraš odgovoriti: Ne. Zašto nisi odvažan pobijediti onda i svaku drugu žalost? Bog te do sada nije napustio. Hoće li te napustiti ubuduće kad još više nego dosad želiš biti njegovo vlasništvo? Ne boj se zla koje ti svijet može učiniti. Možda ti ga nikada neće učiniti. A ako ti učini - Bog tvoj je s tobom! Svetom Petru je zapovjedio da hoda po valovima, a kad se on zanjihao na olujnom vjetru, spopao ga je strah zbog kojega je počeo tonuti i on je zazvao Učitelja u pomoć. A on mu reče: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" Onda mu je pružio ruku i Petar je bio spašen. Ako ti Gospodin dopušta da hodaš po valovlju zla - ne očajavaj i ne boj se, Bog tvoj je s tobom! Imaj hrabrosti biti slobodan i bit ćeš slobodan.

Sv. Franjo Saleški, "Misli"

15.12.2008. u 08:30 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 13.12.2008.


Sebeljublje i ljubav


     Kažeš mi da ti neka izvjesna nemoć duhovnih snaga ne dopušta da u promatranju Dobra otkriješ zadovoljstvo. Još više te tišti to što te napušta uobičajena snaga uslijed poleta duše prema svetom htijenju. I odjednom ti se učini da se nađeš pred nepremostivom preprekom što je za tebe izvor mučne sumnje o vjeri. A ipak tvoja volja poznaje po Božjoj milosti samo jedan jedini cilj: da živiš svome Bogu u prostodušnosti srca i odlučnosti duha i da radosno umireš za svoju vjeru.
     Raduj se! Ta bolest nije na smrt, nego da se Bog po njoj proslavi. Kao Rebeka, u svom krilu nosiš dva naroda koji se bore jedan s drugim - mlađi će pobijediti starijega. Sebeljublje umire tek s tobom. Ono se s tisućama pipaca hvata za tvoju dušu. Ti ga se ne možeš nikada posve osloboditi. Ono je prvorođenac tvoje duše jer pripada tvojoj naravi ili joj je prirođeno. Broj njegovih sredstava je neizbrojiv. Ono vreba na najtankoćutnije osjećaje tvoga srca, ono pomalo kaplje otrov strasti u tvoje htijenje, ono upravlja tvoje djelo na svoju putanju, ono uspavljuje tvoju budnost s tisućama laskavih riječi. Nasuprot sebeljublju, stoji Božja ljubav, začeta i rođena u tvojoj duši nakon sebeljublja, isto tako sa zahtjevom da vlada tvojim osjećajima i željama tvoje duše i da tvoju volju i djelovanje ispuni svetom strašću. Nisu li ta dva djeteta u krilu koja se bore poput Ezava i Jakova? I kao što Rebeka, omamljena bolju, vapi, tako se i tvoja duša grčevito trza, a gorki osjećaj tvoje nemoći kvari ti radost pri svetom blagovanju. Dokle god ne ostaviš životnu hranu, ne trebaš uopće pitati: je li radost u užitku ili ne? Ako bih se trebao odreći jednoga od ovoga dvoga, onda bih se odrekao onoga manje potrebnog - radosti. Vjeruj mi, ono što ti nedostaje, nije vedrina tvoje duše, nego samo nutarnje zadovoljstvo. Tvoje oči gledaju ljepotu, ali bez užitka, tvoja usta primaju hranu, ali bez okusa i draži. Ti misliš da je tvoja volja bez snage, jer nije nošena svetom radošću. U zabludi si. Događa ti se isto onako kako se to katkad događalo svetom Pavlu. Ne znaš li da ti kruh bez šećera više koristi nego šećer bez kruha? Pogledaj svetoga Petra: htio je sagraditi tri sjenice na Taboru i pobjeći od Kalavarije, a ipak je za ljudski rod proklijalo sjeme na Kalvariji i krv koja je tamo prolivena bila je beskrajno dragocjenija od sjajne svjetlosti i ljepote na Taboru.

Sv. Franjo Saleški, "Misli"

13.12.2008. u 14:30 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 12.12.2008.


Božja svemoguća ljubav


     Spominje li te se Gospodin, gleda li na tebe u ljubavi? Svakako, on misli na tebe i ne zaboravlja ni posljednju vlas s tvoje glave. To nas uči vjera i u to ne smijemo sumnjati. Znam također da ti u to ne sumnjaš, ali suhoća i osjećaj praznine, zbog čega tvoja duša časovito trpi, izvlače iz tebe to tjeskobno pitanje. "Doista, Bog je tu, a ja to nisam znao", reče sveti Jakov.
     I u tome nemaš razloga sumnjati da Bog, pun ljubavi gleda na tebe. On s velikom ljubavlju prati najveće grešnike, iako možda njihovo srce jako malo o njemu želi znati. Reci mi, ne želiš li biti posve Božja svojina? Ne želiš li radosna srca vjerno ustrajati u svojoj službi? I tko je stavio u tvoju dušu tu čežnju, tu svetu želju, ako ne on u svojoj božanskoj ljubavi? Ne smiješ bojažljivo ispitivati sviđa li mu se tvoje srce. Kad promatraš njegovo božansko Srce, onda je nemoguće da mu tvoja ljubav ne pođe u susret. Nije li božansko Srce blago i krotko, puno ljubavi prema nama siromašnim grešnicima samo ako smo svjesni svoje bijede, nije li puno milosrđa prema grešnicima i nije li beskrajno dobro prema pokajnicima! Tko bi mogao ostati hladan pred tim kraljevskim Srcem koje nam je više nego očevo i majčinsko srce?
     Razumijem jako dobro da bi htio biti bez nesavršenosti. Ali moraš biti strpljiv jer si čovjek, a ne anđeo. Ne smijemo nemarno prolaziti pokraj naših nesavršenosti, nego s apostolom naroda govoriti: "Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz tijela ovoga smrtonosnog?" Ali nas nesavršenosti ne smiju čuditi, a kamoli obeshrabriti. Iz toga trebamo naučiti poniznu predanost i samospoznaju, a ne obeshrabrenost i potištenost i nikada nepovjerenje prema Božjoj svemogućoj ljubavi. Pogledaj, majci se doista ne dopadaju nestašluci i pogreške djeteta, ali unatoč tomu, ona ga ljubi svakom žilicom svoga bića. Tako i Božja ljubav prema nama ostaje ista u svemu i unatoč svemu. Zato je David mogao upravo iz osjećaja svoje bespomoćnosti zavapiti Bogu: "Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome."

Sv. Franjo Saleški, "Misli"

12.12.2008. u 07:00 • 1 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 08.12.2008.


Sebeljublje ponajviše odvraća od najvećeg dobra


1 Sinko, moraš dati sve za sve i ništa ne smije ostati tvoje.
2 Znaj, sebeljublje ti više škodi nego išta drugo na svijetu.
3 Kako koju stvar zavoliš ili prigrliš, tako ona više ili manje prione uza te.
4 Bude li tvoja ljubav čista, jednostavna i uredna, stvari te neće zarobiti.
5 Ne žudi za onime što ne smiješ imati.
6 Ne zadržavaj ono što te može smetati i lišiti nutarnje slobode.
7 Čudno je zašto mi ne prepustiš cijelo srce sa svime što bi mogao željeti ili imati.
8 Zašto se satireš ispraznom žalošću? Zašto se mučiš suvišnim brigama?
9 Stavi se meni na raspolaganje, i nećeš nimalo biti na gubitku.
10 A tražiš li ovo pa ono i želiš li biti ovdje pa ondje, radi svoje koristi i veće ugodnosti, nikada nećeš biti miran i bezbrižan, jer svaka stvar ima neki nedostatak i na svakom će ti se mjestu netko suprotstaviti.
11 Dakle, ništa ne koristi stekao ti ili zadržao bilo koju stvar izvana, već, naprotiv, ako si je prezreo i s korijenom iščupao iz srca.
12 Ne vrijedi to samo ako je riječ o novcu i bogatstvu nego i kad je posrijedi pohlepa za čašću i taštom slavom. Sve to nestaje sa svijetom.
13 Slab je štit položaj nema li revna duha.
14 I neće dugo potrajati onaj mir koji si tražio vani, ako nema pravog temelja u raspoloženju srca. To jest, ako se na me ne budeš oslanjao, možeš se mijenjati, ali ne popravljati.
15 Jer čim ti dođe zgodna prilika, naći ćeš što si izbjegavao, čak i više.
16 Okrijepi me, Gospodine, milošću Duha Svetoga.
17 Podaj mi snage da u sebi utvrdim nutarnjega čovjeka i svoje srce oslobodim svake nepotrebne brige i tjeskobe. Da me kojekakve želje ne odvuku za bilo kojom stvari, nevrijednom ili dragocjenom, nego da sve gledam kao u prolazu, kao što ću i sam proći, jer ništa pod suncem ne ostaje i sve je samo ispraznost i muka duhu.
18 Mudar je onaj koji tako razmišlja!
19 Udijeli mi, Gospodine, nebesku mudrost, da naučim tebe nadasve tražiti i nalaziti, nadasve cijeniti i ljubiti i sve ostalo urediti po zakonu tvoje mudrosti.
20 Daj mi da se razborito uklanjam laskavcu i strpljivo vladam s protivnikom jer velika je mudrost ne pokolebati se od svakoga vjetra riječi i oglušiti se o sirenski zov laskanja. Tako se, naime, sigurno hodi započetim putem.

Toma Kempenac, "Nasljeduj Krista", III. Knjiga, 27. poglavlje

08.12.2008. u 22:50 • 2 KomentaraPrint#^

četvrtak, 04.12.2008.


Put u sjeni križa


Da bi bio sretan,
moraš se osloboditi mnogih stvari.
Između ostaloga moraš se osloboditi
svoje sebičnosti,
svoje bolesne tvrdoglavosti,
svoje pohlepe.

Ali kako?

Ne smiješ činiti nikakve lude stvari.
Običan svagdanji život tvoj je najbolji učitelj.
Uvijek isto, ista lica, isti poslovi.
Ista svakodnevna ljutnja,
neizbježne trzavice.
Uvijek iznova želje koje se ne ostvare.
Uvijek iznova nesporazumi i neuspjesi.
Sve će te to izbrusiti kao dijamant.

To boli-
-znam-
i katkada ne ide.
Ali nema drugoga puta do nutarnjega mira
osim puta
koji prolazi u sjeni križa.
To je uskrsni put
do uskrsnuća, do radosti.

Da bi naučio živjeti, moraš naučiti umirati.


Phil Bosmans

04.12.2008. u 09:00 • 11 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Sjaj istine odsijeva u svim Stvoriteljevim djelima i napose u čovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1, 26): istina prosvjetljuje um i uobličuje slobodu čovjeka koji se na taj način upućuje da spozna i ljubi Gospodina. Stoga psalmist moli: "Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!" (Ps 4, 7).

(Ivan Pavao ll)


< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (11)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (10)
Listopad 2009 (15)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (14)
Srpanj 2009 (11)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (13)
Travanj 2009 (14)
Ožujak 2009 (11)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (9)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (23)
Prosinac 2007 (7)


Komentari da/ne?

Linkovi


CERC

Catholic Answers

Simple Catholicism

Tebe Tražim

KNI

Psalmi


103 Bog je ljubav

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
život ti ispunja dobrima,
k'o orlu ti se mladost obnavlja.

Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k'o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Al' ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove,
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove:
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

*

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate. (Ps 85,19)

*

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, o Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Sve su staze Gospodnje istina i ljubav
za onog koji čuva Savez njegov i propise.

Pogledaj na me i smiluj se meni,
jer osamljen sam i nevoljan.
Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje! (Ps 25,4-10.16-18)

*

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. (Ps 86,1-5)

*

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
i dobrostivo sitiš sve što živi.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno. (Ps 145,13-18)

*

Učinio si dobro svom sluzi, Gospodine,
po riječi svojoj.
Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ. (Ps 119,65-67)

*

Savršen je Zakon Gospodnji - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje - neuka uči;
prâva je naredba Gospodnja - srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja - oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodnji - ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji - svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga. (Ps 19,8-14)

*

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim! (Ps 51,3-4.12-14)

*

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.

Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!"
Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! (Ps 27,1.4.8-9)

*

Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba. (Ps 34,5-7)

*

Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom Doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. (Ps 36,8-10)

*

Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Gospodine,
daješ miran počinak. (Ps 4,8-9)

*

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati. (Ps 62,2-3)

*

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! (Ps 18,2-3)

*

Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg.
Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. (Ps 146,1-2)


Pregled po autorima


Razni sveci o molitvi, kušnjama, svetoj čistoći, pokori, Duhu Svetome
Liturgija Vazmenog bdijenja - Vazmeni hvalospjev
Katekizam Katoličke Crkve: Što je vjera, Božja Providnost i sablazan zla, Smrtni grijeh, Posvetna milost, O potrebi poznavanja Sv. Pisma
II. vatikanski koncil: Gaudium et spes - Dublja pitanja čovjeka i čovječanstva, Stav Crkve prema ateizmu
Sv. Augustin: Ispovijesti - Velik si, Gospodine, Kasno sam te uzljubio, Što si dakle, Bože moj?
Sv. Jeronim - O obraćenju i pokori srca
Sv. Grgur Nazijanski - Uskrs, divan početak!
Sv. Ivan Zlatousti - Vjera ljubavlju djelotvorna
Sv. Irenej Lionski: Rasprava protiv krivovjerja - Poslanje Duha Svetoga
Sv. Lav Veliki - Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo!
Sv. Anzelmo: Proslogion - Želja za gledanjem Boga
Sv. Bernard iz Clairvauxa - O Marijinoj smrti i uznesenju
Sv. Franjo Asiški - Gospodine, učini me oruđem svoga mira, Prva opomena o sv. Euharistiji
Sv. Toma Akvinski - Molitva za mudro uređenje života
Sv. Franjo Saleški: Filotea - Prava pobožnost, Narav i izvrsnost pobožnosti, Odlučiti služiti Bogu, O strelovitim molitvama, Kako se treba pričešćivati, O strpljivosti, O unutarnjoj poniznosti, O blagosti prema bližnjemu, O blagosti prema sebi, O prijateljstvu
Sv. Franjo Saleški: Teotim - Sloboda i milost
Sv. Franjo Saleški: Misli - Slabost i snaga, Božja svemoguća ljubav, Sebeljublje i ljubav, Tri pravila, Duboki smisao patnje, Ostani u miru, Godišnja doba duše, Blagost i poniznost
Sv. Ignacije Lojolski: Duhovne vježbe - Dušo Kristova, Uzmi, Gospodine, Pravila za raspoznavanje duhova, Pravila glede skrupulâ
Sv. Ivan od Križa: Uspon na goru Karmel - Glavne štete što ih požude nanose duši, Požude potamnjuju i zasljepljuju dušu, Evanđeoska radikalnost, Vjera je noć za dušu, Odreći se sebe, Opasnost od nadnaravnih fenomena
Sv. Ivan od Križa: Tamna noć - O pročišćavajućoj noći osjeta, O duhovnoj neumjerenosti
Sv. Ivan od Križa - Razum - dar Duha, Sjedinjenje s Bogom
Sv. Terezija Avilska: Put k savršenosti - O Božjoj blizini
Sv. Terezija Avilska - Tko ima Boga ima sve
Sv. Ljudevit Marija Montfortski: Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji - Lažni štovatelji i lažne pobožnosti, Oznake prave pobožnosti, Podložimo se Mariji, O Marijinoj poniznosti i uzvišenosti
Sv. Toma More: Kristova žalost - Bdijte i molite da ne padnete u napast!
Sv. Toma More - Molitva za humor
Sv. Mala Terezija: Povijest jedne duše - Znanost ljubavi, O ružama i tratinčicama, O slabosti i malenosti, Kušnja vjere
Sv. Ivan Marija Vianney - O svetosti, O molitvi
Sv. Faustina Kowalska: Dnevnik - Razgovor Milosrdnog Boga s grešnom i očajnom dušom, Molitva za sve koji ne poznaju Boga
Sv. Edith Stein - Sutra je novi dan, Molitva
Sv. Padre Pio - O miru
Bl. Majka Terezija - Rad i molitva, Nauči i mene ljubiti, Tko je za mene Isus, Jednostavno prihvaćanje,
Bl. Ivan Merz: Ljubav i čistoća - Vjera i sumnja, Tužno sjećanje na prvu ljubav
Bl. Ivan Merz - Misli
Bl. Charles de Foucauld - Apostolat dobrote
Bl. Edward J. M. Poppe - Molitva za poniznost
Bl. Ivan Pavao II: Veritatis splendor - Sloboda i zakon, Savjest i istina, Smrtni i laki grijeh, Univerzalnost i nepromjenjivost moralnih normi
Bl. Ivan Pavao II: Fides et ratio - Različita lica istine o čovjeku
Bl. Ivan Pavao II: Prijeći prag nade - Tako nas spašava
Bl. Ivan Pavao II: Pomirenje i pokora - Prispodoba o pomirenju, Čovjekova drama
Bl. Ivan Pavao II: Ljubav i odgovornost - Kritika utilitarizma
Bl. Ivan Pavao II: Put do Krista - O savjesti i kajanju
Benedikt XVI: Deus caritas est - Eros i agape
Benedikt XVI - Kateheza o Sv. Ignaciju Antiohijskom, Svetost nije luksuz, Slika i uzor Crkve, Posljedice opravdanja po vjeri i djelovanja Duha, Korizma kao prava prigoda za duhovnu obnovu
Joseph Ratzinger: Uvod u kršćanstvo - Vjera i sumnja, O neizvjestnosti vjere, Biti kršćaninom, Svetost, Vjera nije produkt umovanja
Joseph Ratzinger: O vjeri, nadi i ljubavi - Živa vjera kao temelj nove evangelizacije, Dvije vrste pelagijanizma, O odnosu prema samome sebi, Žalost ovoga svijeta
Joseph Ratzinger: U početku stvori Bog - Bog Stvoritelj, Stvaranje čovjeka, Grijeh i otkupljenje
Joseph Ratzinger: Bog i svijet - Jadikovati kao Job?, O patnji, O susretu, Je li sve već zapisano?, Ljekovita moć ljubavi
Joseph Ratzinger: Duh liturgije - O euharistijskoj nazočnosti
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista - Strpljivost, O nestalnosti srca, Odolijevanje kušnjama, Kad te pogode strelice riječi, Dosta je svakom danu zla njegova, O sebeljublju, Korist od protivština, Manjak svake utjehe, Kraljevski put svetoga križa
Lorenzo Scupoli: Duhovni boj - Kršćansko savršenstvo, O nepouzdanju u sebe, U čovjeku postoji više volja, O slobodi i snazi volje, Što trebamo činiti kada smo ranjeni, Đavolske lukavštine i prijevare, O izbjegavanju nemira srca
David Torkington: Pustinjak - Praktični pelagijanizam, Fundamentalni zakon duhovnog života
David Torkington: Prorok - Srce i duša molitve, Čekati u podnožju križa, O snazi oluje, Jedini put do svetosti
David Torkington: Mistik - O stadijima duhovno-molitvenog života, Na pragu tamne noći
Wilfrid Stinissen: Moj život u tvojim rukama - Božja sveprisutnost, Istinska sloboda, Darivanje i primanje
Thomas Merton: Gora sa sedam krugova - Posvetna milost, O prihvaćanju patnje
Heribert Mühlen: Uvođenje u osnovno iskustvo kršćana - Što i kako svjedočiti, Obrati se i oslobodi lažnih veza, Slijediti Krista
Anselm Grün: Unutarnji poticaji - Kao da jest
Anselm Grün: Putovi k slobodi - O propisanoj ljubavi i prisilnom jedinstvu, Parresia
Henri J. M. Nouwen: Unutarnji glas ljubavi - Priznaj svoju nemoć
brat François iz Taizé-a - Pomozi mojoj nevjeri
Franjo kard. Kuharić: S Bogom licem u lice - Čovjek je spašen, Živjeti evanđelje
Rafael kard. Merry del Val y Zulueta - Litanije poniznosti
John Henry kard. Newman: Misli o kršćanskoj vjeri - O kršćanskoj skrovitosti
Ivan Devčić: Bog i filozofija - Credo ut intelligam
Ivan Devčić - Kriza spoznaje i morala
Ivan Fuček: Grijeh i obraćenje - Gubitak osjećaja grijeha, Obraćenje, O krivnji i kajanju, Posljedice grijeha, O istočnom grijehu
Ivan Fuček: Bogoštovlje i molitva - Jedno neobično obraćenje
Karl Rahner: Iskustvo Duha - Mistika svakodnevnice
Karl Rahner: Teološki rječnik - Pakao, Strah Božji
Karl Rahner - Molitva grešnika
Karl-Heinz Weger: Uvod u teološku misao Karla Rahnera - O intelektualnom poštenju u vjeri
Jozef Bakalarz: Duhovnost Srca Isusova - O štovanju Srca Isusova
Živan Bezić: Kršćansko savršenstvo - O svrsi, sadržaju, oblicima i načinu molitve
Živan Bezić - Što je vjera?
Stjepan Doppelhammer - Uloga poniznosti u činu vjere
Benedict J. Groeschel: Psihologija duhovnog razvoja - Prva tama
Benedict J. Groeschel: Izlazak iz tame - Sretni su oni koji trpe s Kristom, Lijek koji uvijek djeluje
G.K. Chesterton: Pravovjerje - Luđak, Uzbudljiva romantika pravovjerja
C.S. Lewis: Pisma starijeg đavla mlađem - Pismo treće, Pismo osmo, Pismo četrnaesto, Pismo petnaesto, Pismo dvadesetdrugo, O razlozima ljudskog smijeha
C.S. Lewis: Mere Christianity - Proračunavanje troškova, Veliki grijeh
J.R.R. Tolkien: The Music of the Ainur
Peter Kreeft: Kršćanstvo i druge religije - Jedincatost kršćanstva
Jacques Maritain: Filozofija povijesti - Kršćanin u svijetu
Carlo Maria Martini: Pravilo kršćanskog života - U trenucima sumnje
Søren Kierkegaard: Strah i drhtanje - Idemo dalje
Søren Kierkegaard: Vježbanje u kršćanstvu - Spasiteljski poziv, I blago onom tko se ne sablazni o mene, Privuci nas k sebi
Angelo Comastri: Bog je ljubav - Zvanje, Ljubav, Krotko magare, Jacques Fesch, Benedetta Bianchi Porro
Jean-Pierre de Caussade - Tihi vodič
Antoine de Saint Exupéry - Umijeće malih koraka, Pustinja
Benedetta Bianchi Porro - Jedno dirljivo pismo
Chiara Lubich - Ne koliko, već kako
F.M. Dostojevski: Braća Karamazovi - O paklu i ognju paklenom
L.N. Tolstoj: Otac Sergije - V. poglavlje, VII. i VIII. poglavlje
François Varone: Nevolje s odsutnim Bogom - Čovjek - biće u nastajanju
Gabrielle Amorth: Izvješća rimskog egzorcista - Strah od đavla?
Phil Bloom - Uobičajena propovijed, Osvrt na uobičajenu propovijed (skidanje maske)
Mijo Nikić - O čistoći nakane u ignacijanskoj duhovnosti
Ivan Koprek - Sv. Toma Akvinski o prijateljstvu
Celestin Tomić - Agape i objava Božje ljubavi
Tomislav Ivančić - Bit kršćanske poruke, Najjače oružje, Izvor zla i patnje
Bonaventura Duda - Bit farizejstva
Jerko Fućak - Uloga vjere u spasenju
Vendelin Vošnjak - Uskrs
Zvjezdan Linić - Ljubi samoga sebe
Zlatko Sudac - Večernji susret, Duhovna obnova (video), O ispovijedi
Božidar Nagy: Lurd - susret neba i zemlje
Slavko Pavin: Sloboda za ljubav - Oče naš, Isus i grešnici
Marko Ivan Rupnik: Bacio mu se oko vrata - Dvije vrste grešnika
Ivan Sirovec: Sveci - Sv. Toma Becket, biskup i mučenik
Milan Špehar: Ne-koristan Bog - Božja šutnja
Milan Špehar: Problem Boga u djelima M. Krleže - Slika Boga kao krvnika i neprijatelja čovjeka
Milan Špehar - Odškrinuta vrata
Phil Bosmans - Voli život, Cijena sreće, Otvori se radosti života, Ljubav traži obraćenje, Ustani!, Put u sjeni križa, Susresti Boga, "Da" životu, Najteža kritika, Ljubav ima mnogo lica, Svaki dan živjeti zajedno, U ritmu mora, Moć ljubavi obnavlja
Bruno Ferrero - Utjeha, U krugu radosti, Svom snagom
Adalbert Ludwig Balling - Sretan je tko svoju sreću dijeli, Zazivam te
Luciano Fanin - Ako nekoga ispravljaš, čini to s ljubavlju
Rajmund Kupareo - Tihi svetac
Stjepan Lice - Suvišna riječ, Jedini put
Ante Grbeš: Ulomci duše - Oprostiti
Antun Matošević - Ispovijed grešnika
Vladimir Nazor - K Bogu!
Josip Pupačić - Moj Bog
Tanja Tolić - Tiranija "prave ljubavi"
Anthony de Mello - Sreća i nesreća
Zoran Vukman: Kuda ideš, Hrvatska - Niskost svijeta
Jakov Jukić: Budućnost religije - O ideologiji sekte i gnoze
Viktor Frankl: Liječnik i duša - Ugoda i radost, Smisao patnje
Oscar Wilde: San Miniato
Wilhelm Friedemann Bach - Nisi zaboravljen(a)

Rekli su o ljubavi, Ljubav prema neprijateljima, Očinska ljubav, krunica sv. Antuna, Vojska Bezgrešne, Molitva plemena Siouxa, Dva vuka, Krasna mala pričica, Tekst na brončanoj ploči čekaonice jedne bolnice u New Yorku



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se