Veritatis splendor https://blog.dnevnik.hr/timotej
petak, 24.10.2008.
Ljubav traži obraćenje
Zvuči neobično,
ali je nečuveno oslobađajuće
da u kršćanstvu
ne možeš izgubiti istinu
nedostatkom znanja,
nego samo i jedino nedostatkom ljubavi.
Ovu ljubav posjedujemo
kad nas zaboli trpljenje drugih,
kad u vlastitom tijelu
osjetimo tuđu glad,
kad nam samoća, strah i nevolja
najmanjih i najslabijih
razdiru vlastito srce.
S tom ljubavlju nikad ne izlazimo na kraj.
Ona traži neprestano obraćenje.
Ali čovjek je u bijegu.
Bježi pred Božjom ljubavlju.
Ograđuje svoje srce
debelim zidom od materije,
podignutim od tisuću ništavnih stvari.
Kad čovjek bude mogao sve to napustiti i praznih ruku posegnuti za Bogom, naći će mir u svojoj nutrini.
Phil Bosmans
subota, 18.10.2008.
Sv. Luka evanđelist
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. (Lk 1,1-4)
Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome.
Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. (Dj 1,1-3)
Pozdravlja vas Luka, ljubljeni liječnik, i Dema. (Kol 4,14)
Nastoj što prije doći k meni! Jer Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju. Luka je jedini sa mnom. (2 Tim 4,9-11)
petak, 17.10.2008.
Sv. Ignacije Antiohijski
Sveti Ignacije bio je treći biskup Antiohije, od 70. do 107. godine, kad je podnio mučeništvo. Nakon Rima i Aleksandrije, Antiohija Sirijska (danas u Turskoj) bila je treća metropola Rimskoga Carstva. Ondje i izrasla cvatuća kršćanska zajednica: prvi joj je biskup bio apostol Petar, i ondje su se "učenici najprije prozvali kršćanima" (Dj 11,26). Euzebije Cezarejski posvećuje čitavo poglavlje svoje Povijesti Crkve životu i spisima Ignacijevim (3,36). "Iz Sirije", piše on tako, "Ignacije je poslan u Rim gdje je imao biti bačen za hranu životinjama, zbog svjedočanstva što ga je dao za Krista. Putujući Azijom, pod strogom paskom svojih stražara" (koje on naziva "desetoricom leoparda" u svojoj Poslanici Rimljanima 5,1), "po gradovima gdje se zaustavljao, propovijedima i opomenama učvršćivao je Crkve. Posebno ih je upozoravao, najživljom gorljivošću, da se čuvaju krivovjerja, koja su tada počela nicati, te im je preporučivao da se ne odijele od apostolske predaje". Prva postaja Ignacijeva putovanja prema mučeništvu bio je grad Smirna, gdje je biskup bio Polikarp. Ondje je Ignacije napisao četiri poslanice i to Crkvama u Efezu, Magneziji, Traliju i Rimu. "Otputovavši iz Smirne", nastavlja Euzebije, "Ignacije je stigao u Troju, a odande je poslao još poslanica": dvije Crkvama u Filadelfiji i Smirni, te jednu biskupu Polikarpu. Euzebije zaključuje tako popis sedam poslanica koje još i danas većina znanstvenika drži autentičnima, to jest da ih je doista napisao Ignacije. Konačno, iz Troje ovaj mučenik stiže u Rim, gdje je u Flavijevu amfiteatru predan za hranu krvoločnim zvijerima.
Nijedan crkveni otac nije poput Ignacija tako snažno izrazio prianjanje uz jedinstvo s Kristom i uz život u Njemu. Ustvari, kod Ignacija se susreću dvije duhovne "struje": ona Pavlova, sva okrenuta prema jedinstvu s Kristom, i ona Ivanova, usredotočena na život u Njemu. Obje ove struje susreću se u nasljedovanju Krista, kojemu Ignacije više puta daje naslov "moj" ili "naš Bog". Tako Ignacije moli rimske kršćane da ne sprečavaju njegovo mučeništvo, jer je nestrpljiv da se "pridruži Isusu Kristu", te razlaže: "Bolje mi je da umrem idući prema Isusu Kristu, nego da zavladam svim krajevima svijeta. Tražim njega, koji je umro za me, želim njega, koji je uskrsnuo za me... Dozvolite da budem nasljedovatelj muke moga Boga!" (Rimljanima 5-6). U ovim izričajima koji izgaraju ljubavlju može se naslutiti jasan antiohijski kristološki "realizam", koji je ovdje osobito pozoran na utjelovljenje Sina Božjega i na njegovo istinsko i stvarno čovještvo: Isus Krist, piše Ignacije Smirnjanima: "stvarno je iz roda Davidova", "stvarno je rođen od djevice", "stvarno je za nas bio razapet" (1,1).
Neodoljivo Ignacijevo nagnuće prema jedinstvu s Kristom utemeljuje istinsku "mistiku jedinstva". On se sam opisuje kao "čovjeka kojem je povjeren zadatak jedinstva" (Filadelfljanima 8,1). Za Ignacija jedinstvo je ponajprije vlastitost Boga. Često on ponavlja da je Bog jedinstvo, i da se samo u Bogu jedinstvo nalazi u svom čistu i izvornu stanju. Jedinstvo što ga na ovoj zemlji imaju ostvariti kršćani, nije ništa drugo doli oponašanje, nasljedovanje, postizanje najveće moguće sličnosti božanskom uzoru. Na taj način Ignacije postavlja viđenje Crkve, koje vrlo podsjeća na pojedine izričaje Poslanice Korinćanima Klementa Rimskoga. "Dobro je", piše naprimjer kršćanima u Efezu, "da nastavite zajedno u skladu s biskupovim mišljenjem, što već i činite. Doista, vaš zbor prezbitera, po pravu slavan, dostojan Boga, skladno je sjedinjen s biskupom poput žica citre. Stoga je u vašoj slozi i u vašoj simfonijskoj ljubavi opjevan Isus Krist. Tako i vi, svatko od vas, postajete zbor, ne bi li u simfoniji sklada, uhvativši intonaciju Boga u jedinstvu, zapjevali jednim glasom" (4,1-2). A nakon što je preporučio Smirnjanima da "bez biskupa ne poduzimaju ništa što se tiče Crkve" (8,1), povjerava se Polikarpu: "Prinosim svoj život za one koji su podložni biskupu, za prezbitere i đakone. Neka i ja s njima imam dio s Bogom. Radite zajedno jedni za druge, vojujte zajedno, trčite zajedno, patite zajedno, spavajte i bdijte zajedno kao djelatnici Božji, njegovi pomoćnici i sluge. Gledajte da se svidite Onomu za kojega vojujete i od kojega primate nagradu. Neka nitko od vas ne bude dezerter. Vaše krštenje neka ostane poput štita, vjera poput oklopa, ljubav poput koplja, strpljivost poput naoružanja" (6,1-2).
Općenito se u Ignacijevim poslanicama može primijetiti jedna vrst stalne i plodne dijalektike između dva karakteristična vida kršćanskoga života: s jedne strane hijerarhijskog ustroja crkvene zajednice, a s druge strane temeljnog jedinstva koje međusobno povezuje sve Kristove vjernike. U skladu s time, ove se uloge ne mogu staviti u suprotnost. Naprotiv, naglašavanje zajedništva vjernika jednih s drugima i s njihovim pastirima neprestano se izriče putem rječitih slika i analogija: citra, žice, intonacija, koncert. Vidljiva je naročita odgovornost biskupa, prezbitera i đakona u izgradnji zajednice. U prvom se redu na njih odnosi poziv na ljubav i jedinstvo. "Budite jedno", piše Ignacije Magnežanima, preuzimajući Isusovu molitvu s Posljednje večere: "jedna jedina prošnja, jedan jedini um, jedna jedina nada u ljubavi... Utecite se svi Isusu Kristu kao jedinom Božjem hramu, kao jedinom oltaru: on je jedan, a izlazeći od jedinoga Oca, ostao je s njime sjedinjen i njemu se vratio u jedinstvo" (7,1-2). Ignacije, prvi u kršćanskoj književnosti, pripisuje Crkvi pridjev "katolička", to jest "sveopća": "Gdje je Isus Krist", izjavljuje on, "ondje je i katolička Crkva" (Smirnjanima 8,2). Upravo u služenju jedinstvu katoličke Crkve, kršćanska zajednica Rima ostvaruje neku vrst prvenstva u ljubavi: "U Rimu ona predsjeda dostojna Boga, časna, dostojna da je se naziva blaženom... Predsjeda u ljubavi, koja ima zakon Kristov i nosi ime Oca" (Rimljani, prolog).
Kao što je vidljivo, Ignacije je doista "naučitelj jedinstva": jedinstva Boga i jedinstva Krista (usprkos raznim krivovjerjima koja su se počela širiti), jedinstva Crkve, jedinstva vjernika "u vjeri i ljubavi, od kojih nema ničega uzvišenijega" (Smirnjanima, 6,1). U konačnici, Ignacijev "realizam" poziva vjernike prošlosti i današnjice na progresivno spajanje suobličavanja Kristu (jedinstvo s njime, život s njime) i posvećenja njegovoj Crkvi (jedinstvo s biskupom, velikodušno služenje zajednici i svijetu). Zaključno, valja ostvariti spajanje zajedništva i poslanje, sve dok preko jednoga od njih ne počne progovarati drugo, a vjernici ne počnu sve više "posjedovati onaj nepodijeljeni duh, koji je sam Isus Krist" (Magnežani, 15). Moleći Gospodina ovu "milost jedinstva", i uvjeren da predsjedam ljubavi čitave Crkve (usp. Rimljanima, prolog), upućujem vam onu istu želju koja zaključuje Ignacijevu poslanicu kršćanima u Traliju: "Ljubite jedan drugoga nepodijeljena srca. Moj se duh predaje u žrtvu za vas, ne samo sada, nego i kad bude stigao do Boga... U Kristu budite neokaljani" (13). (Kateheza pape Benedikta XVI., 14.3.2007.)
srijeda, 15.10.2008.
Sv. Terezija Avilska
Ta već znate da je Bog posvuda. Jasno je, dakle, da tamo gdje je kralj, kažu, da je i njegova pratnja; konačno, da je nebo tamo gdje je Bog ... Pa prisjetite se kako sveti Augustin kaže da Ga je tražio na mnogo mjesta i da Ga je našao u sebi samome. Mislite li da je malo važno za rastresenu dušu spoznati ovu istinu i uvidjeti da joj nije potrebno ići na nebo zato da razgovara sa svojim Vječnim Ocem i da se naslađuje s Njime, ili pak da joj je potrebno glasno govoriti? Koliko god nečujno govorila, tako je blizu da će nas čuti. A ni krila joj nisu potrebna zato da Ga ide tražiti, već treba samo povući se u samoću i gledati Ga u sebi i ne iznenaditi se tako dobrom gostu, nego s velikom poniznošću razgovarati s Njime. (Sv. Terezija Avilska, "Put k savršenosti")
nedjelja, 12.10.2008.
Jedincatost kršćanstva
Ronald Knox se jednom duhovito našalio kako je "izučavanje komparativnih religija najbolji način da se postane komparativno religiozan". Razlog je u tome što, kako G. K. Chesterton kaže, prema mnogim "poznavateljima" komparativne religije "kršćanstvo i budizam su vrlo slični, posebno budizam".
Ali svaki iole samosvjestan kršćanin mora misliti o komparativnim religijama jer danas baš iz tog područja dolazi najrašireniji prigovor svih protiv načela kršćanstva. Prigovor ne kaže da kršćanstvo nije istinito, nego da nije istina; ono nije lažna religija, već je ono samo jedna religija. Svijet je veliko mjesto, razmišlja prigovarač; "sto ljudi - sto ćudi". Kako je nepodnošljivo ograničeno tvrditi da je kršćanstvo jedina istinita religija! Za razliku od toga Bog jednostavno mora imati puno šire razumijevanje.
Ovo je pojedinačni najrašireniji prigovor Vjeri danas, jer ljudi današnjice ne obožavaju Boga već jednakost. Više nego što se boje biti u krivu, boje se biti u pravu tamo gdje su drugi u krivu. Obožavaju demokraciju i silno negoduju na činjenicu da je Bog apsolutni vladar. Uvreda na koju se ne može odgovoriti, apsolutno najgori naziv koji možeš nadjenuti nekome u današnjem društvu je "fanatik", osobito "vjerski fanatik". Ako na otmjenoj koktel-zabavi priznaš kako snuješ svrgavanje vlade, ili da si terorist PLO-a, ili špijun KGB-a, ili da zlostavljaš dikobraze i šišmišima otkidaš glave, ubrzo ćeš privući užurbani, opčinjeni, dobrohotni krug slušatelja. Ali ako priznaš kako vjeruješ da je Isus Krist Sin Boga živoga, iznenada ćeš ostati sam, s očitim zahlađenjem atmosfere.
Evo dvanaest najčešćih oblika ovog prigovora s odgovorom na svaki.
1. U biti, sve su religije iste.
Činjenica je da je to jednostavno neistinito. Nitko ovo nikada ne tvrdi ukoliko nije: (1) potpuna neznalica stvarnog nauka različitih svjetskih religija, ili (2) intelektualno neodgovoran zbog potpuno nejasnog i neodređenog načina razumijevanja ovih učenja, ili (3) moralno neodgovoran jer je ravnodušan na njih. Implicitna je pretpostavka prigovarača da su izrazita učenja svjetskih religija nevažna, da najvažniji zadatak religije nije istina, već nešto drugo: preobrazba svijesti, ili zajedništvo i skrb, ili kultura i dobrobit, ili nešto slično tome - ne konverzija (obraćenje), već konverzacija (razgovor). Kršćanstvo naučava mnogo toga što nijedna druga religija ne naučava, a nešto je od toga u izravnoj suprotnosti s tim drugim religijama. Ako kršćanstvo nije istinito, zašto biti kršćanin?
Po katoličkim se standardima religije svijeta mogu rangirati s obzirom na to koliko istine naučavaju. Na prvom je mjestu katolicizam, ravnopravan s pravoslavljem osim u pitanju papinskog autoriteta. Onda slijedi protestantizam i sva druga "odvojena braća" koja se drže bitnih kršćanskih načela onako kako ih se može naći u Bibliji. Treće po redu je tradicionalno židovstvo, koje štuje istog Boga ali ne preko Krista. Četvrti je islam, najveća od teističkih hereza; peti - hinduizam, mistički panteizam; šesti - budizam, panteizam bez theosa (boga); sedmo - moderno židovstvo, unitarijanizam, konfucijanizam, modernizam i sekularni humanizam, svi bez misticizma i nadnaravne religije, samo s etikom; osmo je idolopoklonstvo; deveti je sotonizam. Pomiješati ovih devet mjesta bilo bi ravno mišljenju da je zemlja ravna ploča.
...
8. Iznenađen sam ovom nesnošljivošću. Mislio sam da je kršćanstvo religija ljubavi.
I jest. Ona je također religija istine. Prigovarač razdvaja dva božanska atributa. Mi ne. Mi "propovijedamo istinu o ljubavi."
Peter Kreeft, "Kršćanstvo i druge religije"
srijeda, 08.10.2008.
Otvori se radosti života
Neki ljudi
žive kao u zatvoru
u kojemu se osjećaju zaključanima
i čije su rešetke načinili sami,
rešetke nezadovoljstva i preosjetljivosti,
razočaranja i ogorčenosti.
Iziđi iz sebe,
iz svog vlastitog ja.
Otvori rešetke na prozorima
i zabravljena vrata.
Oslobodi sebe.
Hajde,
otvori se
za radost,
za pjesmu,
za čudo da živiš.
Otvorio sam svoje srce i zažudio za svjetlom.
I ono mi je darovano.
Phil Bosmans
nedjelja, 05.10.2008.
Sv. Faustina Kowalska
- Isus: "Grešna dušo, ne boj se svojeg Otkupitelja. Dolazim k tebi prvi, jer znam da po sebi nisi sposobna uzdići se meni. Dijete, ne bježi od svojeg Oca. Započni razgovor posve sama sa svojim Bogom milosrđa, koji te želi sam obasuti svojim riječima praštanja i svojim milostima. O kako mi je dragocjena tvoja duša. Upisao sam te u svoje ruke i ti si se urezala jednom dubokom ranom u moje srce."
- Duša: "Gospodine, čujem Tvoj glas koji me poziva s krivog puta na obraćenje, ali niti imam hrabrosti niti snage."
- Isus: "Ja sam tvoja snaga. Ja ću ti dati jakosti za borbu".
- Duša: "Gospodine, ja spoznajem Tvoju svetost i bojim se Tebe."
- Isus: "Zašto se bojiš, moje dijete, Boga milosrđa? Moja svetost ne sprečava me biti milosrdnim prema tebi. Vidi, dušo, za tebe sam osnovao prijestolje milosrđa na zemlji. To prijestolje je Svetohranište - i iz njega želim sići u tvoje srce. Gledaj, nisam se okružio pratnjom niti stražarima. Ti imaš pristupa meni u svako vrijeme. S tobom želim razgovarati u svako doba dana i darivati ti milosti."
- Duša: "Gospodine, bojim se da mi nećeš oprostiti veliki broj grijeha. Moja bijeda ispunja me tjeskobom."
- Isus: "Moje milosrđe je veće nego tvoja bijeda i bijeda cijelog svijeta. Tko može izmjeriti moju dobrotu? Radi tebe sam sišao s neba na zemlju: poradi tebe sam se dao prikovati na križ; za tebe sam dopustio da mi kopljem otvore moje Presveto Srce i time sam za tebe otvorio izvor milosrđa. Dođi i crpi posudom povjerenja milosti iz ovog vrela. Ponizno srce nikad ne odbijam. Tvoja bijeda utonula je u bezdan mojeg milosrđa. Zašto bi se svojom bijedom sukobljavala sa mnom? Dođi mi u susret i predaj mi sve tvoje potrebe i svoju bijedu i ja ću te ispuniti svojim blagom."
- Duša: "Gospodine, Ti si svojom dobrotom pobijedio moje okamenjeno srce. Puna povjerenja i poniznosti dolazim sudištu Tvojeg milosrđa. Podari mi rukom svog zastupnika oproštenje grijeha. O Gospodine, osjećam kako se milost i mir spuštaju na moju jadnu dušu. Osjećam, Gospodine, kako me okružuje i prožima Tvoje milosrđe. Ti si mi više oprostio nego što sam se usudila očekivati i mogla misliti. Tvoja dobrota nadišla je sve moje želje. Ali sada Te, ispunjena zahvalnošću za mnoge milosti, pozivam u svoje srce. Lutala sam naokolo kao izgubljeno dijete koje dospije na stranputice, ali Ti si mi ostao Ocem. Umnoži u meni Svoje milosrđe, jer vidiš kako sam slaba."
- Isus: "Dijete, ne govori više o svojoj bijedi, jer ja sam je već zaboravio. Čuj, moje dijete, što ti želim kazati: Nasloni se na moje rane i crpi sve što tvoje srce želi iz izvora Života. Preobilno pij iz izvora Života i nećeš zastati na putu. Promatraj sjaj mojeg milosrđa i ne boj se neprijatelja svojeg otkupljenja. Slavi moje milosrđe."
- Isus: "Ti tamom obavijena dušo, ne očajavaj. Još nije sve izgubljeno. Započni razgovor s tvojim Bogom, koji je sama ljubav i milosrđe" - Ali duša ostaje na žalost gluha na Božji zov i upada u još veću tamu.
- Isus zove još jednom: "Dušo, slušaj glas tvog milosrdnog Oca." - U duši se budi odgovor. "Za mene ne postoji nikakvo milosrđe". - Ona upada u još veću tamu, u neku vrstu očajanja, što joj pruža neko naslućivanje pakla i potpuno je onesposobljuje približiti se Bogu.
Isus govori duši po treći put. Ali ona ostaje gluha i slijepa. Ona se započinje učvršćivati u svojoj otvrdlosti i očaju. Sada se započinje tako reći zalagati nutrina Božanskog milosrđa i Bog dariva duši, bez njezina sudjelovanja, konačnu milost. Ukoliko je duša odbije, Bog je ostavlja u tom stanju, kojeg je ona izabrala sebi zauvijek. Ta milost dolazi iz milosrdnog Srca Isusova. Ona prosvjetljuje dušu svojim svjetlom a ova započinje razumijevati Božji napor. Ali njeno obraćanje zavisi od nje same. Ona zna da je to za nju posljednja milost i ukoliko ona učini jednu kretnju dobre volje - pa i najmanju - sve drugo bit će dodano Božjim milosrđem.
- "Ovdje djeluje svemoć mojeg milosrđa. Blago onoj duši koja se okoristi ovom milošću."
- Isus: "Tvoj povratak meni ispunio je moje srce velikom radošću. Vidim da si jako slaba, stoga te podižem na svoja ramena i nosim te u kuću mojeg Oca."
- Duša očigledno probuđena pita puna straha: "Je li moguće, da za mene još ima milosrđa?"
- Isus: "Upravo ti, moje dijete, imaš isključivo pravo na moje milosrđe. Dopusti mojem milosrđu djelovati u tebi, u tvojoj siromašnoj duši. Dopusti zrakama milosti prodrijeti u dušu. One donose svjetlo, toplinu i život."
- Duša: "Ipak spopada me strah pri samoj pomisli na moje grijehe i taj Strašni strah tjera me sumnjati u Tvoju dobrotu."
- Isus: "Znaj, dušo, da me svi tvoji grijesi ne vrijeđaju tako bolno kao tvoja sadašnja sumnja. Nakon toliko puno napora moje ljubavi i milosrđa ti se nepouzdaješ u moju dobrotu".
- Duša: "Gospodine, spašavaj me Ti sam, jer propadam. Budi mojim spasiteljem. Sve drugo nisam sposobna izreći, jer razderano je moje jadno srce. Ali Ti Gospodine..."
Isus ne dopušta duši izreći te riječi do kraja. On je diže sa zemlje iz ponora bijede i uvodi je u stan Svog Srca. Svi grijesi odmah su iščezli, žar ljubavi ih je uništio.
- Isus: "Dušo, ovdje su sva blaga mojeg srca. Uzmi odavde, što ti je potrebno."
- Duša: "O Gospodine, osjećam se ispunjenom Tvojom ljubavlju. Osjećam, kako je došao novi život u mene. Ali prije svega osjećam Tvoju ljubav u mojem srcu. To mi je dovoljno. O Gospodine, u vječnosti ću veličati svemoć Tvojeg milosrđa. Ohrabrena Tvojom dobrotom, izričem Ti svu bol mojeg srca."
- Isus: "Reci sve, dijete, bez suzdržavanja, jer te sluša Srce koje ljubi, Srce najboljeg Prijatelja."
- Duša: "O, Gospodine, sad prepoznajem svu svoju nezahvalnost i Tvoju dobrotu. Ti si me slijedio Svojom milošću a ja sam uništila Tvoje napore. Vidim, da bi mi pripao pakleni bezdan zbog proigravanja Tvojih milosti".
Isus prekida dušu i (govori): "Ne zadubljuj se u svoju bijedu. Ti si suviše slaba da bi govorila. Radije gledaj u moje srce puno dobrote. Prihvati moje osjećaje i nastoj oko tišine i poniznosti. Budi milosrdna prema drugima, kao što sam ja prema tebi. Ali ako primjetiš da popuštaju tvoje snage, dođi izvoru milosrđa i ojačaj svoju dušu. Tako nećeš podleći na putu."
- Duša: "Sad razumijem Tvoje milosrđe, što me okružuje kao svijetao oblak i vodi u kuću mojeg Oca. Ono me zaštićuje od užasnog pakla, koje sam zaslužila ne jednom nego tisuću puta. O Gospodine, neće mi biti dostatna vječnost da bih dostojno slavila Tvoje neiscrpivo milosrđe i Tvoje smilovanje sa mnom."
(iz "Dnevnika Faustine Kowalske")
subota, 04.10.2008.
Sv. Franjo Asiški
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine, učini da ne tražim:
da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju,
nego da ja razumijem druge;
da ne tražim samo da me ljube,
nego da i ja ljubim druge!
Jer tko se daruje prima;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
i tko umire sebi,
rađa se za vječni život.
četvrtak, 02.10.2008.
Kušnja vjere
Kad je došla večer toga sretnoga dana, trebalo se odmoriti, ali dobri mi je Isus kao i prethodne noći dao isti znak da moj ulazak u vječni život nije daleko... Imala sam tada tako živu vjeru, tako jasnu, da je misao na nebo sačinjavala svu moju sreću; nisam mogla vjerovati da ima bezbožnika koji ne vjeruju. Bila sam uvjerena da govore protiv svoga uvjerenja kad poriču postojanje neba, lijepoga neba gdje sam Bog želi biti njihova vječna nagrada.
U tako radosne dane uskrsnoga vremena dao mi je Isus da osjetim da uistinu ima duša koje nemaju vjere, koje zlorabeći milost gube to dragocjeno blago, izvor jedinih čistih i pravih radosti. On dopusti da mi dušu obuzmu najmračnije tmine i da mi misao na nebo, tako slatka za mene, bude odsada samo predmet borbe i muke... Ta kušnja nije imala trajati samo nekoliko dana, nekoliko tjedana: imala se ugasiti onoga časa kad je odredio dragi Bog, i - taj čas još nije došao... Voljela bih da mogu izreći što osjećam, ali jao! mislim da je to nemoguće. Samo onaj tko je prošao tim mračnim tunelom može shvatiti njegovu tamu.
...
Kad hoću da svoje srce, izmoreno tminama koje ga okružuju, odmorim uspomenama na svijetlu zemlju prema kojoj težim, moja se muka podvostručuje: čini mi se da mi tmine, uzimajući glas grešnikâ, govore rugajući mi se: »Ti sanjaš o svjetlu, o domovini punoj najslađih mirisa, ti sanjaš o vječnom posjedovanju Stvoritelja svih tih divota, ti vjeruješ da ćeš jednoga dana izići iz ovih magla koje te okružuju! Samo naprijed! Veseli se smrti koja će ti dati ne ono čemu se nadaš, nego još dublju noć, noć ništavila.«
...
Ah, neka mi Isus oprosti ako sam ga ražalostila. On zna dobro da, uza sve to što ne nalazim užitka u vjeri, bar pokušavam vršiti djela vjere. Mislim da sam u posljednjoj godini izrekla čin vjere više puta nego za cijeloga svog života. U svakoj novoj prilici za borbu, kad moj neprijatelj dolazi da me izazove, vladam se junački: znajući da je kukavičluk boriti se u dvoboju, okrećem leđa svome protivniku tako prezirno da ga ne gledam u lice; tada trčim k svome Isusu, govorim mu da sam spremna proliti i zadnju kap svoje krvi da posvjedočim svoju vjeru u nebo. Govorim mu da sam sretna što ne uživam to lijepo nebo na zemlji, da bi ga on otvorio za vječnost siromašnim nevjernicima.
Tako, unatoč ovoj kušnji, koja mi oduzima svaki osjećaj radosti, mogu ipak klicati: »Gospodine, ti me razveseljuješ svim djelima svojim.« (Ps 91,4) Jer, ima li veće radosti nego trpjeti za tvoju ljubav?... Što je patnja dublja, to se manje pokazuje očima stvorova, to više razveseljuje tebe, o Bože! Ali kad bi se - što je nemoguće - dogodilo da ti ne znaš za moju patnju, ja bih opet bila sretna što je posjedujem, kad bih po njoj mogla spriječiti ili popraviti jedan jedini grijeh počinjen protiv vjere.
Predraga moja Majko, možda vam se čini da preuveličavam svoju kušnju; zaista, ako sudite po osjećajima što ih izražavam u pjesmicama koje sam sastavila ove godine, mora vam se učiniti da sam duša puna utjehe, duša za koju je veo vjere gotovo razgrnut. A ipak... to za mene nije više veo, nego zid koji se diže do neba i sakriva zvjezdani svod nebeski...
Kad pjevam o nebeskoj sreći, o vječnom posjedovanju Boga, ne osjećam nikakve radosti, jer pjevam jednostavno ono što hoću da vjerujem. Katkada, doduše, sasvim slaba zraka sunca obasja moju tamu, tada kušnja na čas prestane, ali iza toga uspomena na zraku, mjesto da me razveseljuje, čini moju tamu još gušćom.
O draga Majko! Nikada nisam tako dobro osjetila koliko je Gospodin blag i milosrdan. On mi je tu kušnju poslao tek onda kad sam imala snagu da je podnesem; prije bi me ona, čvrsto vjerujem, bacila u malodušnost... Sad mi ona oduzima sve naravno zadovoljstvo što bi se moglo naći u mojoj želji za posjedovanjem neba... Predraga Majko, sad mi se čini da me ništa ne priječi da odletim, jer nemam više velikih želja, osim želje da ljubim dok ne umrem od ljubavi...
Sv. Mala Terezija, "Povijest jedne duše"
srijeda, 01.10.2008.
Sv. Mala Terezija
Varaš se ako vjeruješ da tvoja mala Terezija uvijek ravno hodi na putu kreposti. Ona je slaba i vrlo slaba. Svaki dan ima o tome novo iskustvo. Ali Isus se raduje da je pouči, kao svetog Pavla, u znanosti da se uznosi svojim slabostima. To je velika milost i molim Isusa da te to nauči jer se jedino ondje nalazi mir i odmor srca. Kad vidimo sebe tako jadne, ne želimo više promatrati sebe i gledamo jedino Ljubljenoga!
Dolaze mi i slabosti, ali se radujem. Ne stavljam se uvijek iznad ljudskog ništavila, na primjer, zadirkivat će me zbog neke gluposti koju sam izrekla ili učinila. Tada uđem u samu sebe i kažem si: Jao, ja sam, dakle, još uvijek na istoj točki kao i prije! Ali to si kažem s velikom blagošću i bez žalosti. Tako je ugodno osjetiti se slabom i malenom!
O Isuse, kako je Tvoja ptičica sretna što je slaba i malena. Što bi bilo od nje da je velika? Nikada ne bi imala smionosti pojaviti se u Tvojoj nazočnosti, da drijema pred Tobom...
Sjaj istine odsijeva u svim Stvoriteljevim djelima i napose u čovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1, 26): istina prosvjetljuje um i uobličuje slobodu čovjeka koji se na taj način upućuje da spozna i ljubi Gospodina. Stoga psalmist moli: "Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!" (Ps 4, 7).
(Ivan Pavao ll)
| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (11)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (10)
Listopad 2009 (15)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (14)
Srpanj 2009 (11)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (13)
Travanj 2009 (14)
Ožujak 2009 (11)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (9)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (23)
Prosinac 2007 (7)
Komentari da/ne?
Linkovi
CERC
Catholic Answers
Simple Catholicism
Tebe Tražim
KNI
Psalmi
103 Bog je ljubav
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
život ti ispunja dobrima,
k'o orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k'o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Al' ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove,
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove:
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
*
Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate. (Ps 85,19)
*
Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, o Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Sve su staze Gospodnje istina i ljubav
za onog koji čuva Savez njegov i propise.
Pogledaj na me i smiluj se meni,
jer osamljen sam i nevoljan.
Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje! (Ps 25,4-10.16-18)
*
Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. (Ps 86,1-5)
*
Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
i dobrostivo sitiš sve što živi.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno. (Ps 145,13-18)
*
Učinio si dobro svom sluzi, Gospodine,
po riječi svojoj.
Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ. (Ps 119,65-67)
*
Savršen je Zakon Gospodnji - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje - neuka uči;
prâva je naredba Gospodnja - srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja - oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodnji - ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji - svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga. (Ps 19,8-14)
*
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim! (Ps 51,3-4.12-14)
*
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.
Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!"
Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! (Ps 27,1.4.8-9)
*
Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba. (Ps 34,5-7)
*
Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom Doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. (Ps 36,8-10)
*
Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Gospodine,
daješ miran počinak. (Ps 4,8-9)
*
Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati. (Ps 62,2-3)
*
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! (Ps 18,2-3)
*
Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg.
Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. (Ps 146,1-2)
Pregled po autorima
Razni sveci o molitvi, kušnjama, svetoj čistoći, pokori, Duhu Svetome
Liturgija Vazmenog bdijenja - Vazmeni hvalospjev
Katekizam Katoličke Crkve: Što je vjera, Božja Providnost i sablazan zla, Smrtni grijeh, Posvetna milost, O potrebi poznavanja Sv. Pisma
II. vatikanski koncil: Gaudium et spes - Dublja pitanja čovjeka i čovječanstva, Stav Crkve prema ateizmu
Sv. Augustin: Ispovijesti - Velik si, Gospodine, Kasno sam te uzljubio, Što si dakle, Bože moj?
Sv. Jeronim - O obraćenju i pokori srca
Sv. Grgur Nazijanski - Uskrs, divan početak!
Sv. Ivan Zlatousti - Vjera ljubavlju djelotvorna
Sv. Irenej Lionski: Rasprava protiv krivovjerja - Poslanje Duha Svetoga
Sv. Lav Veliki - Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo!
Sv. Anzelmo: Proslogion - Želja za gledanjem Boga
Sv. Bernard iz Clairvauxa - O Marijinoj smrti i uznesenju
Sv. Franjo Asiški - Gospodine, učini me oruđem svoga mira, Prva opomena o sv. Euharistiji
Sv. Toma Akvinski - Molitva za mudro uređenje života
Sv. Franjo Saleški: Filotea - Prava pobožnost, Narav i izvrsnost pobožnosti, Odlučiti služiti Bogu, O strelovitim molitvama, Kako se treba pričešćivati, O strpljivosti, O unutarnjoj poniznosti, O blagosti prema bližnjemu, O blagosti prema sebi, O prijateljstvu
Sv. Franjo Saleški: Teotim - Sloboda i milost
Sv. Franjo Saleški: Misli - Slabost i snaga, Božja svemoguća ljubav, Sebeljublje i ljubav, Tri pravila, Duboki smisao patnje, Ostani u miru, Godišnja doba duše, Blagost i poniznost
Sv. Ignacije Lojolski: Duhovne vježbe - Dušo Kristova, Uzmi, Gospodine, Pravila za raspoznavanje duhova, Pravila glede skrupulâ
Sv. Ivan od Križa: Uspon na goru Karmel - Glavne štete što ih požude nanose duši, Požude potamnjuju i zasljepljuju dušu, Evanđeoska radikalnost, Vjera je noć za dušu, Odreći se sebe, Opasnost od nadnaravnih fenomena
Sv. Ivan od Križa: Tamna noć - O pročišćavajućoj noći osjeta, O duhovnoj neumjerenosti
Sv. Ivan od Križa - Razum - dar Duha, Sjedinjenje s Bogom
Sv. Terezija Avilska: Put k savršenosti - O Božjoj blizini
Sv. Terezija Avilska - Tko ima Boga ima sve
Sv. Ljudevit Marija Montfortski: Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji - Lažni štovatelji i lažne pobožnosti, Oznake prave pobožnosti, Podložimo se Mariji, O Marijinoj poniznosti i uzvišenosti
Sv. Toma More: Kristova žalost - Bdijte i molite da ne padnete u napast!
Sv. Toma More - Molitva za humor
Sv. Mala Terezija: Povijest jedne duše - Znanost ljubavi, O ružama i tratinčicama, O slabosti i malenosti, Kušnja vjere
Sv. Ivan Marija Vianney - O svetosti, O molitvi
Sv. Faustina Kowalska: Dnevnik - Razgovor Milosrdnog Boga s grešnom i očajnom dušom, Molitva za sve koji ne poznaju Boga
Sv. Edith Stein - Sutra je novi dan, Molitva
Sv. Padre Pio - O miru
Bl. Majka Terezija - Rad i molitva, Nauči i mene ljubiti, Tko je za mene Isus, Jednostavno prihvaćanje,
Bl. Ivan Merz: Ljubav i čistoća - Vjera i sumnja, Tužno sjećanje na prvu ljubav
Bl. Ivan Merz - Misli
Bl. Charles de Foucauld - Apostolat dobrote
Bl. Edward J. M. Poppe - Molitva za poniznost
Bl. Ivan Pavao II: Veritatis splendor - Sloboda i zakon, Savjest i istina, Smrtni i laki grijeh, Univerzalnost i nepromjenjivost moralnih normi
Bl. Ivan Pavao II: Fides et ratio - Različita lica istine o čovjeku
Bl. Ivan Pavao II: Prijeći prag nade - Tako nas spašava
Bl. Ivan Pavao II: Pomirenje i pokora - Prispodoba o pomirenju, Čovjekova drama
Bl. Ivan Pavao II: Ljubav i odgovornost - Kritika utilitarizma
Bl. Ivan Pavao II: Put do Krista - O savjesti i kajanju
Benedikt XVI: Deus caritas est - Eros i agape
Benedikt XVI - Kateheza o Sv. Ignaciju Antiohijskom, Svetost nije luksuz, Slika i uzor Crkve, Posljedice opravdanja po vjeri i djelovanja Duha, Korizma kao prava prigoda za duhovnu obnovu
Joseph Ratzinger: Uvod u kršćanstvo - Vjera i sumnja, O neizvjestnosti vjere, Biti kršćaninom, Svetost, Vjera nije produkt umovanja
Joseph Ratzinger: O vjeri, nadi i ljubavi - Živa vjera kao temelj nove evangelizacije, Dvije vrste pelagijanizma, O odnosu prema samome sebi, Žalost ovoga svijeta
Joseph Ratzinger: U početku stvori Bog - Bog Stvoritelj, Stvaranje čovjeka, Grijeh i otkupljenje
Joseph Ratzinger: Bog i svijet - Jadikovati kao Job?, O patnji, O susretu, Je li sve već zapisano?, Ljekovita moć ljubavi
Joseph Ratzinger: Duh liturgije - O euharistijskoj nazočnosti
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista - Strpljivost, O nestalnosti srca, Odolijevanje kušnjama, Kad te pogode strelice riječi, Dosta je svakom danu zla njegova, O sebeljublju, Korist od protivština, Manjak svake utjehe, Kraljevski put svetoga križa
Lorenzo Scupoli: Duhovni boj - Kršćansko savršenstvo, O nepouzdanju u sebe, U čovjeku postoji više volja, O slobodi i snazi volje, Što trebamo činiti kada smo ranjeni, Đavolske lukavštine i prijevare, O izbjegavanju nemira srca
David Torkington: Pustinjak - Praktični pelagijanizam, Fundamentalni zakon duhovnog života
David Torkington: Prorok - Srce i duša molitve, Čekati u podnožju križa, O snazi oluje, Jedini put do svetosti
David Torkington: Mistik - O stadijima duhovno-molitvenog života, Na pragu tamne noći
Wilfrid Stinissen: Moj život u tvojim rukama - Božja sveprisutnost, Istinska sloboda, Darivanje i primanje
Thomas Merton: Gora sa sedam krugova - Posvetna milost, O prihvaćanju patnje
Heribert Mühlen: Uvođenje u osnovno iskustvo kršćana - Što i kako svjedočiti, Obrati se i oslobodi lažnih veza, Slijediti Krista
Anselm Grün: Unutarnji poticaji - Kao da jest
Anselm Grün: Putovi k slobodi - O propisanoj ljubavi i prisilnom jedinstvu, Parresia
Henri J. M. Nouwen: Unutarnji glas ljubavi - Priznaj svoju nemoć
brat François iz Taizé-a - Pomozi mojoj nevjeri
Franjo kard. Kuharić: S Bogom licem u lice - Čovjek je spašen, Živjeti evanđelje
Rafael kard. Merry del Val y Zulueta - Litanije poniznosti
John Henry kard. Newman: Misli o kršćanskoj vjeri - O kršćanskoj skrovitosti
Ivan Devčić: Bog i filozofija - Credo ut intelligam
Ivan Devčić - Kriza spoznaje i morala
Ivan Fuček: Grijeh i obraćenje - Gubitak osjećaja grijeha, Obraćenje, O krivnji i kajanju, Posljedice grijeha, O istočnom grijehu
Ivan Fuček: Bogoštovlje i molitva - Jedno neobično obraćenje
Karl Rahner: Iskustvo Duha - Mistika svakodnevnice
Karl Rahner: Teološki rječnik - Pakao, Strah Božji
Karl Rahner - Molitva grešnika
Karl-Heinz Weger: Uvod u teološku misao Karla Rahnera - O intelektualnom poštenju u vjeri
Jozef Bakalarz: Duhovnost Srca Isusova - O štovanju Srca Isusova
Živan Bezić: Kršćansko savršenstvo - O svrsi, sadržaju, oblicima i načinu molitve
Živan Bezić - Što je vjera?
Stjepan Doppelhammer - Uloga poniznosti u činu vjere
Benedict J. Groeschel: Psihologija duhovnog razvoja - Prva tama
Benedict J. Groeschel: Izlazak iz tame - Sretni su oni koji trpe s Kristom, Lijek koji uvijek djeluje
G.K. Chesterton: Pravovjerje - Luđak, Uzbudljiva romantika pravovjerja
C.S. Lewis: Pisma starijeg đavla mlađem - Pismo treće, Pismo osmo, Pismo četrnaesto, Pismo petnaesto, Pismo dvadesetdrugo, O razlozima ljudskog smijeha
C.S. Lewis: Mere Christianity - Proračunavanje troškova, Veliki grijeh
J.R.R. Tolkien: The Music of the Ainur
Peter Kreeft: Kršćanstvo i druge religije - Jedincatost kršćanstva
Jacques Maritain: Filozofija povijesti - Kršćanin u svijetu
Carlo Maria Martini: Pravilo kršćanskog života - U trenucima sumnje
Søren Kierkegaard: Strah i drhtanje - Idemo dalje
Søren Kierkegaard: Vježbanje u kršćanstvu - Spasiteljski poziv, I blago onom tko se ne sablazni o mene, Privuci nas k sebi
Angelo Comastri: Bog je ljubav - Zvanje, Ljubav, Krotko magare, Jacques Fesch, Benedetta Bianchi Porro
Jean-Pierre de Caussade - Tihi vodič
Antoine de Saint Exupéry - Umijeće malih koraka, Pustinja
Benedetta Bianchi Porro - Jedno dirljivo pismo
Chiara Lubich - Ne koliko, već kako
F.M. Dostojevski: Braća Karamazovi - O paklu i ognju paklenom
L.N. Tolstoj: Otac Sergije - V. poglavlje, VII. i VIII. poglavlje
François Varone: Nevolje s odsutnim Bogom - Čovjek - biće u nastajanju
Gabrielle Amorth: Izvješća rimskog egzorcista - Strah od đavla?
Phil Bloom - Uobičajena propovijed, Osvrt na uobičajenu propovijed (skidanje maske)
Mijo Nikić - O čistoći nakane u ignacijanskoj duhovnosti
Ivan Koprek - Sv. Toma Akvinski o prijateljstvu
Celestin Tomić - Agape i objava Božje ljubavi
Tomislav Ivančić - Bit kršćanske poruke, Najjače oružje, Izvor zla i patnje
Bonaventura Duda - Bit farizejstva
Jerko Fućak - Uloga vjere u spasenju
Vendelin Vošnjak - Uskrs
Zvjezdan Linić - Ljubi samoga sebe
Zlatko Sudac - Večernji susret, Duhovna obnova (video), O ispovijedi
Božidar Nagy: Lurd - susret neba i zemlje
Slavko Pavin: Sloboda za ljubav - Oče naš, Isus i grešnici
Marko Ivan Rupnik: Bacio mu se oko vrata - Dvije vrste grešnika
Ivan Sirovec: Sveci - Sv. Toma Becket, biskup i mučenik
Milan Špehar: Ne-koristan Bog - Božja šutnja
Milan Špehar: Problem Boga u djelima M. Krleže - Slika Boga kao krvnika i neprijatelja čovjeka
Milan Špehar - Odškrinuta vrata
Phil Bosmans - Voli život, Cijena sreće, Otvori se radosti života, Ljubav traži obraćenje, Ustani!, Put u sjeni križa, Susresti Boga, "Da" životu, Najteža kritika, Ljubav ima mnogo lica, Svaki dan živjeti zajedno, U ritmu mora, Moć ljubavi obnavlja
Bruno Ferrero - Utjeha, U krugu radosti, Svom snagom
Adalbert Ludwig Balling - Sretan je tko svoju sreću dijeli, Zazivam te
Luciano Fanin - Ako nekoga ispravljaš, čini to s ljubavlju
Rajmund Kupareo - Tihi svetac
Stjepan Lice - Suvišna riječ, Jedini put
Ante Grbeš: Ulomci duše - Oprostiti
Antun Matošević - Ispovijed grešnika
Vladimir Nazor - K Bogu!
Josip Pupačić - Moj Bog
Tanja Tolić - Tiranija "prave ljubavi"
Anthony de Mello - Sreća i nesreća
Zoran Vukman: Kuda ideš, Hrvatska - Niskost svijeta
Jakov Jukić: Budućnost religije - O ideologiji sekte i gnoze
Viktor Frankl: Liječnik i duša - Ugoda i radost, Smisao patnje
Oscar Wilde: San Miniato
Wilhelm Friedemann Bach - Nisi zaboravljen(a)
Rekli su o ljubavi, Ljubav prema neprijateljima, Očinska ljubav, krunica sv. Antuna, Vojska Bezgrešne, Molitva plemena Siouxa, Dva vuka, Krasna mala pričica, Tekst na brončanoj ploči čekaonice jedne bolnice u New Yorku