Veritatis splendor https://blog.dnevnik.hr/timotej


ponedjeljak, 31.03.2008.


Navještenje Gospodinovo





Anđeo Gospodnji navijestio Mariji.
I ona je začela po Duhu Svetomu.
Zdravo Marijo...

Evo službenice Gospodnje.
Neka mi bude po riječi tvojoj.
Zdravo Marijo...

I Riječ je tijelom postala.
I prebivala među nama.
Zdravo Marijo...

Moli za nas, sveta Bogorodice.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:
Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina tvoga, po muci njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.


31.03.2008. u 06:00 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 30.03.2008.


Uvod u kršćanstvo


Vidjeli smo dosad da vjernik ne živi sigurno, bez pitanja, nego mu stalno prijeti pad u ništavilo, pa ćemo tako morati priznati i sraslost ljudskih sudbina, potvrdivši ujedno da ni onaj tko ne vjeruje ne predstavlja neku zatvorenu egzistenciju. On se može ponašati kao čisti pozitivist koga su odavno napustila nadnaravna iskušenja i sklonosti te sada živi još samo od onoga što je neposredno sigurno, no ipak ga nikada neće napustiti potajna neizvjesnost ima li pozitivizam zaista posljednju riječ. Kao što se događa vjerniku da ga guši slana voda sumnje kojom mu ocean neprekidno zapljuskuje usta, tako postoji i nevjernikova sumnja u njegovu vlastitu nevjeru, u njegovu zamisao totaliteta svijeta, koju je naumio proglasiti kao potpunost. Nikada nije potpuno siguran u ono što vidi i što smatra cjelinom: naprotiv, stalno ga ugrožava pitanje ne predstavlja li i ne kazuje li možda ipak vjera zbilju. Kao što je, dakle, vjernik svjestan da je trajno ugrožen nevjerom te nju mora doživljavati kao svoje stalno iskušenje, tako i nevjerniku vjera znači ugroženost i iskušenje za njegov, prividno, jednom zauvijek zaokružen svijet. Jednom riječju, ne može se pobjeći iz dileme čovještva. Onaj tko želi pobjeći iz neizvjesnosti vjere, morat će doživjeti neizvjesnost nevjere, jer nevjernik nikada ne može stopostotno reći ne krije li se možda ipak u vjeri istina. Neotklonjivost vjere pokazuje se tek onda kad je pokušamo otkloniti. (str. 21)
...

Prirodno čovječje težište tjera čovjeka prema vidljivome, prema onome što može uzeti u ruku i čime može rukovati kao svojim vlasništvom. On mora izvršiti obrat prema unutra da bi vidio kako zanemaruje svoju dublju vlastitost kada se tako dade vući od svog prirodnog težišta. Mora se preobratiti da bi spoznao kako je slijep kada vjeruje samo onome što vide njegove oči. Bez tog obrata egzistencije, bez sukoba s naravnim težištem nema ni vjere. Jer, vjera jest obraćenje (od ob-vratiti se) kod kojega čovjek otkriva da se daje voditi iluzijom kad se zariče samo onome što je dohvatljivo. To je u isti mah najdublji razlog zašto se vjera ne može dokazati: ona je obrat bitka, i samo će onaj tko se preobrati nju primiti. A kako nam naše težište ne prestaje pokazivati drugi smjer, taj obrat započinje svakoga dana iznova, i samo doživotnim obraćanjem možemo shvatiti što znači kad se kaže: »Vjerujem«.
Odatle možemo razumjeti da vjera nije problematična samo danas, da, u specifičnim uvjetima naše moderne situacije, izgleda kao nešto gotovo nemoguće, već da ona oduvijek znači, možda ponešto nejasno i ne tako lako spoznatljivo, skok preko beskonačnog ponora, skok iz ovoga svijeta dohvatljivosti što se nameće čovjeku: vjera ima oduvijek na sebi biljeg nekakvog pustolovnog loma i skoka, jer ona trajno predstavlja rizik, koji se sastoji u tome da se ono što naprosto nije moguće vidjeti prihvaća kao jedina zbiljska stvarnost i kao ono na čemu se sve zasniva. Vjera nije nikada značila takav stav koji bi naravnom težištu ljudskog bića po sebi pritjecao; oduvijek je ona značila opredjeljenje koje seže do biti egzistencije, opredjeljenje koje je uvijek zahtijevalo preobraćanje čovjeka, što se može postići samo u odluci. (str. 28)

J. Ratzinger

30.03.2008. u 16:45 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 29.03.2008.


Vjera i sumnja


Život mi je veliki upitnik. Od dana do dana gubi se moja djetinja vjera. Ono prijašnje razlikovanje između dobra i zla nedostaje mi... Svi ovi nazori o svijetu nisu li samo predrasuda? I uvijek tako živim i pitam se. Samo ono što vidim pred sobom, uviđam da postoji....Postoji li Bog ili ne postoji? Činjenica je da On postoji, da ga osjećam oko sebe, u sebi, tu, ovdje, ondje, svagdje. Njegove melodije drže i napunjaju sav svemir. Svaki čovjek ćuti dah nečega većega i vječnijega.... Dakle Bog postoji... I Onaj kojega mi oko sebe osjećamo, do kojega razum dolazi da je vječan, kome duša nehotice teži, taj će jamačno biti Pravednost. Time dolazimo do osobnog Boga. On postoji, i ja tvrdo vjerujem, i u najjačim časovima kušnje i sumnje, da je On jedini, vječni, veliki Bog. Kad on postoji, već slijedi da naš život ima svrhu.…No, nije dosta samo vjerovati. Naša vjera mora biti sistem, mora biti putokaz života, da ne radimo protiv principu pravednosti i vječnosti. Religije daju sisteme. I ja kažem: " Aut catholicus aut nihil. " (Ili katolik ili ništa). U ovome pogledu nije u meni nikada postojala ni najblaža sumnja. Znam i osjećam da je katolicizam jedina prava vjera (ako uopće vjera postoji). O drugima nisam nikada ni mislio da bi bile bolje od katoličke. Eto ja sam u duši katolik, ali onaj iskonski čovjek u meni, onaj Faust, koji ne zna za odgoj ni predrasude, vuče me u težnji dolje i pravi od mene da u sve sumnjam.

(Bl. Ivan Merz, 17. V. 1915.)


Ponajprije vjernik osjeća ugroženost pred neizvjesnošću, koja mu u trenucima iskušenja nenadano ukazuje kako je krhka cjelina što mu se obično pričinjavala kao po sebi razumljiva. Ovo ćemo objasniti uz pomoć nekoliko primjera. Terezija iz Lisieuxa, ta ljubazna i prividno tako naivna svetica, svetica bez problema, uzrasla je religiozno potpuno zaštićena. Njezin je život od početka do kraja bio savršeno i do u tančine prožet vjerom Crkve, tako da je svijet nevidljivih stvari bio dio njezine svakidašnjice, još više, nevidljivi je svijet postao sama njezina svakidašnjica, gotovo opipljiv, nešto bez čega nije mogla biti. »Religija« je bila prirođena njezinu svakidašnjem životu, s time se ona ophodila kao što se ljudi ophode sa stvarima koje su im na dohvat ruke. Ali upravo nam je ta žena, prividno zaštićena neugroženom sigurnošću, ostavila iz posljednjih tjedana svog trpljenja priznanja, koja su njezine sestre, preplašene, ublažile, a koja tek danas dolaze na vidjelo kad raspolažemo doslovnim izdanjima njezine literarne ostavštine. Tako, na primjer: »Naviru mi misli najgorih materijalista.« Na njezin um nasrću svi postojeći argumenti protiv vjere. Čini joj se kao da više nema osjećaja za vjeru, kao da se nalazi »u koži grešnika«. To znači da se ovdje i čovjeku, u prividno kompaktno građenom svijetu nenadano otvara ponor koji vreba iza čvrstih konstrukcija vladajućih konvencija. U takvoj situaciji ne nalazi se više u pitanju ova ili ona stvar, nešto o čemu se možda inače raspravlja: uznesenje Marijino, da ili ne, ovakav ili onakav način ispovijedanja — sve to postaje sasvim sekundarno. Tad se postavlja pitanje, o cjelini, sve ili ništa. I to preostaje kao jedina alternativa, te se čini kao da ne postoji nikakvo uporište za koje bi se čovjek pri tom naglom padu mogao uhvatiti. Vidljiv je još samo beskrajni ponor ništavila, kamo god čovjek upravio svoj pogled. (str. 18)

(J. Ratzinger, "Uvod u kršćanstvo", 1968)


Mi često želimo imati u rukama dokaze prije pokusa prvog čina. Želimo osjetiti da smo ozdravili, da je Gospodin s nama, da smo novo stvorenje. Želimo u sebi iskusiti Duh Božji, a tek onda po iskustvu djelovati. Ali, takvim stavom odgađamo ozdravljenje. Tjeskobno se držimo sami sebe. Želimo otkupiti i izliječiti sami sebe riječju Božjom pa se tek kao ozdravljenici, kao ljudi bez slabosti, predstaviti drugim ljudima. Ali to je u biti nevjera. Vjerujemo samo ono što osjećamo, što smo iskusili. Tako priječimo nova iskustva, tako priječimo sebi pravo iskustva Boga.

Iskustvo vjere stječe tek onaj koji skače prije nego što je iskusio, koji tako-čini-kao-da-je-istina, prije nego što sa sigurošću zna.

(Anselm Grün, "Unutarnji poticaji")

29.03.2008. u 17:30 • 2 KomentaraPrint#^

petak, 28.03.2008.


Idemo dalje :)


Vjera je najviša strast u čovjeku. Vjerojatno u svakom naraštaju ima mnogo onih koji do nje nikad ne dospiju, ali nitko ne dospijeva dalje. Ima li također i u našem vremenu puno onih koji je nikad ne otkriju, ja o tome ne govorim, usuđujem se samo reći u svoje ime, i kao takav ne mogu prešutjeti da ću još dugo imati posla s vjerom, ali pritom ne želim iznevjeriti ni samog sebe, ni ono veliko time što ću vjeru svoditi na nešto beznačajno, na neku dječju bolest koju treba što je moguće brže preboljeti. Ali čak i za onog koji nije nikad dospio do vjere, život ima dovoljno zadataka, i ako on njima pristupa pošteno i s ljubavlju, ni tada život ne bi trebao biti proigran, premda nikad ne može biti jednak životima onih koji su shvatili i prigrlili ono najviše. A onaj koji dođe do vjere (je li on pritom izuzetno nadarena ili obična osoba, to ne igra nikakvu ulogu), taj se kod nje neće ukopati, štoviše usprotivio bi se kad bi mu to tkogod prigovorio, baš kao što bi se i zaljubljeni uvrijedio kad bi mu se reklo da se on zaustavlja kod ljubavi; jer on bi tada odgovorio: "Ja se nipošto ne zaustavljam, pa u tome mi je sav život." Ipak, on zapravo ni ne ide dalje, u smislu da bi išao nečemu drugom; jer kad je on jednom dospio ovamo, on onda sve vidi na jedan drugi način.

S. Kierkegaard, "Strah i drhtanje"

28.03.2008. u 21:30 • 3 KomentaraPrint#^

nedjelja, 23.03.2008.


Sretan Uskrs!





Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.
(1 Kor 15, 19-22)

A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
(1 Kor 15, 50-53)

Dođi, Gospodine Isuse! Milost Gospodina Isusa sa svima! (Otk 22, 20-21)

sretan

23.03.2008. u 06:00 • 13 KomentaraPrint#^

petak, 21.03.2008.




                     (Sv. Ivan od Križa, crtež, 1574)



        (Salvador Dalí, Christ of Saint John of the Cross, 1951)


            Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
         Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.


21.03.2008. u 12:00 • 4 KomentaraPrint#^

subota, 15.03.2008.


Sv. Josip



        (El Greco, St. Joseph and the Christ Child, 1597-99)


Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj se nama!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj se nama!
Duše Sveti, Bože, smiluj se nama!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj se nama!

Sveta Marijo, moli za nas!
Sveti Josipe, moli za nas!
Slavni porode Davidov, moli za nas!
Svjetlosti patrijarha, moli za nas!
Zaručniče Bogorodice, moli za nas!
Stidljivi čuvaru Djevice, moli za nas!
Hranitelju Sina Božjega, moli za nas!
Brižni branitelju Kristov, moli za nas!
Glavaru slavne obitelji, moli za nas!
Josipe pravedni, moli za nas!
Josipe prečisti, moli za nas!
Josipe premudri, moli za nas!
Josipe jaki, moli za nas!
Josipe poslušni, moli za nas!
Josipe vjerni, moli za nas!
Ogledalo strpljivosti, moli za nas!
Ljubitelju siromaštva, moli za nas!
Uzore radnika, moli za nas!
Uresu domaćega života, moli za nas!
Čuvaru djevica, moli za nas!
Potporo obitelji, moli za nas!
Utjeho bijednih, moli za nas!
Ufanje bolesnih, moli za nas!
Zaštitniče umirućih, moli za nas!
Strahu zlih duhova, moli za nas!
Pokrovitelju svete Crkve, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se nama!

Postavio ga je gospodarom doma svojega.

I poglavarom imanja svojega.

Pomolimo se. Bože, koji si se neiskazanom providnosti udostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj molimo da koga kao pokrovitelja častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.

Moli za nas, Sveti Josipe,

Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Molimo Te Gospodine, neka nam budu na pomoć zasluge zaručnika presvete Majke Tvoje, da zadobijemo njegovim zagovorom što svojom slaboćom ne možemo postići. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

...

Čuvaru djevica i oče, sveti Josipe, čijoj vjernoj srkbi bi povjerena sama nevinost: Isus Krist i Djevica nad djevicama Marija; po dvostrukom tom predragom zalogu vruće te molim: isprosi mi da od svake nečistoće čisto srce sačuvam i čistim tijelom služim Isusu i Mariji. Amen.


15.03.2008. u 10:20 • 3 KomentaraPrint#^

srijeda, 12.03.2008.


Strah od đavla?


     Protiv neopravdana straha od đavla navest ću iz životopisa sv. Terezije Avilske (poglavlje 25,19-22). To je ohrabrujuće mjesto - dokle god mi sami ne otvorimo vrata đavlu:
     "Ako je Bog tako moćan kao što znam i vidim, ako demoni nisu ništa drugo nego robovi, u što mi vjera zabranjuje sumnjati, što mi oni tada mogu učiniti kad sam služavka Kralja i Gospodina? Možda zato što se ne osjećam dovoljno snažnom da se suprotstavim čitavom paklu? Uzela sam u ruku križ i učinilo mi se da mi je Bog dao hrabrost. Ubrzo sam se osjećala tako preobraženom da se nisam bojala boriti sa svima i dovikivati im: "Samo dođite bliže. Budući da sam služavka Božja, željela bih vidjeti što mi možete učiniti!"
     I činilo se kao da su me se oni uistinu bojali, jer sam mogla ostati mirna. Otada me nije više mučio nemir, nisam se više bojala demona i ako su mi se prikazali, nisam ih se više plašila, već mi se činilo da su se oni plašili mene. Najviši gospodar svih stvari dao mi je takvu moć nad njima da ih se danas ne bojim više nego muhe. Oni su zapravo kukavice i odmah gube hrabrost ako vide da ih se prezire. Oni ne napadaju, osim one ljude za koje smatraju da ih mogu lako pridobiti za sebe ili ako to dopusti Gospodin, da bi njihovi napadi i progoni postali od veće koristi njegovim slugama.
     Bog želi da se mi bojimo samo onoga čega se treba bojati i da se uvjerimo u to da jedan jedini grijeh može nanijeti veću štetu nego čitav pakao. I upravo je tako.
     Znate li kada nam zli duhovi utjeraju strah? Kada se brinemo za časti, radosti i bogatstva ovoga svijeta. Ako dakle volimo i slijedimo ono što bismo trebali izbjegavati, predajemo im oružje kojim bismo se mogli braniti i pozivamo ih da se bore protiv nas pomoću naše goleme predrasude. Bolno je misliti na to, jer bi već bilo dovoljno obujmiti križ i prezirati sve drugo iz ljubavi prema Bogu, jer zao duh bježi od takve ljubavi i vjere više nego mi od kuge. Đavao koji je prijatelj laži i koji je sam laž, ne može se nikada složiti s onim koji je na putu istine. No, ako vidi da je um pomračen, tada ga nastoji posve oslijepiti. A ukoliko opazi daje netko posve slijep i nalazi zadovoljstvo u stvarima ovoga svijeta koje su beskorisne i prolazne poput dječijih igračaka, vjeruje da ima posla s djetetom, te postupa s njim u skladu s tim. Tada se đavao zabavlja time da takva čovjeka uvijek iznova napada.
     Sviđa li se Bogu da ne pripadam takvima, već njegovom milošću smatram mirom ono što jest mir, čašću ono što jest čast, radošću ono što jest radost, a ne suprotno, tada se mogu suprotstaviti svim zlim duhovima i oni će prestrašeni pobjeći. Ne razumijem strahove onih koji viču: "Đavao! Đavao!", dok bi mogli zvati: "Bože! Bože!" i tako ispuniti pakao strahom. Ne znamo li možda da se zli duhovi ne bi mogli ni pomaknuti bez Božjeg pristanka? Čemu dakle ti besmisleni strahovi? Ja se osobno više bojim onih koji se panično plaše đavla nego sama đavla, jer on mi ne može naškoditi, dok oni unose nemir u duše, osobito ako su ispovjednici. Radi njih sam morala toliko mnogo godina provesti u tako velikim teškoćama da se još i danas pitam kako mi je uspjelo svladati ih. Hvaljen budi Gospodine koji si mi pružio svoju golemu pomoć."


Iz knjige "Izvješća rimskog egzorcista" G. Amortha

12.03.2008. u 20:10 • 4 KomentaraPrint#^

subota, 08.03.2008.


Duhovni boj


XXVII. poglavlje

Metode koje đavao koristi u borbi i u prijevari bilo onih koji teže za krepošću, bilo onih koji se nalaze u ropstvu grijeha


     Moraš znati, kćeri, da đavao ne nastoji drugo doli oko naše propasti i da se ne bori sa svima istim oružjem.
     Za početak, opisujući neke od njegovih borbi, njegovih metoda i prijevara, izlažem ti razna čovjekova stanja.
     Neki se nalaze u ropstvu grijeha, a da ne misle o tome kako bi se oslobodili. Drugi se žele osloboditi, ali ništa ne poduzimlju. Treći misle da se nalaze na putu kreposti, a zapravo se od nje udaljuju. Četvrti, napokon, nakon što su stekli kreposti, padaju s još većom propašću. O svima ću potanko govoriti.


XXVIII. poglavlje

Lukavština i prijevare koje đavao koristi s onima koje drži u ropstvu grijeha


     Držeći nekoga u ropstvu grijeha, đavao ne nastoji drugo doli zaslijepiti ga sve više i odmaknuti ga od bilo kakve misli koja bi ga mogla dovesti do spoznaje njegova nesretna života. Ne samo da ga odmiče od misli i nadahnuća koji ga pozivlju na obraćenje drugim protivnim mislima, nego ga spremnim i poticajnim prigodama obara u isti grijeh ili u druge još veće. Stoga, postajući sve više slijep u vlastitoj sljepoći, sve više se baca na grijeh te se na njega navikava tako da od sljepoće ide u još veću i od grijeha k još većemu, gotovo u jednom začaranom krugu protječe njegov bijedan život sve do smrti, ako Bog ne intervenira svojom milošću.
     Lijek tome, koliko je do nas, jest da onaj tko se nađe u ovom nesretnom stanju bude potaknut da dade prostora misli i nadahnuću koji ga iz tame pozivaju na svjetlost, vapeći iz svega srca svome Stvoritelju: "Gospodine moj, pomozi mi, pomozi mi brzo i izbavi me iz ove tame grijeha." Ne propusti više puta ponoviti ovaj vapaj na ovaj ili sličan način.
     Ako je moguće, uteći se odmah kojem duhovniku tražeći pomoć i savjet kako bi se oslobodio neprijatelja. Ako ne možeš odmah k njemu, uteći se svom brižnošću k Raspetome bacajući se licem na zemlju pred njegovim svetim nogama; također se uteći Djevici Mariji, tražeći milosrđe i pomoć. I znaj da u ovoj brižnosti stoji pobjeda, kako ćeš razumjeti u sljedećem poglavlju.


XXIX. poglavlje

Umješnost i prijevare kojima đavao drži vezane one koji bi, poznavajući vlastito zlo, htjeli osloboditi ga se.
Zašto naše dobre odluke često nemaju učinka


     Oni koji već poznaju iskvaren život koji žive i koji bi htjeli promijeniti, redovito bivaju prevareni i pobijeđeni od đavla sljedećim oružjem: kasnije, kasnije, sutra, sutra. Želim prije ovo razjasniti i osloboditi se ove ludosti kako bih se s većim mirom posvetio duhovnom životu. Ova zamka je mnoge uhvatila i još uvijek hvata. Razlog tome je naša nemarnost i naša nesposobnost budući da se u jednom poslu koji se odnosi na spasenje duše i na slavu Božju ne uzima sa spremnošću ono toliko moćno oružje: sada, sada! Zašto kasnije? Danas, danas! Zašto, dakle, sutra govoreći samome sebi: "Ali kada bi mi se dopustilo ono kasnije i sutra, bi li put spasenja i pobjede bio prije htjeti biti ranjen i podvrgnut novim neredima?"
     Budući da vidiš, kćeri, da kako bi izbjegla bilo ovu varku, bilo onu iz prethodnoga poglavlja i kako bi nadvladala neprijatelja, lijek se sastoji u spremnoj poslušnosti božanskim mislima i nadahnućima. Govorim o spremnosti, a ne o dobrim nakanama jer ove često lako nestaju i mnogi su se u njima našli prevareni zbog raznih razloga.
     Prvi, već spomenut, jest u tome da naše nakane nemaju za temelj nepouzdanje u sebe i pouzdanje u Boga. To nam ne dopušta da uvidimo vlastitu veliku oholost, a iz koje proizlazi ova varka i sljepoća. Svjetlost, kako bismo ih spoznali, i pomoć, kako bismo im doskočili, dolaze od Božje dobrote. Bog nam dopušta da padnemo i preko pada nas poziva da prijeđemo od pouzdanja u nas same do pouzdanja jedino u njega te od naše oholosti do poznavanja nas samih. Stoga, ako želiš da tvoje nakane budu učinkovite, potrebno je da budu snažne, a bit će snažne kada se ne budu temeljile na pouzdanju u nas same, tj. kada budu ponizno utemeljene na pouzdanju u Boga.
     Drugi razlog zbog kojega bivamo prevareni u dobrim nakanama jest taj što pri formuliranju nakane ciljamo na ljepotu i na vrijednost kreposti koja privlači sebi našu slabu i mlaku volju koja potom, braneći se pred poteškoćama koje su nužne za stjecanje kreposti, uzmiče natrag jer je neiskusna i slaba. Ti se, pak, navikni da su ti mnogo draže poteškoće koje sa sobom nosi stjecanje kreposti, negoli same kreposti jer ako zaista želiš posjedovati kreposti, hrani ovim poteškoćama svoju dušu sad s malo, sad s puno hrane. I znaj da ćeš to brže i učinkovitije pobijediti samu sebe i svoje neprijatelje što velikodušnije prihvatiš poteškoće te što ti budu draže.
     Treći razlog jest da naše nakane ponekad ne teže niti kreposti niti božanskoj volji, nego vlastitome interesu. A to se događa redovito s nakanama koje se donose u vrijeme duhovnih naslada i u vrijeme poteškoća koje nas jako pogađaju i zbog kojih ne nalazimo drugu utjehu doli u odluci da se posve predamo Bogu i kreposnu vježbanju.
     Ti, kako ne bi u ovome pala, u vrijeme duhovnih naslada budi jako oprezna i ponizna u nakanama, osobito u obećanjima i zavjetima, a kada se nađeš u poteškoćama, neka tvoje nakane budu usmjerene na strpljivo podnošenje križa i uzdizanje prema Božjoj volji odbacujući bilo kakvu zemaljsku utjehu, a ponekad čak i nebesku. Neka jedna bude tvoja molba i jedna želja: da ti Bog pomogne podnositi svaku protivštinu, a da ne okaljaš krepost strpljivosti i da ne učiniš što krivo pred Gospodinom.


XXX. poglavlje

Prijevara onih koji misle da hode prema savršenstvu


     Nakon što su neprijatelj i njegove prijevare pobijeđene u prvom i drugom naletu, o čemu sam već govorio, đavao hiti ka trećemu. On se sastoji u tome da se mi, zaboravivši neprijatelje koji nas upravo napadaju i koji nam nanose štetu, bavimo željama i nakanama o visokim stupnjevima savršenstva. Posljedica je da smo neprestano prekriveni ranama kojih ne liječimo, a naše nakane cijenimo kao da su već učinjene i na taj način mi postajemo sve više oholi. Događa se da ne želimo podnijeti nikakvu malu stvar ili riječ nama protivnu, a trošimo vrijeme u dugim razmatranjima o nakanama da podnesemo velike kazne, čak i one čistilišne, iz ljubavi prema Bogu. Budući da u ovome niža osjetilna strana ne osjeća odbojnosti kao da bi bila neka daleka stvar, mi bijedni se uvjeravamo da smo dosegli stupanj onih koji stvarno strpljivo podnose velike stvari.
     Ti, dakle, kako bi izbjegla ovu varku, odluči i bori se s neprijateljima koji su ti blizu i koji protiv tebe ratuju. Tako ćeš sebi pojasniti jesu li tvoje nakane stvarno istinite ili lažne, jake ili slabe i hodit ćeš prema kreposti i savršenstvu kraljevskim putom kojim su drugi već prošli. Ali protiv neprijatelja od kojih redovito nisi uznemiravana ne savjetujem da poduzmeš boj osim ako ne predvidiš da bi te svaki trenutak mogao napasti: kako bi se tada pripremila i bila jaka, prikladno je da prije doneseš dobre odluke.
     Ipak, nikada ne sudi vlastite odluke kao već postignute rezultate premda si se određeno vrijeme na ispravan način vježbala u krepostima: u njima budi ponizna, boj se same sebe i svoje slabosti te, pouzdavajući se u Boga, čestim molitvama njemu se utječi kako bi te učvrstio i kako bi te čuvao od opasnosti, na osobit način od svake preuzetosti i pouzdanja u samu sebe.
     U tom slučaju, premda se ne mogu nadvadati neki mali nedostaci koje nam Gospodin ponekad ostavlja kako bi nas naučio ponizno upoznati i sačuvati kakvo dobro, ipak nam je dopušteno odlučiti se da dosegnemo i najveći stupanj savršenstva.


XXXI. poglavlje

Varka i lukavštine koje đavao koristi kako bismo napustili put koji vodi kreposti


     Četvrta varka, gore spomenuta, s kojom nas zli demon napada kada vidi da ispravno hodimo prema kreposti, sastoji se od različitih dobrih želja koje potiče u nama kako bismo od vježbanja u kreposti pali u porok.
     Osoba, nakon što oboli, strpljivom voljom ipak ide naprijed podnoseći bolest. Lukavi protivnik, koji zna da se tako može steći navika strpljivosti, predlaže joj brojna dobra djela koja bi mogla učiniti u različitom stanju te se trudi uvjeriti je da bi, kada bi bila zdrava, bolje služila Bogu, koristeći sebi, ali i drugima. I nakon što je u njoj pokrenuo ove želje, polako ih povećava tako da postane nemirna jer ih ne može izvršiti kao što bi htjela. I kako one u njoj postaju sve veće i snažnije, tako u njoj raste i uznemirenost od koje je neprijatelj malo po malo vješto vodi do nestrpljivosti zbog bolesti ne kao bolesti, nego kao zapreke onih djela koja bi tako žarko htjela izvršiti zbog većega dobra.
     Kada ju je potom doveo do ove točke, s istom joj spremnošću iz razuma oduzima cilj služenja Bogu i dobra djela i ostavlja joj golu želju da se oslobodi bolesti. Budući da se ne događa prema njenoj volji, uznemiruje se na način da postaje posvema nestrpljiva. I tako, od kreposti koju je vršila pada u suprotan porok, a da i ne primijeti.
     Način na koji se treba čuvati i suprotstaviti ovoj varci je da, kada se nađeš u kakvu uznemirujućem stanju, budeš jako pažljiva te ne daš prostora željama ma kako dobrim koje će te, budući da ih ne možeš izvršiti, zasigurno uznemiriti. I u tome trebaš sa svom poniznošću, strpljivošću i predanjem vjerovati da tvoje želje ne bi imale onaj učinak o kojem si se uvjerila budući da si strašljiva i nestabilnija nego što se smatraš. Ili pomisli da Bog u svojim skrivenim sudovima ili zbog tvojih krivnji ne želi od tebe to dobro, stoga se radije strpljivo snizi i ponizi pod njegovom slatkom i moćnom rukom (usp. 1 Pt 5,6).
     Isto tako, budeš li spriječena od duhovnika ili iz kojega drugog razloga na način da ne možeš učiniti kada želiš svoje pobožnosti i osobito primiti svetu pričest, ne uznemiruj se i ne uzbuđuj zbog želje prema njima nego, oslobodivši se svake svoje vlastitosti, obuci se dobrohotnošću svoga Gospodina govoreći samoj sebi: "Ako oko božanske providnosti ne bi vidjelo u meni nezahvalnosti i manjkavosti, ne bih bila spriječena primiti presveti sakrament; videći, pak, da mi moj Gospodin ovim otkriva moju nedostojnost, neka je zauvijek hvaljen i blagoslovljen. Uistinu, uzdam se, moj Gospodine, u tvoju neizmjernu dobrotu: učini da ti, zadovoljivši ti i svidjevši ti se u svemu, otvorim svoje srce da bude raspoloženo svakoj tvojoj želji kako bi ga ti, ulazeći duhovno u njega, utješio i ojačao protiv neprijatelja koji nastoje udaljiti ga od tebe. Tako neka bude učinjeno sve ono što je dobro u tvojim očima. Stvoritelju i Otkupitelju moj, neka tvoja volja bude sada i uvijeke moja hrana i moja potpora. Ovu te milost samo molim, Ljubavi slatka: da moja duša, pročišćena i oslobođena od svake stvari koja se tebi ne sviđa, bude uvijek urešena svetim krepostima i bude uvijek spremna na tvoj dolazak i koliko ti se svidi da sa mnom raspolažeš."
     Ako se budeš pouzdala u ove upute, sa sigurnošću znaj da ćeš u bilo kojoj želji za dobrom koje nećeš moći ostvariti, bilo zbog naravi ili zbog demona, kako bi se uznemirila i udaljila od puta kreposti, ponekad i zbog Boga koji iskušava tvoje predanje njegovoj volji, uvijek imati prigodu udovoljiti svome Gospodinu na način koji se njemu sviđa. Upravo se u tome sastoji prava pobožnost i služba koje Bog želi od nas.
     Kako ne bi izgubila strpljivost u tegobama, s bilo koje strane one dolazile, upozoravam te također da ti, koristeći se dopuštenim sredstvima koje su koristili Božje sluge, ne koristiš ta sredstva sa željom i s ciljem da budeš oslobođena tegoba, nego jer Bog želi da se njima koristimo. Ne znamo, naime, sviđa li se božanskom Veličanstvu da se oslobodimo tegoba tim sredstvom. Ako bi drugačije učinila, upala bi u više zala: lako bi upala u nestrpljivost budući da se stvari ne bi događale prema tvojoj želji i prema tvojim nakanama ili bi tvoja strpljivost bila manjkava, ne sasvim od Boga prihvaćena i stoga malih zasluga. Naposljetku, upozoravam te ovdje na jednu đavolsku skrivenu varku koja se odnosi na našu ljubav prema nama samima, a koja se u određenim prigodama običaje prikriti i braniti vlastitim manjkavostima. Na primjer: ako se radi o kakvu bolesniku malo nestrpljivom zbog vlastite bolesti, vlastitu nestrpljivost skriva pod koprenom revnosti za prividnim dobrom. On kaže da njegova briga ustvari nije nestrpljivost zbog tegoba koje uzrokuje bolest, nego razborito žaljenje koje je on sam dopustio stoga jer druge osobe, zbog službe koju mu čine ili zbog kakvih drugih razloga, trpe štetu i uznemirenost.
     Na isti ambiciozan način, tko se uznemiruje zbog nezadovoljene časti, ne pripisuje to vlastitoj oholosti i taštini, nego drugim razlozima o kojima se jako dobro zna da ga u drugim okolnostima ne uznemiruju i o kojima uopće ne vodi računa. Isto tako, bolesnik se ne brine podnose li i oni, za koje tvrdi da se mnogo žaloste zbog zabrinutosti za njega, iste tegobe i iste štete zbog bolesti kakve druge osobe.
     Ovo je jasan znak da korijen žalosti tih osoba ne treba gledati u drugim ili u drugom razlogu, osim u odbojnosti koju imaju prema stvarima protivnima vlastitim željama. Ti, pak, da ne bi pala u ovu ili u druge pogreške, uvijek strpljivo podnosi bilo kakve tegobe i bilo kakve kazne dolazile one od bilo kojih uzroka, kako ti već rekoh.


Lorenzo Scupoli


08.03.2008. u 09:00 • 6 KomentaraPrint#^

srijeda, 05.03.2008.


Pismo dvadesetdrugo


Dragi moj Wormwood!

     Tako! Tvoj čovjek se zaljubio — i to na najgori način na koji se to moglo dogoditi — u djevojku o kojoj mi nisi rekao ni riječi u svom izvještaju. Možda te zanima da je mali nesporazum s tajnom policijom zbog nekih mojih nepromišljenih opaski u pismima, a koje si ti smatrao potrebnim razbubati, opet u potpunosti izglađen. Ako si računao s tim da ćeš sebi osigurati moje usluge, grdno si se prevario. Morat ćeš za to činiti pokoru, kao i za sve svoje druge ludosti. U prilogu ti šaljem jednu upravo objavljenu knjižicu o novom popravnom domu za nesposobne napasnike. Bogato je ilustrirana i nećeš naći u njoj ni jednu dosadnu stranicu.
     Pogledao sam dosje te djevojke i zgrozio sam se nad onim što sam našao. Ona nije samo kršćanka nego kršćanka najgore vrste — odvratna, podla, podrugljiva, stidljiva, jednostavna, kao miš, vodenasta, beznačajna, djevičanska, ženskica »luk i voda«. Mala beštija. Tjera me na povraćanje. Ona smrdi i furi kroz svaku stranicu dosjea. Smrdi na redovnicu. Tjera me u ludilo kako se svijet pokvario. U dobra stara vremena ona bi bila upravo za arenu. Zato je ta vrsta i stvorena. Ne zato što bi i tamo mnogo koristila, ne! Ona je dvolična mala varalica (poznam ja tu vrstu), koja izgleda kao da će pasti u nesvijest kad vidi kap krvi, a onda umire sa smiješkom. Lažljivica u svakom pogledu! Izgleda kao da se ni maslac u njezinim ustima ne bi istopio, a ipak posjeduje smisao za jaku podrugljivu šalu. Pripada vrsti stvorova koji čak mene smatraju smiješnim! Prljava, neukusna mala pudlica — pa ipak spremna pasti u ruke klipanu kao i svaka druga od tih beštija. Zašto je Neprijatelj ne prokune za to, kad mu je toliko stalo do djevičanstva, umjesto što samo promatra cereći se?
     U srcu Neprijatelj je hedonist. Svi njegovi postovi i bdjenja i lomače i križevi samo su fasada. Ili su samo poput pjene na morskoj obali. A tamo na morskoj pučini, na njegovom moru, tamo je radost i više nego radost. On to ne skriva; u njegovoj desnoj ruci su »radosti bez kraja«. Uh! Mislim da on nema ni najmanju slutnju o onoj velikoj i uzvišenoj tajni do koje se mi dižemo u bijednom gledanju. On je prost, Wormwood. Ima malograđanska shvaćanja. Napunio je svoj svijet radostima svake vrste. Ljudi se tijekom dana bave tolikim stvarima, za koje se on ni najmanje ne brine — spavanje, pranje, jelo, piće, vođenje ljubavi, igranje, molitva, rad. Sve se mora najprije iskriviti prije nego za nas može biti od bilo kakve koristi. Mi se moramo boriti pod krvavo otežanim okolnostima. Ništa nije po prirodi na našoj strani.
     (Tebe to ne ispričava. S tobom ću još obračunati. Ti si me uvijek mrzio i, kad si se osjećao sigurnim, prema meni si se uvijek bezobrazno ponašao.)
     Naravno da će se on upoznati i s obitelji te djevojke i cijelom njezinom rodbinom. Zar ti stvarno nisi mogao vidjeti da je upravo kuća u kojoj ona stanuje mjesto koje on nikada nije smio upoznati? Cijeli kraj je natopljen onim smrtnim mirisom. Čak ga i vrtlar, koji tek pet godina službuje u toj kući, počinje širiti. I gosti, koji tamo borave samo za vikend, odnose sa sobom nešto od tog zlog mirisa. I pas i mačka su već njime okuženi. A kuća je prožeta nedostupnom tajnom. Posve smo sigurni (to je jedno od temeljnih načela) da svaki član obitelji na neki način izvlači kapital od drugoga — ali ne možemo pronaći kako. Oni tajnu, što stoji pod prividom nesebične ljubavi, čuvaju jednako ljubomorno kao i sam Neprijatelj. Cijela kuća i vrt su jedinstveno poprište najveće neobuzdanosti. Ima odvratne sličnosti s opisom što ga je jedan ljudski pisac dao o nebu: »područje gdje je sve samo život, i stoga sve što nije glazba samo je šutnja«!
     Glazba i šutnja — kako mrzim to oboje! Kako bismo morali biti zahvalni što od vremena, kad je naš Otac stupio u pakao (to je doduše tako davno da bi ljudi mogli brojiti u godinama svjetlosti), ni jedan kvadratni centimetar paklenog prostora i ni jedna minuta paklenog vremena nije bila izručena tim dvjema odvratnim silama, nego je sve ispunjeno bukom: buka, velika dinamika, čujni izraz svega što je veselo, nemilosrdno i muževno — buka koja nas jedina štiti od glupih napada slabosti, od sumnjičavih grižnji savjesti i od nemogućih želja! Mi ćemo na koncu cijeli svemir pretvoriti u buku. Što se tiče zemlje, već smo u tom smislu dobrano napredovali. Nebeske melodije i tišina bit će na koncu poraženi: no ja priznajem da još ni iz daleka nismo dosta bučni. Ali naše istraživanje napreduje. U međuvremenu, ti sitni, odvratni i...
     (Ovdje se rukopis prekida i pisanje se nastavlja drugom rukom.)
     U vrućini pisanja otkrivam da sam iz nepažnje dopustio da poprimim lik velike stonoge. Zbog toga diktiram ostatak ovog pisma svom tajniku. Sad, kad je preobrazba završena, prepoznajem je kao privremenu pojavu. Neke glasine o tom već su doprle i do ljudi. Bezvezni opis o tome javlja se u djelima nekih pjesnika, kao i Miltona, sa smiješnom napomenom da je ta promjena oblika »kazna« kojom nas je udario Neprijatelj. Jedan suvremeni pisac — netko imenom Pshaw ili tako nekako — ipak je shvatio istinu. Preobrazba se događa iznutra i predstavlja veličanstveno očitovanje one životne snage koju bi obožavao naš Otac kad bi obožavao bilo što osim sebe. U svom sadašnjem obliku čeznem više nego ikad da te vidim i zagrlim u nerazdvojni zagrljaj.

(Potpisan) TOADPIPE

     Za njegovu ponovno duboku uzvišenost, podsekretara Screwtapea, T. E., B. S., itd.


(C.S.Lewis: Pisma starijeg đavla mlađem)

05.03.2008. u 19:50 • 5 KomentaraPrint#^

nedjelja, 02.03.2008.


Rad i molitva


Možete biti iscrpljeni od rada i ubijati se od posla, ali ako vam rad nije prožet ljubavlju, potpuno je nekoristan. Raditi bez ljubavi znači robovati.
Neke osobe ne mole, nemaju vremena i to opravdavaju brzinom života.
To je nemoguće. Molitva ne traži da prekinemo posao, već da ga nastavimo kao da je molitva. Nije nužno dugo meditirati i svjesno iskusiti Božju blizinu, koliko god to zvučalo primamljivo.
Važno je biti s Njime, živjeti u Njemu i vršiti Njegovu volju.
Možete moliti dok radite.
Rad ne sprečava molitvu i molitva ne sprečava rad. Dostatno je samo uputiti svoje misli Bogu: "Volim te, Bože, vjerujem Ti, trebam Te."
Sitnice poput takvih čudesne su molitve.

bl. Majka Tereza

02.03.2008. u 20:45 • 2 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Sjaj istine odsijeva u svim Stvoriteljevim djelima i napose u čovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1, 26): istina prosvjetljuje um i uobličuje slobodu čovjeka koji se na taj način upućuje da spozna i ljubi Gospodina. Stoga psalmist moli: "Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!" (Ps 4, 7).

(Ivan Pavao ll)


< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (11)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (10)
Listopad 2009 (15)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (14)
Srpanj 2009 (11)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (13)
Travanj 2009 (14)
Ožujak 2009 (11)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (9)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (23)
Prosinac 2007 (7)


Komentari da/ne?

Linkovi


CERC

Catholic Answers

Simple Catholicism

Tebe Tražim

KNI

Psalmi


103 Bog je ljubav

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
život ti ispunja dobrima,
k'o orlu ti se mladost obnavlja.

Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k'o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Al' ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove,
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove:
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

*

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate. (Ps 85,19)

*

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, o Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Sve su staze Gospodnje istina i ljubav
za onog koji čuva Savez njegov i propise.

Pogledaj na me i smiluj se meni,
jer osamljen sam i nevoljan.
Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje! (Ps 25,4-10.16-18)

*

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. (Ps 86,1-5)

*

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
i dobrostivo sitiš sve što živi.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno. (Ps 145,13-18)

*

Učinio si dobro svom sluzi, Gospodine,
po riječi svojoj.
Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ. (Ps 119,65-67)

*

Savršen je Zakon Gospodnji - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje - neuka uči;
prâva je naredba Gospodnja - srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja - oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodnji - ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji - svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga. (Ps 19,8-14)

*

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim! (Ps 51,3-4.12-14)

*

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.

Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!"
Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! (Ps 27,1.4.8-9)

*

Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba. (Ps 34,5-7)

*

Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom Doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. (Ps 36,8-10)

*

Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Gospodine,
daješ miran počinak. (Ps 4,8-9)

*

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati. (Ps 62,2-3)

*

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! (Ps 18,2-3)

*

Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg.
Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. (Ps 146,1-2)


Pregled po autorima


Razni sveci o molitvi, kušnjama, svetoj čistoći, pokori, Duhu Svetome
Liturgija Vazmenog bdijenja - Vazmeni hvalospjev
Katekizam Katoličke Crkve: Što je vjera, Božja Providnost i sablazan zla, Smrtni grijeh, Posvetna milost, O potrebi poznavanja Sv. Pisma
II. vatikanski koncil: Gaudium et spes - Dublja pitanja čovjeka i čovječanstva, Stav Crkve prema ateizmu
Sv. Augustin: Ispovijesti - Velik si, Gospodine, Kasno sam te uzljubio, Što si dakle, Bože moj?
Sv. Jeronim - O obraćenju i pokori srca
Sv. Grgur Nazijanski - Uskrs, divan početak!
Sv. Ivan Zlatousti - Vjera ljubavlju djelotvorna
Sv. Irenej Lionski: Rasprava protiv krivovjerja - Poslanje Duha Svetoga
Sv. Lav Veliki - Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo!
Sv. Anzelmo: Proslogion - Želja za gledanjem Boga
Sv. Bernard iz Clairvauxa - O Marijinoj smrti i uznesenju
Sv. Franjo Asiški - Gospodine, učini me oruđem svoga mira, Prva opomena o sv. Euharistiji
Sv. Toma Akvinski - Molitva za mudro uređenje života
Sv. Franjo Saleški: Filotea - Prava pobožnost, Narav i izvrsnost pobožnosti, Odlučiti služiti Bogu, O strelovitim molitvama, Kako se treba pričešćivati, O strpljivosti, O unutarnjoj poniznosti, O blagosti prema bližnjemu, O blagosti prema sebi, O prijateljstvu
Sv. Franjo Saleški: Teotim - Sloboda i milost
Sv. Franjo Saleški: Misli - Slabost i snaga, Božja svemoguća ljubav, Sebeljublje i ljubav, Tri pravila, Duboki smisao patnje, Ostani u miru, Godišnja doba duše, Blagost i poniznost
Sv. Ignacije Lojolski: Duhovne vježbe - Dušo Kristova, Uzmi, Gospodine, Pravila za raspoznavanje duhova, Pravila glede skrupulâ
Sv. Ivan od Križa: Uspon na goru Karmel - Glavne štete što ih požude nanose duši, Požude potamnjuju i zasljepljuju dušu, Evanđeoska radikalnost, Vjera je noć za dušu, Odreći se sebe, Opasnost od nadnaravnih fenomena
Sv. Ivan od Križa: Tamna noć - O pročišćavajućoj noći osjeta, O duhovnoj neumjerenosti
Sv. Ivan od Križa - Razum - dar Duha, Sjedinjenje s Bogom
Sv. Terezija Avilska: Put k savršenosti - O Božjoj blizini
Sv. Terezija Avilska - Tko ima Boga ima sve
Sv. Ljudevit Marija Montfortski: Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji - Lažni štovatelji i lažne pobožnosti, Oznake prave pobožnosti, Podložimo se Mariji, O Marijinoj poniznosti i uzvišenosti
Sv. Toma More: Kristova žalost - Bdijte i molite da ne padnete u napast!
Sv. Toma More - Molitva za humor
Sv. Mala Terezija: Povijest jedne duše - Znanost ljubavi, O ružama i tratinčicama, O slabosti i malenosti, Kušnja vjere
Sv. Ivan Marija Vianney - O svetosti, O molitvi
Sv. Faustina Kowalska: Dnevnik - Razgovor Milosrdnog Boga s grešnom i očajnom dušom, Molitva za sve koji ne poznaju Boga
Sv. Edith Stein - Sutra je novi dan, Molitva
Sv. Padre Pio - O miru
Bl. Majka Terezija - Rad i molitva, Nauči i mene ljubiti, Tko je za mene Isus, Jednostavno prihvaćanje,
Bl. Ivan Merz: Ljubav i čistoća - Vjera i sumnja, Tužno sjećanje na prvu ljubav
Bl. Ivan Merz - Misli
Bl. Charles de Foucauld - Apostolat dobrote
Bl. Edward J. M. Poppe - Molitva za poniznost
Bl. Ivan Pavao II: Veritatis splendor - Sloboda i zakon, Savjest i istina, Smrtni i laki grijeh, Univerzalnost i nepromjenjivost moralnih normi
Bl. Ivan Pavao II: Fides et ratio - Različita lica istine o čovjeku
Bl. Ivan Pavao II: Prijeći prag nade - Tako nas spašava
Bl. Ivan Pavao II: Pomirenje i pokora - Prispodoba o pomirenju, Čovjekova drama
Bl. Ivan Pavao II: Ljubav i odgovornost - Kritika utilitarizma
Bl. Ivan Pavao II: Put do Krista - O savjesti i kajanju
Benedikt XVI: Deus caritas est - Eros i agape
Benedikt XVI - Kateheza o Sv. Ignaciju Antiohijskom, Svetost nije luksuz, Slika i uzor Crkve, Posljedice opravdanja po vjeri i djelovanja Duha, Korizma kao prava prigoda za duhovnu obnovu
Joseph Ratzinger: Uvod u kršćanstvo - Vjera i sumnja, O neizvjestnosti vjere, Biti kršćaninom, Svetost, Vjera nije produkt umovanja
Joseph Ratzinger: O vjeri, nadi i ljubavi - Živa vjera kao temelj nove evangelizacije, Dvije vrste pelagijanizma, O odnosu prema samome sebi, Žalost ovoga svijeta
Joseph Ratzinger: U početku stvori Bog - Bog Stvoritelj, Stvaranje čovjeka, Grijeh i otkupljenje
Joseph Ratzinger: Bog i svijet - Jadikovati kao Job?, O patnji, O susretu, Je li sve već zapisano?, Ljekovita moć ljubavi
Joseph Ratzinger: Duh liturgije - O euharistijskoj nazočnosti
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista - Strpljivost, O nestalnosti srca, Odolijevanje kušnjama, Kad te pogode strelice riječi, Dosta je svakom danu zla njegova, O sebeljublju, Korist od protivština, Manjak svake utjehe, Kraljevski put svetoga križa
Lorenzo Scupoli: Duhovni boj - Kršćansko savršenstvo, O nepouzdanju u sebe, U čovjeku postoji više volja, O slobodi i snazi volje, Što trebamo činiti kada smo ranjeni, Đavolske lukavštine i prijevare, O izbjegavanju nemira srca
David Torkington: Pustinjak - Praktični pelagijanizam, Fundamentalni zakon duhovnog života
David Torkington: Prorok - Srce i duša molitve, Čekati u podnožju križa, O snazi oluje, Jedini put do svetosti
David Torkington: Mistik - O stadijima duhovno-molitvenog života, Na pragu tamne noći
Wilfrid Stinissen: Moj život u tvojim rukama - Božja sveprisutnost, Istinska sloboda, Darivanje i primanje
Thomas Merton: Gora sa sedam krugova - Posvetna milost, O prihvaćanju patnje
Heribert Mühlen: Uvođenje u osnovno iskustvo kršćana - Što i kako svjedočiti, Obrati se i oslobodi lažnih veza, Slijediti Krista
Anselm Grün: Unutarnji poticaji - Kao da jest
Anselm Grün: Putovi k slobodi - O propisanoj ljubavi i prisilnom jedinstvu, Parresia
Henri J. M. Nouwen: Unutarnji glas ljubavi - Priznaj svoju nemoć
brat François iz Taizé-a - Pomozi mojoj nevjeri
Franjo kard. Kuharić: S Bogom licem u lice - Čovjek je spašen, Živjeti evanđelje
Rafael kard. Merry del Val y Zulueta - Litanije poniznosti
John Henry kard. Newman: Misli o kršćanskoj vjeri - O kršćanskoj skrovitosti
Ivan Devčić: Bog i filozofija - Credo ut intelligam
Ivan Devčić - Kriza spoznaje i morala
Ivan Fuček: Grijeh i obraćenje - Gubitak osjećaja grijeha, Obraćenje, O krivnji i kajanju, Posljedice grijeha, O istočnom grijehu
Ivan Fuček: Bogoštovlje i molitva - Jedno neobično obraćenje
Karl Rahner: Iskustvo Duha - Mistika svakodnevnice
Karl Rahner: Teološki rječnik - Pakao, Strah Božji
Karl Rahner - Molitva grešnika
Karl-Heinz Weger: Uvod u teološku misao Karla Rahnera - O intelektualnom poštenju u vjeri
Jozef Bakalarz: Duhovnost Srca Isusova - O štovanju Srca Isusova
Živan Bezić: Kršćansko savršenstvo - O svrsi, sadržaju, oblicima i načinu molitve
Živan Bezić - Što je vjera?
Stjepan Doppelhammer - Uloga poniznosti u činu vjere
Benedict J. Groeschel: Psihologija duhovnog razvoja - Prva tama
Benedict J. Groeschel: Izlazak iz tame - Sretni su oni koji trpe s Kristom, Lijek koji uvijek djeluje
G.K. Chesterton: Pravovjerje - Luđak, Uzbudljiva romantika pravovjerja
C.S. Lewis: Pisma starijeg đavla mlađem - Pismo treće, Pismo osmo, Pismo četrnaesto, Pismo petnaesto, Pismo dvadesetdrugo, O razlozima ljudskog smijeha
C.S. Lewis: Mere Christianity - Proračunavanje troškova, Veliki grijeh
J.R.R. Tolkien: The Music of the Ainur
Peter Kreeft: Kršćanstvo i druge religije - Jedincatost kršćanstva
Jacques Maritain: Filozofija povijesti - Kršćanin u svijetu
Carlo Maria Martini: Pravilo kršćanskog života - U trenucima sumnje
Søren Kierkegaard: Strah i drhtanje - Idemo dalje
Søren Kierkegaard: Vježbanje u kršćanstvu - Spasiteljski poziv, I blago onom tko se ne sablazni o mene, Privuci nas k sebi
Angelo Comastri: Bog je ljubav - Zvanje, Ljubav, Krotko magare, Jacques Fesch, Benedetta Bianchi Porro
Jean-Pierre de Caussade - Tihi vodič
Antoine de Saint Exupéry - Umijeće malih koraka, Pustinja
Benedetta Bianchi Porro - Jedno dirljivo pismo
Chiara Lubich - Ne koliko, već kako
F.M. Dostojevski: Braća Karamazovi - O paklu i ognju paklenom
L.N. Tolstoj: Otac Sergije - V. poglavlje, VII. i VIII. poglavlje
François Varone: Nevolje s odsutnim Bogom - Čovjek - biće u nastajanju
Gabrielle Amorth: Izvješća rimskog egzorcista - Strah od đavla?
Phil Bloom - Uobičajena propovijed, Osvrt na uobičajenu propovijed (skidanje maske)
Mijo Nikić - O čistoći nakane u ignacijanskoj duhovnosti
Ivan Koprek - Sv. Toma Akvinski o prijateljstvu
Celestin Tomić - Agape i objava Božje ljubavi
Tomislav Ivančić - Bit kršćanske poruke, Najjače oružje, Izvor zla i patnje
Bonaventura Duda - Bit farizejstva
Jerko Fućak - Uloga vjere u spasenju
Vendelin Vošnjak - Uskrs
Zvjezdan Linić - Ljubi samoga sebe
Zlatko Sudac - Večernji susret, Duhovna obnova (video), O ispovijedi
Božidar Nagy: Lurd - susret neba i zemlje
Slavko Pavin: Sloboda za ljubav - Oče naš, Isus i grešnici
Marko Ivan Rupnik: Bacio mu se oko vrata - Dvije vrste grešnika
Ivan Sirovec: Sveci - Sv. Toma Becket, biskup i mučenik
Milan Špehar: Ne-koristan Bog - Božja šutnja
Milan Špehar: Problem Boga u djelima M. Krleže - Slika Boga kao krvnika i neprijatelja čovjeka
Milan Špehar - Odškrinuta vrata
Phil Bosmans - Voli život, Cijena sreće, Otvori se radosti života, Ljubav traži obraćenje, Ustani!, Put u sjeni križa, Susresti Boga, "Da" životu, Najteža kritika, Ljubav ima mnogo lica, Svaki dan živjeti zajedno, U ritmu mora, Moć ljubavi obnavlja
Bruno Ferrero - Utjeha, U krugu radosti, Svom snagom
Adalbert Ludwig Balling - Sretan je tko svoju sreću dijeli, Zazivam te
Luciano Fanin - Ako nekoga ispravljaš, čini to s ljubavlju
Rajmund Kupareo - Tihi svetac
Stjepan Lice - Suvišna riječ, Jedini put
Ante Grbeš: Ulomci duše - Oprostiti
Antun Matošević - Ispovijed grešnika
Vladimir Nazor - K Bogu!
Josip Pupačić - Moj Bog
Tanja Tolić - Tiranija "prave ljubavi"
Anthony de Mello - Sreća i nesreća
Zoran Vukman: Kuda ideš, Hrvatska - Niskost svijeta
Jakov Jukić: Budućnost religije - O ideologiji sekte i gnoze
Viktor Frankl: Liječnik i duša - Ugoda i radost, Smisao patnje
Oscar Wilde: San Miniato
Wilhelm Friedemann Bach - Nisi zaboravljen(a)

Rekli su o ljubavi, Ljubav prema neprijateljima, Očinska ljubav, krunica sv. Antuna, Vojska Bezgrešne, Molitva plemena Siouxa, Dva vuka, Krasna mala pričica, Tekst na brončanoj ploči čekaonice jedne bolnice u New Yorku