Veritatis splendor https://blog.dnevnik.hr/timotej
četvrtak, 31.01.2008.
Filotea
...
Ako te svijet upita zbog čega se pričešćuješ tako često, reci im da to činiš zato da naučiš ljubiti Boga, da se oslobodiš svih nesavršenosti i svake bijede, da se utješiš u nevoljama i okrijepiš u slabostima. Reci svijetu da se dvije vrste ljudi moraju često pričešćivati: oni savršeni, jer onako spremni sasvim prirodno moraju težiti samom izvoru savršenosti; i oni nesavršeni, kako bi s pravom mogli težiti savršenstvu; jaki, da ne bi oslabili, i slabi, da bi ojačali; bolesni, da bi ozdravili; zdravi, da ne bi oboljeli; te da se sama, ovako nesavršena, slaba i bolesna, moraš često sjedinjavati sa svojom savršenošću, jakošću i liječnikom. Reci svijetu da se oni koji nemaju mnogo svjetovnih poslova moraju često pričešćivati jer im je to zgodno, a oni s mnogo svjetovnih poslova jer im je to potrebno, te da onaj tko mnogo radi mora dobro i često jesti. Reci svijetu da svetom sakramentu pristupaš zato da bi ga naučila dobro primati, jer da bi se nešto dobro činilo potrebno je mnogo vježbe.
...
Sv. Franjo Saleški
utorak, 29.01.2008.
Filotea
Čezni dakle, Filotea, što češće k Bogu, kratkim ali žarkim poletima svoje duše divi se njegovoj ljepoti, zazivaj ga da ti pomogne, padaj u duhu ničice pred Križem, klanjaj se njegovoj dobroti, propitkuj ga često za svoje spasenje, prikaži mu bezbroj puta obdan svoju dušu, upri svoje nutarnje oči u njegovu divotu, pruži mu ruke kao djetešce ocu da te vodi, privini ga na grudi poput mirisna stručka cvijeća, usadi ga u srce kao stijeg, na tisuće načina potakni svoje srce da uzljubi Boga te se u tebi rasplamsa strastvena i nježna ljubav prema tvom božanskom zaručniku.
...
Kao što misli zaljubljenih, obuzetih ljudskom i prirodnom ljubavi, uvijek nađu put prema voljenoj osobi i srce im je uvijek puno nježnih osjećaja a usta puna hvale za nju te se u njenoj odsutnosti koriste svakom prigodom da pismima iskazuju svoju strastvenu ljubav i u koru baš svakog stabla urezuju ime voljene osobe; tako i oni koji ljube Boga ne mogu prestati misliti na Njega, za Njega dišu, k Njemu žude, o Nemu govore i najradije bi, da mogu, na prsa svakoga čovjeka urezali preseveto ime Isusovo. Na to ih potiče sav vidljivi svijet, i nema stvora koji im ne navješta hvalu njihova Dragoga Boga; i kao što kažu sveti Antun i sveti Augustin, sve im na ovome svijetu govori nijemo ali jasno i razgovjetno u prilog njihove ljubavi; sve u njima potiče dobre misli a iz njih zatim nadiru riječi i uzdasi Bogu.
...
Sv. Franjo Saleški
nedjelja, 27.01.2008.
Sretan je tko svoju sreću dijeli
Sretan je,
tko svoju sreću
dijeli s drugima.
Sretan je
tko upozna nekog čovjeka
za kojeg može reći:
sretan sam što postojiš!
Sretan je
tko može vjerovati,
da nikad u životu
nije kasno,
iznova započeti...
Pater Adalbert Ludwig Balling CMM
subota, 26.01.2008.
Filotea
Ja, (Filotea), pred vječnim Bogom i dvorom nebeskim promotrila sam beskrajno milosrđe njegove dobrote prema meni, nedostojnom i nevrijednome stvoru: tom me je dobrotom Bog ni iz čega stvorio, čuvao me i podupirao, othranio i oslobodio od brojnih opasnosti te obasuo tolikim dobročinstvima. Osobito sam promotrila onu neizrecivu blagost i milost kojom je predobri Bog tako dobrostivo podnosio moje nepravde, tako me često i blago nadahnjivao i pozivao te strpljivo čekao da se obratim i popravim sve do ..... godine moga života, unatoč svim mojim nezahvalnostima, neprivrženostima i nevjerama kojima sam stalno odgađala svoje obraćenje i prezrevši njegove milosti bestidno ga uvrijedila. Promotrila sam kako sam se još na svetom krštenju sretno prikazala i posvetila se mome Bogu i postala njegovim djetetom, kako sam vrlo mnogo puta ružno i nesretno griješila, suprotno obećanjima koja su na krštenju u moje ime dana, okaljala dušu i uvrijedila božansko Veličanstvo. Sada kad sam konačno došla k sebi, srcem i dušom skrušeno padam pred prijestolje božanske pravde, uviđam, priznajem i ispovijedam da sam uvrijedila božansko Veličanstvo, priznajem da sam svojim grijesima skrivila muku i smrt Isusovu, jer za njih je umro i podnio muku na križu. Time sam zaslužila da budem navijeke osuđena i prokleta. No, obraćam se k prijestolju beskrajna milosrđa vječnoga Boga, svom snagom i iz svega srca, mrzim na sva bezakonja svoga prošloga života i molim mu se i vapim ponizno za milost, oprost, pomilovanje i odriješenje od svojih grijeha, po zaslugama i smrti Gospodina i Otkupitelja svoje duše, jedinom uporištu svoje nade, obnavljam zavjet vjernosti koji je na krštenju za mene položen, odričem se đavla, svijeta i putenosti, mrzim na njihove nesretne poticaje, taštine i požude do kraja života i zauvijek. Obraćam se svome dobrom i milosrdnome Bogu, želim, hoću te čvrsto i konačno odlučujem da ću njemu služiti i njega ljubiti, sada i uvijek. Zato mu dajem, prikazujem i posvećujem svoj duh sa svim sposobnostima, svoju dušu sa svim moćima, svoje srce sa svim čuvstvima i svoje tijelo sa svim osjetilima, te obećavam da više nikada neću zlorabiti ni najmanji djelić svoga bića protiv njegove božanske volje i najvišeg Veličanstva komu se u duhu žrtvujem i prinosim, da bih mu zauvijek ostala privržen, poslušan i vjeran stvor i da se nikad ne predomislim i toga odreknem. Dogodi li se pak da na nagovor zloga ili zbog svoje ljudske slabosti na bilo koji način prekršim ovu svoju odluku i posvetu, već unaprijed prisežem i čvrsto odlučujem da ću se po milosti Duha Svetoga, čim to opazim, odmah i bez otezanja, opet obratiti božanskom milosrđu.
Ovo je moja volja, nakana, nesalomljiva i čvrsta odluka koju priznajem i potvrđujem vedro, potpuno i bez iznimke, pred Bogom i pobjedničkom Majkom Crkvom, koja moju izjavu prima po svom službeniku koji me sad sluša. Udostoj se, vječni, svemogući i predobri Bože, Oče, Sine i Duše Sveti, potvrditi u meni ovu odluku i primiti poput tebi ugodna miomirisa ovu žrtvu moga srca; i kao što si se udostojao udijeliti mi nadahnuće i volju da to učinim, podaj mi snage i ljubavi da je izvršim. O, Bože moj, ti si moj Bog, Bog srca moga, Bog moje duše, Bog moga duha; takvog te priznajem i klanjam ti se sada i na vijeke. Slava tebi, Isuse!
Sv. Franjo Saleški
četvrtak, 24.01.2008.
Filotea
Poput onih koji su htjeli Izraelce odvratiti od ulaska u obećanu zemlju, pa su im govorili kako ta zemlja "ždere svoje stanovnike", ili da je u njoj zrak tako kužan da tamo čovjek ne može dugo opstati, da su joj stanovnici čudovišta koja jedu druge ljude kao skakavce, tako i svijet, draga Filotea, koliko god može ocrnjuje svetu pobožnost, prikazuje pobožne ljude kao spodobe srdita, tužna i žalosna lica, te viče kako pobožnost ljude čini sjetnima i nesnosnima. No, kao što su Jošua i Kaleb uvjeravali da je obećana zemlja ne samo dobra i lijepa nego da će i njeno posjedovanje biti slatko i ugodno, tako nas i Duh Sveti na usta svih svetih i na usta samoga Gospodina uvjerava kako je pobožan život sladak, sretan i skladan.
Svijet vidi kako pobožni poste, mole i trpe uvrede, pomažu bolesnima, daju siromasima, bdiju, obuzdavaju srdžbu, susprežu i guše svoje strasti, odriču se tjelesnih užitaka, a usto i čine druga djela koja su po svojoj biti opora i stroga, no ne vidi onu unutarnju i srdačnu pobožnost po kojoj sva ta djela postaju ugodna, slatka i laka. Pogledaj samo pčele na majčinoj dušici: sok koji ondje nalaze veoma je gorak, no one ga sišu i pretvaraju u med, jer takva im je narav. O svjetovnjaci, pobožne duše nalaze mnogo gorčine u svojim vježbama i tjelesnim pokorama, ali čineći ih sve to pretvaraju u slast i milinu. Oganj, kotač i mač bili su mučenicima miomirisno cvijeće, jer ih je krasila pobožnost. Ako pobožnost može učiniti slatkima najstrašnija mučila, pa i samu smrt, što li tek može učiniti od krijeposnih djela?
Šećer zaslađuje nezrelo voće a uklanja neprobavljivost i štetnost prezrelog; pobožnost je istinski duhovni šećer koji tjelesnim pokorama oduzima gorčinu a utjehama štetnost. Ona izbavlja siromahe od jada, bogataše od neumjerenosti, potlačene od očaja, sretne od oholosti, usamljene od tuge a druževne od razvrata. Zimi je vatra a ljeti rosa. Pobožan čovjek zna gospodariti u izobilju i podnositi siromaštvo. U pobožnosti su jednako korisni čast i prijezir i gotovo se jednaka srca primaju radost i bol; ona nas ispunjava predivnom milinom.
...
Sv. Franjo Saleški
srijeda, 23.01.2008.
Filotea (Uvod u pobožni život)
Ti stremiš pobožnosti, predraga Filotea, jer si kršćanka, pa znaš da je ta krijepost neizmjerno mila božanskom Veličanstvu; no, kako i najmanje pogreške koje učinimo na početku bilo kojeg posla s vremenom mogu poprimiti neslućene razmjere i na koncu postati gotovo nepopravljive, ponajprije trebaš znati što je to vrlina pobožnosti, jer samo je jedna prava dok je mnoštvo onih krivih i ispraznih. Ne upoznaš li pravu, lako se možeš prevariti i poći u krivom pravcu te završiti u praznovjerju.
Kao što kod slikara Aurelija svi ženski likovi imaju lica žena koje je ljubio, tako svatko pobožnost oblikuje po svojoj mašti i naravi. Onaj tko prione uz post, smatrat će se pobožnim bude li postio, pa makar mu srce bilo puno zlobe; takav se zbog trezvenosti neće usuditi ni jezik umočiti u vino pa čak ni u vodu, ali umočit će ga bez oklijevanja u krv bližnjega ogovarajući ga i klevećući. Drugi će pak misliti da je pobožan jer svakoga dana izgovara svu silu molitava, premda odmah nakon toga ukućane i susjede obasipa pogrdnim, drskim i nepravednim riječima. Jedan rado i često daje milostinju siromasima, no nikako ne uspijeva otvoriti srce i pronaći blagost kojom se oprašta neprijatelju; drugi pak oprašta neprijatelju ali je dugove vjerovnicima spreman vratiti jedino ako ga na to prisili sud. Sve njih smatraju pobožnim ljudima no oni to nipošto nisu. Kad su Šaulovi ljudi banuli u kuću tražeći Davida, njegova žena Mikala u postelju je stavila nekakav kip, odjenula ga Davidovom odjećom i uvjerila ih kako to David leži bolestan i spava. Isto tako se mnogi ljudi pokrivaju nekim izvanjskim djelima koja pristaju uz svetu pobožnost i okolina vjeruje kako su oni zaista pobožni i duhovni, a zapravo su samo obični kipovi i sjene pobožnosti.
Prava i živa pobožnost, Filotea, pretpostavlja ljubav prema Bogu, štoviše ona jest prava ljubav prema Bogu. Nije to bilo kakva ljubav, jer se ljubav Božja koja nam krasi dušu zove milost i po njoj smo Bogu mili. Kad nam daje snagu da činimo dobro zove se milosrđe, a kad dostigne savršenstvo i ne navodi nas samo da u tom smislu činimo dobro nego nas nuka da djelujemo brižljivo, često i spremno, zove se pobožnost. Noj ne leti; kokoš leti, premda teško, nisko i rijetko; a orao, golubovi i lastavice lete često, brzo i visoko. Isto tako ni grješnici ne lete k Bogu već idu po zemlji i traže zemaljsko; čestiti ljudi koji još nisu dostigli pobožnost lete k Bogu na krilima dobrih djela, ali rijetko, sporo i teško; pobožni k Bogu lete često, hitro i visoko. Ukratko, pobožnost nije ništa drugo nego duhovna okretnost i životnost po kojoj ljubav djeluje u nama ili mi po njoj sve činimo vješto i od srca. Kao što nas ljubav potiče da u svakom pogledu vršimo sve Božje zapovijedi, tako nas i pobožnost potiče da ih vršimo hitro i marljivo. Stoga se ni dobrim ni pobožnim ne može smatrati onaj tko ne vrši sve Božje zapovijedi, jer da bi bio dobar mora biti bogoljuban, a da bi bio pobožan mora još biti živ i spreman na djela ljubavi.
...
Sv. Franjo Saleški
utorak, 22.01.2008.
Duhovni boj
Ako bi ti se ponekad činilo da viša volja ne može ništa protiv one niže i protiv svojih neprijatelja zbog činjenice da u sebi ne osjećaš učinkovito htjenje protiv njih, ipak budi čvrsta te ne napuštaj boja. Doista, uvijek se moraš smatrati pobjednicom, sve dok ne primijetiš da si popustila. Budući da naša viša volja ne treba nižu kako bi proizvela svoje čine, tako, ako ona sama ne želi, ne može biti nikada prisiljena priznati se pobijeđenom premda joj se mnogi otvoreno suprostavljaju. Stoga je Bog obdario našu volju slobodom i takvom snagom da, kad bi se sva osjetila, svi demoni i sav svijet naoružali i udružili protiv nje, napadajući je i pritiskujući je svom snagom, uza sve to ona može, njima usprkos, slobodno htjeti ili ne htjeti sve ono što želi ili ne želi, toliko puta i toliko vremena i na onaj način i za onaj cilj koji joj se više sviđa.
Ako bi te ovi neprijatelji ponekad napali i pritisnuli tolikom silinom da tvoja gotovo ugušena volja ne bi više, tako rekuć, imala daha oduprijeti se, ne prepadni se niti baci oružje na zemlju, nego se u tom slučaju posluži jezikom i brani se govoreći: "Ne popuštam ti, ne želim te", poput onoga koji, imajući neprijatelja na leđima i ne mogavši mu zadati udarac vrhom mača, udari ga drškom. A kako ovaj pokušava odskočiti unatrag kako bi te ranio vrhom, tako se i ti povuci u spoznanje same sebe koja si ništa i ništa ne možeš te, s pouzdanjem u Boga, koji sve može, zadaj udarac neprijateljskoj strasti govoreći: "Pomozi mi, Gospodine! Pomozi mi, Bože moj! Pomozi mi Isuse, Marijo, da im ne popustim."
Lorenzo Scupoli
nedjelja, 20.01.2008.
Duhovni boj
Premda se može reći da u ovoj borbi u nama postoje dvije volje - jedna od razuma, stoga nazvana razumska i viša, i druga od osjetila, nazvana niža i sjetilna, koja se običaje označiti imenima nagona, tijela, osjetila i strasti - ipak, budući da smo ljudi po razumu, čak ako kažemo da samo s osjetom želimo neku stvar, ne treba shvatiti kao da je doista želimo sve dok se ne sklonimo da je poželimo višom voljom. Stoga, sva se naša duhovna borba sastoji nadasve u činjenici da je razumska volja, koja se nalazi između božanske volje koja je nadilazi i niže sjetilne volje, neprestano napadana od jedne i od druge jer je svaka nastoji privući k sebi te je sebi učiniti podložnom i poslušnom. Veliku muku i napor, osobito na početku, trpe oni koji su robovi ružnih navika kada odluče popraviti vlastiti pokvareni život i, oslobađajući se svijeta i tijela, staviti u službu ljubavi prema Isusu Kristu.
Ovo se događa jer su udarci koje viša volja podnosi sa strane božanske volje i sa strane senzualne, koji je neprestano napadaju, snažni i jaki te se podnose s velikom mukom. To se ne događa onima koji su već naviknuti na krijeposti ili na mane i u tome ustrajavaju budući da krijeposni lako pristaju na božansku volju, a poročnici se bez suprostavljanja prigibaju sjetilnoj volji.
No neka si nitko ne umišlja da će moći postići prave krijeposti niti služiti Bogu na dostojan način ako zaista ne želi činiti nasilje nad samim sobom i podnositi muke koje se osjećaju u napuštanju ne samo velikih nego i malih užitaka, na koje je prije bio navezan zemaljskim osjećajem. Posljedica toga je da samo mali broj doseže cilj savršenstva: nakon što su s velikim naporom nadvladali veće mane, ne žele si dalje činiti nasilje nastavljajući trpjeti probadanja i muke koje se doživljavaju u opiranju gotovo bezbrojnim vlastitim malim voljama i strastima manjega značenja koje, prevladavajući u njima svakoga časa, počinju gospodariti i nad njihovim srcima.
Među ovima se nađe i ponekih koji se, ako i ne kradu tuđa dobra, previše navežu na ona koja opravdano posjeduju; ako si i ne pribavljaju časti nedopuštenim sredstvima, ne preziru ih kao što bi trebali niti ih prestaju željeti i tražiti na razne načine; ako i oposlužuju dužne postove, ne mrtve ipak vlastitu proždrljivost jer pretjerano blaguju i žele najfinija jela; živeći u uzdržljivosti, ne odriču se prijateljstava koja im gode, a koja donose velike zapreke na putu sjedinjenja s Bogom i u duhovnom životu; budući da su ove stvari u svakoga jako pogibeljne, potrebno je od njih bježati koliko se više može. Iz ovakvih stvari također proizlazi da su i njihova dobra djela učinjena s mlakošću duha te da su popraćena brojnim interesima i skrivenim nesavršenostima iz poštovanja prema samome sebi i želje da budu pohvaljeni i cijenjeni od svijeta.
Ovi ne samo da ne napreduju na putu spasenja, nego, vraćajući se natrag, idu u pogibelj da iznova padnu u prijašnja zla ukoliko ne ljube istinsku krijepost, te se pokazuju premalo zahvalnima prema Gospodinu koji ih je istrgao ispod vlasti đavla. Osim toga, oni su neznalice i slijepi uvidjeti opasnost u kojoj se nalaze jer se uvjeravaju da su na sigurnom. Ovdje se otkriva prijevara toliko štetnija koliko je manje primjetnija: naime, mnogi koji teže duhovnome životu, ljubeći se više nego što bi trebali (premda se uistinu ne znaju ljubiti), obavljaju vježbe koje više pristaju njihovu ukusu, a ostavljaju one koje živo diraju njihovu naravnu sklonost i njihove senzualne nagone, protiv kojih bi se svaki razum htio okrenuti svom snagom.
Stoga, kćeri moja ljubljena, upozoravam te i potičem da se zaljubiš u poteškoće i muke koje nosi pobjeda nad samim sobom: tu je sve! Toliko sigurnija i brža bit će pobjeda koliko se snažnije zaljubiš u poteškoće koje početnicima pokazuju krijeposti i rat, a ako poteškoće i napornu borbu uzljubiš više nego pobjede i krijeposti, brzo ćeš steći svaku stvar.
Lorenzo Scupoli
petak, 18.01.2008.
Duhovni boj
Ponekad će se pričiniti preuzetnome sluzi da je postigao nepouzdanje u sebe i pouzdanje u Boga, ali nije tako. To će ti jasno posvjedočiti učinak koji u tebi proizvede posrtaj.
Ako se ti dakle, kada padneš, uznemiriš, ražalostiš i počneš očajavati da nećeš napredovati u dobru, znak je to da se pouzdaješ u sebe, a ne u Boga. I ako su tvoje zdvajanje i žalost veliki, mnogo si se pouzdavao u sebe, a malo u Boga. Doista, onaj tko se velikim dijelom ne pouzdaje u sebe, a pouzdaje u Boga, kada posrne, ne čudi se, ne žalosti se niti tuži, znajući da mu se je to dogodilo po njegovoj slabosti i malom pouzdanju u Boga. Što se manje ufa u sebe, to se poniznije uzda u Boga te mrzeći iznad svega grijeh i neuredne strasti, uzrok posrtaja, s velikom boli zbog uvrede Bogu, ali tih i smiren, s još većom hrabrošću i odlučnošću nastavlja poduzeti pothvat i progoni svoje neprijatelje sve do smrti.
Htio bih da ove stvari dobro razmotre određene osobe koje se nazivaju duhovnima. Kada upadnu u kakav grijeh, ne mogu niti se žele smiriti. Ponekad, više da se oslobode tjeskobe i uznemirenosti uzrokovanih više ljubavlju prema sebi nego prema drugome, nastoje što prije doći do duhovnika kojemu bi trebali poglavito ići kako bi se oprali od mrlje grijeha i osnažili se protiv njega sakramentom presvete euharistije.
Lorenzo Scupoli
srijeda, 16.01.2008.
Duhovni boj
Budući da ti u Kristu, ljubljena kršćanska dušo, želiš doseći vrhunce savršenstva i, približavajući se svome Bogu, postati jedan duh s njime (usp. 1 Kor 6, 17), a to je najveći i najplemenitiji pothvat koji se može zamisliti, prije svega moraš upoznati u čemu se sastoji istinski i savršeni duhovni život.
Mnogi, doista, bez puno razmišljanja, poistovjećuju duhovni život sa strogim životom, s trapljenjem tijela, s pokorničkim odijelom, s bičevanjem, s dugim bdjenjima, s postovima i drugim sličnim pokorama i tjelesnim naporima.
Drugi, a osobito žene, vjeruju da su prešli dug duhovni put ako izgovore mnoge usmene molitve, ako sudjeluju na raznim misama i dugim molitvama, ako često pohađaju crkve i krijepe se na euharistijskim gozbama.
Mnogi drugi (među kojima se nađe i netko tko, odjeven u redovničko odijelo, živi u samostanu) uvjerili su se da savršenstvo posve ovisi o zajedničkoj molitvi, o šutnji, o samoći i obdržavanju discipline. I tako tko u ovoj, tko u kakvoj drugoj sličnoj stvari drži da se sastoji savršenstvo.
No, nije tako! Budući da su spomenuti čini samo sredstvo u službi duhovnoga, a ujedno i plod Duha, ne može se reći da se u njima nalazi kršćansko savršenstvo i istinski duh.
Bez sumnje, ona su vrlo pogodna sredstva da se postigne savršenstvo i to onima koji ih koriste dobro i razumno kako bi stekli snagu i jakost u borbi protiv vlastite zloće i slabosti, kako bi se naoružali protiv napada i prijevara naših zajedničkih neprijatelja, kako bi si potom priskrbili one duhovne pomoći koje su nužne svim slugama Božjim, a nadasve početnicima u duhovnom životu.
Ta sredstva su potom plod Duha u zaista duhovnim osobama koje kažnjavaju tijelo jer je uvrijedilo Stvoritelja i kako bi ga se držalo podložna i ponizna u svojoj službi. Takve osobe šute i žive samotnim životom kako bi izbjegli i najmanju uvredu Gospodina te kako bi komunicirali s nebesima (usp. Fil 3, 20); sudjeluju u božanskom kultu i djelima milosrđa; mole i razmatraju život i muku našega Spasitelja i to ne iz radoznalosti i osjetnih poriva, nego da bi bolje upoznali vlastitu zloću i dobrotu milosrdnog Boga te kako bi u sebi sve više ražarili ljubav prema božanskom i mržnju prema sebi samima, slijedeći, u vlastitu samozatajenju i s križem na leđima, Sina Božjega; slave presvete sakramente na slavu njegova božanskog Veličanstva kako bi se što tješnje sjedinili s Bogom te kako bi zadobili novu snagu protiv neprijatelja.
Drugima, pak, koji vlastito uporište polažu u gore navedena djela, mogu ta ista djela, ne zbog nedostatka u samima sebi (ta sva su sveta), nego zbog manjkavosti onoga tko ih koristi, postati razlogom propasti više negoli njihovi otvoreni počinjeni grijesi. Dok se oni zaustavljaju na navedenim sredstvima, srce im je u vlasti zlih nagnuća i mračnog demona koji ih, videći da su već izvan ispravnog puta, ne samo ostavlja da s radošću nastave s navedenim vježbama, nego ih i proširuje prema njihovoj ispraznoj misli za rajskim slastima, uvjereni da su uzdignuti među anđeoske korove, te da osjećaju Boga u sebi. Ovi se ponekad nalaze posvema uronjeni u nekakva razmatranja prepuna visokih, zanimljivih i ugodnih sadržaja te im se, gotovo zaboravljajući svijet i stvorenja, čini da su uzdignuti u treće nebo.
Ali u kolikim pogreškama se nalaze ovi smušenjaci i koliko su daleko od onoga savršenstva koje mi tražimo može se lako vidjeti iz njihova života i ponašanja. Doista, oni žele u svakoj stvari, velikoj i maloj, biti ispred drugih i u prednosti nad drugima, ukorijenjeni su u vlastitu mišljenju i tvrdokorni u vlastitoj volji. Slijepi u vlastitome, naprotiv jako su brižni i marljivi promatrači i ogovarači tuđih riječi i čina. Ako ih i samo malo dirneš u kakav njihov isprazan dobar glas, do kojega oni drže te im se sviđa da ih i drugi u tome cijene, ili ih ometi u kakvoj pobožnosti koju pasivno obavljaju, posve se izmijene te se mnogo uznemire. I ako im Bog, koji ih želi dovesti do istinske spoznaje njih samih i na put savršenstva, pošalje kakvu nevolju i bolest ili im pripusti progone (koji se nikada ne događaju bez njegove volje te su, bilo da ih Bog želi ili ih pripušta, kamen kušnje vjernosti njegovih slugu), tada otkrivaju vlastiti lažni temelj i vlastitu nutrinu pokvarenu i gnjilu zbog oholosti. Doista, u svakom događaju, bilo žalosnom ili radosnom, ne žele se prepustiti i poniziti pod božanskom rukom priklanjajući se uvijek pravednima, premda strogim Božjim sudovima (usp. Rim 11, 33); niti se žele poput njegova Sina, koji ponizi sam sebe i htjede trpjeti (usp. Fil 2, 8), podložiti svakome stvorenju smatrajući dragim prijateljima i vlastite progonitelje koji su ustvari samo sredstvo božanske dobrote te surađuju na njihovu mrtvljenju, savršenstvu i spasenju.
Stoga je jasno da se takvi nalaze u velikoj opasnosti. Budući da imaju potamnjeno nutarnje oko te su usmjereni na sebe same i na izvanjska djela, pripisuju si mnoge stupnjeve savršenstva i uznositi sude druge. Nema toga tko bi ih mogao obratiti osim osobite Božje pomoći. Zbog istog razloga lakše se obrati i privede dobru kakav javni grešnik nego onaj pritajeni i prikriveni plaštom prividnih krijeposti.
Ti, kršćanska dušo, jasno uvidi da se duhovni život ne sastoji u gore navedenim stvarima, kao što sam ti razjasnio.
Moraš znati da se duhovni život ne sastoji u drugome doli u poznavanju Božje dobrote i veličine te naše ništetnosti i sklonosti svakome zlu; u ljubavi prema njemu i mržnji nas samih; u podlaganju ne samo njemu, nego svakome stvorenju njemu za ljubav; u odricanju svake naše volje i u potpunom predanju njegovoj božanskoj volji. Osim toga, on se sastoji u htjeti i činiti sve ovo jednostavno zbog slave Božje, zbog same želje da mu se svidimo te jer on želi i zaslužuje da ga se ljubi i da mu se služi.
Ovaj je zakon ljubavi utisnut rukom samog Gospodina u srca njegovih vjernih slugu. To je odricanje od nas samih, koje se od nas traži (usp. Lk 9, 23). To je slatki jaram i lako breme (usp. Mt 11, 30). To je poslušnost na koju nas, svojim primjerom i svojom riječju, poziva naš Spasitelj i Učitelj.
I budući da žudiš k visini tolikog savršenstva, trebaš se neprestano boriti protiv sebe same kako bi velikodušno ovladala i poništila vlastita htjenja, bilo velika, bilo mala; nužno je da se s velikom odlučnošću duše pripraviš na ovu borbu. Uistinu, vijenac pobjede se daje samo onima koji se zdušno bore.
Kako je ta borba teža od bilo koje druge (jer dok se borimo protiv nas samih, istodobno smo i napadani od nas samih), tako će i postignuta pobjeda biti slavnija od bilo koje druge te Bogu milija.
Ako budeš spremna pogaziti i usmrtiti sve svoje neuredne požude, želje i prohtjeve, pa i one najmanje, učinit ćeš veće zadovoljstvo i službu Bogu nego kad bi se, držeći neke od njih svojevoljno žive, bičevala sve do krvi i postila više od starih eremita i anakoreta ili obratila tisuće duša.
Premda se Gospodinu u sebi više sviđa obraćanje duša nego mrtvljenje, ipak ti ne smiješ ni željeti činiti drugo osim onoga što sam Gospodin od tebe strogo traži i želi. A njemu se bez sumnje više sviđa da se ti trudiš i prioneš mrtvljenju svojih strasti nego da ga ti, ostavljajući i jednu svojevoljno živu u sebi, služiš u bilo kakvoj stvari ne znam kako velikoj i kako važnoj.
Sad kada vidiš, kćeri, u čemu se sastoji kršćansko savršenstvo, da bi ga zadobila, trebaš poduzeti neprestanu i oštru borbu protiv same sebe. Potrebno je da si priskrbiš četiri stvari, kao najsigurnije i najnužnije oružje, da bi mogla ponijeti vijenac pobjede i ostati pobjednica u ovom duhovnom boju. Ova oružja su: nepouzdanje u nas same, pouzdanje u Boga, vježbanje i molitva. Sve ćemo ih, Božjom pomoću, ukratko obraditi.
Lorenzo Scupoli
ponedjeljak, 14.01.2008.
Slabost i snaga
Snaga se u slabosti usavršuje, kaže Sv. Pavao. Stoga se protiv vlastitih slabosti i grijeha trebamo boriti s mirom i razumijevanjem, ovako kako uči Sv. Franjo Saleški:
Istinska bol duše zbog pogrešaka koje počiniš mora se očitovati u dvije razine, a to su: mir srca i odlučna volja duha. Nije li istina da je sud nekog suca, koji se suočava s optuženikom uravnotežena i mirna duha, daleko pravedniji nego presuda koja je pod utjecajem predrasuda i strasti. Ako sudi pod utjecajem strasti, onda ne poduzima ništa protiv pogrešaka kakve one uistinu jesu, nego kako mu se one u njegovoj strasti čine. Tako trebaš i ti s bolnim razumijevanjem gledati na svoje nesavršenosti, ne u iznenadnoj srdžbi punoj nutarnje ogorčenosti prema sebi samom. Jer u tom slučaju postupaš po svojim osjećajima, ne po pravednosti, kojoj su tvoje nesavršenosti dužnici.
...
Kad bih recimo ja živo želio da ne padnem u grijeh taštine, a ipak mi se dogodi da se teško ogriješim taštinom, onda ja ne bih rekao svojoj duši: 'Kako si gadna i jadna kad si se nakon tolikih odluka dala zanijeti taštinom? Stidi se sebe same, ne diži više očiju k nebu, slijepo, bestidno, izdajno i svome Bogu nevjerno srce.' Naprotiv, rekao bih pun razumijevanja: 'Moja siromašna dušo, pogledaj, pali smo, a odlučili smo čvrsto da ćemo hoditi uspravno. Ali hrabro, podignimo se kako bismo bili jaki ubuduće. Dođi, dopusti da odemo k milosrdnom Bogu da nas on vodi u budućnosti svojom moćnom rukom i prignimo se pred njim i pred nama samima u poniznosti. A kad smo maleni pred njim, bit će onda on velik i jak u nama.'
Taj sam citat već dosta puta postao na forumima i drugdje, ali budući da ga smatram vrlo važnim, neka ga i ovdje. 
A evo i odlomak iz pisma Sv. 'male' Terezije, koji sam dobio od jednog dragog američkog svećenika, u odgovoru na moje pismo iz 2003. godine. Bio sam tada na rubu snaga od silnog samooptuživanja, i njegove su mi riječi bile pravi melem za ranu. Nadam se da sam dobro preveo:
Željeli bismo da nikada ne padnemo. Koje li obmane! Kakve veze ima, moj Isuse, ako padnem u bilo kojem trenutku? Tako spoznajem koliko sam slaba i to je dobitak za mene. Ti na taj način uviđaš koliko malo sam u stanju učiniti i bit ćeš skloniji nositi me u svojim rukama. Ako tako ne učiniš, to je zbog toga što me želiš vidjeti ispruženu na podu. Ali, neću se brinuti, nego ću uvijek pružati svoje otvorene ruke prema Tebi s velikom ljubavlju. Ne vjerujem da ćeš me Ti ikada napustiti.
nedjelja, 13.01.2008.
Ne koliko, već kako
Za kršćanina nije važno koliko, već kako što čini.
Niti povijesni Isus nije promijenio svijet. Ponekad nam se može učiniti da je promašio. Za nas je važno izvršiti Božji plan: ni više, ni manje.
Izvršavajmo naše dužnosti, slaveći Njegovu volju koja nas obvezuje ne samo na sadašnji trenutak u vremenu, već i na poziv koji trebamo ostvariti u svijetu.
Jasno, ako smo međusobno razjedinjeni, poput razlomljenih kamenčića, osjećat ćemo nemoć. Samo ako smo ujedinjeni, ono što čini jedan među nama, bit će u službi onoga što radimo i mi drugi. Dakle, svaki čin zadobit će novu širinu i zamah, ne samo sveopći, već nebeski jer Svemir je premalen u odnosu na Nebo.
Ljubimo darivanje osmijeha, obavljanje posla, vožnju automobila, pripremanje ručka, pripremanje buduće aktivnosti, suzu prolivenu za Krista u bratu i njegovom trpljenju, sviranje instrumenta, pisanje članka ili pisma, podijeljen radostan događaj, sređivanje odjeće...
Sve to, baš sve, može biti put za svjedočenje naše ljubavi i prema Bogu i prema bližnjemu. Položeno je u naše ruke i srce, poput raspela misionaru, za evangelizaciju svijeta.
Chiara Lubich
subota, 12.01.2008.
Jedno dirljivo pismo
Dragi Natalino!
U časopisu Epoca objavljeno je tvoje pismo. Govorom prstiju mama mi ga je pročitala. Gluha sam i slijepa, stoga su stvari poput čitanja i pisanja za mene prilično naporne. I ja poput tebe imam dvadeset šest godina, i odavno sam bolesna. Bolest mi je onesposobila mišiće kad sam bila pred završetkom studija, a trebala sam diplomirati medicinu u Milanu. Već sam neko vrijeme bila nagluha, ali mi liječnici nisu vjerovali. A ja sam išla naprijed zadubljena u studij koji sam očajno voljela. Imala sam sedamnaest godina kad sam se već upisala na Sveučilište.
Kad sam gotovo bila završila studij, kad mi je ostao još jedan ispit, bolest me je potpuno zarobila. A moja diploma poslužila mi je samo da dijagnosticiram samu sebe, jer još uvijek nitko nije shvaćao o čemu je riječ. Do prije tri mjeseca još sam uvijek vidjela, sada je mrak. Međutim, na svojoj kalvariji nisam očajna. Ja znam da me Isus čeka na kraju puta.
Prije u naslonjaču, sada na ležaju, koji je moje boravište, našla sam veću mudrost od one ljudske. Našla sam da Bog postoji i da je ljubav, vjernost, radost, sigurnost, sve do konca vjekova.
Uskoro ću biti samo ime, ali moj će duh živjeti ovdje među mojima, među onima koji trpe, pa ni ja neću trpjeti uzalud.
A ti, Natalino, nemoj se osjećati samim. Nikada. Vedro nastavi svoj put i obasjat će te svjetlost i istina: staza na kojoj doista postoji pravednost, koja nije ona ljudska, nego pravednost koju samo Bog može dati.
Moji dani nisu lagani; teški su, ali slatki jer je Isus sa mnom, s mojom boli, i daje mi milost u samoći i svjetlost u tami.
On mi se smiješi i prihvaća moju suradnju s Njime. Ćao, Natalino, život je kratak, brzo prolazi. Sve je veoma kratki puteljak, pogibeljan onome koji želi bezgranično uživati, ali siguran onome koji s Njime surađuje da stigne u Domovinu.
Grlim te. Tvoja sestra u Kristu,
Benedetta Bianchi Porro
Pismo je napisala nekoliko mjeseci prije smrti, kad je već bila uzeta, gluha i slijepa; u želji da utješi jednog očajnog mladića za čiju je sudbinu čula iz novina. Više informacija o njoj, uključjujući i mnoštvo drugih pisama, možete naći na stranicama: www.benedetta.it
Molimo za njenu beatifikaciju!
četvrtak, 10.01.2008.
Fides et ratio
Evo nekoliko citata iz prevažne enciklike Ivana Pavla II Fides et ratio, koju ovih dana čitam prvi put na hrvatskom, u izdanju Kršćanske sadašnjosti (2004). I ne mogu se načuditi koliko je loše prevedena! Ne samo stilski, nego je u nekoliko navrata potpuno iskrivljen smisao. Engleski original donosim za usporedbu:
"Faith and reason are like two wings on which the human spirit rises to the contemplation of truth; and God has placed in the human heart a desire to know the truth—in a word, to know himself—so that, by knowing and loving God, men and women may also come to the fullness of truth about themselves."
Vjera i razum izgledaju poput dvaju krila kojima se ljudski duh uzdiže k promatranju istine. Sam Bog je pak onaj koji je usadio u srca ljudi nastojanje da spoznaju istinu i da najposlije ipak spoznaju i njega kako bi spoznavajući i ljubeći njega prispjeli isto tako k punoj istini o samima sebi.
(smisao sačuvan, stil loš)
"Deprived of what Revelation offers, reason has taken side-tracks which expose it to the danger of losing sight of its final goal. Deprived of reason, faith has stressed feeling and experience, and so run the risk of no longer being a universal proposition. It is an illusion to think that faith, tied to weak reasoning, might be more penetrating; on the contrary, faith then runs the grave risk of withering into myth or superstition."
Razum, lišen objave, zalazi na stranputicu koja dovodi do opasnosti da se ne vidi krajnji cilj. Vjera bez razuma iznosi osjećaje i iskustvo te tako upada u opasnost da više ne bude sveopća ponuda. Pogrešno je misliti da je vjera pred slabim razumom moćnija; naprotiv ona sama dospijeva u opasnost da postane bajkom ili praznovjerjem.
Riječ "proposition" u nekom drugom kontekstu može značiti "ponuda", međutim, izraz "universal proposition" ima potpuno jasno značenje - opći ili univerzalni sud (logika)!
Sljedeća rečenica pak opasno izokreće smisao! Evo moj doslovan prijevod:
Iluzorno je misliti da vjera u sprezi sa slabim razumom može biti prodornija; naprotiv, ona tako dospijeva u veliku opasnost da se prometne u mit ili praznovjerje.
"Even if faith is superior to reason there can never be a true divergence between faith and reason, since the same God who reveals the mysteries and bestows the gift of faith has also placed in the human spirit the light of reason. This God could not deny himself, nor could the truth ever contradict the truth."
Premda je vjera iznad razuma, ipak nikad ne može biti pravog neslaganja između vjere i razuma: jer isti Bog, koji otkriva otajstva i ulijeva vjeru, udijelio je ljudskom duhu svjetlo razuma; Bog pak ne može zanijekati samog sebe niti istina ikad može proturječiti istini.
(relativno dobro prevedeno)
"The Church remains profoundly convinced that faith and reason “mutually support each other”; each influences the other, as they offer to each other a purifying critique and a stimulus to pursue the search for deeper understanding."
Crkva je najdublje uvjerena da si vjera i razum "uzajamno pomažu" dok jedno za drugo istodobno imaju funkciju kritičke i pročišćavajuće prosudbe te su si ujedno poticajem za daljnje istraživanje i produbljivanje.
(stilski vrlo loše)
*****
Uh, ne mogu se ne sjetiti jedne moje drage prijateljice koju sam znao kritizirati što čak i Dostojevskog čita na engleskom! "Engleski je precizniji."™ Ovim putem ju srdačno pozdravljam!
P.S. Sljedećih mjeseci bit ću prilično zauzet polaganjem nekoliko Microsoftovih certifikata, ali nastojat ću prevesti Lewisovu autobiografiju. Mojim novim sestrama u vjeri za ljubav.
srijeda, 09.01.2008.
Umijeće malih koraka
Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro protjecati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života - uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka.
(Antoine de Saint Exupéry)
utorak, 08.01.2008.
Apostolat
Moj apostolat treba biti apostolat dobrote. Kad me ljudi vide, moraju reći: "Budući da je ovaj čovjek dobar, njegova religija mora biti dobra." Ako me upitaju zašto sam dobar i strpljiv, moram reći: "Zato što sam sluga Onoga koji je mnogo bolji od mene. Kad biste samo znali koliko je dobar moj Gospodar Isus!" Htio bih biti dovoljno dobar da se kaže: "Ako je sluga takav, kakav li će tek biti Gospodar!"
(Blaženi Charles de Foucauld)
ponedjeljak, 07.01.2008.
Oholost
Toliko su me puta moji protivnici u debatama na forumu(.hr) s pravom prepoznali kao oholicu. "Oholi Serenelliane", oholi ovaj ili onaj, koji god da sam nick imao. A ja sam u sebi mislio kao i svaki drugi farizej: vi ste svi gori od mene... Bože moj, Bože moj, kojeg li sljepila!
Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga. (Ps 19, 13-14)
Gospodine, daj da budem blag prema onima koji su tvrdoglavi ili nepodnošljivi. Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.
Nauči me da šutim na upućene prigovore. Nauči me da slušam sa smirenim zadovoljstvom nezaslužene grube riječi. Daj mi novo srce, jer se moje tako često ponaša grubo i prije nego što ga uspijem smiriti.
Isuse blaga i ponizna Srca, sačuvaj me od oholosti: bilo bi to najgore zlo koje bi me moglo zadesiti. Volim biti od svih zaboravljen, nepriznat, prezren, ponižen do dna - nego li se vidjeti, punog samozadovoljstva, uzdignutog iznad drugih. Daj da želim ostati malen, slab i nemoćan.
Isuse, daj da moje uši tako rado ne slušaju upućena mi priznanja; da moje srce ostane zatvoreno uživanjima u mojim osobnim poslovima; da se moja misao ne vraća neprestano na ostvarene uspjehe, učinjena dobra djela, primljene pohvale. Neka mi nepravedni sudovi, kojih sam žrtva, postanu slatkost, kao i upućene mi ponižavajuće riječi, gorke kritike mojih djela, omalovažavajući postupci koje imam podnijeti. Daj da ljubim da budem nepriznat.
Kada će ipak doći čas kad ću biti sretan da sam zaboravljen od sviju, da vidim da nitko ne sanja o meni, osim da me prezire kao zadnji otpadak? Vjerujem da će doći taj čas kada ću po Tvojoj milosti spoznati da je istina samo ova: da sam ništa i da ne zaslužujem ništa.
(Blaženi Edward Joannes Maria Poppe)
Isuse blaga i ponizna srca, usliši me!
Od želje da budem poštivan, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem ljubljen, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem slavljen, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem počašćen, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem pohvaljen, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem drugima pretpostavljen, oslobodi me Isuse!
Od želje da me pitaju za savjet, oslobodi me Isuse!
Od želje da mi izraze priznanje, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem ponižen, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem prezren, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem ukoren, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem ocrnjen, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem zaboravljen, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem ismijan, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem nepravedno optužen, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem lažno osumnjičen, oslobodi me Isuse!
Da drugi budu cijenjeni više od mene: daj mi, Isuse da to želim!
Da drugi budu ljubljeni više od mene: daj mi, Isuse da to želim!
Da drugi rastu na ugledu više od mene: daj mi, Isuse da to želim!
Da druge upotrijebe u poslovima, a mene zapostave: daj mi, Isuse da to želim!
Da drugi budu cijenjeni, a ja zaboravljen: daj mi, Isuse da to želim!
Da drugi budu u svim poslovima meni predpostavljeni: daj mi, Isuse da to želim!
Da drugi postanu svetiji od mene, no da se i ja posvetim, koliko mogu: daj mi, Isuse da to želim!
Isuse, udijeli mi milost, da tako uvijek želim!
(Sluga Božji Rafael kard. Merry del Val y Zulueta)
nedjelja, 06.01.2008.
Ljubav
Jedan mladić koji je prije nekoliko godina poginuo u prometnoj nesreći ostavio je bolnu molitvu-oporuku u kojoj je opisao svoje neispunjeno očekivanje i svoj nedosanjani san, barem ovdje na zemlji! Riječi ovoga mladića pokazatelj su onoga što osjećaju toliki ljudi koji očajnički traže ljubav i ne nalaze nikoga tko bi im je pomogao susresti. Vrijedno je truda razmišljati nad riječima ove molitve, koje su prijekor svima nama koji smo susreli i spoznali ljubav:
"Gospodine, ne mogu moliti: to me nikada nitko nije naučio. Pa ni sada ne znam što Ti kazati. Postojiš li uopće? Ako postojiš, zašto ne dopustiš da te ugledam? Možda tražim previše!
Vrhunci, more, cvijeće, sve stvoreno govori o Tebi, ali ja nisam sposoban otkriti Te. Kažu da je ljubav dokaz Tvog postojanja. Možda te zbog toga nisam susreo: nikada nisam bio ljubljen na način da osjetim Tvoju prisutnost.
Gospodine, daj da susretnem ljubav koja me vodi k Tebi, iskrenu, nesebičnu, vjernu i plemenitu ljubav, koja bi barem malo bila Tvoja slika."
Mi znamo da ta ljubav postoji, znamo da je ta ljubav govorila, da je ušla u povijest i da ima svoju povijest: Zašto to svima ne kažemo?
("Bog je ljubav", Angelo Comastri)
subota, 05.01.2008.
Zvanje
U lipnju 2001. godine imao sam jedan nezaboravan susret. Bilo je deset sati navečer. Baš smo završili večernju molitvu i trg loretskog svetišta odjekivao je glasovima, pozdravima, smijehom i željama za laku noć. Približih se jednim dječjim kolicima, ali ne vidjeh djeteta, već odraslu ženu, vrlo niska rasta (58 cm!), lica ozarena osmijehom. Pružam ruku da je pozdravim, no bolesnica mi ljubazno odgovara: "Oče, ne mogu vam pružiti ruku jer biste mi mogli slomiti prste: patim od nepotpune osteogeneze i kosti su mi vrlo krhke. Oprostite." Nije bilo ničega što je trebalo oprostiti. Ostao sam zadivljen vedrinom i ljupkošću bolesnice te sam želio saznati nešto više o njezinu životu. Ona me preduhitri i reče: "Oče, pod jastukom mojih kolica je mali dnevnik. To je moja priča! Ako imate vremena, možete je pročitati." Uzeh listove i pročitah naslov: Sretna što živim! Ponovo sam svratio pogled na ono otajstvo raspete radosti i upitao: "Zašto si sretna što živiš? Možeš li mi već sada reći nešto od onog što si zapisala?" Evo odgovora kojeg izručujem svim odgojiteljima i svim onima koji istinski ljube mlade: "Oče, vi vidite u kakvom sam stanju... Ali najžalosnija je moja priča! Mogla bih je ovako nasloviti: Napuštenost! Pa ipak sam sretna, jer sam shvatila što je moje zvanje.
Po planu Gospodinove ljubavi, ja postojim da zdravima vičem: Nemate pravo zdravlje zadržati za sebe, morate ga darovati onome tko ga nema, inače će se ono izroditi u egoizam i neće vas usrećiti.
Postojim da onima koji se dosađuju vičem: Sati u kojima se vi dosađujete nedostaju nekome kome treba ljubavi, njege, pozornosti, druženja; ne budete li darovali te sate, oni će se izroditi i neće vas usrećiti.
Postojim da onima koji žive noću i trče iz jedne diskoteke u drugu vičem: Te noći, znajte, nedostaju, dramatično nedostaju tolikim bolesnicima, tolikim starcima, tolikim osamljenim osobama koji čekaju neku ruku da im osuši suzu. Te suze nedostaju i vama, jer su one sjeme prave radosti! Darujte noći koje sada beskorisno tratite, inače će oni postati grob vaše sreće."
Gledao sam bolesnicu koja je autoritativno govorila sa svoje govornice, govornice boli! Nisam se usudio komentirati, jer je sve bilo čudesno i dramatično istinito. Bolesnica nadoda: "Oče, zar nije lijepo moje zvanje?" Odgovorih spuštajući glavu, bijah suglasan s njom!
(Angelo Comastri, loretski nadbiskup)
petak, 04.01.2008.
Pismo osmo
Dragi moj Wormwood!
Tako, ti imaš velike nade da je religiozna faza tvog pacijenta u odumiranju, zar ne? Već dugo sam mišljenja da je školska akademija doživjela propast otkad je stari Slubgob postavljen na njezino čelo: a sad imam i potvrdu za to. Jesi li ikad čuo nešto o zakonu valovitog gibanja?
Čovjek je amfibija - pola duh, pola životinja. (Neprijateljeva odluka da stvori jednog takvog buntovnog mješanca bila je jedan od razloga koji su našeg Oca ponukali da mu otkaže poslušnost.) Kao duhovi oni pripadaju vječnom svijetu, a kao životinje prolaznom. Prema tome, dok se njihov duh može usmjeriti na vječni cilj, njihovo tijelo, njihove strasti, predodžbe, podvrgnuti su stalnim promjenama, jer živjeti u vremenu znači mijenjati se. Stoga oni najprije dolaze do postojanosti kroz valovito gibanje: uvijek ponovno vraćanje na razinu s koje uvijek iznova padaju, uz niz uzvišenja i padova. Ako si pozorno promatrao svoga pacijenta, mogao si to valovito kretanje otkriti svagdje u njegovu životu: u njegovu žaru za rad, u njegovim prijateljstvima, u njegovim tjelesnim prohtjevima sve se to penje i pada. Sve dok živi na zemlji, izmjenjivat će se stanja duhovnog bogatstva i životnosti sa znacima suše i siromaštva. Razdoblje suhoće i bezvoljnosti, što ga tvoj pacijent sada proživljava, nije tvoje djelo kako si umišljaš. To je posve naravna pojava koja nam ne donosi ništa ako je ne znaš pametno iskoristiti.
Da bismo odlučili što bi se trenutno najbolje moglo učiniti, moraš izvidjeti koja je Neprijateljeva namjera u sadašnjem trenutku, a onda činiti suprotno. Tu te može iznenaditi činjenica da on u nastojanju da konačno osvoji jednu dušu polaže mnogo više na najniže točke nego na one najviše. Neki od njegovih posebnih izabranika prošli su kroz takve klance i tmine kao nitko drugi prije njih. A razlog je u ovome: za nas je čovjek prvenstveno hrana; naša svrha je njegovu volju posve pretopiti u našu, naš životni prostor proširiti na njegov račun. Međutim, poslušnost koju Neprijatelj zahtjeva od ljudi nešto je posve drugo. Moramo priznati činjenicu da sve pripovijedanje o njegovoj ljubavi za čovjeka i o čovjekovoj slobodi u njegovoj službi nije (kako se rado želi vjerovati) čista promidžba, nego zapanjujuća istina. On stvarno želi ispuniti svemir mnoštvom ogavnih slika sebe samoga - stvorenjima čiji život je u minijaturnoj mjeri bitno jednak njegovom, ne zato što je on njih upio u sebe, nego zato što je njihova volja po njihovoj slobodnoj odluci postala nalik njegovoj. Mi trebamo stoku koja na koncu postaje hrana. On traži sluge koji na koncu postaju sinovi. Mi ih isisavamo. On ih oslobađa. Mi smo prazni i htjeli bismo se ispuniti. On je pun i prelijeva se! Naš ratni cilj je svijet iz kojega naš Otac u podzemlju sva druga bića upija u sebe. Neprijatelj, međutim, želi svijet ispuniti bićima koja su s njim povezana a ipak žive različito.
I tako dolazimo do uloge koju imaju najniže točke. Već si se zacijelo često čudio kako to da Neprijatelj tako malo koristi svoju moć kojom bi u svakom trenutku ljudskoj duši izričito dao osjetiti svoju prisutnost na način kako on to smatra dobrim. Ali sad raumiješ da su neodoljivo i neosporno dva oružja koja on prema svojoj zamisli nikad ne upotrebljava. Nadigrati ljudsku volju (što bi njegova osjetna prisutnost sigurno mogla učiniti) bilo bi za njega beskorisno. On ne može otimati. On može samo osvajati. Njegova je niska ideja pojesti kolač i imati ga; stvorovi trebaju biti jedno s njim, a ipak ostati ono što jesu. Jednostavno ukloniti njihovu osobnost ili pripojiti je sebi, njemu ne služi. On je, doduše, spreman da ih u početku malo prisiljava. Suočava ih sa znacima svoje prisutnosti koji, kako god bili maleni, njima izgledaju uzvišeni i daju im blažene osjećaje i uvjerenje o lakoj pobjedi nad svim kušnjama. Međutim, on ne dopušta da to stanje traje predugo. Prije ili kasnije on im oduzima, ako ne i stvarno, a ono barem za njihovu svijest, sve potpore i privlačnosti. Pušta da stvorenje stoji na vlastitim nogama kako bi po slobodnoj volji ispunjavalo svoje dužnosti unatoč nedostatku slasti. U takvim razdobljima napora, a ne u oduševljenju, čovjek se razvija do takvog stvorenja kakvo on želi imati. Stoga njega najviše raduju molitve koje se obavljaju u tom stanju duhovne suše. Mi možemo svoje pacijente vući za sobom samo pomoću neprestanih napasti jer mi smo ih odredili isključivo za svoj stol. I što je njihova volja smućenija, to bolje. On čovjeka ne može toliko vući k vrlini, kao mi k mani. Budući da on hoće da oni nauče samostalno hodati, mora svoju ruku povući od njih. I ako je ta volja za hodanjem stvarna, on se veseli i spoticanjima. Ne varaj se, Wormwood! Naša stvar nije nikad u opasnosti tako kao kad čovjek još uvijek, iako ne više željom, teži služiti Neprijatelju te promatrajući svemir, iz kojega mu se čini da je isčezao i poslijednji trag njegove prisutnosti, pita zašto je ostavljen, a ipak sluša.
Ali, naravno, i ta vremena praznine pružaju nam mnogo mogućnosti. Tijekom sljedećeg tjedna dat ću ti neke upute kako da to vrijeme najbolje iskoristiš.
Tvoj odani stric Screwtape
(C.S.Lewis: Pisma starijeg đavla mlađem)
četvrtak, 03.01.2008.
Strpljivost
1 Sinko, više cijenim strpljivost i poniznost u poteškoćama nego veliku utjehu i pobožnost u sretnim trenucima.
2 Zašto te rastuži sitnica koju ti predbace?
3 Da je i nešto veće, ne bi se trebao uzrujavati.
4 No sad ostavi to, neka prođe. Nije ni prvo, ni novo, ni poslijednje, poživiš li duže.
5 Sve dok te ne snađe protivština, osjećaš se snažnim.
6 Znaš i dobro savjetovati i drugima uputiti riječ ohrabrenja.
7 Ali kad nevolja iznenada bane na tvoja vrata, ponestane ti i savjeta i hrabrosti.
8 Imaj na umu svoju veliku krhkost. Često ona izađe na vidjelo i pri neznatnim poteškoćama.
9 Ipak, to biva za tvoje spasenje.
10 Kad ti se dogode takve i slične stvari, protjeraj ih, koliko možeš, iz srca; pa ako te nevolja i pritisne, ne daj se obeshrabriti i dugo uznemiravati.
11 Podnesi je bar strpljivo, ako već ne možeš radosno.
12 Čuješ li što neugodno pa te ozlovolji, suzdrži se i nedopusti da išta neuredno, što bi sablaznilo malene, iziđe iz tvojih usta.
13 Oluja će brzo utihnuti, a čim se vrati milost, zasladit će nutarnju bol.
(Nasljeduj Krista - 3. knjiga - 57. poglavlje)
utorak, 01.01.2008.
Marija
Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi. (Iv 19, 26-27)
I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. (Otk 12, 1)
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Zvijezde sjaju oko tvoje glave,
anđeli te svojom pjesmom slave.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Tvoj je smješak melem mojih rana,
tvoje srce sreća mojih dana.
...
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Spasitelj svijeta
Uzmi, Gospodine, i primi
svu moju slobodu, moju pamet,
moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam;
sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta.
(Sv. Ignacije Lojolski)
Sjaj istine odsijeva u svim Stvoriteljevim djelima i napose u čovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1, 26): istina prosvjetljuje um i uobličuje slobodu čovjeka koji se na taj način upućuje da spozna i ljubi Gospodina. Stoga psalmist moli: "Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!" (Ps 4, 7).
(Ivan Pavao ll)
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (11)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (10)
Listopad 2009 (15)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (14)
Srpanj 2009 (11)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (13)
Travanj 2009 (14)
Ožujak 2009 (11)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (9)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (23)
Prosinac 2007 (7)
Komentari da/ne?
Linkovi
CERC
Catholic Answers
Simple Catholicism
Tebe Tražim
KNI
Psalmi
103 Bog je ljubav
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
život ti ispunja dobrima,
k'o orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k'o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Al' ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove,
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove:
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
*
Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate. (Ps 85,19)
*
Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, o Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Sve su staze Gospodnje istina i ljubav
za onog koji čuva Savez njegov i propise.
Pogledaj na me i smiluj se meni,
jer osamljen sam i nevoljan.
Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje! (Ps 25,4-10.16-18)
*
Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. (Ps 86,1-5)
*
Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
i dobrostivo sitiš sve što živi.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno. (Ps 145,13-18)
*
Učinio si dobro svom sluzi, Gospodine,
po riječi svojoj.
Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ. (Ps 119,65-67)
*
Savršen je Zakon Gospodnji - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje - neuka uči;
prâva je naredba Gospodnja - srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja - oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodnji - ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji - svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga. (Ps 19,8-14)
*
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim! (Ps 51,3-4.12-14)
*
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.
Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!"
Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! (Ps 27,1.4.8-9)
*
Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba. (Ps 34,5-7)
*
Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom Doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. (Ps 36,8-10)
*
Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Gospodine,
daješ miran počinak. (Ps 4,8-9)
*
Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati. (Ps 62,2-3)
*
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! (Ps 18,2-3)
*
Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg.
Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. (Ps 146,1-2)
Pregled po autorima
Razni sveci o molitvi, kušnjama, svetoj čistoći, pokori, Duhu Svetome
Liturgija Vazmenog bdijenja - Vazmeni hvalospjev
Katekizam Katoličke Crkve: Što je vjera, Božja Providnost i sablazan zla, Smrtni grijeh, Posvetna milost, O potrebi poznavanja Sv. Pisma
II. vatikanski koncil: Gaudium et spes - Dublja pitanja čovjeka i čovječanstva, Stav Crkve prema ateizmu
Sv. Augustin: Ispovijesti - Velik si, Gospodine, Kasno sam te uzljubio, Što si dakle, Bože moj?
Sv. Jeronim - O obraćenju i pokori srca
Sv. Grgur Nazijanski - Uskrs, divan početak!
Sv. Ivan Zlatousti - Vjera ljubavlju djelotvorna
Sv. Irenej Lionski: Rasprava protiv krivovjerja - Poslanje Duha Svetoga
Sv. Lav Veliki - Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo!
Sv. Anzelmo: Proslogion - Želja za gledanjem Boga
Sv. Bernard iz Clairvauxa - O Marijinoj smrti i uznesenju
Sv. Franjo Asiški - Gospodine, učini me oruđem svoga mira, Prva opomena o sv. Euharistiji
Sv. Toma Akvinski - Molitva za mudro uređenje života
Sv. Franjo Saleški: Filotea - Prava pobožnost, Narav i izvrsnost pobožnosti, Odlučiti služiti Bogu, O strelovitim molitvama, Kako se treba pričešćivati, O strpljivosti, O unutarnjoj poniznosti, O blagosti prema bližnjemu, O blagosti prema sebi, O prijateljstvu
Sv. Franjo Saleški: Teotim - Sloboda i milost
Sv. Franjo Saleški: Misli - Slabost i snaga, Božja svemoguća ljubav, Sebeljublje i ljubav, Tri pravila, Duboki smisao patnje, Ostani u miru, Godišnja doba duše, Blagost i poniznost
Sv. Ignacije Lojolski: Duhovne vježbe - Dušo Kristova, Uzmi, Gospodine, Pravila za raspoznavanje duhova, Pravila glede skrupulâ
Sv. Ivan od Križa: Uspon na goru Karmel - Glavne štete što ih požude nanose duši, Požude potamnjuju i zasljepljuju dušu, Evanđeoska radikalnost, Vjera je noć za dušu, Odreći se sebe, Opasnost od nadnaravnih fenomena
Sv. Ivan od Križa: Tamna noć - O pročišćavajućoj noći osjeta, O duhovnoj neumjerenosti
Sv. Ivan od Križa - Razum - dar Duha, Sjedinjenje s Bogom
Sv. Terezija Avilska: Put k savršenosti - O Božjoj blizini
Sv. Terezija Avilska - Tko ima Boga ima sve
Sv. Ljudevit Marija Montfortski: Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji - Lažni štovatelji i lažne pobožnosti, Oznake prave pobožnosti, Podložimo se Mariji, O Marijinoj poniznosti i uzvišenosti
Sv. Toma More: Kristova žalost - Bdijte i molite da ne padnete u napast!
Sv. Toma More - Molitva za humor
Sv. Mala Terezija: Povijest jedne duše - Znanost ljubavi, O ružama i tratinčicama, O slabosti i malenosti, Kušnja vjere
Sv. Ivan Marija Vianney - O svetosti, O molitvi
Sv. Faustina Kowalska: Dnevnik - Razgovor Milosrdnog Boga s grešnom i očajnom dušom, Molitva za sve koji ne poznaju Boga
Sv. Edith Stein - Sutra je novi dan, Molitva
Sv. Padre Pio - O miru
Bl. Majka Terezija - Rad i molitva, Nauči i mene ljubiti, Tko je za mene Isus, Jednostavno prihvaćanje,
Bl. Ivan Merz: Ljubav i čistoća - Vjera i sumnja, Tužno sjećanje na prvu ljubav
Bl. Ivan Merz - Misli
Bl. Charles de Foucauld - Apostolat dobrote
Bl. Edward J. M. Poppe - Molitva za poniznost
Bl. Ivan Pavao II: Veritatis splendor - Sloboda i zakon, Savjest i istina, Smrtni i laki grijeh, Univerzalnost i nepromjenjivost moralnih normi
Bl. Ivan Pavao II: Fides et ratio - Različita lica istine o čovjeku
Bl. Ivan Pavao II: Prijeći prag nade - Tako nas spašava
Bl. Ivan Pavao II: Pomirenje i pokora - Prispodoba o pomirenju, Čovjekova drama
Bl. Ivan Pavao II: Ljubav i odgovornost - Kritika utilitarizma
Bl. Ivan Pavao II: Put do Krista - O savjesti i kajanju
Benedikt XVI: Deus caritas est - Eros i agape
Benedikt XVI - Kateheza o Sv. Ignaciju Antiohijskom, Svetost nije luksuz, Slika i uzor Crkve, Posljedice opravdanja po vjeri i djelovanja Duha, Korizma kao prava prigoda za duhovnu obnovu
Joseph Ratzinger: Uvod u kršćanstvo - Vjera i sumnja, O neizvjestnosti vjere, Biti kršćaninom, Svetost, Vjera nije produkt umovanja
Joseph Ratzinger: O vjeri, nadi i ljubavi - Živa vjera kao temelj nove evangelizacije, Dvije vrste pelagijanizma, O odnosu prema samome sebi, Žalost ovoga svijeta
Joseph Ratzinger: U početku stvori Bog - Bog Stvoritelj, Stvaranje čovjeka, Grijeh i otkupljenje
Joseph Ratzinger: Bog i svijet - Jadikovati kao Job?, O patnji, O susretu, Je li sve već zapisano?, Ljekovita moć ljubavi
Joseph Ratzinger: Duh liturgije - O euharistijskoj nazočnosti
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista - Strpljivost, O nestalnosti srca, Odolijevanje kušnjama, Kad te pogode strelice riječi, Dosta je svakom danu zla njegova, O sebeljublju, Korist od protivština, Manjak svake utjehe, Kraljevski put svetoga križa
Lorenzo Scupoli: Duhovni boj - Kršćansko savršenstvo, O nepouzdanju u sebe, U čovjeku postoji više volja, O slobodi i snazi volje, Što trebamo činiti kada smo ranjeni, Đavolske lukavštine i prijevare, O izbjegavanju nemira srca
David Torkington: Pustinjak - Praktični pelagijanizam, Fundamentalni zakon duhovnog života
David Torkington: Prorok - Srce i duša molitve, Čekati u podnožju križa, O snazi oluje, Jedini put do svetosti
David Torkington: Mistik - O stadijima duhovno-molitvenog života, Na pragu tamne noći
Wilfrid Stinissen: Moj život u tvojim rukama - Božja sveprisutnost, Istinska sloboda, Darivanje i primanje
Thomas Merton: Gora sa sedam krugova - Posvetna milost, O prihvaćanju patnje
Heribert Mühlen: Uvođenje u osnovno iskustvo kršćana - Što i kako svjedočiti, Obrati se i oslobodi lažnih veza, Slijediti Krista
Anselm Grün: Unutarnji poticaji - Kao da jest
Anselm Grün: Putovi k slobodi - O propisanoj ljubavi i prisilnom jedinstvu, Parresia
Henri J. M. Nouwen: Unutarnji glas ljubavi - Priznaj svoju nemoć
brat François iz Taizé-a - Pomozi mojoj nevjeri
Franjo kard. Kuharić: S Bogom licem u lice - Čovjek je spašen, Živjeti evanđelje
Rafael kard. Merry del Val y Zulueta - Litanije poniznosti
John Henry kard. Newman: Misli o kršćanskoj vjeri - O kršćanskoj skrovitosti
Ivan Devčić: Bog i filozofija - Credo ut intelligam
Ivan Devčić - Kriza spoznaje i morala
Ivan Fuček: Grijeh i obraćenje - Gubitak osjećaja grijeha, Obraćenje, O krivnji i kajanju, Posljedice grijeha, O istočnom grijehu
Ivan Fuček: Bogoštovlje i molitva - Jedno neobično obraćenje
Karl Rahner: Iskustvo Duha - Mistika svakodnevnice
Karl Rahner: Teološki rječnik - Pakao, Strah Božji
Karl Rahner - Molitva grešnika
Karl-Heinz Weger: Uvod u teološku misao Karla Rahnera - O intelektualnom poštenju u vjeri
Jozef Bakalarz: Duhovnost Srca Isusova - O štovanju Srca Isusova
Živan Bezić: Kršćansko savršenstvo - O svrsi, sadržaju, oblicima i načinu molitve
Živan Bezić - Što je vjera?
Stjepan Doppelhammer - Uloga poniznosti u činu vjere
Benedict J. Groeschel: Psihologija duhovnog razvoja - Prva tama
Benedict J. Groeschel: Izlazak iz tame - Sretni su oni koji trpe s Kristom, Lijek koji uvijek djeluje
G.K. Chesterton: Pravovjerje - Luđak, Uzbudljiva romantika pravovjerja
C.S. Lewis: Pisma starijeg đavla mlađem - Pismo treće, Pismo osmo, Pismo četrnaesto, Pismo petnaesto, Pismo dvadesetdrugo, O razlozima ljudskog smijeha
C.S. Lewis: Mere Christianity - Proračunavanje troškova, Veliki grijeh
J.R.R. Tolkien: The Music of the Ainur
Peter Kreeft: Kršćanstvo i druge religije - Jedincatost kršćanstva
Jacques Maritain: Filozofija povijesti - Kršćanin u svijetu
Carlo Maria Martini: Pravilo kršćanskog života - U trenucima sumnje
Søren Kierkegaard: Strah i drhtanje - Idemo dalje
Søren Kierkegaard: Vježbanje u kršćanstvu - Spasiteljski poziv, I blago onom tko se ne sablazni o mene, Privuci nas k sebi
Angelo Comastri: Bog je ljubav - Zvanje, Ljubav, Krotko magare, Jacques Fesch, Benedetta Bianchi Porro
Jean-Pierre de Caussade - Tihi vodič
Antoine de Saint Exupéry - Umijeće malih koraka, Pustinja
Benedetta Bianchi Porro - Jedno dirljivo pismo
Chiara Lubich - Ne koliko, već kako
F.M. Dostojevski: Braća Karamazovi - O paklu i ognju paklenom
L.N. Tolstoj: Otac Sergije - V. poglavlje, VII. i VIII. poglavlje
François Varone: Nevolje s odsutnim Bogom - Čovjek - biće u nastajanju
Gabrielle Amorth: Izvješća rimskog egzorcista - Strah od đavla?
Phil Bloom - Uobičajena propovijed, Osvrt na uobičajenu propovijed (skidanje maske)
Mijo Nikić - O čistoći nakane u ignacijanskoj duhovnosti
Ivan Koprek - Sv. Toma Akvinski o prijateljstvu
Celestin Tomić - Agape i objava Božje ljubavi
Tomislav Ivančić - Bit kršćanske poruke, Najjače oružje, Izvor zla i patnje
Bonaventura Duda - Bit farizejstva
Jerko Fućak - Uloga vjere u spasenju
Vendelin Vošnjak - Uskrs
Zvjezdan Linić - Ljubi samoga sebe
Zlatko Sudac - Večernji susret, Duhovna obnova (video), O ispovijedi
Božidar Nagy: Lurd - susret neba i zemlje
Slavko Pavin: Sloboda za ljubav - Oče naš, Isus i grešnici
Marko Ivan Rupnik: Bacio mu se oko vrata - Dvije vrste grešnika
Ivan Sirovec: Sveci - Sv. Toma Becket, biskup i mučenik
Milan Špehar: Ne-koristan Bog - Božja šutnja
Milan Špehar: Problem Boga u djelima M. Krleže - Slika Boga kao krvnika i neprijatelja čovjeka
Milan Špehar - Odškrinuta vrata
Phil Bosmans - Voli život, Cijena sreće, Otvori se radosti života, Ljubav traži obraćenje, Ustani!, Put u sjeni križa, Susresti Boga, "Da" životu, Najteža kritika, Ljubav ima mnogo lica, Svaki dan živjeti zajedno, U ritmu mora, Moć ljubavi obnavlja
Bruno Ferrero - Utjeha, U krugu radosti, Svom snagom
Adalbert Ludwig Balling - Sretan je tko svoju sreću dijeli, Zazivam te
Luciano Fanin - Ako nekoga ispravljaš, čini to s ljubavlju
Rajmund Kupareo - Tihi svetac
Stjepan Lice - Suvišna riječ, Jedini put
Ante Grbeš: Ulomci duše - Oprostiti
Antun Matošević - Ispovijed grešnika
Vladimir Nazor - K Bogu!
Josip Pupačić - Moj Bog
Tanja Tolić - Tiranija "prave ljubavi"
Anthony de Mello - Sreća i nesreća
Zoran Vukman: Kuda ideš, Hrvatska - Niskost svijeta
Jakov Jukić: Budućnost religije - O ideologiji sekte i gnoze
Viktor Frankl: Liječnik i duša - Ugoda i radost, Smisao patnje
Oscar Wilde: San Miniato
Wilhelm Friedemann Bach - Nisi zaboravljen(a)
Rekli su o ljubavi, Ljubav prema neprijateljima, Očinska ljubav, krunica sv. Antuna, Vojska Bezgrešne, Molitva plemena Siouxa, Dva vuka, Krasna mala pričica, Tekst na brončanoj ploči čekaonice jedne bolnice u New Yorku