ponedjeljak, 17.07.2006.
I SHOOT THE SHERIFF
Užas! Danas sam pješačio od kvatrića do Dupca. Sat i pol laganog hoda... Da se smrzneš! A vani vruće. Kako je sve počelo? Našao sam se s dvije frendice iz razreda u gradu i otišli mi na kavu;) Sve super, otišli mi na ručak. Otišli mi na Črnomerec. Otišli mi u «dm», ova jedna je nosila ugovor i pokazala mi di stoje kondomi s rebrima  Okrenuo ja kutiju i na glas počeo čitati upute i sastojke i tak to. Andreja jadna nije znala dal da umre od smijeha ili srama. Odabrala je ovo prvo. I tak, sve u redu. Idemo mi do okretališta. Sjednemo. Vidimo jedanajsticu. I odlučimo ići na drugu. Sjednemo, zapalimo, čekamo. Dođe druga jedanajstica. Uđemo. I vozimo se. Brrrrmmm, tf-tf , tf-tf.  One siđu na trgu, ja produžih do Dupca. Izlazimo iz Vlaške i na obzoru vidjeh one cvjećarne i Namu s jedne odnosno konzum i Varteks s druge strane. I........ tram-vaj broj 11 skrene desno. A taamo bila i sedmica i još jedna jedanajstica i još jedan tram-vaj, ne vidjeh mu broja. I dva su na stanici kraj Varteksa stajala. Svi odreda prazni. Krenuo sam pješke put Maksimira. I naišao na četvorku odmah jednu stanicu od Kvatrića. Stoji. Čeka. Poluprazna. A ispred nje murja slika nešto na podu i piše nešto.  Slikali su krv i brisali ju nekom gazom. Okupilo se ljudi a u mojoj glavi mozak počeo proklinjati sve policajce i ZETovce. I nastavim ja dalje. Kod Jordanovca bih kad eto ti iza mene četvorke. Krcate. Uđem. I na idućoj stanici izađem. Teško je izdržati kad ne znaš dal te guši parfem neke previšenaparfumirane cure ili to gušenje proizlazi iz jednostavne računice: bar 100 kg te nemilosrdno stišče sa svake strane. I nisam pogriješio kaj sam sišao. Vidio ja, dvije-tri (možda četri) minute kasnije istu četvorku. Hehe, zajeb. Nije išla do Dupeca. Okrenula se ona tam kod Zoološkog. I tako. Pješke do Dupeca. Iz protesta. I to je to. Ovo je bio živčani dan i živčani post.  |
