U mojoj sobi prašina,
u mome srcu isto.
Puno je vremena prošlo,
sve mi je pusto...
Ah, to vrijeme...
Jebi ga, brzi leti
Ali nikad, kao lasta
u proljeće se ne vrati.
Sjećam se, dao sam ti jednom
jedan poklon.
Otvorila si ga, zagrlila me
i stavila ga na krevet...
Tamo je bio na sigurnom.
Kao i moje mjesto
u srcu tvom.
Pazila si ga.
Voljela si ga.
Al polako vrijeme prolazi,
ne postojimo više ja i ti.
Otvaraju se samo stare rane,
one iste, jebeno bolne...
Zašto ovo pišem, pitaš se?
Postoji samo jedan razlog...
I želim ti ga reći:
Negdje u mraku, u tvojoj sobi...
Na onom istom krevetu
na medinom piše srčeku:
I love you!
|