[haos]

četvrtak, 28.04.2011.

Katarza

Već neko vrijeme nisam ovo radila; lagano milovanje slova pod prstima, senzualan pogled usmjeren ka kibernetičkom papiru preda mnom. I odavno nisam činila stvari iz perspektive promatrača, te bi bilo vrijeme i mjesto da se polako okrenem ka pisanju u trećem licu, s obzirom da je ovo mjesto i previše puta igralo ulogu ispovjedaonice, što mi je u zadnje vrijeme i prijeko potrebno da nastavim normalno koračati svijetom, olakšanom vrećom na leđima.
Oče, svevišnja Majko, Brate, Duše, Sinu moj i ljubavi moja svagdašnja, opako sam, žestoko, griješila.
Grijeh Prvi.
Ne ubij. Upotrebljavam svoje sposobnosti u zle, pokvarene svrhe; manipuliranje ljudima slabijima – mentalno, izražajno, emotivno, od sebe. To je čista izopačenost uma, i zloupotrebljavanje dara što ne stoji tu u meni uzalud.
Grijeh Drugi.
Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud! Pobogu, Bože mili, Isuse Kriste, Bože sveti… ah, te poštapalice. Netko stvarno religiozan bi se istinski i uvrijedio, ma i da je meni sve ovo samo alegorija, jer je lakše poistovjetiti se s onim što već po sebi poznaješ (a živimo u kršćanskoj zemlji, ne?).
Grijeh Treći.
Poštuj oca svojega i majku svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji. Ovo govori samo za sebe.
Grijeh Četvrti.
Oholost, škrtost; krasili su mojih zadnjih tjedan dana bodro i intenzivno.
Grijeh Peti.
Neumjerenost u jelu i piću; jer sve grijehe gore ponavljam, i ponavljam svaki put kad liznem grlić boce, a prikradanje u tri ujutro (kada Lucifer pleše po krovu moga stana) kako bih pojela komadić nečeg ispraznog, neutaživog, samo da bih sebi dokazala kako se usudim.
Grijeh Šesti.
Srditost. Moj najizopačeniji grijeh; bila bih savršeni, monstruozno-brutalni ubojica, mučitelj, silovatelj, samo kad me ne bi odvajala tanka opna donekle zdravog razuma.
Grijeh Sedmi.
Zavist prema Isusu; jer dovoljno sam tašta i narcisoidna da se poistovjećujem s njim i da mislim da bih mogla biti poput njega.
Grijeh Osmi.
Jer da, svi mi zavidimo životinjskoj slobodi, upotpunjavanju onih istinskih, najnižih instinkta (a makar nisam bludničila). Hajdemo, narode, na noge lagane, ića i pića! jer što li je bolje doli lokanja jeftinog alkohola u subotnju večer, skakanju i plesanju na plošne melodije turbo-folka, drpanju, diranju, lizanju, sisanju, ljubljenju ljudi svjetovnih, što samo sebi slične traže, da ispune prizemnu narav parenja.
Grijeh Deveti.
Ne kradi. Kradoh, ukradoh, pokradoh. Sve počinih. Jer ukrasti nekome djelić duše, oduzeti mu nevinost, dokrajčiti ga, onako iznutra, ukrasti osmijeh, nadu, ukrasti mu istinu, tako lijepo, nevinski krhku, plahu, iracionalnu, jer ludi, ludi smo svi, a onaj poneki normalan je ništa drugo doli iznimka što potvrđuje posvemašnje pravilo.

Sanjah Isusa, svoga Brata. Sanjah da sam bila oličenje Bogorodice i Svete Magdalene, da su u meni čučale i ljubile ga u čelo, poput djeteta. A on onako kosmat, kovrčav, smeđokos, čupav, bradat, u svileno bijelim dronjcima, plavook, blijed, nasmiješen, me poljubi u usta i lagano lizne jezikom crvene mi, bludne usnice. I dotakne me za bok, prstima mi klizne po vratu, i pomakne mi pramen s tamnoputog lica i poljubi me opet. A ja u naručju držim krštenog, posvećenog antikrista što mi ga u utrobi stvori sam Lucifer, i on gladi to dijete po čelu, i prstima mu crta križ koji svijetli blijedoplavom bojom čistoće i kreposti. I sva ta uskovitlana perverzija, umno jebanje između mene i njega, taj orgazam boja i osjećaja što se poput vorteksa uvrće oko nas, ti bljeskovi svijetlosti, sad tu, sad tamo, u centru Vatikana ispred bazilike Svetog Petra. I sam Papa pokriva oči, maže ih mastima i mirodijama, da ne bi doživio tu seksualnu katarzu postojanja, to sveto parenje između svjetovnog i božanskog, to objedinjavanje tijela entropije i božje mirnoće, taj francuski poljubac bludnog jezika i onoga što je takve ljepote jednom izrekao. I moja crna krila, stvorena od same tamne tvari svemira, krila što su obgrlila i proždrijela oca mog djeteta, i tvore kozmičku kuglu u kojoj se odvija sam pakao beznađa; te izađoh mrtva, bezdušna, prazna ljuštura, a on pročišćen, ponovno blagoslovljen, nevin.
Koji božji falus se to upravo zbio?

<	travanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30