[haos]

četvrtak, 28.04.2011.

Katarza

Već neko vrijeme nisam ovo radila; lagano milovanje slova pod prstima, senzualan pogled usmjeren ka kibernetičkom papiru preda mnom. I odavno nisam činila stvari iz perspektive promatrača, te bi bilo vrijeme i mjesto da se polako okrenem ka pisanju u trećem licu, s obzirom da je ovo mjesto i previše puta igralo ulogu ispovjedaonice, što mi je u zadnje vrijeme i prijeko potrebno da nastavim normalno koračati svijetom, olakšanom vrećom na leđima.
Oče, svevišnja Majko, Brate, Duše, Sinu moj i ljubavi moja svagdašnja, opako sam, žestoko, griješila.
Grijeh Prvi.
Ne ubij. Upotrebljavam svoje sposobnosti u zle, pokvarene svrhe; manipuliranje ljudima slabijima – mentalno, izražajno, emotivno, od sebe. To je čista izopačenost uma, i zloupotrebljavanje dara što ne stoji tu u meni uzalud.
Grijeh Drugi.
Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud! Pobogu, Bože mili, Isuse Kriste, Bože sveti… ah, te poštapalice. Netko stvarno religiozan bi se istinski i uvrijedio, ma i da je meni sve ovo samo alegorija, jer je lakše poistovjetiti se s onim što već po sebi poznaješ (a živimo u kršćanskoj zemlji, ne?).
Grijeh Treći.
Poštuj oca svojega i majku svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji. Ovo govori samo za sebe.
Grijeh Četvrti.
Oholost, škrtost; krasili su mojih zadnjih tjedan dana bodro i intenzivno.
Grijeh Peti.
Neumjerenost u jelu i piću; jer sve grijehe gore ponavljam, i ponavljam svaki put kad liznem grlić boce, a prikradanje u tri ujutro (kada Lucifer pleše po krovu moga stana) kako bih pojela komadić nečeg ispraznog, neutaživog, samo da bih sebi dokazala kako se usudim.
Grijeh Šesti.
Srditost. Moj najizopačeniji grijeh; bila bih savršeni, monstruozno-brutalni ubojica, mučitelj, silovatelj, samo kad me ne bi odvajala tanka opna donekle zdravog razuma.
Grijeh Sedmi.
Zavist prema Isusu; jer dovoljno sam tašta i narcisoidna da se poistovjećujem s njim i da mislim da bih mogla biti poput njega.
Grijeh Osmi.
Jer da, svi mi zavidimo životinjskoj slobodi, upotpunjavanju onih istinskih, najnižih instinkta (a makar nisam bludničila). Hajdemo, narode, na noge lagane, ića i pića! jer što li je bolje doli lokanja jeftinog alkohola u subotnju večer, skakanju i plesanju na plošne melodije turbo-folka, drpanju, diranju, lizanju, sisanju, ljubljenju ljudi svjetovnih, što samo sebi slične traže, da ispune prizemnu narav parenja.
Grijeh Deveti.
Ne kradi. Kradoh, ukradoh, pokradoh. Sve počinih. Jer ukrasti nekome djelić duše, oduzeti mu nevinost, dokrajčiti ga, onako iznutra, ukrasti osmijeh, nadu, ukrasti mu istinu, tako lijepo, nevinski krhku, plahu, iracionalnu, jer ludi, ludi smo svi, a onaj poneki normalan je ništa drugo doli iznimka što potvrđuje posvemašnje pravilo.

Sanjah Isusa, svoga Brata. Sanjah da sam bila oličenje Bogorodice i Svete Magdalene, da su u meni čučale i ljubile ga u čelo, poput djeteta. A on onako kosmat, kovrčav, smeđokos, čupav, bradat, u svileno bijelim dronjcima, plavook, blijed, nasmiješen, me poljubi u usta i lagano lizne jezikom crvene mi, bludne usnice. I dotakne me za bok, prstima mi klizne po vratu, i pomakne mi pramen s tamnoputog lica i poljubi me opet. A ja u naručju držim krštenog, posvećenog antikrista što mi ga u utrobi stvori sam Lucifer, i on gladi to dijete po čelu, i prstima mu crta križ koji svijetli blijedoplavom bojom čistoće i kreposti. I sva ta uskovitlana perverzija, umno jebanje između mene i njega, taj orgazam boja i osjećaja što se poput vorteksa uvrće oko nas, ti bljeskovi svijetlosti, sad tu, sad tamo, u centru Vatikana ispred bazilike Svetog Petra. I sam Papa pokriva oči, maže ih mastima i mirodijama, da ne bi doživio tu seksualnu katarzu postojanja, to sveto parenje između svjetovnog i božanskog, to objedinjavanje tijela entropije i božje mirnoće, taj francuski poljubac bludnog jezika i onoga što je takve ljepote jednom izrekao. I moja crna krila, stvorena od same tamne tvari svemira, krila što su obgrlila i proždrijela oca mog djeteta, i tvore kozmičku kuglu u kojoj se odvija sam pakao beznađa; te izađoh mrtva, bezdušna, prazna ljuštura, a on pročišćen, ponovno blagoslovljen, nevin.
Koji božji falus se to upravo zbio?

referenca? štipaj? poljubac?(...)

<< Arhiva >>

< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Love, sensuality and devotion.

I tako, sol i vatra su se sudarili,
Nebo i gromovi polomili,
Žeđ i patnja spojili,
Nastali smo mi.
Količnici grijeha i pobožnosti.




J (gastrimargia)
I (porneia)
N (philargyria)
C (lupē)
H (orgē)
A (akedia)
M (kenodoxia)
! (hyperephania)

Ja sebe zovem Ja, no možete me zvati B.
Ovo je "Ispovijest".



Pravilo br. 1;
Život nije fer.
Pravilo br. 2;
Nada ne umire posljednja.
Pravilo br. 3;
Ne znaš tko si dok ti netko drugi ne kaže.
Pravilo br. 4;
Istina uvijek bude saznana kad je ne očekuješ.
Pravilo br. 5;
Nitko drugi ne zna 'što sad' osim tebe.
Pravilo br. 6;
Pusti ljude da seru jer i oni ne mogu zauvijek.
Pravilo br. 7;
Pazi gdje, kada i koga ljubiš.
Pravilo br. 8;
Život je uvijek nešto više.
Pravilo br. 9;
Savijaj se kao ječam na vjetru. Bolje to nego da popucaš kao hrast na buri.
Pravilo br. 10;
Od ovisnosti se nikad ne možeš stvarno odviknuti.
Pravilo br. 11;
Ljudskom rodu zapravo fali samo malo suosjećanja.
Pravilo br. 12;
Igrati se s vatrom je stvar samokontrole.
Pravilo br. 13;
Znanje je najveća hereza.
Pravilo br. 14;
Tolerantnost je način života.
Pravilo br. 15;
Koji put se nasiljem može postići dobro.
Pravilo br. 16;
Fleksibilan čovjek može poljubiti svoj lakat.
Pravilo br. 17;
Slušaj vjetar (on nikad ne donosi nevolje).
Pravilo br. 18;
Najteže je biti čovjek.
Pravilo br. 19;
Bolje ništa nego išta.
Pravilo br. 20;
Ono što te ne ubije, ipak te može uništiti.
Pravilo br. 21;
Pronađeš li jednom srodnu dušu, i ti si toj duši isto što je ona tebi; onda je pravi put onaj put koji prijeđete zajedno.
Pravilo br. 22;
Iznimka (uvijek) potvrđuje pravilo.
Pravilo br. 23;
Sadist postaje mazohist, ako mazohist uživa u njegovom sadizmu.
Pravilo br. 24;
Najteže je pobijediti sebe.

Image and video hosting by TinyPic

I što sad?



Igra riječi?
Gledam se u ogledalo.
Čudno.
Ne vidim ništa.
Vidim samo moj odraz, no nigdje ne vidim sebe.
Ono nisam ja.
Ono jesam ja. Iskrivljena ja.
Ja s druge strane zrcala.

Gleda se u ogledalo. I čudi se, jer ne vidi ništa.
Samo svoj odraz, no nikako da kroz šminku vidi sebe.
Misli da ono nije ona.
Ono jest ona.
Samo će joj trebati vremena da shvati da je ono ona, i da je ona ja.
S druge strane zrcala.

Sloboda govora.
Zabava, emocije. Osjećaji.
Volim, postojim, osjećam.
Ja Jesam. Jahve.

Sumnja?
Zamišljene stvarnosti?
Očaj?
Zadovoljstvo?
Da. Kreativnost i stvaranje.

Sve uz malu pomoć mašte može zaživjeti.
Mi smo kipari koji u ruci imaju mokru glinu. Na nama je što ćemo stvoriti.
Kraj, ili samo početak?

Ako uistinu slušate što vam neka osoba govori, znači da joj želite dopustiti da vas promijeni.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se