[haos]

četvrtak, 11.11.2010.

Elektroničko zavijanje na vjetar (morire)

U glavi se režu vene, na licu osmijeh kojeg dugo nije bilo. Za svaku se sitnicu glupavo smijemo. Takvu konfuznost(itost) u sebi osjećamo.

Potreba za unakaženjem do neprepoznatljivosti; sve je farsa.
Obrve su farsa.
Oči su farsa.
Kosa je farsa.
Usne su farsa.
Tijelo je farsa.
Najradije bih sve to istrgnula iz sebe, i pustila golicavu dušu da poput odbačenog fetusa iznutricom cvili u kutu, u pljesnivom mraku, u kanalizacijskom otvoru, u kutu trošnosti. Da miševi hodaju po meni, da mi iz rana crvi gmižu, da me tjeme boli, boli, toliko boli, da iz vlastite toaletne školjke čuješ moje prigušene urlike!
Da me bodu, da me režu, da me tuku i da me ubijaju; polako ali sigurno.
I da ništa ne ostane od mene, osim moje golicave duše.

Hoću da me sve boli!
Svaka riječ!
Svaka gesta!
Sve je krivo izvedeno!
Spontanost je univerzalno zlo. Sve treba imati pravilo, sve treba imati red i poveznice, sve treba biti definirano… sve treba biti programirano.
Zar nema nikakve novine u ičemu danas? Zar je sve plagijat? Zar ne možemo više išta stvoriti? Kome to treba?
Ljudi u kukuljicama, divno! Još se više zatvaraju, još se dublje uvuku u se, još manje govore, još manje misle.
Ponavljanje, ponavljanje, ponavljanje - Izlazim; diši! Diši! Diši!
Udiši zrak! Udiši dim! Udiši vlagu! Udahni već jednom, jebote!
Iščupat ću ti pluća, pobogu, izgrist ću ti ih, izvrnut, istegnut, slomit, lomit, lomit, lomit, odlomit, ižvakat, izlizat, izudarat, mlatit njima po zidovima! Na vjetru ću ih vrtjet, nek udahnu više!
Zar me nitko ovdje ne može zgrabiti, istrgnut mi odjeću? Hoću novinu!
Istuci me, strasno, izljubi me, ljubi me, diraj me, drži me, stišći me, plješći po meni, grebi me, uguraj se u mene, guraj me, ljubi me, grli me, čupaj me, trgaj me, VOLI ME. Samo nemoj stajati preko puta mene i nijemo me gledati, jer tako ja ne mogu. Tako nisam programirana.

I na kraju, napusti me… da ništa ne ostane, osim moje golicave duše.

referenca? štipaj? poljubac?(...)

<< Arhiva >>

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Love, sensuality and devotion.

I tako, sol i vatra su se sudarili,
Nebo i gromovi polomili,
Žeđ i patnja spojili,
Nastali smo mi.
Količnici grijeha i pobožnosti.




J (gastrimargia)
I (porneia)
N (philargyria)
C (lupē)
H (orgē)
A (akedia)
M (kenodoxia)
! (hyperephania)

Ja sebe zovem Ja, no možete me zvati B.
Ovo je "Ispovijest".



Pravilo br. 1;
Život nije fer.
Pravilo br. 2;
Nada ne umire posljednja.
Pravilo br. 3;
Ne znaš tko si dok ti netko drugi ne kaže.
Pravilo br. 4;
Istina uvijek bude saznana kad je ne očekuješ.
Pravilo br. 5;
Nitko drugi ne zna 'što sad' osim tebe.
Pravilo br. 6;
Pusti ljude da seru jer i oni ne mogu zauvijek.
Pravilo br. 7;
Pazi gdje, kada i koga ljubiš.
Pravilo br. 8;
Život je uvijek nešto više.
Pravilo br. 9;
Savijaj se kao ječam na vjetru. Bolje to nego da popucaš kao hrast na buri.
Pravilo br. 10;
Od ovisnosti se nikad ne možeš stvarno odviknuti.
Pravilo br. 11;
Ljudskom rodu zapravo fali samo malo suosjećanja.
Pravilo br. 12;
Igrati se s vatrom je stvar samokontrole.
Pravilo br. 13;
Znanje je najveća hereza.
Pravilo br. 14;
Tolerantnost je način života.
Pravilo br. 15;
Koji put se nasiljem može postići dobro.
Pravilo br. 16;
Fleksibilan čovjek može poljubiti svoj lakat.
Pravilo br. 17;
Slušaj vjetar (on nikad ne donosi nevolje).
Pravilo br. 18;
Najteže je biti čovjek.
Pravilo br. 19;
Bolje ništa nego išta.
Pravilo br. 20;
Ono što te ne ubije, ipak te može uništiti.
Pravilo br. 21;
Pronađeš li jednom srodnu dušu, i ti si toj duši isto što je ona tebi; onda je pravi put onaj put koji prijeđete zajedno.
Pravilo br. 22;
Iznimka (uvijek) potvrđuje pravilo.
Pravilo br. 23;
Sadist postaje mazohist, ako mazohist uživa u njegovom sadizmu.
Pravilo br. 24;
Najteže je pobijediti sebe.

Image and video hosting by TinyPic

I što sad?



Igra riječi?
Gledam se u ogledalo.
Čudno.
Ne vidim ništa.
Vidim samo moj odraz, no nigdje ne vidim sebe.
Ono nisam ja.
Ono jesam ja. Iskrivljena ja.
Ja s druge strane zrcala.

Gleda se u ogledalo. I čudi se, jer ne vidi ništa.
Samo svoj odraz, no nikako da kroz šminku vidi sebe.
Misli da ono nije ona.
Ono jest ona.
Samo će joj trebati vremena da shvati da je ono ona, i da je ona ja.
S druge strane zrcala.

Sloboda govora.
Zabava, emocije. Osjećaji.
Volim, postojim, osjećam.
Ja Jesam. Jahve.

Sumnja?
Zamišljene stvarnosti?
Očaj?
Zadovoljstvo?
Da. Kreativnost i stvaranje.

Sve uz malu pomoć mašte može zaživjeti.
Mi smo kipari koji u ruci imaju mokru glinu. Na nama je što ćemo stvoriti.
Kraj, ili samo početak?

Ako uistinu slušate što vam neka osoba govori, znači da joj želite dopustiti da vas promijeni.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se