14.01.2007. 22:27
Vječnost za dušu koja živi u mojoj..
Prije točno mjesec dana, 15.12., ona je otišla zauvijek..Bilo je to zadnje jutro kada sam ju pogledala u njezine predivne velike smeđe oči.
To jutro došli su i odveli je i nikada je više neću vidjeti..
Ona je Lea. Moj pas..
No bila je više od životinje.. Bila je član obitelji i veliki dio mene.
Svaki dan kada sam dolazila kući ona bi čekala pred vratima i mahala repom od sreće što me vidi..
Prvo što bih napravila je kleknula ispred nje i zagrlila je i ona bi onda ponjušila moje lice i ruke.
I tako svaki put kada sam dolazila kući.
Nije bilo veće sreće od te...
Sjećam se tog jutra tako jasno.
Žurila sam se da stignem prije podneva kući i da ju vidim zadnji put.
Nisam stigla..
Znala sam to čim sam ušla u dvorište. Osjetila sam samo prazninu..
Bilo mi je teško otići od kuće to jutro.
Cijelo vrijeme je bila uz mene..
Gledala me tim svojm velikim očima.
Tako sam željela dati sve da ne mora otići..
Nju sam voljela. I volim.
A kada nekog voliš želiš učiniti sve za njega.
Ja nisam uspjela ništa napraviti.
Mrzim se zbog toga.
Nikada ništa loše nije napravila..
Nikada nije nikoga ugrizla..
Uvijek je sve voljela..
Uvijek je bila sretna kada je netko dolazio, makar i nepoznate osobe..
I zašto je onda morala umrijeti?
Zašto su je morali ubiti?
Zašto ju je Bog uzeo kada je znao koliku će bol prouzročiti?
Nisam se naplakala za njom kada je otišla. Jednom sam plakala kada je ona plakala od boli.. Nisam znala kako bih joj pomogla.
Teško je bilo gledati kako se muči, a ništa ne možeš napraviti da pomogneš.
Bojim se početi misliti na nju.
Jer sjetim se svih tih stvari koje je radila, sve trenutke koje sam provela s njom, svaku noć kada smo spavale zajedno...
Svega se sjetim...
I onda mi suze krenu i teško ih je zaustaviti.
No drago mi je što je otišla. Patila je previše.
Nije bilo prevelike nade da preživi. Zato je odlučeno da ju damo uspavati.
I znam da joj je sada bolje.
Na predivnom je mjestu, tamo gdje ću i ja biti kada odem iz života, i tamo ću je pronaći...
Jedino žalim što nisam uzela jedan pramen njezine dlake.
Da uvijek osjetim njezin miris.
No uvijek će biti kraj mene. U meni.
Nikada je neću zaboraviti.
Nikada neću nikoga voljeti više od nje.
Nikada neću prestati plakati za njom.
Nikada ju neću prežaliti.
Uvijek ću je voljeti.
Željela sam dati sve
Za vječnost tvoje sreće
Željela sam osjetiti umjesto tebe
Svaku bol, suze i patnje
Sve što sam napravila
Jedan jedini svijet u meni..
posvećen tebi...
Premalo...
9 Komentara | Print | # | ^
