O Simpsonima Matta Groeninga danas se ispredaju legende, svaki detalj svake epizode i biografije svakog lika nadugačko i naširoko se raspravlja. Imaju svoju zvijezdu na holivudskom šetalištu slavnih, o njima se drže kolegiji na faksevima (na našima nažalost još ne) - a izrazi poput Homerovog "Doh!" našli su mjesto u rječnicima engleskog jezika. Sljedeće godine Simpsoni slave 20 godina postojanja, 20 godina intertekstualnosti i enciklopedijske zbirke pop-kulturnih referenci jer radi se o nacrtanoj obitelji kroz čije je doživljaje prodefilirala svaka spomena vrijedna kulturna pojava i tema tog razdoblja.
Kao što se Dante predstavlja kao inventar cijelog srednjeg vijeka ili Borges kao leksikon cijelog književnog naslijeđa koje je 20. stoljeće preuzelo i proširilo, Simpsoni su u svojih 400-tinjak epizoda ostvarili preciznu kroniku svih letećih pojava kojima je početak 21. stoljeća poklonio svoju (vječno kratkoročnu) pažnju. Možda bi se moglo reći da je ono što se nekad nazivalo poremećajem koncentracije i zbog čega su tisuće ljudi nekad bili obilježeni kao disfunkcionalni danas postalo normalno stanje, stanje kojemu ne možemo pobjeći jer nam svi izvori informacija stvari prezentiraju mozaično - red glazbe, red slika, red pedofila u Belgiji, red književnih recenzija, red novog filma, red rasprave o proračunu, red dokumentarca o carskim pingvinima.
Objašnjavamo Dickensa preko paralela sa Dylanom, u Kini organiziraju striptize na sprovodima radi svraćanja pažnje na lik i djelo pokojnika, profesori književnosti posvećuju jednaku pažnju Novom Zavjetu kao i stripovima Neila Gaimana, okultizam i crna magija se interpetira u kombinaciji sa Freudom i Jungom, a nogometaši Dinama gledaju Vaginine monologe dok politički dokumentarci mijenjaju ljubavne komedije i akcijske filmove u ulozi ljetnih blockbustera.
Progresija te salate koja čini svijest modernog čovjeka vrlo se lijepo vidi u mijenama kroz koje su baš Simpsoni prolazili kroz godine. Taj kontrast početne pozicije i rezultata kasnije evolucije sjajno se mogao nedavno vidjeti kada je jedna naša televizija prikazivala prve sezone Simpsona (Nova ili RTL, ne znam više) dok su na HTV-u puštali posljednje sezone. Dok su na početku imali duže kadrove, manje ekscentrične zaplete i naglasak na maksimalno univerzalnim temama, recentne epizode su pravi psihodelični kaos, kolaž svega i svačega u kojemu je sasvim normalno da Homer otkrije podzemnu zemlju patuljaka u kojoj oni igraju golf ili gdje recimo glavni motiv čine subliminalne poruke Bartovog boy-banda koji hitom "Yvan eht noij" zaposjeda sve glazbene ljestvice.
Ono što je malo slabije poznato (barem je meni donedavno bilo) jest da je Matt Groening još 1989. sudjelovao u izradi kataloga Macintoshovih proizvoda, zapravo brošure kojom su se Macintoshi reklamirali i kojom je Apple pokušao ostvariti svoju misiju uvjeravanja ljudi kako im kompjuteri doista mogu pomoći u životu. Danas u dobu kada nijedna aktivnost nije lišena primjene kompjutera takve stvari izgledaju gotovo dirljivo, a ne mogu ni zamisliti kako će se histerično tome smijati buduće generacije, generacije koje za Google znaju od rođenja i kojima je svijet kazeta, pisaćih mašina i telefonskih govornica nešto što spada u povijesne slikovnice.
Spomenutim ilustracijama Groening je svojim prepoznatljivim stilom pokušao prikazati šaljivu tipologiju ljudi kojima je kompjuter neophodan u životu, a evo nekoliko mojih favorita. Pretpostavljam kako se svatko može naći u barem jednom od opisa, a definitivno onaj koji mene najbolje opisuje je The Procrastinator. Kompletnu verziju brošure iz 1989. možete pogledati i skinuti ovdje.
  
  
|