UČENIK JE NEMOTIVIRAN AKO SUMNJA U SEBE I U MOGUĆNOST DA BUDE USPJEŠAN
Kažu da su nekad učitelji bili strogi i nisu dijelili petice kapom i šakom kao danas. Učenicima su govorili:
– Za pet zna dragi Bog. Ja znam za četiri. Ti ne možeš znati za više od tri.
Nekadašnji učenici su predano učili da osvoje tu čudesnu trojku.
Današnji učenicima ne bi palo na pamet da uče. Zapravo, bili bi oduševljeni takvim kriterijem. Zašto da uče za peticu kad unaprijed znaju da je nedostižna? Ne bi se trudili učiti ni za četvorku jer i za nju unaprijed znaju da je nedostižna.
A za trojku se ionako ne mora učiti.
Ako sam ja za učenika omražena učiteljica koja vreba da otkrije što ne zna, umjesto da čujem što zna, on se unaprijed pripremio za neuspješan odgovor. Nije ni učio: a zašto i bi, kad ću uvijek pronaći nešto da dokažem da ipak ne zna dovoljno za ocjenu koju želi?
Među djecom koja dižu ruke od učenja najbrojniji su oni koji odustaju jer sumnjaju u sebe i u mogućnost postizanja uspjeha. Nenaučeno se gradivo nagomilava, padaju jedinice jedna za drugom. Naše opomene da ugrije stolac, primi se knjige i nauči – jednostavno ne djeluju. Ne pomažu ni prijetnje novim jedinicama.
Pa kako im onda pomoći?
|