poslije pedeset
subota, 24.01.2009.
Kraljevi uče od orlova
  Jedan je kralj imao kraljevstvo koje je bilo u rukama bahatih ministara i svi su u kraljevstvu zbog toga bili siromašni, nezadovoljni i uvrijeđeni. Kralj je bio je tužan i usamljen, bez ijednog sugovornika, bez prijatelja... Nije znao pomoći ni sebi, ni kraljevstvu i činilo mu se da pliva u problemu velikom kao ocean. Sjedio je na balkonu i sažaljevao se. I onda ga je neki zločesti golub nadletio i zalio svojim izmetom. - Ha - pomisli kralj - katkad je dobro da nam se dogodi neko sranje da bismo se trgnuli i iz toga izvukli neku pouku. I sjeti se što su ga učili u školi za kraljeve: Kad plivaš u močvari nekog problema i ne vidiš mu granica i čini ti se da je svemu kraj i da se utapaš, samo zamisli da si orao. Letiš visoko, visoko i s visine gledaš sam sebe i svoj problem. I s one visine shvatiš da je ono što si smatrao oceanom i u čemu si se gotovo utopio samo obična bara, vidiš joj granice i vidiš kako iz nje izaći. I zamisli kralj da je orao. Izdigne se u mislima visoko, visoko iznad svojih briga i one mu se doista učine majušne kao barica poslije kiše. Ali nije vidio izlaz iz nje. Oko bare su, naime, gusto u trostrukim kordonima stražarili njegovi ministri. |
- 22:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Zeusova podlost s nadom
|
U Zlatno doba čovječanstva, svi su ljudi bili muškarci i svi su živjeli bezbrižno poput bogova, a jedino po čemu su se ljudi razlikovali od bogova bilo je to što su bogovi imali vatru, a ljudi nisu. Nije im ni trebala, jer nije bilo žena da im kuhaju. Hranili su se voćem koje je obilato raslo na drveću, a pili su vino koje je u to doba doslovno bilo dar bogova. Siti i napiti nisu ni o čemu razmišljali i nisu pravili neprilika. Idilu je pokvario Prometej koji se drznuo i ukrao bogovima ne samo vatru, nego i znanje i odnio to ljudima. Naučio ih je sanjati, razmišljati i raditi kako bi ostvarili svoje snove… Onaj tko zna sanjati, razmišljati i raditi na ostvarenju svojih snova prava je opasnost i noćna mora za sve bogove. Zeus se silno naljutio na Prometeja i, kao što je poznato, zakovao ga na vrh neke planine. Orlovima je naredio da Prometeja svake noći rasparaju kanđama i kljunovima mu iskljuju jetru, a Prometejevu je tijelu naredio da se danju zakrpa kako bi noću orlovi opet imali gozbu. I ljude je trebalo nekako kazniti i učiniti ih jadnima i slabima. U to doba još bogovi nisu imali praksu zatiranja cijeloga ljudskoga roda (to su počeli prakticirati kasnije šaljući potope). Zato Zeus naredi Hefestu da od ilovače napravi prvu ženu i oživi je. Bogovi je obdariše svim mogućim darovima i vrlinama, obukoše je, dadoše joj vjenčani dar: kutijicu i poslaše je na zemlju. Kad je znatiželjna Pandora otvorila kutijicu, iz nje prokuljaju zla i bolesti i raširiše se po cijelome svijetu. Uplašena, Pandora zatvori kutijicu baš kad su sva zla izletjela, a u kutijici ostala samo nada. Ni sad mi nije jasno čime je Zeus najviše želio kazniti ljude: zlima i bolestima, nadom ili time što je u muški svijet poslao ženu? Tko je u kutiju sa zlima podmetnuo nadu? Jesu li se bogovi sažalili pa zbog svih onih zala u kutijicu stavili i nadu? Ili ju je lukavi Zeus podmetnuo kao najgore od svih zala, jer kad ti se ona odjednom rasprsne boli gore od najgore rane… |
- 10:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 22.01.2009.
Kraljevski zvjerinjak
Kralj je po običaju razmišljao o svojim ministrima. Ne, definitivno među njegovim ministrima nema lavova i orlova, ali zato ima pit bulova, zlatnih retrivera, ptica trkačica i zmija otrovnica.  Ministri pit bulovi arogantni su, agresivni i bahati. Misle da su bolji i pametniji od drugih, da su uvijek u pravu i da sve znaju najbolje. Što god im tko kaže, iskrivljuju i koriste kao povod da napadnu. Uglavnom se bave glasnogovorništvom i zaduženi su za odnose s opozicijom.  Ministara zlatnih retrivera ima malo: oni imaju fini građanski odgoj, ne vole svađe, svašta će progutati samo da se ne moraju sukobiti. Pomirljivi su, spremni se žrtvovati samo da bude mir i da svi budu zadovoljni. Ne znaju reći NE i spremni su učiniti sve, baš sve, samo da zasluže malo ljubavi i pažnje. Uglavnom rade u diplomaciji.  Velika većina ministara su ptice trkačice. Ništa ih trajnije ne zanima (osim vlastite koristi), rastreseni su, nepažljivo slušaju, olako daju obećanja koja ne će ispuniti, prekidaju sugovornika, upadaju u riječ, razgovore ne dovode do kraja, a poslove ostavljaju nezavršene.  Ima i nekoliko kobri među ministrima. Besramno se ulizuju i laskaju nazočnima, a odsutne ogovaraju. Iz informacija biraju samo ono što im koristi da naprave spletku. Problem nikad ne rješavaju izravno, oči u oči s onim s kim imaju problem, nego spletkare, zaplotnjače, razvlače po novinama i pišu anonimna pisma. Ogovaranjem, laskanjem i laganjem vrlo uspješno manipuliraju sugovornikom i zbog te su vještine obično vrlo visoko pozicionirani u ministarskoj hijerarhiji. |
- 13:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 21.01.2009.
Natječaj za ministra
  Kralj je muku mučio sa svojim ministrima i njihovim govorancijama u kojima nikako nije mogao uloviti ni glavu ni rep. Već je pomislio da je posenilio i pobedastio i da je neprestani komunikacijski problem koji ima u njegovoj kratkoj pameti. No jednoga dana slučajno na internetskim stranicama nekog poslovnog gurua naleti na tvrdnju da čovjek koji nije u stanju svoju ideju iznijeti na jednome listu papira i izgovoriti je u jednoj minuti zapravo nije domislio tu ideju. Točnije, da ne zna o čemu govori. Zato kralj odluči raspisati natječaj za ministra moderatora čiji bi jedini zadatak bio ograničavanje vremena govorenja ministara i prekidanje njihova govorenja (milom ili silom) čim iskoriste svoju minutu. Čim su čuli za novo ministarsko mjesto, ministri požuriše prijaviti svoju rodbinu, tazbinu i prijatelje na kraljev natječaj. I tako se nakupilo nekoliko tisuća prijava. Kralj pozove sve prijavljene kandidate odjednom i svakome dade nekoliko sjemenki. - Posadite ove sjemenke u lonac za cvijeće. Zalijevajte i njegujte mjesec dana. Tko za mjesec dana donese cvijet koji je niknuo iz ovoga sjemena, bit će moj novi ministar. Nakon mjesec dana eto kandidata s loncima punim bujnoga cvijeća. Sve jedan cvijet divniji od drugoga. Satima su prolazili kralj kralja noseći svoje lonce. Na samom kraju kolone kandidata pojavi o se i jedan kojeg su svi ismijavali jer je donio samo lonac zemlje, bez biljke. Kad su se svi kandidati izredali, kralj pozove onoga s praznim loncem i objavi: - Gospodo kandidati, izabrao sam ministra moderatora! Vidjevši koga je kralj izabrao, drugi kandidati počeše negodovati, zviždati i grditi kralja zbog prevare. A kralj im reče: - Svima sam vam dao isto sjemenje. Svi ste ga posadili i njegovali. Međutim, iz sjemenki koje sam vam ja dao, ništa nije moglo niknuti jer to je sjeme bilo skuhano i jalovo. Vaše je predivno cvijeće niklo iz nekih drugih sjemenki. Jedino me ovaj čovjek nije pokušao prevariti. Zato sam ga odabrao za svoga ministra moderatora. |
- 21:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kraljevska dilema
  Jedno je malo kraljevstvo željelo ući u Europsku uniju. Unija je kraljevstvu dostavila popis standarda i zatražila da provedu promjene i reforme kako bi se uskladili sa standardima Unije. Ministri se bacili na posao i na brzinu počeli provoditi bezbrojne nedosmišljene reforme u svojim resorima: krenuli reformirati zdravstvo, prosvjetu, zakonodavstvo… i zbunjenim prijedlozima i zakonima izazvali neopisivu zbrku i nezadovoljstvo među građanstvom. Zato voditelj najutjecajnijeg političkog programa u kraljevstvu pozove i kralja i sve njegove ministre u kontakt emisiju da objasne građanima sve te silne promjene i odgovore na njihova pitanja. Voditelj prvo postavi nekoliko pitanja kralju, a kralj na sva odgovori kratko, jasno i konkretno. Zatim voditelj krene postavljati pitanja ministrima. Čim bi koji ministar dobio riječ, čak i kad je bio zamoljen da na postavljeno pitanje odgovori samo s DA ili NE, navio bi se kao mlin koji melje uprazno: razvezao neprestano govoriti ni o čemu. Jadan ga je voditelj prekidao kako je znao i mogao: nakašljavao se, lupkao olovkom po stolu, upadao u riječ, puštao glazbu, isključivao ton, ali ništa nije pomagalo. Ministar bi mljeo i mljeo i nastojao svojim govorenjem oduzeti emisiji što više vremena. Sljedeći ministar isto. Sljedeći isto. Istekla dva sata, stigao kraj emisije, a ministri ni na jedno pitanje voditelja i slušatelja nisu odgovorili. Cijelim putem kući kralj se živcirao i analizirao ponašanje svojih ministara. Nije mu nikako bilo jasno u čemu je problem: jesu li ministri potpuni ignoranti koji ne znaju suvislo odgovoriti ni na jedno pitanje, ili su odgovori koje imaju tako sramotni da ih moraju skrivati iza hrpe praznih riječi i fraza? |
- 21:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.01.2009.
Ministri i detektor laži
|
Hvalili se ministri međusobno da su toliko vješti lašci da bi bez problema mogli prevariti i detektor laži. Pale i neke oklade, pa su se odlučili natjecati. Prijavili se u emisiju Trenutak istine. Svi su bili izvrsni. Ispalo je da govore istinu kad kažu da nikad nisu uzeli proviziju, da nisu namještali poslove svojoj rodbini i prijateljima, da ni u snu ne bi pristali uzeti mito i da su do ogromnih bogatstava koja imaju došli poštenim radom. Čak je ispalo da je istina i kad sami za sebe tvrde da su sposobni. A onda je došlo pitanje na kojem su se svi poskliznuli. Pitanje je bilo naizgled sasvim bezazleno, a glasilo je: Jeste li sretni? Svi su odreda izjavili da su sretni, ali detektor laži se s tim nije složio. Ispalo je da odgovarajući na to pitanje svi lažu. Kad je emisija završila, pozove voditeljica kralja da prokomentira odgovor zbog kojeg su svi ministri izgubili okladu. Kralj slegne ramenima i reče: - Takvi su moji ministri. Oni žive u zabludi da su novac i stvari izvor sreće; a ono što što čovjeku uistinu treba da bi bio sretan je nešto drugo. Nije dovoljno da samo budemo zadovoljni i da se možemo hvaliti stvarima koje posjedujemo i praviti se da smo zbog toga bolji od drugih, za sreću je potrebno imati nešto što nas istinski oduševljava i nadahnjuje. A to moji ministri nikad nisu imali. |
- 17:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ne bavite se tričarijama
  Dojadilo ministrima što ih kralj stalno želi smijeniti, pa se dogovore sa sucima, optuže ga za urotu i strpaju ga u zatvor. Kralj se i u zatvoru ponašao mudro kao kralj, što znači da je nastojao stvoriti tim i riješiti problem u kojem se ni kriv ni dužan našao. Činilo mu se da će lako okupiti ljude za svoj tim, međutim prevario se. Zatvori su bili puni ljudi koji su kratili zatvorske dane baveći se svim i svačim: jedni su slikali, pjevali ili glumili, drugi dane provodili u bildanju, treći pravili namještaj od vrbova pruća, četvrti buljili u filmove... I ni o čemu drugome nisu mislili. – Pa, narode, lijepo je kratiti vrijeme tričarijama, ali ja tražim one među vama koji su zainteresirani za bitne stvari. – A koje su to bitne stvari, kralju – upitaše ga zatvorenici. – U okolnostima u kojima se nalazimo, čini mi se da je najbitnija stvar otvaranje zaključanih brava – mirno odgovori kralj. |
- 16:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kako umiru ministri?
  Neki je ostarjeli ministar već dugo sam i zaboravljen ležao u staračkome domu. Nikad ga nitko nije posjećivao i zato se jako začudio kad je oko svoga kreveta ugledao neku gužvu. – Znam da umirem – reče. – Hvala vam što ste došli biti uz mene da ne umrem sam. Netko iz skupine okupljene oko kreveta gorko odgovori: – Nismo se došli oprostiti s tobom, ministre. Došli smo s tobom umrijeti. Mi smo tvoji zanemareni snovi, zaboravljene želje i neostvarene vizije. Mi smo sve ono što si mogao uraditi za života ali si to propustio učiniti. |
- 16:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Griješni ministri
|
Odlučio kralj zajedno sa svojim ministrima otići na duhovnu obnovu. Pet su dana slušali tečaj i molili se, a za šesti im dan svećenik koji je vodio duhovnu obnovu najavi cjeloživotnu ispovijed. – Ja imam samo jedan grijeh, ali je velik i cijeloga me života progoni – reče kralj. – Mi nemamo velikih grijeha – rekoše ministri. – Svi su naši grijesi sitni i bezazleni. – U redu – reče im svećenik. – Zamislite da je svaki vaš grijeh kamen. Za svaki svoj grijeh pronađite i donesite kamen jednako velik i težak kao vaš grijeh. Sutradan se kralj dovuče sav iskrivljen pod teretom ogromne kamenčuge koju je teglio na leđima, a ministri dostojanstveno došetaše s vrećicama kamenčića. – Tako, dakle, vidite svoje grijehe – reče svećenik. – Dobro, a sad idite i vratite to kamenje tamo odakle ste ga uzeli. Kralj opet naprti onu kamenčugu na leđa i odnese ga na isto mjesto odakle ga je uzeo. I ministri odoše, ali se zapletoše jer se više nisu mogli sjetiti gdje su pokupili koji kamenčić. Zato baciše vrećice s kamenjem u potok. Kad su se vratili u samostan, svećenik im reče: – Pomoću onoga kamenja vidjeli smo tko je kakav grješnik. Ako je netko teško zgriješio, a shvaća težinu svoga grijeha i iskreno se kaje, više neće griješiti. Međutim, onaj tko neprestano skuplja i ponavlja male grijehe ne osjeća posebnu krivnju, ne kaje se i nije mu žao pa griješi i dalje. |
- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Što ministri čuju?
|
Žurio kralj sa svojim ministrima prema središnjoj banci po novi kredit. Buka je na ulici bila nesnosna: automobili, tramvaji, sirene hitne pomoći i policije, vatrogasci... Odjednom kralj stane i poče pažljivo slušati. Stadoše i svi ministri jer su pomislili da se dogodilo nešto važno: – Što je, kralju, zašto smo stali? – Pssssst, slušam kako negdje pjeva slavuj! Ministri prevrnuše očima, posprdno se nasmijaše i potajice jedan drugome pokazaše da je njihov jadni kralj posenilio. Kakav slavuj usred grada? U toj gradskoj buci jedva čuješ sam sebe, kako bi onda mogao čuti slavuja? – Hajde, kralju, znaš da žurimo. Idemo, čekaju nas u banci! – I ministri pojuriše dalje. Kralj mirno izvadi iz džepa srebrnjak pa ga pusti ga da padne i zvekne o asfalt. Svi se ministri istoga časa zaustaviše i okrenuše. – Vidite, gospodo – reče kralj ministrima – zvuk srebrnjaka jednako je tih kao i slavuj. A vi ste ga čuli! To je samo dokaz da unatoč buci svatko čuje ono što mu je najvažnije. |
- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Nesposobni, gramzivi i lažljivi ministri
|
Jedan se kralj odlučio riješiti svojih nesposobnih, gramzivih i lažljivih ministara. Želio ih je smijeniti, ali ih nije imao kime zamijeniti. Osobno je po cijelome kraljevstvu tražio sposobne, poštene i hrabre ljude da ih imenuje ministrima umjesto sadašnjih, ali sve je bilo uzalud. Pronalazio je puno sposobnih, ali nisu bili pošteni. I puno poštenih koji su bili kukavice. I puno kukavica koji su bili sposobni. Nikako mu nije uspjelo pronaći ni jednu jedinu osobu koja bi bila istovremeno i sposobna i poštena i hrabra. Zato pozove svoje čarobnjake i naredi im da mu stvore buduće ministre. I čarobnjaci se bacili na posao. Izmisle napitke za poštenje, za brzo učenje i rješavanje problema, za timski rad i samopouzdanje.Testirali su svoje napitke na mnogim ljudima i bili su prezadovoljni rezultatima. Jedino ih je mučilo što tim sposobnima i poštenima nikakvim napitcima nisu mogli uliti hrabrost. Tješili su se, međutim, da hrabrost dolazi sama po sebi kad je netko sposoban i pošten. Dođu se, dakle, pohvaliti kralju da su obavili zadatak i povedu svoje najuspješnije kandidate. Kralj se na svoje oči uvjerio da su kandidati neusporedivo sposobniji i pošteniji od njegovih ministara. I bio je beskrajno sretan. Brzo pozove svoje ministre da ih smijeni i da im ponosno predstavi ljude koji će postati ministri umjesto njih. Stignu kraljevi ministri, bahati i nesposobni, i prasnu u smijeh gledajući onu hrpicu sposobnih i poštenih. I onda se dogodi nešto strašno! Sposobni i pošteni se uplašiše. Zaboraviše odjednom sve svoje genijalne projekte za poboljšanje stanja u kraljevstvu. Samo su stajali pred nesposobnim i nepoštenim ministrima, šutke gledali u pod i razmišljali kako da što prije odatle pobjegnu. Čarobnjaci se se očajni baciše pred kralja i počeše preklinjati da im da još malo vremena kako bi usavršili kandidate i poradili na njihovoj hrabrosti. Kralj zamišljeno odmahne rukom: - Nema potrebe, odustajem od smjene ministara. Zašto da pomognem nekome tko je i sposoban i pošten, ali je prevelika kukavica da se suprotstavi nesposobnima i nepoštenima? Ako je sav narod u mome kraljevstvu takav, onda su zaslužili ministre kakve imaju. |
- 09:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ne skidaj pogled sa cilja
  Raskreketale se žabe da kane osvojiti najviši alpski vrh i da traže članove za svoju ekspediciju. Prijavili su se milijuni oduševljenih žaba odlučnih da krenu u avanturu. Raspisale se o tome sve novine i cijeli se svijet počeo smijati žabama. Žabe sa svih strana svijeta u dugim su se povorkama uputile prema granici Italije i Francuske odakle su namjeravale početi penjanje na Mt. Blanc. Ljudi su im se cijelim putem rugali, vrijeđali ih, gađali kamenjem i vikali im neka odustanu. Većina je žaba zbog toga odmah odustala i požurila se nazad u svoje rupe. Samo je šačica najupornijih nastavila, stigla u podnožje planine i počela se penjati. Ljudi su išli za njima i još žešće ih napadali vrijeđanjima i pozivima da odustanu. Umorne i obeshrabrene, žabe počeše odustajati. Na kraju je ostala samo jedna. Polako se penjala i unatoč svim uvredama stigla na vrh. Ljudi se okupili oko nje : - Ha, znamo tu priču! Ti si sigurno gluha i nisi čula što smo ti dovikivali pa te zato nismo uspjeli zaustaviti! - Nisam gluha - odgovori žaba. - Ali nisam razmišljala o vama i nisam slušala vaše uvrede. - Kako ti je to uspjelo? - Jednostavno: nisam prestajala razmišljati o cilju. Dok gledamo u cilj, ne vidimo prepreke. Prepreke su one ružne stvari koje vidimo samo kad nam pogled skrene s cilja. |
- 06:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 17.01.2009.
Tajna dobrih odnosa
  Kad stegne zima, a nema plina za grijanje, svi tražimo nekoga uz koga ćemo se stisnuti i ugrijati. Lako je zamisliti toplu hrpu medvjeda, vjeverica, ptica, miševa... Ali što je s ježevima? I ježevi trebaju jedan drugoga da se mogu stisnuti i ugrijati. Problem je, međutim, u tome što ježevi imaju bodlje. Zato se moraju dugo mučiti kako bi pronašli pravi razmak: da budu dovoljno blizu kako bi se grijali, a dovoljno daleko da ne bodu jedan drugoga. Upravo zahvaljujući svojim bodljama, ježevi su postali čuvari tajne dobrih odnosa. Bodlje su ih prisilile da se drže jednostavnoga pravila mudroga ponašanja: pazim da ne povrijedim tebe, ti paziš da ne povrijediš mene, pomažemo jedno drugome tako da i meni i tebi bude dobro. |
- 06:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Što ministri vide?
  Jednoga dana građani poslaše kralju nekog izuzetno mudrog i poštenog čovjeka da mu se potuži na nepodnošljivu bahatost i gramzivost ministara. Kralj lijepo primi gosta i sasluša njegove pritužbe. - Eto, kralju, sad kad sve to znaš, u ime cijeloga te kraljevstva preklinjem, smijeni te svoje ministre - zavapi čovjek. - Na žalost, ne mogu - odgovori kralj. - Zašto, ne možeš, zaboga? Umjesto da odgovori na pitanje, kralj pošalje čovjeka da pogleda kroz prozor i kaže mu što vidi na gradskome trgu. - Kralju, vidim gomilu ljudi. - Dobro, a pogledaj sad u ovo zrcalo i reci mi što vidiš. - Vidim sebe. - Eto ti odgovora - reče tužno kralj. - I prozorsko staklo i zrcalo napravljeni su od istoga stakla. Razlika je samo u tome što je poleđina zrcala prevučena tankim slojem srebra. Kad god se srebro nađe između ljudi, čovjek više ne vidi druge nego gleda samo sebe. |
- 04:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 16.01.2009.
Dijeta za ljepotu
  U nekom su kraljevstvu živjele dvije prelijepe sestre. Ministar se oženio jednom, a kralj drugom. Nakon nekoga vremena, sestra udana za ministra smršavi, uvene i smežura se. Istovremeno, sestra udana za kralja svakim je danom postajala sve ljepša. Ministru nije bilo jasno zašto mu žena vene, pa upita kralja u čemu je fora, čime on to hrani svoju ženu da ostaje mlada i lijepa. – Jednostavno – odgovori kralj – hranim je jezikom. Minstar odmah nazove trgovce i zatraži da uvezu hrpe jezika: devinih, slavujevih, kanarinčevih, a kuharima zapovijedi da ih svakodnevno pripremaju njegovoj ženi za jelo. No, uzalud. Žena mu je bila sve mršavija i ružnija. Ministar je svojim spinovima po svom običaju totalno sludio kralja i kralj pristane da se zamijene za žene. Tako lijepa kraljeva žena dopadne ministru, a ružna ministrova kralju. Prođe opet nešto vremena, a bivša ministrova žena kod kralja procvjeta i proljepša se, a kraljeva se kod ministra smežura i poružni. U čemu je bila fora? Pa u hranjenju jezikom, baš onako kako je kralj to rekao na početku ove priče. Kralj je, naime, sa svojom ženom razgovarao, a ministar je svojoj držao bljutave političke govore. |
- 14:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 15.01.2009.
Da ti je pas učitelj
  Da ti je pas učitelj, najvažnije stvari koje bih ga zamolila da te nauči bile bi ove: · Uživaj u dugim šetnjama, trči, igraj se. Diši. Osjeti vjetar na licu. · Kad je dan topao, lezi na sunce i uživaj. · Kad je dan vreo, skloni se u hlad i pij puno tekućine. · Jedi samo kad si gladan. Kad se najedeš, prestani. · Uvijek dočekuj one koji se vraćaju kući i ispraćaj one koji odlaze. Pokaži da se raduješ susretu. · Nikad, baš nikad nemoj iznevjeriti one koji ti vjeruju, ni ostaviti na cjedilu one koji te trebaju. · Budi uporan kad ti je do nečega stalo, traži, kopaj, nemoj odustati. · Ne grizi one koji te samo hoće podragati. · Ne reži na prijatelje. · Dopusti ljudima da ti se približe, ali im jasno daj do znanja dokle smiju prići. · Budi takav kakav jesi. Oni koji te vole, vole te baš takvoga. Nema potrebe da glumataš i pokušavaš biti netko drugi. |
- 06:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 14.01.2009.
Gledajući istu sliku...
 Netko će na ovoj slici na prvi pogled vidjeti profil nekog K&K generala sa zlatnom epoletom na ramenu, a netko će drugi na istoj toj slici vidjeti gradska vrata pred kojima stoje i razgovaraju seljak i žena s djetetom u naručju dok se ispred njih na kaldrmi izvalio žuti pas. A slika prikazuje i jedno i drugo. Međutim, svatko od nas na prvi pogled vidi samo jednu od tih dviju slika. Svejedno koju. Tek ako dulje gledamo, ili ako nas netko upozori da se na slici može vidjeti i ovo i ono, pozornije pogledamo i vidimo da je u pravu. E tu je kvaka! Često uskraćujemo drugima pravo da vide drugačije i ne vjerujemo da je moguće u portretu generala vidjeti seljaka i ženu s djetetom u naručju. I tu leže korijeni svih sukoba i ratova među ljudima. U jednostavnoj činjenici da gledajući istu sliku ne vidimo svi isto. Tajna dobrih odnosa među ljudima i tajna dobrih brakova nije u ljubavi, nego u spremnosti da vidim i tvoju sliku. |
- 19:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 11.01.2009.
Radost davanja
 Neka je starica, sama putujući svijetom, među oblucima na obali rijeke ugledala blistavi dragi kamen. Podigla ga je, spremila u rubac i zaboravila na njega. Nakon dugoga putovanja stigla je u veliki grad. U prvi mah je zadiviše ulice pune lijepih kuća, raskošnih izloga i skupih automobila. No onda primijeti ljude kako kopaju po kontejnerima za smeće tražeći hranu i grad joj se učini tužan. Neki skitnica, najodrpaniji od sviju, zamoli je za komadić kruha. Starica nije imala ni mrvicu kruha, ali se sjeti onog dragog kamena, pronađe ga zamotanoga u stari rupčić i pruži čovjeku. Skitnica nije mogao povjerovati svojim očima kad je vidio što mu je starica dala. Bojeći se da će se žena predomisliti, zgrabi kamen i odjuri ni ne zahvalivši. Rekli su mu da je vrijednost dragulja tolika da će do kraja života moći lagodno živjeti. Umjesto da se veseli i sredi svoj život, čovjek je neprestano mislio na onu staricu. Bio je siguran da je ta starica imala nešto puno vrjednije kad mu je bez razmišljanja dala dragulj. Toliko ga je mučilo što to vrjednije od dragulja ima ona starica da ju je odlučio potražiti. Dugo je tražio i kad ju je napokon pronašao, reče: – Znam koliko vrijedi ovaj kamen, a sjećam se kako si mi ga lako darovala. To znači da imaš neko blago koje je puno vrjednije od ovoga dragulja. Evo, vraćam ti dragulj, u zamjenu za ono zbog čega ga nisi žalila darovati. Starica mirno uze kamen i zamota ga u svoj rubac. – No? – upita skitnica nestrpljivo. – Što je to što ti je vrjednije od dragulja? – Oh – nasmiješi se baka. – Vrjednija od dragulja jest radost davanja. |
- 17:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Plin ministri
 Jednoga je jutra kralja probudila studen. Radijatori su bili hladni, a na prozorskim se staklima nahvatalo inje. Ode u kuhinju, a i tamo ledeno: nigdje nikoga, peći hladne, nema svježega kruha ni peciva za doručak. Opere se u ledenoj vodi i hitno sazove svoje ministre da čuje što se to, zaboga, događa. Ministri su stigli s dugačkim listama krivaca za nastalo stanje. Kriva je Rusija, kriva Ukrajina, kriva EU, krivi Talijani jer im moramo davati plin iz svojih jadranskih izvora, krivi Slovenci jer su zakupili dio našega spremišta pa u njemu drže svoj plin, krivi bogati što su bogati, krivi siromašni što su siromašni… - Ok – veli kralj, čuo sam tko su krivci. – Sad me zanima što ćete napraviti da riješite problem. Ministri su imali samo jedno rješenje: zavrnuti slavine i zatvoriti dotok plina tvornicama i trgovinama i svima koji ga trebaju i onda čekati da zima prođe i situacija se riješi sama od sebe. - Ne može tako – veli kralj. – Smjesta uvezite plin i normalizirajte opskrbu. Želim da sve u kraljevstvu normalno funkcionira. Rečeno, učinjeno. Ministri opet dignu poreze, uvedu participaciju za sve medicinske usluge, prodaju poneki otok, poneku planinu i komadić mora, pa interventno uvezu plin. Za ovu zimu su se snašli, a za sljedeću zimu nije važno, mandati su im ionako pri kraju. |
- 11:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Zdjela svjetlosti
 Stara tahićanska legenda kaže da u zoru uoči rođenja djeteta, Sunce napuni jednu zdjelu svojom svjetlošću. Svako dijete dobije svoju zdjelu svjetlosti da ga prati kroz život. Zdjela se puni svjetlošću sve dok je čovjekovo srce čisto i dok se ne zaprlja bahatošću, lijenošću, mržnjom, sve dok ne zavidi i nije pohlepan. Ali svaka ružna misao ili ružan čin, u čovjekovu zdjelu svjetlosti ubaci po jedan kamenčić. Kad u zdjelu upadne kamenčić, on istisne malo svjetlosti. Kamenčić po kamenčić i zdjela se polako napuni kamenjem pa za svjetlost u njoj više nema mjesta. Međutim, ako čovjek požali za svojom svjetlošću i ponovno je poželi, rješenje je vrlo jednostavno: dovoljno je istresti kamenje iz svoje zdjele. Čim kamenje ispadne, zdjela se ponovno napuni svjetlošću. |
- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 10.01.2009.
Spin ministri
 Kralj se jako razveselio kad su njegovi ministri napokon završili autoputove kroz kraljevstvo. Uzeo je fotić, sjeo u svoj terenac i krenuo prema moru. Prolazio je kroz predivne krajeve i srce mu je bilo puno ushita što vlada tako raskošno lijepim kraljevstvom. Tisuću puta je htio stati i snimiti neku ljepotu, ali nije mogao. Na autoputu se, naime, zabranjeno zaustavljati. Na najljepšim mjestima nema ugibališta, a ondje gdje je stajanje dopušteno pogled naružuju zgrade benzinskih crpki i ružni stupovi za rasvjetu. Tužan i bez ijedne snimke vratio se kralj u svoj dvorac. Pozvao je ministre i naredio im da riješe problem. Ministri su mu, po običaju, vrlo uvjerljivo objasnili da se problem ne može riješiti. Kralj slegne ramenima jer je znao da je borba protiv njegovih ministara uzaludna. Tako su vješti spin majstori da ga svaki put uspiju uvjeriti kako osobne želje ne smiju stajati na putu zajedničkome napretku. I da svi, pa tako i kraljevi, trebaju stezati remene svojih osobnih želja. Kralj uz takve ministre više uopće nije bio siguran imaju li i kraljevi ljudska prava ili ne. |
- 15:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kuća s tisuću zrcala
 Čuo jednom jedan veseli, radoznali psić da negdje daleko, na drugom kraju svijeta, postoji kuća s tisuću zrcala. Kakva je to kuća s tisuću zrcala? Mora to vidjeti! Govorili su mu da tako malen psić poput njega ne može putovati na kraj svijeta i da nikada neće stići, ali on ih nije slušao. Želio je vidjeti kuću s tisuću zrcala. Krene na put. Dugo je putovao, svašta je vidio putem i bio je sretan. Stigne on u grad u kojem je bila ta kuća. Odškrine vrata i zaviri unutra. Iz tisuću je zrcala tisuću veselih, radoznalih psića gledalo u njega. Mahne repićem, a tisuću psića mahne repićima. Skoči od radosti, a tisuću psića skoči baš isto kao i on. Divno! Nekoliko dana se igrao s njima. Bili su to najsretniji dani u njegovom životu. Na povratku kući, na izlasku iz grada u kojem je bila kuća s tisuću zrcala, sretne nekog mrzovoljnog, nezadovoljnog psa kojemu je sve bilo glupo i koji se beskrajno dosađivao. Psić mu reče: – Znaš li ti da je dvije ulice odavde čudesna kuća s tisuću zrcala? Puna je divnih, veselih psića koji željno čekaju da se igraju s tobom! – Glupost – zareži mrzovoljni pas i nastavi se dosađivati. Prošlo je nekoliko mjeseci prije no što se mrzovoljni pas nekako dovukao do kuće s tisuću zrcala. Odškrine vrata i zaviri unutra. Iz tisuću je zrcala tisuću mrzovoljnih i zlovoljnih pasa buljilo u njega. Pas se smrzne od užasa i pobjegne odatle što je brže mogao. Sam pogled na te pse bio je jedan od najgorih doživljaja u njegovu životu. A pouka? Ljudska su lica zrcala. Na licima svojih bližnjih vidimo svoju sliku. Kakva je ta slika, lijepa ili ružna? To ovisi o nama samima. |
- 05:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 09.01.2009.
Školjkin poučak
 Ima raznih vrsta školjaka. Neke su izvana glatke i sjajne, blješte od boja, a neke neugledne, grube, hrapave... Ali ispod oklopa, sve su školjke nježne. Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa. Često se dogodi da u školjku upadne neko posebno neugodno zrnce pijeska koje se ugnijezdi u mekom tkivu školjke i ona ga se nikako ne može riješiti. Za neke će školjke to zrnce pijeska postati pogubno: stvorit će im ranicu od koje će na kraju umrijeti. Ali ima i školjki koje se ponašaju drugačije. Da bi ublažile bol koju im stvara oštro zrnce pijeska, one ga počinju zaobljavati omatajući ga tanušnim slojevima glatkoga sedefa. Na taj način zrnce pijeska počinju pretvarati u biser. Isto je i s ljudima. Neki od svoga zrnca pijeska naprave životnu dramu od koje se nikada ne oporave. Drugi svoja zrnca pijeska pretvaraju u bisere. Oni prvi nezadovoljni su i optužuju život da je okrutan prema njima. Oni drugi strpljivo stvaraju svoje bisere sve dok bol ne prestane. Ljude koji u sebi nose bisere, prepoznat ćeš po blistavim osmijesima. Pogledaj se u zrcalo. Kakav je tvoj osmijeh? Blista li biser u njemu? |
- 17:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 06.01.2009.
Kralj bez licence
 Bio jednom jedan beskrajno znatiželjan kralj kojeg je sve zanimalo. Njegovo je kraljevstvo bilo puno osiromašenih, rezigniranih i nemotiviranih ljudi s jedne strane, a agresivnih i bahatih grabežljivaca s druge. Hrpe su ministara bile zadužene za normaliziranje njihovih odnosa i sređivanje stanja u kraljevstvu. Ministri su provodili skupa istraživanja, još skuplje projekte, organizirali su višednevne simpozije i držali predavanja u kojima su detaljno analizirali problem, iz svih kuteva, posebice povijesnih. Ta su predavanja bila jednako dosadna koliko i nekorisna. Shvatio je kralj da ministrima nije stalo da riješe problem pa je svoje kraljevsko vrijeme provodio čitajući knjige i listajući po internetu. Nije tražio opise problema, nego ideje kako da ih riješi. Ne samo da je od riječi do riječi znao sve što su njegovi ministri zaduženi za te teme govorili na svojim beskorisnim predavanjima, nego je točno znao odakle su što prepisali i kristalno mu je bilo jasno koliko zapravo ne razumiju to o čemu pišu i koliko im zapravo uopće nije stalo da poprave stanje u kraljevstvu. Zato je sam u PowerPointu napravio nekoliko sjajnih predavanja: duhovitih, jednostavnih, punih praktičnih i korisnih savjeta o tome kako kontrolirati svoje negativne emocije, kako biti asertivan i spriječiti druge da te vrijeđaju, a da ih pritom ne izazoveš na nove napade... Sav sretan i ponosan pozvao je svoje ministre da pogledaju njegova predavanja. Ministri su došli namršteni. Pljucnuli su na svaki slajd. Ministri su imali doktorske titule i licence, a kralj je bio samo kralj, bez doktorata i bez licence. Pokopali su njegova predavanja. - Uopće nije važno jesu li ti predavanja dobra ili nisu, stvar je proceduralna: ako se amateri počnu gurati u poslove za koje postoje licencirani ljudi, cijeli sustav će se zaljuljati - govorili su. I tako je kralj odustao od držanja predavanja. Rekao je ministrima da ne želi zaljuljati sustav. Ministara je bilo cjelo krdo, a on je bio sam. Kraljevi su previše mudri da bi rasipali energiju na nepotrebne sukobe. Učinio je nešto bolje. Svoja je predavanja u obliku malih pričica počeo objavljivati na svome blogu. |
- 09:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.01.2009.
Kraljevi i inače tuguju
 Bio jednom jedan kralj koji ne samo da je samovao, nego je bolovao od usamljenosti unatoč bezbrojnim ministrima i slugama koji su se neprestano motali oko njega i unatoč posjetiteljima koji su se klanjali, smješkali i govorili lijepe riječi. Svi su razgovarali s njegovom krunom i njegovom odjećom, ali on kao osoba zapravo nikoga nije zanimao. Kralj je toliko čeznuo za sugovornicima da je počeo pisati blog. Pisao je predivne priče o životu, ali čini se da ih nitko nije čitao. Ni jednu njegovu priču nitko nikad nije komentirao. Bilo mu je malo žao, ali kraljevi znaju biti strpljivi. Prolazile su godine. Jednoga jutra, kad je kralj obično pisao svoje postove, otkrije da je na jedan post stigao komentar. Zatreperi od ushićenja. Drhtavim prstima otvori komentar da ga pročita. Bila je to samo reklama kojom ga netko poziva na svoj blog. |
- 16:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 03.01.2009.
Kraljevi na Božić tuguju
 Bio jednom jedan kralj kojem su ljudi (kao i svakome kralju) mahali kad je sa svitom prolazio svojim kraljevstvom, smiješili mu se i govorili mu lijepe stvari. Kralj je to smatrao znakom da su zadovoljni, da ga vole i da dobro upravlja svojim ministrima. I bio je, dakako, sretan. Toliko sretan da je odlučio za Božić svim svojim ministrima i slugama darovati kolektivni dvotjedni odmor. Kraljevski je dvor opustio, a kralj prvi puta u životu ostao sam za Božić. Sam je skuhao bakalar za badnjak i okitio bor. Poslije večere pade mu na pamet da ode u grad na polnoćku. Nije bilo ministara ni šefova protokola, pa nije oblačio svoje kraljevsko ruho nego se uvukao u neki stari topli kaput i čizme, zamotao se šalom, a na glavu umjesto krune stavio debelu vunenu kapu. Radosno je ušao u crkvu. Svirala je predivna glazba, a crkva bila prepuna svečano odjevenih obitelji. Smješkali su se jedni drugima, pozdravljali, domahivali i govorili si lijepe stvari. Kralja nitko nije ni primijetio. Cijele večeri stajao je usred gomile čekajući da ga napokon prepoznaju i pozdrave, ali ne samo da nitko nije mario na njega, nego su ga nekoliko puta prilično grubo gurnuli i prigovorili mu što stoji nasred crkve i smeta. Na kraju mise, kad vjernici pružaju jedni drugima ruku mira, nitko se s njim nije ni pokušao rukovati. Kralja kao maljem opali spoznaja da u njegovu kraljevstvu odijelo čini čovjeka. Ljudi se zapravo nikad nisu smiješili i klanjali njemu, nego njegovoj kruni i haljinama. Bila je to neopisivo bolna spoznaja za jednoga kralja. Ali posao je posao. Vratili se ministri, sluge, šefovi protokola. Kralj je opet morao biti svečano odjeven, ljudi su mu opet mahali, smješkali se i govorili mu lijepe stvari. Međutim, nikada više nije ministrima i slugama darovao kolektivni odmor, a na Božić je odlazio u crkvu u punome sjaju, okićen kao božićno drvce. Što su mu se ljudi više klanjali, to je bio tužniji. |
- 06:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.01.2009.
Dvije vreće
 Jedna stara legenda kaže da nam je bog svakome odrezao podjednaku količinu dobra i lošega koje će nas snaći u životu. Kad smo se rodili, svakome je od nas udijelio po dvije vreće da ih nosimo kroz život: jednu za dobro, a drugu drugu za loše. Često čujem ljude koji se zaklinju da se bog u njihovu slučaju zabunio u odmjeravanju pa im je u životu dopalo puno više lošega ili puno manje dobra nego meni. To nije točno. Svi smo dobili jednako. Jedino po čemu se razlikujemo je način na koji doživljavamo i nosimo svoje vreće. Neki od nas prekrcali su ih, nose ih kao breme i cijeloga života klecaju pod njihovim teretom. Svoje vreće nose na dva načina: Jedni su vreću s dobrim objesili iza sebe da je zaštite, a vreću s lošim ispred sebe da mogu razmišljati o tome kako da riješ probleme i poprave sve što je loše. Drugi su vreću s dobrim objesili ispred sebe da mogu stalno u nju gledati i diviti joj se, a vreću s lošim vuku iza sebe da je nitko ne vidi. Najmudriji su među nama, međutim, svoje vreće učinili lakima i pretvorili ih u krila. Njihova je tajna jednostavna: U vreći s dobrim ne nose ništa osim misli koje osnažuju i čine ih sretnima. A na dnu vreće s lošim izbušili su veliku rupu. |
- 07:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Pobjednici i gubitnici
 Pobjednik * Postavlja ciljeve i preuzima odgovornost za sebe i svoje djelovanje. * Ne odustaje lako. Njegov je princip: „Da vidimo što bi se ipak dalo učiniti!“ * Vjeruje da postoji način. * Ne boji se da će pogriješiti. * Vjeruje u sebe i svoje mogućnosti. * Kaže: „Mogu“ i traži način da to postigne. * Fokusiran je na svoja znanja, sposobnosti i vještine. * Planira i priprema. * Traži rješenje za svaki problem. * Ustrajava i kad je teško. * Trudi se i daje sve od sebe. * Ne da se obeshrabriti pogješkama: iz njih uvijek nastoji nešto naučiti. * Pogrješku doživljava kao poziv da nešto promijeni i poboljša, npr. način na koji radi, razmišlja, komunicira s drugima... * Na sve gleda pozitivno i dugoročno čak i onda kad trenutna situacija ne izgleda ružičasto. To ne znači da je cijelo vrijeme u zanosu optimizma i euforije, nego da je donio odluku da gleda stvari s pozitivne strane. * Veseli se promjenama, širi horizonte, ostaje zainteresiran. * Planira i veseli se budućnosti. * Vjeruje da mu je Bog namijenio neki zadatak i da će sve što dobro radi i oko čega se trudi biti nagrađeno uspjehom. * Kad naiđe na problem, razmišlja o tome što da poduzme i promijeni kako bi ga riješio. * Mijenja ponašanje ili stav da bi mogao riješiti problem. * Kad ga netko pohvali, kaže:“Hvala“. * U zrcalu se osmjehuje sam sebi i bodri se. Nastoji izgledati njegovano i biti u dobroj fizičkoj kondiciji. Gubitnik * Neprestano smišlja alibije, traži krivce i optužuje sve oko sebe za vlastite pogrješke. * Posustaje smatrajući da ne postoji ništa što bi mogao učiniti da riješi taj problem. * Vjeruje da ne postoji način. * Misli da će pogriješiti i prije nego što bilo što pokuša. * Sumnja u sebe i svoje mogućnosti * Kaže: „Ne mogu!“ i traži izgovore zašto ne može. * Fokusiran je na svoje slabosti. * Pušta da se stvari događaju same od sebe. * Traži problem u svakom rješenju. * Predaje se čin naiđe naprvu prepreku. * Postiže manje nego što bi mogao. * Pušta da ga pogrješke obeshrabre. Ništa ne čini da se promijeni, samo se nervira. * Na sve gleda negativno i ne vjeruje da će biti bolje, a u trenutcima kad mu krene dobro, skeptičan je i sumnjičav. * Odlučio je vidjeti samo loše strane, biti skeptičan i sumnjičav. * Dosadno mu je i nezanimljivo u životu. * Kuka za dobrim starim vremenima. * Vjeruje da Bog ne mari za njega i da se nema smisla ni oko čega truditi jer je Bogu svejedno. * Kad naiđe na problem razmišlja samo o tome zašto se sve to baš njemu događa. Gubi vrijeme i emocionalnu energiju razmišljajući o onome što ne može promijeniti (najčešće o prošlosti i drugim ljudima). * Nije spreman mijenjati ni svoja ponašanja, ni svoje stavove, jer ne vjeruje da je problem u njemu. * Kad ge netko pohvali, kaže: „Pretjerujete, samo mi laskate!“ * U zrcalu traži potvrde svoje nesavršenosti i razloge za nove brige (novu boru, sijedu prišt, ispucale vrhove kose, podbradak, suvišne kilograme…), i nalazi ih. Zapustio se, postao neuredan. U svom izgledu nalazi dokaze za to da nema sreće u životu. |
- 06:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Studeni 2014 (1) Studeni 2009 (37) Veljača 2009 (14) Siječanj 2009 (28) Prosinac 2008 (5) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Kad prijeđeš pedesetu
Prijeđeš pedesetu i otkriješ da voliš samu sebe i svjesna si da si u fenomenalnom životnom razdoblju: ostvarila si sve svoje velike životne ciljeve, podigla djecu na noge, izgradila karijeru, naučila biti zadovoljna sobom i uživati u životu. Ne pada ti na pamet da si stara. I jedino što te zapravo zbunjuje je nedoumica oko toga čija je percepcija prolupala: tvoja jer se osjećaš moćno ili svih ostalih koji te polako otpisuju. U svakoj ženi mojih godina nalazi se mlada osoba koja se pita što joj se to, dovraga, dogodilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||