Jedna stara legenda kaže da nam je bog svakome odrezao podjednaku količinu dobra i lošega koje će nas snaći u životu. Kad smo se rodili, svakome je od nas udijelio po dvije vreće da ih nosimo kroz život: jednu za dobro, a drugu drugu za loše.
Često čujem ljude koji se zaklinju da se bog u njihovu slučaju zabunio u odmjeravanju pa im je u životu dopalo puno više lošega ili puno manje dobra nego meni. To nije točno. Svi smo dobili jednako. Jedino po čemu se razlikujemo je način na koji doživljavamo i nosimo svoje vreće.
Neki od nas prekrcali su ih, nose ih kao breme i cijeloga života klecaju pod njihovim teretom. Svoje vreće nose na dva načina:
Jedni su vreću s dobrim objesili iza sebe da je zaštite, a vreću s lošim ispred sebe da mogu razmišljati o tome kako da riješ probleme i poprave sve što je loše.
Drugi su vreću s dobrim objesili ispred sebe da mogu stalno u nju gledati i diviti joj se, a vreću s lošim vuku iza sebe da je nitko ne vidi.
Najmudriji su među nama, međutim, svoje vreće učinili lakima i pretvorili ih u krila. Njihova je tajna jednostavna:
U vreći s dobrim ne nose ništa osim misli koje osnažuju i čine ih sretnima.
A na dnu vreće s lošim izbušili su veliku rupu.
|