Tigress https://blog.dnevnik.hr/tigress

četvrtak, 12.05.2011.

12. poglavlje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

Čula sam kako se otvaraju, vrata su pri otvaranju zaškripjela. Osjetila sam miris pizze, ali i miris starih knjiga. Mirisi su se pomiješali, a ja nisam imala pojma gdje sam. Hodala sam prema uputama maskiranog čovjeka. Gurao me rukama dok sam hodala ne znajući što je ispred mene. Tada sam osjetila nekoga tako blizu. Stajala sam na mjestu, a onda su vrata zaškripjela još jednom. Netko mi je skinuo povez.

Jaka svjetlost natjerala me da lice prekrijem rukama, a onda je Ivor stao ispred mene. Bili smo sami u, ako to mogu nazvati tako, uredu. Zidovi su bili stari i bijela boja je bila već siva dok su pločice na podu bile čisto bijele boje. Preko njih je bio bačen crni tepih koji nije opran već duže vrijeme. Prljav je, Namještaj je bio star, korišten. Na sredini je sobe bio metalni stol, s prednje strane je bila jedna stolica, a s druge strane dvije. Pod prozorom je bio ormarić s fasciklima, sef na podu, a na zidu su bile police s mnogo knjiga, časopisa i raznih papira. Maleni televizor je stajao pored vrata, a drveni je ormar stajao na suprotnom zidu, odmah do polica.

Ivor je sjeo.

- "Želiš li sjesti?
- "Da, hvala!"

Sjela sam na stolicu, a on mi je pružao ruke preko stola. Ispružila sam mu šake, a on me odvezao. Na stolu je stajao karton s pizzom, hrpa spisa i olovaka, složeni formulari i fascikli, telefon i jedan laptop.

- "Melani... Ivor nije moje ime. Ja imam nekoliko imena, nekoliko uniformi, uloga i lica. Ipak, pred tobom sam ja netko nebitan pa nije ni bitno kako se zapravo zovem. Ti me uvijek možeš zvati Ivor. Draga si mi, veoma pametna i veoma inteligentna osoba. Imaš karakter i nisi naivna cura kakve inače dolaze ovamo. Rekao sam dečku koji te čuva da mi te dovede u strogom povjerenju. Naime, čitao sam tvoje podatke i izvješća koja imam. Nisi poput ostalih cura ovdje. Mnoge su same poput tebe, mnoge su samo lako zavedene i napustile su sve radi muškaraca koji su ih izdali za lovu. Ovo nam je posao, to si već shvatila. Bila si nam laka meta, a tako pametnu i lijepu djevojku ne nalazimo baš često. Već imamo mnogo planova za tebe, tražena si roba i zato sam te htio pozvati ovamo. Pogledaj ovo.

Iz ladice je izvukao slike.



- "Ovako bi trebala završiti negdje u Mađarskoj za tri tjedna. Borna je primio mnogo ponuda za tebe, zaradili bi kao nikad ako odeš k njima, ali onda će te ondje upropastiti. Želim ti pružiti priliku. Zato sam htio prvo vidjeti s tobom, a onda s Bornom. Prvo mi moraš obećati da se nećeš opirati i da ćeš pristati na sve pa ću te moći zaštititi."
- "Zaštititi? Zar bih trebala pristati biti robinja ovdje? Već ste me uništili, a i sam si rekao da nemam nikoga. Nakon vremena provedenog ovdje, ja nemam više volje živjeti. Sve je bila samo laž. Moja vjera u ljubav, u prijatelje i ljude je nestala. Ranili ste mi tijelo, povrijedili mi srce, uprljali ponos i čast... Što hoćete sad? Da vam sad pomognem u poslu? Ubij me, ali ja ti neću pomoći.
- "Melani, shvaćam i zato želim razgovarati. S nijednom djevojkom nismo razgovarali ovako kao s tobom. Jednom je samo jedna djevojka došla ovamo i moji su je dečki izmučili dok sam bio odsutan. Tjedan dana su je mučili u prostorijama koje ti ne želim pokazati. Kad sam se vratio, ona mi je ponudila suradnju. Ispričala mi je sve što joj se dogodilo. Htjela je raditi za nas pod uvjetom da odradi godinu dana i izmuči te dečke što su je zlostavljali. Sad je ona jedna od nas. Ona je Bornina desna ruka, žena koje se svi boje. Nitko joj nakon paklenoga tjedna nije naudio, zaštitio sam je. Znam što ti slijedi ako te prodamo Mađarskoj. Vjeruj mi, mogu te spasiti od ovoga dok si još tu. Ja sam ovdje da pomognem što više mogu!"
- "Onda ovo prijavi policiji!"
- "Ti ne shvaćaš, ali hoćeš. Drogira te svaki dan. Već si se navikla. Postat ćeš narkomanka i zbog droge ćeš postati rob ljudi koji te kupuju. Razumiješ li sad? Ja imam razloge zašto sam ovdje i u ovom poslu. Jedan sam od loših i ne mogu sam sebe prijaviti, no mnoge sam djevojke uspio spasiti."
- "Zar bih trebala vjerovati u to? Kakve koristi imaš od toga ako je ovo ipak posao od kojega živiš?"
- "Rekao sam ti da imam svoje razloge. Ne vjeruješ mi još pa ti se ne mogu povjeriti!"
- "Možda bih povjerovala da mi ispričaš!"
- "Ne, optužila bi me da lažem."
- "Ivore, pogledaj me u oči. Da si ti na mojem mjestu, bi li vjerovao čovjeku koji te doveo ovamo i onda rekao da ti želi pomoći?"
- "Imao sam dugogodišnju vezu s jednom djevojkom. Živjeli smo skupa nakon srednje. Htio sam je zaprositi, ali onda je dobila ponudu za posao. Počela je raditi kao konobarica u nekom noćnom klubu. Jedne večeri nije došla kući, došla je sljedećga dana u popodnevnim satima. Nije se sjećala gdje je bila. Tjednima je bila čudna, a onda se odlučila preseliti u stan nad klubom. Šef joj je ponudio da živi s ostalim konobaricama. Prekinuli smo, a onda me nazvala nakon dva mjeseca. Rekla je da je trudna. Dijete nije bilo moje, ali ona ga je željela roditi. Željela je pobjeći samnom, pomiriti se. Rekla je da me voli i da joj je žao. Jedne sam večeri došao u klub. Sjeo sam za šank i vidio ju u krilu nekog čovjeka koji je sjedio iza zavjesa, u privatnom prostoru kluba. Kad me ugledala, došla je do šanka. Upozorila me da se pravim kao da je ne poznajem. Na salvetu je napisala samo 'Izvuci me odavde', a onda se nasmijala i pitala što ću popiti. Natočila mi je piće i na račun napisala 'Wc za pola sata, budi tamo'. Čekao sam je, a onda je došla i iz torbe izvukla fascikl. U strahu mi je rekla da sad odem i ne govorim nikome o tome što mi je dala. Rekla je da joj nedostajem i otišla je. Nakon toga je više nikad nisam vidio! U fasciklu sam našao njene podatke, polugole slike, cijenu, a na drugome papiru pisali su računi i imena klijenata. Pisali su ondje razni brojevi, a na kraju me sve dovelo do Borne. U njegovom je krilu sjedila te večeri. Postao sam s vremenom jedan od njih, loš tip. Zbog nje sam gledao kako drogiraju i udaraju druge cure. Gadilo mi se, a sad već znam postupak. Zbog dobrog ponašanja, rada i odanosti sam se približio Borni, a danas sam mu desna ruka, čovjek od povjerenja. Imam uvid u sve spise, ja sam jedini koji vidi imena svih djevojaka i brine se kud koja ide. Vodim cijeli posao i to vrlo dobro. Želim ju zagrliti, vidjeti ponovno kako spava na mojoj strani kreveta. Zbog nje sam uzeo pištolj u ruku i zbog nje sam postao najbolji prijatelj čovjeka kojeg mrzim, čovjeka koji mi je uzeo sve."
- "Ja... Što trebam učiniti?"

Ivor se ustao i stao pred prozor. Gledao je u nepoznatom smjeru. Sjedila sam i čekala odgovor. Nakon nekoliko minuta šutnje, okrenuo se prema meni i naslonio se na prozor.

- "Prvo pojedi pizzu. Smršavila si otkako si ovdje."
- "Hvala ti. Jedi samnom!"
- "Ne, ja jedem kad želim i što želim. Ti si bila zatvorena u sobama dolje."
- "Pričaj mi kakvo je ovo mjesto!"
- "Ovo se mjesto prije mnogo godina počelo graditi. Trebao je to biti hotel, a onda su se radovi obustavili. Ovo je postao dom skitnica, skladište mnogim dilerima, a onda se to mjesto zatvorilo i digla se velika ograda kako više nitko ne bi imao prilaz zgradi. Kad su se svi radovi zaustavili jer nije bilo novaca za nastavak, Kasnije je Borna kupio zemlju i ovaj prostor je naveo kao skladište. Zbilja je skladište, no ima ovdje mnogo skrivenih prostorija, soba i sefova. Za inspekcije je dao napraviti jedan uredni prostor koji je njegov ured i ondje drži sve čiste papire, a pravi ured se nalazi na vrhu zgrade koji zapravo nikada nije dovršen. Njegovi ljudi su prijavljeni kao radnici u skladištu, a neki čak sređuju zgradu. Inspekciji je prodao priču kako će završiti hotel, ali želi da bude savršen pa mora prvo prepraviti ovo sagrađeno. Skladište je zapravo skladište njegovog bara, a u podrumu se nalazi droga. sobe koje su napravljene pod zemljom trebale su biti skladišta hotelske kuhinje, no u njih se zatvaraju djevojke. Ipak, policija je provjeravala par puta cijelo imanje. Borna je pola sata prije dolaska policije sve uspio skriti i počistiti, a djevojke je odveo u jedan kamion i vozio ih je po gradu dok se policija nije makla. Njegov je plan vrlo dobro razrađen, on je uspješan i tražen, bogat i lukav, ali ja sam mu ipak došao sasvim blizu."
- "Voljela sam ga."
- "Znam. Sve su ga voljele, a sad ga proklinju, mrze!"
- "Reci mi, zašto me čekao tri godine? Voljela sam čovjeka kojega ne poznajem!"
- "Odrasla si potpuno sama. On te vidio prvi put kad je bio s klijentima negdje vani. Mnogi su te gledali i komentirali. Jedan je kupac rekao da tvoj tip djevojke donosi dobru zaradu. Bila si izgubljena u svom svijetu, drugačija od drugih i činilo se kao da si neiskusna u ljubavi. Borna je odlučio da budeš novi izazov. Živiš u drugom gradu, a on ionako mora riješiti sve obveze nego što dođeš. Pripremao te, sve je tvoje slike skupljao u fascikle. Ja sam te pratio i pisao izvješća. Stavio sam te na popis i za tebe su se svi interesirali. Borna je kasnije dobio ponudu od najjačeg lika crnog tržišta. Za tebe je ponudio mnogo pod uvjetom da mu budeš prodana kao doživotna pratnja. Nije htio da budeš jedna od mnogih s njegovog popisa, htio je da budeš njegova. To znači da ne smiješ biti bolesna, moraš se naučiti na to da si robinja, moraš ga slušati i ne opirati se. Dakle, mi te moramo pripremiti i odgojiti te da budeš vjerna njemu, da ti nikada ne padne napamet pobjeći ili pak nauditi si. Moraš biti njegova žena i željeti to biti. Ako ne bude zadovoljan, moramo mu vratiti lovu i riješiti te se."
- "Reci što trebam učiniti da se izvučem odavde! Kako da pomognem i tebi i sebi?"
- "Taj se čovjek zove Zoltan Raymich. Ima 47 godina i ima lanac apartmana i hotela. Otvorio je neke restorane, druži se sa slavnima, a zapravo svi znaju čime se bavi. Svaki posao s njim mora biti u strogoj tajnosti. Sve se obavlja tako da dokazi ne postoje, on je glavni i njegova se riječ sluša. Borna je s njim već dulje u kontaktu. Zoltan je već uzimao naše djevojke za svoj popis. Neke rade u hotelima, neke ga služe, neke su samo prostitutke. Kupuje i naše radnike koji imaju dobre preporuke. Uzima samo najbolje. Tebe želi na vrhu, do sebe. Ja nekako vjerujem da Zoltan zna gdje je Hana. On ju jedini može uzdržavati s djetetom. Iako je loš, ima u njemu i malo dobrote. Ne dopušta smrt i bolest ljudima kojima trguje. Uzdržava ih i zato je toliko uspješan. Iskorištava gdje stigne, ali nema ljude koji ga vole i obožavaju pa ipak pruža malo paženje onima čiju je sudbinu kupio prljavim novcem. U svakome slučaju ćeš pripasti njemu. Od toga se ne možeš izvući. Možeš birati između dvije opcije. Možeš biti poslušna i s vremenom odglumiti ljubav i zabrinutost ili se možeš odupirati i raditi po svome. Ja ću do Hane doći kad tad, ali ti nam možeš pomoći. Tako ćeš spasiti i sebe. Možeš li biti njegova, zavesti ga i slušati ga? Tako ćeš s vremenom postati slobodna, a zadobit ćeš i njegovo povjerenje! Moći ćeš otkriti gdje je Hana, moći ćeš se osvetiti Borni i svima ovdje, a onda možeš sve naslijediti i osloboditi ljude te sve ugovore poslati policiji!"
- "Ajme, Ivore! To je teško!"
- "Ja sam Zoran. To je moje pravo ime. Ti moraš dobiti novo ime i već smo ti pripremili nove dokumente. Melani više ne postoji, u ovome svijetu si Rafaella. Ja sam to odabrao jer je Hana obožavala jesti taj slatkiš s kokosom, a znam da će obožavati i tebe kad ju pronađeš."
- "Zorane, ja mislim da sam spremna. Gad mi je uzeo tri godine života. Sve u što sam vjerovala se raspalo. Sama sam. Ionako nemam ništa od slobode. Gadi mi se pomisao na toga lika koji me kupuje, no ako ću time pomoći drugim djevojkama koje ovo proživljaju, učinit ću to zbog njih. On me htio iskoristiti za svoju korist, a sad ga mogu uništiti."
- "Samo se čuvaj. Ondje ćeš morati sama. Dok ti ne počne vjerovati, bit će teško. Nećemo se moći čuti, ali dati ću ti svoj mail i broj na koji me uvijek možeš dobiti."
- "Kada bih trebala ići, kakvi su planovi za dalje?"
- "Ovaj tjedan bi te morali natjerati da tražiš drogu. Trebaju te pustiti da izađeš, no znaju da nećeš opstati. Vraćaš se k nama i spremna si raditi sve kako bi preživjela. Ipak, ja imam plan kako to preskočiti. Mislio sam pitati Bornu da razgovara s tobom. Glumit ćeš žrtvu kojoj ćemo obećati slobodu ako bude odradila godinu dana. Ti glumi naivnu djevojku koja ga voli još uvijek i sve će raditi za njega. Povjerovat će!"

Da, pristala sam. Pojela sam zadnji trokutić pizze. Dogovorili smo se da drogu više neću izmati kako bih se na vrijeme spasila od pakla heroina. Možda me ulovi mala kriza, ali tek sam se naučila na igle pa ću lako to prebroditi.

Ivor ilitiga Zoran, dao mi je čistu crnu haljinu kako bih se obukla. Moje tijelo je bilo neprepoznatljivo. Postala sam kost i koža, a kosa mi je bila čista, no uništena. Ruke su mi bile izbodene, a kad sam bila spremna, Ivor mi je svezao povez i ruke. Zagrlio me i rekao da ćemo se čuti i da se čuvam. Vrata su zaškripala, a ja sam s maskiranim čovjek stigla do neke nove sobe. Odvezao me kad smo već bili u toj sobi, jednako prljavoj kao prošla soba, no ova je bila na katu i imala je prozor s pogledom.

Ostala sam sama u četiri zida, stisla sam se uz jedan od njih i s glavom među rukama sam razmišljala o razgovoru s Ivorom. Zoranom. S Čovjekom.

Ostale ljude tu ne bih mogla tako nazvati. Ne bi bilo u redu.






Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

nedjelja, 08.05.2011.

11. poglavlje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

Posao? Kako ja mogu biti nekome samo posao? Tri sam godine imala samo njega koji sada kaže da me nije nikada volio? Pa tko me je onda volio kad nisam imala pravih prijatelja već samo poznanike u životu? Ima ženu? Tko je taj čovjek čije sam usne obožavala, a sada mi se tako gade?!? Uvjeravaju ga da je gad? Koliko li samo ima djevojaka osim mene? Mrzim njegov lik, njegovu hladnoću, njegov miris na koji me navikao!!!

Voljela sam ga. Zbilja jesam. Sada ga mrzim. Želim da mu se dogodi nešto loše, nešto ružno. Želim otići odavde i prijaviti ga policiji! Želim saznati kakav mi se to čovjek upetljao u život i zatvorio me ovdje nakon što me je tri godine uvjeravao da me voli!

Bojim se. On zna gdje je moja teta, jedina osoba koju imam u svom životu. Hoće li se zabrinuti? Nadam se da je Borna neće dirati.

Bojim se za sebe. Što će biti samnom?

Vrata su se počela otvarati. Opet čovjek s maskom. Približavao mi se, a ja sam se povukla prema zidu. Skupila sam noge i pustila suze niz obraze. Približio mi se i čučnuo. Nemam snage boriti se, pustiti krik niti pozvati pomoć dok su vrata otvorena. Gledala sam ga onako prestrašeno iz kuta, a on je gledao mene dok sam poslušno držala svoje noge od straha da mi nešto ne učini.

Izvukao je neku iglu, a ja sam odmah znala da je droga. Počela sam tiho izgovarati 'ne', a on je pustio svoj strogi i duboki glas.

- "Budi tiho i nemoj se odupirati. Milom ili silom moraš pristati na ovo. Ne možeš pobjeći i ne možeš se izvući. Dok si dobra, i mi smo dobri prema tebi. Pruži mi ruku!
- "Molim te, nemoj! Molim te..."
- "Djevojko, neću ti ponavljati."

Počela sam mahati glavom i gledala sam u tu iglu. Ne želim da me počnu drogirati. Ne želim da me krenu uništavati i prisiljavati na uništavanje. Ulovio me za ruku, a ja sam ga snažno udarila nogom. Bio je jak i njegov je stisak bip čvrst. Ustao se i povukao me snažno prema sebi. Jedva sam stajala na nogama, a on me gurnuo prema zidu. Udarila sam glavom i spustila se klizeći zidom prema hladnom podu. Spustio se i uzeo mi ruku. Trzala sam se, no bila sam nemoćna. Od udarca mi se počelo spavati, a onda sam osjetila strano tijelo u svojoj veni. Zavrtjelo mi se, no umirila sam se. Gledala sam u maskiranog čovjeka. Nasmijala sam se, a onda sam naglo spustila glavu preko njegove noge. Povratila sam, vrtjelo mi se i nisam znala gdje sam.

Čovjek me podignuo, a ja se nisam opirala. Bojala sam ga se, no sad me nije bilo strah. Zatvorila sam oči, a onda su zvukovi nestali.



. "Pomoć!"

Tiho sam tražila pomoć. Šaptala sam, a onda sam otvorila oči. Na krevetu sam vidjela igle i heroin. Gledala sam oko sebe. Bila sam užasno žedna. Ustala sam i srušila se. Puzala sam po hladnom podu dok nisam došla do boce s vodom koja je bila na stoliću. Netko mi ju je donio dok sam spavala. Otvorila sam je i počela gutati. Pored boce je bio tanjur s hrenovkama i komadom kruha. Počela sam trpati hranu u usta jer sam morala čuvati snagu.

Nakon 2 tjedna!

Tako su prolazili dani.
Čovjek s maskom je dolazio s hranom, vodom i drogom. Bila sam prljava, smrdljiva, soba je bila u gorem stanju, a duša mi je bila uništena. Nisam više sigurna koliko sam jaka. Ležala sam na tom odvratnom madracu i više se nisam opirala kad bi me maskirani čovjek drogirao. Prvih par puta sam povraćala, lovila me nesvjestica, no smirivalo me i kasnije sam bila dobro. Nisam se bojala i tijelo mi je bilo smireno. Nakon 7 dana svakodnevnog ubrizgavanja, jedan dan me nije nitko posjetio. Taj sam dan bila nervozna, pomalo napeta i razdražljiva. Sljedećeg dana sam je došao s hranom i iglom. Moja je ruka trnula, a ja sam opet bila mirna.

Sada čekam da dođe. Soba je polumračna, hladna i smrdi. Vrata su se otvorila, a on je ušao i pozdravio me svojim dubokim i strogim glasom.

. "Hej mala! Kako si danas?"
- "Spremna za vješanje, kad me vodiš?"
- "Ne brini, još ćeš dugo živjeti. Ti si posao, sjećaš se?"
- "Jebi se!"
- "S tobom?"
- "Nisi neki frajer."
- "Oho, a ti si se raspričala nakon ova dva tjedna! Opasna cura, takve su mi najdraže!"
- "Meni ti nisi baš omiljen. Gadi mi se ovo sve! Koliko ćeš me još držati tu?"
- "Danas ideš odavde. Sad te vodim na tuširanje, smrdiš!"
- "Smrdim zbog vas!"
- "Što si bezobraznija, to si privlačnija!"
- "Ne želim zamišljati kako izgledam. Nisam svoj odraz vidjela već dva tjedna, a kad se sjetim da mi krv truješ heroinom, ne želim se gledati. Uništio si me!"
- "Slušao sam zapovijedi!"
- "Ne pravdaj se!"
- "Ne pravdam se, poigravam se s tvojim strpljenjem."
- "Vodi me na tuširanje!"
- "Daj mi ruke!"
- "Molim?"
- "Moram te svezati!"
- "U redu, naučila sam da moram milom ili silom, a ne želim više modrice po sebi. Koliko si puta dignuo ruku na svoju djevojku?"
- "Na nju nikad ne bih dignuo ruku. Na nju se diže nešto drugo."
- "Kad si mene toliko puta udario, kako znaš da nećeš nju?"
- "Mala, možda ja nemam djevojku!"
- "U glasu ti čujem da imaš! Voliš je. Sad me veži i vodi odavde."

Svezao mi je ruke. Na njima su bili ožiljci uboda. Potom mi je stavio povez preko očiju i krpu u usta. Šutjela sam jer si nisam mogla pomoći niti se kome žaliti. Mrzila sam ih sve.
Povukao me i ustala sam. Hodao je iza mene držeći mi pištolj na leđima. Osjetila sam cijev među lopaticama. Nisam se bojala jer znam da sam im potrebna.

Vodio me. Čula sam samo muške glasove i smijanje oko sebe. Prolazili smo kroz neki hodnik, a onda sam se morala penjati stepenisama. Kad smo stigli na drugi kat, maskirani me čovjek uhvatio za ruku. Shvatila sam da je sad ispred mene. Čula sam kad je otvorio vrata. Uveo me u kupaonicu i skinuo povez. Kupaonica je bila stara i neuredna. Zidovi su bili obloženi bijelim pločicama, a na podu su bile crne pločice. Dva umivaonika bila su pod malenim prozorom na kojemu su bile rešetke. Tri wc-školjke bile su s desne strane vrata, a lijevo su bile tuš-kabine. Čovjek s maskom me pogledao. Nasmijao se i izvadio je krpu iz mojih usta. Pružila sam mu ruke, a on ih je odvezao.

- "Dobro je, ovdje je tuš i sad se smiješ oprati.
- "Predpostavljam da me moraš čuvati!"
- "Ne brini, vodio sam već djevojke na tuširanje. Nisam djevac. Skini se!"
- "Ne volim se skidati pred drugim ljudima!"
- "Nauči se. Skidat ćeš se pred strancima."
- "Zašto bih?"
- "Tigrico, jesi li ti prirodno glupa ili se praviš? Želiš li dobiti iglu danas?"
- "Ne želim, ali lagala bih kad bih rekla da se nisam navikla na nju. Potrebna mi je da preživim ovdje."
- "Smiri te, zar ne?"
- "Da, a istodobno postajem tvoj rob!"
- "Skini se!"

Počela sam se skidati gledajući ga u oči. Bile su tamne, smeđe boje. To je jedino što sam vidjela na njemu. Mogla sam vidjeti da je vrlo zgodan. Uniforma mu je bila uska. Skinula sam sve sa sebe i stala pod tuš. Prekrižio je ruke i gledao me. Pustila sam vodu i počela trljati svu prljavštinu sa sebe. Ispirala sam smrad svoje kose, svoje kože... Čovjek s maskom mi je bacio šampon za kosu i sapun za tijelo. Tuširala sam se ne obazirući se na njega. Uživala sam pod vodom. Okrenula sam mu leđa i sapunala se. Sa strane je bio žilet pa sam se sagnula i počela brijati noge. Sve sam obrijala, a kosu sam isprala nekoliko puta. Čula sam da je netko zaključao kupaonicu pa sam se okrenula, a ispred sebe sam ugledala njega.

Nije imao masku, ali imao je oči tamne boje, smeđe. Nije imao odjeće i gurnuo me prema zidu. Poljubio me. Nisam se opirala. Bez mog opiranja je bio dovoljno grub. Nisam se pomicala. Stajala sam kao ukopana sve dok me nije zgrabio za vrat i približio moje usne svojima. Morala sam ga poljubiti. Gadio mi se njegov zadah, njegove ruke... Osjetila sam nešto među nogama.



Odjednom sam se trgla i udarila ga svojim koljenom. Sagnuo se i jauknuo, a ja sam ga laktom udarila u leđa pa se srušio. Preskočila sam ga i uzela ručnik. Potrčala sam prema vratima, pokušala ih otvoriti, no ključa nije bilo. Okrenula sam se i gledala u njega. On se ustao i obrisao drugim ručnikom. Prestrašena, polako sam se stisla iza vrata. Obukao je uniformu i stavio je masku na glavu. Nije mi naudio, samo mi je bacio donje rublje. Podigla sam ga s poda, a on je viknuo da se obučem. Obukla sam se, a on me bez riječi svezao. Pravio se da se ništa nije dogodilo. Stavio mi je povez preko očiju i ručnik kojim sam se brisala u usta. Ručnik je bio malen.

U rublju me izveo iz kupaonice i odveo me na treći kat. Doveo me do vrata, pokucao je, najavio me, a ja sam čula Ivorov glas.

- "Uvedi je!"




Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

<	svibanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (6)
Veljača 2011 (3)


Komentari da/ne?

Važno!!!

Moje je ime Laura Troha, ime mog karaktera je Tigress.
Drago mi je što si tu, Stranče...



FACEBOOK

Kopiranje nije dozvoljeno bez pristanka autora jer je to onda kršenje autorskih prava na koja se imam pravo žaliti.
Ako se već kopira, nek' pored kopiranog teksta stoji link bloga.
Hvala.

You laugh at me because I'm diffrent.. I laugh at you because you're all the same.

Ovo sam ja, bez lica i bez imena!


Tko pjeva,zlo ne misli!

"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)

Snimio sam je izdaleka. Strika i ja napravili smo krug po gradu u fijakeru na kom su trubači visili kao izbeglice iz Bangladeša, i vraćajući se pred zgradu, učinilo mi se da je vidim kako stoji sa ostalim devojkama. Rekoh: učinilo mi se…
Jer, u stvari, su ostale devojke stajale sa njom…
Balašević

"Postati čovjek je ljepše nego postati kralj."
(A.G.M.)

''Kad odrasli kažu zauvijek, Charlie, oni uglavnom misle na jako puno vremena''

''Ogledalo je opaka igračka ljutske taštine..''

"The greatest thing you'll ever learn is to love and be loved in return......"

- "You want answers?"
- "I want the truth!"
- "You can't handle the truth!"

Tamo ćeš naći ono što ja volim. Mjesto koje sam ja voljela. Gdje su me snovi smoždili. Moje selo, uzdignuto nad ravnicom. Puno drveća i lišća, kao kutijica u kojoj smo čuvali naše uspomene. Osjetićeš da bi tamo svako poželio da živi vječno. Svitanje; jutro; podne i noć, uvijek isti; ali s različitim vazduhom. Tamo, gdje vazduh mijenja boju stvari; gdje se život provjetrava kao da je brbljanje; kao da je obično brbljanje o životu...
Idem tamo. Evo idem.
" Pedro Paramo " Huan Rulfo

"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha."
(Don Huan)

Yes,I'm a bitch,just not yours!

"Ime mi je Đorđe Balašević. Prijatelji me, uglavnom, zovu Đole. Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži..."
Balašević

I always thought that there was this one perfect person for everybody in the world, you know, and when you found that person the rest of the world kind of magically faded away, and, you know, the two of you would just be inside this kind of protective bubble, but there is no bubble, I mean if there is you have to make it, I just think life is more than a series of moments, you know, we can make choices, and we can choose to protect the people we love, and that's what makes us who we are and those are the real memories.
- from "Forces of Nature"

-Napor je sve teži, nada sve sporija, razilaženje između onoga što jesam i onoga što sam pretpostavljao da mogu biti sve je veća u noći moje duboke ispraznosti.


-Pretvorio sam se u cilj samoga sebe. Ali nisam mogao razabrati da li sam se s time pronašao ili izgubio.

-U stvarnom životu svijeta sudjeluje samo onaj tko ima više volje od inteligencije, ili više impulzivnosti od razuma.
Heidegger

-Osjetite smiraj sa mnom i razmišljajte o tome koliko je napor uzaludan, volja strana, a i samo razmišljanje nije korisnije od napora, niti više naše od volje. Razmišljajte i o tome kako život koji ne želi ništa ne može utjecati na tijek stvari, ali ni život koji želi sve ne može utjecati na tijek stvari, jer ne može dobiti sve. A dobiti manje od svega, nije dostojno duša koje traže istinu. Više vrijedi, djeco, sjena jednog stabla nego spoznaja istine, jer je sjena stabla istinita dok traje, a spoznaja je istine lažna u samoj spoznaji. Više vrijedi, za jedno pravedno razumjevanje, zelenilo lišća od neke velike misli, jer zelenilo lišća možete pokazati drugima, a veliku misao nikada.

-Rodili smo ne znajući govoriti, i umrijet ćemo, a da nećemo naučiti govoriti. Prolazi naš život između tišine onoga koji šuti i tišine onoga koji nije shvaćen, a oko toga, poput pčele koja oblijeće mjesto na kojem nema cvijeća, lebdi jedna nepoznata zaludna sudbina.

"Nikad nisi bio izvan Bostona.
Da sam te pitao nešto o umjetnosti, dao bi mi iscrpno izvješće pročitano iz knjiga.
Michelangelo. Znaš mnogo o njemu.
Životno djelo, političke aspiracije, on i papa, seksualnu orijentaciju, sva djela.
Ali ne bi mi znao reći kako miriše u Sikstinskoj kapeli, nikad nisi tamo stajao i gledao taj divan plafon.
Vidio to.
Kad bih te pitao za žene, dao bi mi popis najdražih. Možda si i ševio par puta, ali ne možes mi reći kakav je osjećaj buditi se kraj žene i osjećati doista sretnim.
Da te pitam o ratu, nabacao bi mi se Shakespeareom.
“Još jednom u obranu, prijatelji”.
Ali nisi bio ni blizu ratu.
Nikad nisi držao najboljeg prijatelja u krilu i gledao ga kako zadnjim dahom traži tvoju pomoć.
Da te pitam o ljubavi, citirao bi sonet, ali nikad nisi gledao u ženu i bio potpuno ranjiv, da ne znaš nikoga tko je ravan njenim očima.
Kao da je Bog spustio anđela na zemlju samo za tebe, koja će te spasiti pakla, ne znaš kako je to biti njen anđeo. Voljeti je. Proći s njom sve. I rak. Ne znaš kako je spavati u stolici dva mjeseca u bolnici jer doktori vide u tvojim očima da se vrijeme posjeta ne odnosi na tebe.
Ne znaš što je pravi gubitak. To se događa samo kad nešto voliš više od sebe. Sumnjam da si ikad ikoga toliko volio…”
,,Dobri Will Hunting''

"Samo su dva tipa ljudi na ovom svijetu – dobri i loši. Dobri bolje spavaju, ali čini se da loši više uživaju u satima kad su budni."
(Woody Allen)

"Nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav."
(R.Tagore)

"Ljubav se obogaćuje svakom dobrom stvari koju dijelimo - i jača sa svakom tugom kojoj se suprotstavimo zajedno."
(Pam Brown)

"Od neiskusne žene zavodnik najviše nauči."
(Kazanova)

Ono čemu poučavamo djecu u školama i još nazivamo poviješću, obični je kalendar zločina.


"Istina boli. Ne tako ko da skočiš na bicikl bez sica, ali boli."
(Leslie Nielsen)

Frankly, my dear, I don't give a damn!

"Čovjek koji ne čita dobre knjige nema nikakve prednosti nad čovjekom koji ih uopće ne zna čitati."
(Mark Twain)

"Volio bih da me voliš, da budem cvijet u tvojoj kosi.
AKo si noć, ja ću bit zora i bljesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš, i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti u živoj stijeni bistra česma."
-Jure Kaštelan

"Moja je dobrota bezgranična poput mora. Moja je ljubav jednako duboka. Što više dajem tebi, to više imam sam, jer oboje smo beskonačni."
Shakespeare

"Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba."
Goethe

Znam, more je potopilo Atlantidu, i krckajući stijene kao lješnjake, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike rijeke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš, i nikom ništa... Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila.

"..as if there were any way that I could exist without needing you..."

Ako nekoga voliš, pusti ga od sebe. Ako ti je suđen, vratit će se. Ako ne, nije ni bio tvoj.
Paolo Coelho - Alkemičar

Hej, sada znam gdje sam griješio i gdje sam, na žalost, bio gad, a gdje, na žalost ne, i da znaš, sve sam rebuse riješio, ali ipak se ponekad još zaletim na vjetrenjače...
Đorđe Balašević - Na pola puta

"Tonight I won't be alone, but you know that don't mean I'm not lonely.."

"Kad bi čovjek mogao izabrati sreću, sigurno bi izabrao preveliku."

"Just because I'm losing, doesn't mean I'm lost. Doesn't mean I'll stop."

''I would rather have had one breath of her hair, one kiss of her mouth, one touch of her hand, than eternity without it. One. ''...

"Nijedna mačka koja voli ribu nije takva da je ne možemo nešto naučiti. Nijedna mačka bez repa neće se igrati sa gorilom. Mačkee s brkovima uvijek vole ribu. Nijedna mačka koju možemo nešto naučiti nema zelene oči. Nijedna mačka nema rep ako ima brkove. Prema tome, nijedna mačka sa zelenim očima neće se igrati sa gorilom."

"I'm gonna make him an offer he can't refuse."
Don Vito Corleone, The Godfather

"There's some magic over there on that curtain..Heh heh, that was a looong shot."

"Lance, you are clearly gay, and that cool, but you tried to lube me up and that not cool."

I believe in angels, something good in everything I see.

-Moramo kupiti oružje.
-Zar će nam trebati?
-Bolje da nam ne treba, a da ga imamo nego da nam treba, a da ga nemamo.

ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u očima
prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali ovo ti moram reći
previše je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše u meni
voli i ljubi

So, my little Amélie, you don't have bones of glass. You can take life's knocks. If you let this chance pass, eventually, your heart will become as dry and brittle as my skeleton. So, go get him, for Pete's sake!

...''Pitam se, reče on, da li su zvijezde osvjetljene zato da bi jednog dana svatko mogao naći svoju''...
Mali princ

''Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta.
Samo klauni znadu kako se možeš izvući:
plaču kad im se smije i smiju se kad im plač
razara lice''
Mihalić

"Na svijetu nam treba više istinski zlih ljudi, a manje potpunih budaletina."

„Katkad se lakše povjeriti neznancu nego ljudima koje poznaješ. Zašto li je to tako?“ Slegoh ramenima. „Vjerojatno zato što nas stranac vidi onakvima kakvi jesmo, a ne onakvima kakvima nas želi smatrati.“

„Nije teško zaraditi novac“, žalio se. „Teško ga je zaraditi radeći nešto čemu vrijedi posvetiti život.“

"Kada ja umrem, sve moje postat će tvoje... osim snova."

"Zna li luđak da je lud? Ili su ludi drugi, oni koji ga uvjeravaju da je nerazuman kako bi spasili vlastiti život sazdan od utvara?"

"Sudbina obično čeka već iza ugla. Kao lopov, kurva ili prodavač srećaka: njezina tri najčešća utjelovljenja. Ali u kućne posjete ne ide. Treba učiniti tih nekoliko koraka."

I am a simple person... I'm just good at complicating things.

Ipak, u daljini sam ugledala korak koji bih prepoznala s udaljenosti od sto kilometara. U kaputu od smedje koze, dugom do poda, apsolutno pretoplom za ovo vrijeme, primicao se On.
On, koji vec deset godina svim zenama prodaje iste trikove, jedino meni ne.
On, s kojim sam trebala spavati barem stotinu puta, a nisam nikad.
On, neodoljivi Leo koji uvijek pije sa mnom, a ode s drugom.
On, kojeg nitko na ovom svijetu ne shvaca ozbiljno, osim mene.

Kud vojska prođe, trava ne niče, ali niču djeca.
Bili smo joj zahvalni, sve dok nisu ispričali da je živjela i sa neprijateljskim vojnicima.
Nastalo je ćutanje.
Zamolio sam starješine da se dječak i njegova slijepa baka kolima prebace u neko obližnje selo.
- A majka? - pitao je mališan.
- Doći će poslije.
Streljali su je, čim su kola postala sitna na prostranoj ravnici.

Ne osvajamo zemlju, već grumen za svoju stopu, ni planinu već sliku u svom oku, ni more već njegovu gibljivu čvrstinu i sjaj njegove površine. Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za nju.

Volio bih da si došao bez razloga. Da porazgovaramo ni o čemu, ni zbog čega.

" ...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...

... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje..."
(Fjodor M. Dostojevski - Zločin i kazna)


"Za sve ljude zvijezde ne znace isto.
Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodici.
Za druge, one su samo male svijetiljke.
Za ucenjake, one su problemi.
Za mog poslovnog covjeka one su bile zlato.
A ti, ti ces imati zvijezde kakve niko nema."
(Mali Princ)

"On isto tako više cijeni moj razum i moju nadarenost nego moje srce, na koje sam jedino ponosan; samo to srce je izvor svega, sve snage, sveg blaženstva I sve bijede. Ah, ono što ja znam, može znati svako, a moje srce je samo moje."
(Patnje mladog Werthera)

"Moraš biti vrlo strpljiv - odgovori lisica. - Prvo ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, u travu. JA ću te gledati krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor svih nesporazuma. ali ćeš svakog dana moći sjesti malo bliže..."
(Mali princ;Antoine de Saint-Exupéry)

Samantha (Julia Roberts): "I have to ask you a question. It's a good one so think about it.

If two people love each other, but they just can't seem to get it together, when do you get to that point of enough is enough?"

Jerry (Brad Pitt): "Never."
film "The Mexican"

I love you. And not, not in a friendly way, although I think we're great friends. And not in a misplaced affection, puppy-dog way, although I love you. Very, very simple, very truly. You are the epitome of everything I have ever looked for in another human being. And I know that you think of me as just a friend, and crossing that line is the furthest thing from an option you would ever consider. But I had to say it. I just, I can't take this anymore. I can't stand next to you without wanting to hold you. I can't, I can't look into your eyes without feeling that, that longing you only read about in trashy romance novels. I can't talk to you without wanting to express my love for everything you are.
film "Chasing Amy"

You know, that moment when you kiss someone and everything around you becomes hazy. And the only thing in focus is you and that person. And you realize that that person is the only person that you're supposed to kiss for the rest of your life. And for one moment you get this gift. And you want to laugh and you want to cry because you feel so lucky that you found it and so scared that it will go away all at the same time.
film "Never Been Kissed"