Tigress https://blog.dnevnik.hr/tigress

četvrtak, 10.03.2011.

5. poglavlje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

Prije no što počnem s tipkanjem i nastavkom svoje priče, moram pozdraviti posebnu osobu!
Martina, srećo...
Ima ljudi koji čitaju ovaj blog i prate ovaj mali svijet što stvaram. Podrška mi puno znači. Sad bar znam da ovo ima nekog smisla. Puno hvala!
Evo, s ljubavlju krećem u tipkanje novoga posta.
Šaljem ti poljubac!!



Sama.




U Osijeku sam imala toliko poznanika. Imala sam prijateljice s kojima sam pila kavu, izlazila van, živjela. Obitelji nisam imala. Siroče sam. Odrasla sam u Domu za nezbrinutu djecu. Nisam se nikada osjećala voljeno. Nemam čak nešto previše uspomena iz djetinjstva. Možda bih imala kada bi se trudila pamtiti, no ja se trudim ne misliti na prošlost i bol koju sam osjećala tad. Ta bol oživi svaki put kad pomislim na godine samoće

Sobu sam u Domu dijelila s dvije djevojke, s Vlatkom i Snježanom. To mi je jedina lijepa uspomena i jedina ljubav koju pamtim. Sjećam se još onoga mirisa naše sobe. Bila je na kraju hodnika drugoga kata i ispod nje je u prizemlju bila kuhinja. Moja je soba uvijek mirisala na hranu. Bila je to malena sobica u kojoj su se mirisi očito voljeli zadržavati. Imale smo svaka svoj krevet, ormarić i stol, a ormar je bio velik i zajednički. Vlatka je bila moja vršnjakinja i išle smo skupa u razred. Do osmoga razreda smo sjedile skupa.Snježana je bila starija godinu dana. Bila je najljepša cura u Domu, a Vlatka je bila malo jača i dečki su je obožavali zafrkavati. Ipak, bila je vedra, nasmijana i znala se šaliti na svoj račun. Zato sam je voljela.

Njena majka bila je devetnaestogodišnja narkomanka, a čak ni ona nije znala tko je otac djeteta. Živjela je s nekim čovjekom koji je bio puno stariji. On je volio Vlatkinu majku o čijoj prošlosti i obitelji nitko ništa ne zna. Isprva je ona željela pobaciti, no taj čovjek joj nije dao. Htio ju je izbaviti iz pakla droge, no nije uspio. Par mjeseci nakon Vlatkinog rođenja, majka se predozirala. Vlatka je pronađena na krvavom krevetu pored mrtvog tijela. Taj ju je čovjek nakon toga prihvatio kao svoje dijete. Brinuo se za nju do njene treće godine, a onda je umro sa svojih 60 godina i Vlatka je došla u Dom. Bila je ugodno društvo, djevojka s kojom sam mogla razgovarati o svemu.

Snježana nije bila takva. Ona je bila pomalo umišljena, no voljela me. Posuđivala mi je svoju odjeću, radila mi je frizure i šminkala. Djevojke iz Doma ju nisu baš prihvaćale jer se držala visoko i bila je hladna. Ipak, shvaćala sam. Njeno je djetinjstvo bilo jako teško i ona nije vjerovala nikome.Ostavljena je kao novorođenče u vrećici pred vratima Doma. Jedva je preživjela, a kad je napunila četiri godine, udomila ju je neka obitelj. Bio je to novopečeni bračni par, ali žene nikada nije bilo kod kuće pa je muškarac Snježanu maltretirao do njene desete godine. ČEsto ju je tukao, a ona mi je sama kasnije priznala da ju je nekoliko puta silovao. Ponekad su je znali preko noći zaključavati u podrum svoje kuće jer bi njima dolazili prijatelji na večere. Žena joj je bacala i uništavala odjeću, nazivala ju je pogrdnim imenima i odrezala je Snježaninu kosu nakon što je shvatila da je njen muž malenu djevojčicu tjerao na sex. Bila je ljubomorna i ljuta pa se iskaljivala na djetetu. Kasnije je Snježana vraćena u Dom jer je odgajateljica shvatila da nešto ne valja. Ipak, nije se nikada saznalo što se događa iza zatvorenih vrata. Dok je živjela u toj obitelji, trenirala je plivanje na bazenima. I ja sam trenirala pa smo se družile i izvan Doma. Kasnije smo molile ravnateljicu Doma da budemo u istoj sobi.

Eh... Ustala sam se iz kreveta i odlučila izići na balkon. Godio bi mi svježi zrak.



Moja je priča sasvim drugačija. Ja sam Domu bila punih 18 godina. Majka mi je umrla u bolnici nakon poroda, bake i djeda nisam imala, a tata mi je poginuo dok je majka bila u četvrtom mjesecu trudnoće. Nisam imala stričeve i ujake, čak ni tetke. Zapravo sam jednu ženu zvala svojom tetom, a bila je to sestra moje bake, majčine majke. Nije voljela djecu, no preko ljeta me pozivala k sebi na ljetovanje pa sam praznike provodila s njom u Rijeci i Crikvenici. Imale smo dobar odnos, nekada ju nazovem da pitam kako je. Sutra bih je mogla posjetiti.

Uzela sam hotelski mantil, podigla sam kosu i natočila sam si čašu viskija koji je stajao na noćnom ormariću. Spustila sam se u hodnik i vidjela da oni visoki prozori nisu prozori već balkonska vrata. Izašla sam van i sjela na stolicu. Podigla sam bose noge na ogradu. Balkon je bio malen, uzak.

Duboko sam udahnula i pogledala u nebo. Sve je bilo puno zvijezda. S balkona sam promatrala i grad. Auti su bili parkirani posvuda, a bez obzira na sitne kasne sate, bilo je mnogo prolaznika na ulici. Gledajući tako svijet oko sebe, čula sam neki zvuk u sobi. Bio je to moj mobitel. Poruka.

Ustala sam se i potražila svoj mobitel u kaputu. S čašom svoga viskija sam se vratila a balkon i razočarala se kad sam shvatila da poruka nije bila Bornina.



"Hej!
Jesi stigla kući? Kasno je, nadam se da ne spavaš i da te neću probuditi. Ja sam došao u stan, cimeri su pozvali društvo pa sam s njima. Malo se zabavljamo. Jesi za kavu ujutro?
Noa"

Ova moja priča me podsjeća na one stare, već isfurane i predvidljive ljubavne romane. Dečko kojeg volim me ne doživljava, a ja sam upoznala dečka u vlaku koji me pak doživljava. Kako čudno. Počela sam smišljati odgovor na poruku.

"Hej i tebi. Ja sam doma, da! Sjedim na balkonu, gledam u nebo i cugam. Opuštajuća atmosfera. Ubrzo ću u krevet. Već me hvata umor, a dan se čini tako dug. Imam neke planove za sutra, ali mogla bih predvečer na kavu. Jesi slobodan oko sedam, osam?"

Gledala sam u zvijezde i čekala sam odgovor. Poruka.

"Mogu u pola osam. Može li na Koblerovom trgu kod fontane? Tamo se osjećam kao kod kuće. Uvijek sam ondje na kavama.
Hej, pa ne cugaš valjda sama na balkonu? Nemoj se napiti i pasti! Hehe!"

"Dogovoreno, u pola osam na Koblerovom! Ma jedna čašica prije spavanja za lakši san! Idem sada u krevet. Vidimo se sutra! Laku noć!"

"Lijepo spavaj. Veselim se kavi. Laku noć!"

Ustala sam se i vratila u sobu. Vidjela sam da je ponoć prošla, a Borne još nije bilo. Doći će. Rekao je da hoće. Potražila sam najljepše rublje, namazala sam tijelo kokosovom kremom koju sam imala u svome koferu i tako sam legla u krevet. Kad dođe, poljubiti će me. Neće moći odoljeti mirisu kože. Volio je kokos. Volio je i mene. Često bi mi rekao da me voli. U zadnje vrijeme to nije govorio jer je znao da sam to već shvatila. Bacila sam onu narančastu deku s kreveta i legla u krevet.



"Možda se ujutro probudim pod njegovim rukama..."




Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (6)
Veljača 2011 (3)


Komentari da/ne?

Važno!!!

Moje je ime Laura Troha, ime mog karaktera je Tigress.
Drago mi je što si tu, Stranče...



FACEBOOK

Kopiranje nije dozvoljeno bez pristanka autora jer je to onda kršenje autorskih prava na koja se imam pravo žaliti.
Ako se već kopira, nek' pored kopiranog teksta stoji link bloga.
Hvala.

You laugh at me because I'm diffrent.. I laugh at you because you're all the same.

Ovo sam ja, bez lica i bez imena!


Tko pjeva,zlo ne misli!

"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)

Snimio sam je izdaleka. Strika i ja napravili smo krug po gradu u fijakeru na kom su trubači visili kao izbeglice iz Bangladeša, i vraćajući se pred zgradu, učinilo mi se da je vidim kako stoji sa ostalim devojkama. Rekoh: učinilo mi se…
Jer, u stvari, su ostale devojke stajale sa njom…
Balašević

"Postati čovjek je ljepše nego postati kralj."
(A.G.M.)

''Kad odrasli kažu zauvijek, Charlie, oni uglavnom misle na jako puno vremena''

''Ogledalo je opaka igračka ljutske taštine..''

"The greatest thing you'll ever learn is to love and be loved in return......"

- "You want answers?"
- "I want the truth!"
- "You can't handle the truth!"

Tamo ćeš naći ono što ja volim. Mjesto koje sam ja voljela. Gdje su me snovi smoždili. Moje selo, uzdignuto nad ravnicom. Puno drveća i lišća, kao kutijica u kojoj smo čuvali naše uspomene. Osjetićeš da bi tamo svako poželio da živi vječno. Svitanje; jutro; podne i noć, uvijek isti; ali s različitim vazduhom. Tamo, gdje vazduh mijenja boju stvari; gdje se život provjetrava kao da je brbljanje; kao da je obično brbljanje o životu...
Idem tamo. Evo idem.
" Pedro Paramo " Huan Rulfo

"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha."
(Don Huan)

Yes,I'm a bitch,just not yours!

"Ime mi je Đorđe Balašević. Prijatelji me, uglavnom, zovu Đole. Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži..."
Balašević

I always thought that there was this one perfect person for everybody in the world, you know, and when you found that person the rest of the world kind of magically faded away, and, you know, the two of you would just be inside this kind of protective bubble, but there is no bubble, I mean if there is you have to make it, I just think life is more than a series of moments, you know, we can make choices, and we can choose to protect the people we love, and that's what makes us who we are and those are the real memories.
- from "Forces of Nature"

-Napor je sve teži, nada sve sporija, razilaženje između onoga što jesam i onoga što sam pretpostavljao da mogu biti sve je veća u noći moje duboke ispraznosti.


-Pretvorio sam se u cilj samoga sebe. Ali nisam mogao razabrati da li sam se s time pronašao ili izgubio.

-U stvarnom životu svijeta sudjeluje samo onaj tko ima više volje od inteligencije, ili više impulzivnosti od razuma.
Heidegger

-Osjetite smiraj sa mnom i razmišljajte o tome koliko je napor uzaludan, volja strana, a i samo razmišljanje nije korisnije od napora, niti više naše od volje. Razmišljajte i o tome kako život koji ne želi ništa ne može utjecati na tijek stvari, ali ni život koji želi sve ne može utjecati na tijek stvari, jer ne može dobiti sve. A dobiti manje od svega, nije dostojno duša koje traže istinu. Više vrijedi, djeco, sjena jednog stabla nego spoznaja istine, jer je sjena stabla istinita dok traje, a spoznaja je istine lažna u samoj spoznaji. Više vrijedi, za jedno pravedno razumjevanje, zelenilo lišća od neke velike misli, jer zelenilo lišća možete pokazati drugima, a veliku misao nikada.

-Rodili smo ne znajući govoriti, i umrijet ćemo, a da nećemo naučiti govoriti. Prolazi naš život između tišine onoga koji šuti i tišine onoga koji nije shvaćen, a oko toga, poput pčele koja oblijeće mjesto na kojem nema cvijeća, lebdi jedna nepoznata zaludna sudbina.

"Nikad nisi bio izvan Bostona.
Da sam te pitao nešto o umjetnosti, dao bi mi iscrpno izvješće pročitano iz knjiga.
Michelangelo. Znaš mnogo o njemu.
Životno djelo, političke aspiracije, on i papa, seksualnu orijentaciju, sva djela.
Ali ne bi mi znao reći kako miriše u Sikstinskoj kapeli, nikad nisi tamo stajao i gledao taj divan plafon.
Vidio to.
Kad bih te pitao za žene, dao bi mi popis najdražih. Možda si i ševio par puta, ali ne možes mi reći kakav je osjećaj buditi se kraj žene i osjećati doista sretnim.
Da te pitam o ratu, nabacao bi mi se Shakespeareom.
“Još jednom u obranu, prijatelji”.
Ali nisi bio ni blizu ratu.
Nikad nisi držao najboljeg prijatelja u krilu i gledao ga kako zadnjim dahom traži tvoju pomoć.
Da te pitam o ljubavi, citirao bi sonet, ali nikad nisi gledao u ženu i bio potpuno ranjiv, da ne znaš nikoga tko je ravan njenim očima.
Kao da je Bog spustio anđela na zemlju samo za tebe, koja će te spasiti pakla, ne znaš kako je to biti njen anđeo. Voljeti je. Proći s njom sve. I rak. Ne znaš kako je spavati u stolici dva mjeseca u bolnici jer doktori vide u tvojim očima da se vrijeme posjeta ne odnosi na tebe.
Ne znaš što je pravi gubitak. To se događa samo kad nešto voliš više od sebe. Sumnjam da si ikad ikoga toliko volio…”
,,Dobri Will Hunting''

"Samo su dva tipa ljudi na ovom svijetu – dobri i loši. Dobri bolje spavaju, ali čini se da loši više uživaju u satima kad su budni."
(Woody Allen)

"Nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav."
(R.Tagore)

"Ljubav se obogaćuje svakom dobrom stvari koju dijelimo - i jača sa svakom tugom kojoj se suprotstavimo zajedno."
(Pam Brown)

"Od neiskusne žene zavodnik najviše nauči."
(Kazanova)

Ono čemu poučavamo djecu u školama i još nazivamo poviješću, obični je kalendar zločina.


"Istina boli. Ne tako ko da skočiš na bicikl bez sica, ali boli."
(Leslie Nielsen)

Frankly, my dear, I don't give a damn!

"Čovjek koji ne čita dobre knjige nema nikakve prednosti nad čovjekom koji ih uopće ne zna čitati."
(Mark Twain)

"Volio bih da me voliš, da budem cvijet u tvojoj kosi.
AKo si noć, ja ću bit zora i bljesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš, i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti u živoj stijeni bistra česma."
-Jure Kaštelan

"Moja je dobrota bezgranična poput mora. Moja je ljubav jednako duboka. Što više dajem tebi, to više imam sam, jer oboje smo beskonačni."
Shakespeare

"Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba."
Goethe

Znam, more je potopilo Atlantidu, i krckajući stijene kao lješnjake, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike rijeke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš, i nikom ništa... Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila.

"..as if there were any way that I could exist without needing you..."

Ako nekoga voliš, pusti ga od sebe. Ako ti je suđen, vratit će se. Ako ne, nije ni bio tvoj.
Paolo Coelho - Alkemičar

Hej, sada znam gdje sam griješio i gdje sam, na žalost, bio gad, a gdje, na žalost ne, i da znaš, sve sam rebuse riješio, ali ipak se ponekad još zaletim na vjetrenjače...
Đorđe Balašević - Na pola puta

"Tonight I won't be alone, but you know that don't mean I'm not lonely.."

"Kad bi čovjek mogao izabrati sreću, sigurno bi izabrao preveliku."

"Just because I'm losing, doesn't mean I'm lost. Doesn't mean I'll stop."

''I would rather have had one breath of her hair, one kiss of her mouth, one touch of her hand, than eternity without it. One. ''...

"Nijedna mačka koja voli ribu nije takva da je ne možemo nešto naučiti. Nijedna mačka bez repa neće se igrati sa gorilom. Mačkee s brkovima uvijek vole ribu. Nijedna mačka koju možemo nešto naučiti nema zelene oči. Nijedna mačka nema rep ako ima brkove. Prema tome, nijedna mačka sa zelenim očima neće se igrati sa gorilom."

"I'm gonna make him an offer he can't refuse."
Don Vito Corleone, The Godfather

"There's some magic over there on that curtain..Heh heh, that was a looong shot."

"Lance, you are clearly gay, and that cool, but you tried to lube me up and that not cool."

I believe in angels, something good in everything I see.

-Moramo kupiti oružje.
-Zar će nam trebati?
-Bolje da nam ne treba, a da ga imamo nego da nam treba, a da ga nemamo.

ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u očima
prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali ovo ti moram reći
previše je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše u meni
voli i ljubi

So, my little Amélie, you don't have bones of glass. You can take life's knocks. If you let this chance pass, eventually, your heart will become as dry and brittle as my skeleton. So, go get him, for Pete's sake!

...''Pitam se, reče on, da li su zvijezde osvjetljene zato da bi jednog dana svatko mogao naći svoju''...
Mali princ

''Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta.
Samo klauni znadu kako se možeš izvući:
plaču kad im se smije i smiju se kad im plač
razara lice''
Mihalić

"Na svijetu nam treba više istinski zlih ljudi, a manje potpunih budaletina."

„Katkad se lakše povjeriti neznancu nego ljudima koje poznaješ. Zašto li je to tako?“ Slegoh ramenima. „Vjerojatno zato što nas stranac vidi onakvima kakvi jesmo, a ne onakvima kakvima nas želi smatrati.“

„Nije teško zaraditi novac“, žalio se. „Teško ga je zaraditi radeći nešto čemu vrijedi posvetiti život.“

"Kada ja umrem, sve moje postat će tvoje... osim snova."

"Zna li luđak da je lud? Ili su ludi drugi, oni koji ga uvjeravaju da je nerazuman kako bi spasili vlastiti život sazdan od utvara?"

"Sudbina obično čeka već iza ugla. Kao lopov, kurva ili prodavač srećaka: njezina tri najčešća utjelovljenja. Ali u kućne posjete ne ide. Treba učiniti tih nekoliko koraka."

I am a simple person... I'm just good at complicating things.

Ipak, u daljini sam ugledala korak koji bih prepoznala s udaljenosti od sto kilometara. U kaputu od smedje koze, dugom do poda, apsolutno pretoplom za ovo vrijeme, primicao se On.
On, koji vec deset godina svim zenama prodaje iste trikove, jedino meni ne.
On, s kojim sam trebala spavati barem stotinu puta, a nisam nikad.
On, neodoljivi Leo koji uvijek pije sa mnom, a ode s drugom.
On, kojeg nitko na ovom svijetu ne shvaca ozbiljno, osim mene.

Kud vojska prođe, trava ne niče, ali niču djeca.
Bili smo joj zahvalni, sve dok nisu ispričali da je živjela i sa neprijateljskim vojnicima.
Nastalo je ćutanje.
Zamolio sam starješine da se dječak i njegova slijepa baka kolima prebace u neko obližnje selo.
- A majka? - pitao je mališan.
- Doći će poslije.
Streljali su je, čim su kola postala sitna na prostranoj ravnici.

Ne osvajamo zemlju, već grumen za svoju stopu, ni planinu već sliku u svom oku, ni more već njegovu gibljivu čvrstinu i sjaj njegove površine. Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za nju.

Volio bih da si došao bez razloga. Da porazgovaramo ni o čemu, ni zbog čega.

" ...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...

... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje..."
(Fjodor M. Dostojevski - Zločin i kazna)


"Za sve ljude zvijezde ne znace isto.
Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodici.
Za druge, one su samo male svijetiljke.
Za ucenjake, one su problemi.
Za mog poslovnog covjeka one su bile zlato.
A ti, ti ces imati zvijezde kakve niko nema."
(Mali Princ)

"On isto tako više cijeni moj razum i moju nadarenost nego moje srce, na koje sam jedino ponosan; samo to srce je izvor svega, sve snage, sveg blaženstva I sve bijede. Ah, ono što ja znam, može znati svako, a moje srce je samo moje."
(Patnje mladog Werthera)

"Moraš biti vrlo strpljiv - odgovori lisica. - Prvo ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, u travu. JA ću te gledati krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor svih nesporazuma. ali ćeš svakog dana moći sjesti malo bliže..."
(Mali princ;Antoine de Saint-Exupéry)

Samantha (Julia Roberts): "I have to ask you a question. It's a good one so think about it.

If two people love each other, but they just can't seem to get it together, when do you get to that point of enough is enough?"

Jerry (Brad Pitt): "Never."
film "The Mexican"

I love you. And not, not in a friendly way, although I think we're great friends. And not in a misplaced affection, puppy-dog way, although I love you. Very, very simple, very truly. You are the epitome of everything I have ever looked for in another human being. And I know that you think of me as just a friend, and crossing that line is the furthest thing from an option you would ever consider. But I had to say it. I just, I can't take this anymore. I can't stand next to you without wanting to hold you. I can't, I can't look into your eyes without feeling that, that longing you only read about in trashy romance novels. I can't talk to you without wanting to express my love for everything you are.
film "Chasing Amy"

You know, that moment when you kiss someone and everything around you becomes hazy. And the only thing in focus is you and that person. And you realize that that person is the only person that you're supposed to kiss for the rest of your life. And for one moment you get this gift. And you want to laugh and you want to cry because you feel so lucky that you found it and so scared that it will go away all at the same time.
film "Never Been Kissed"