HEBREJIMA

VJERA PRAOTACA/PRIMJERI ŽIVE VJERE
11

Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.
2 Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren Božjom rječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
18 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! -
19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u p redslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.
21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.
22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.
25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.
26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.
27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.
28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,
33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.
35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.
37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -
38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
40 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.





















































































































































































































































































































































































































































Map IP Address
Powered byIP2Location.com

TIGNARIUS

26.02.2017., nedjelja

MISNO ČITANJE

MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Ne budite zabrinuti za sutra.
VIII. tjedan kroz godinu


Nedjelja, 26. 02. 2017.
OSMA NEDJELJA KROZ GODINU
Svagdan


IMENDANI:
Aleksandar, Aleksa, Robert, Viktor, Branimir, Alka, Sandra

Prvo čitanje:
Iz 49, 14-15

Tebe ja zaboraviti neću!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Sion reče: »Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.« Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:
Ps 62, 2-3.6-9ab
Pripjev:
Samo je u Bogu mir, dušo moja!

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu nada moja.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.

U Boga je spasenje moje i slava;
Bog mi je hridina silna, utočište.
U nj se, narode, uzdaj u svako doba;
pred njim srca izlijevajte!

Drugo čitanje:
1Kor 4, 1-5


Gospodin će razotkriti nakane srdaca.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo! Neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:
Mt 6, 24-34


Ne budite zabrinuti za sutra.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?
Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?
Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«
Riječ Gospodnja

- 12:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

22.02.2017., srijeda

FRA DIDAK

FRA DIDAK BUNTIĆ (1871.-1922.)


"Sin Mije Buntića i Matije rođ. Stojić, rođen je 9. listopada 1871., na Paoči. Krsno mu je ime Franjo, a u legendu je ušao kao fra Didak Buntić.

18. veljače 1888. godine stupa u franjevački red u samostanu na Humcu pokraj Ljubuškog i tom prigodom svoje kršteno ime Franjo mijenja u fra Didak.
U školskoj godini 1889./90. odlazi na studij teologije i filozofije u Innsbruck i tamo provodi narednih šest godina.
Svečane zavjete fra Didak polaže 22. veljače. 1892. godine , a 29. srpnja 1894. je zaređen za svećenika.
U Hercegovinu se vraća 1895. i zauvijek ostaje u njoj.

Fra Didak je djelovao ne samo kao franjevac, već i branitelj i hranitelj hercegovačkog puka. Bio je i graditelj koji je preobrazio Hercegovinu. Započeo je širokobriješku baziliku 1905. (pokrivena je 1910.), te gradio kanale za navodnjavanje, otvarao škole, elektrane.
Fra Didak je 1909. napisao Memorandum Austrougarskom ministru Burianu ili Spomenica. U tom svojevrsnom faktografskom prikazu tadašnjeg stanja hrvatskog pučanstva i svećenstva u Hercegovini fra Didak piše:
„Ovu Vam spomenicu posvećuje katolički narod u Hercegovini kao jednu kitu cvieća, u kojoj doduše ne ćete naći liepih i mirisavih ruža, ali tim više gorkoga pelina i čemerike, kojim cviećem obiluje Hercegovina, navlastito sjeverozapadna polovina njezina, od željeznice do dalmatinske i bosanske granice u površini od kojih 3.000 četvornih kilometara sa 150.000 žitelja. Prije svega iskrena Vam i topla hvala od čitavoga našega naroda na Vašem trudu i nastojanju oko uveđenja ustava i po tomu svrgnuća težkoga absolutističkoga jarma, koji nam je najviše kriv današnjemu našemu kulturnomu i gospodarskom nazadku.“

God. 1910. proveo je prosvjetnu revoluciju u Hercegovini, sa svrhom iskorijenjivanja nepismenost. Kao profesor na širokobriješkoj gimnaziji prve dvije godine predaje vjeronauk i hrvatski jezik. Kasnije postaje profesor grčkog i latinskog jezika te odgojitelj mladeži. Sam je vodio škole za opismenjavanje u okolici Širokog Brijega, a po njegovoj metodi da je svatko u stanju drugoga naučiti ono što sam zna i 2. narod se mora što više privući i priučiti na što življe sudjelovanje u radu oko svoje vlastite prosvjete i napretka. To su bili temelji uspjeha u ratu protiv nepismenosti. Mladež, posebice ženska, u pravom je značenju te riječi, prisiljavale fratre, učitelje i učiteljice da ih poučavaju po metodi fra Didaka Buntića. Do kolike časti je uzdigao učiteljstvo potvrđuje činjenica da su se pismeni natjecali tko će postati učiteljem. Fra Didak je imenovao i nadzornike škola. Od 1910. do 1917. naučilo je čitati i pisati do 20.000 osoba, a između 1922. i 1943. naučilo je čitati i pisati još 10.000 osoba.

God. 1911. izabran je za direktora Franjevačke gimnazije i na toj dužnosti ostao dok nije 27. svibnja 1919., nekoliko mjeseci nakon raspada stare i osnutka nove Kraljevine, izabran za provincijala. Tada odlazi sa Širokog Brijega na novu službu u Mostar, upravno središte Provincije. U Mostaru ostaje sve do svoje smrti 3. veljače 1922. godine. Fra Didak je bio provincijal hercegovačkih franjevaca od 1919. pa sve do svoje smrti.

Godine 1916. rat je prekinuo fra Didakovu prosvjetnu djelatnost. Krenuo je u spašavanje sirotinje. Pojavila se glad, čiji su uzroci bili raznoliki. Najvažniji je bio rat, ali ga je pratila i Rekvizicija, tj. prisilan otkup stoke od seljaka od strane države po najnižim cijenama, pa nedostatak radne snage, suša... Potaknut glađu i neimaštinom hercegovačkih Hrvata, fra Didak je otišao i u Beč, caru Karlu I.. Umjesto očekivanih darova fra Didak mu je ponio sedam vrsta kruha čim se njegovi podanici u Hercegovini hrane: sirčen, kukuruzov, karišikov, proseni, šiljev, barov kruh i kruh od kljenove kore.

Među brojnim upozorenjima, zahtjevima i vapajima fra Didak je Sarkotiću napisao: „Kad je ovo ovako... vi nam pribavite nekoliko starih lađa, pa nas turite niz Jadransko more i prepustite neizvjesnoj sudbini za izbjeći ovoj groznoj smrti, koja nas sigurno čeka, i ja ću je osobno dijeliti... Morituri te salutant –pozdravljaju te umirući!“.
Tada su uistinu od gladi umirale desetine ljudi u pojedinim dijelovima Hercegovine, a stotinama, tisućama je prijetila ista sudbina. Slavonija je postala obećana zemlja. Tako je fra Didak u ratnom vihoru organizirao u Hrvatskoj sabiranje pomoći za gladne u Hercegovini, a djecu odvodio u sjevernu Hrvatsku i Slavoniju. Tamo ih je razmještao kod dobročinitelja, te je tako spasio oko 17. 000 osoba. Tisuće Hrvata rasutih po slavonskim ravnicama i sad svjedoči o tome. Koliko je veliko to što je učinio fra Didak Buntić dobro opisuje jedna izjava: “U tadašnjim uvjetima toliku djecu odvesti u Slavoniju i naći one koji će ih prihvatiti i za njih se brinuti graniči s biblijskim čudom mane u pustinji ili Isusovim čudesnim umnoženjem kruha da se nahrani gladno mnoštvo.“ (dr.Fra Ivan Dugandžić).3 Već 1918. godina je bila rodna i malo pomalo su se stvarali uvjeti za povratak djece što je i uslijedilo. Većina djece se vraća u jesen 1918., a ostatak 1919. I poslije 1919. nešto djece ostaje u Slavoniji zbog nedostatka uvjeta za povratak, bilo da su im oba roditelja umrla, bilo da su krajevi odakle su dolazili bili pod okupacijom talijanske vojske, dok su neka djeca i sama htjela ostati kod svojih dobročinitelja.

Nakon što je 1917. godine poručio: „Poslije rata ne ću priznati u Bosni i Hercegovini ničiju vlast, nego bana hrvatskoga.“, grof Tisza je izdao tajnu naredbu 1918. godine da se fra Didak Buntić deportira u Arad. On nije bio samo duhovni vođa nego također istaknuti politički vođa svoga naroda. Gdje je on stajao, stajala je cijela Hercegovina. Hrvatski narod ga je slijedio gotovo slijepo. Bio je član središnjeg odbora Hrvatske narodne zajednice (HNZ-a), prvog udruženja Hrvata političke naravi u Bosni i Hercegovini.
Nadalje, bio je član Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, te je ušao u Narodno predstavništvo SHS-a. Također bio je član Konstituante i narodni zastupnik. Važno je istaknuti da je bio, kao i većina hercegovačkih franjevaca, pobornik politike Ante Starčevića.
Bio je veoma učen i poštovan fratar. Znao je govoriti njemački, talijanski, grčki i latinski, a razumijevao je francuski. Tako je na kapitulu franjevačkog Reda 1921. godine stekao mnogo prijatelja među europskim provincijalima. Ti provincijali su mu iskazali svoje poštovanje, veliku naklonost i prijateljstvo time što su na svoja sveučilišta rado primali bogoslove Hercegovačke franjevačke provincije. Na audijenciji kod pape Benedikta XV., koja je upriličena nakon kapitula, Sveti Otac se posebno zanimao za ovog pobožnog, jednostavnog i velikog hercegovačkog fratra.

Na početku svog javnog djelovanja stvorio je program i njega ostvarivao. Mislio je kako hercegovačke Hrvate treba uzdignuti kulturno, prosvjetno i gospodarski do stupnja na kojem su se nalazili svi narodi zapadne Europe.

Kao direktor Gimnazije predlagao je franjevačkim provincijalima osnivanje konvikta za profesore franjevačkih gimnazija, a kao provincijal već 1920. predlaže gradnju nove gimnazijske zgrade na Širokom Brijegu. Godine 1921. pozvao je inž. Vancaša da napravi nacrt za novi konvikt. Iste godine šalje studente teologije na razna europska sveučilišta, želeći da njihovim povratkom zavlada u Hercegovini novo vrijeme, preporod hercegovačkih Hrvata katolika.

Pred kraj života, 21. studenog 1921. fra Didak je morao braniti sadioce duhana. Ali sada kod nove vlasti. U svom prosvjedu i poruci sadiocima duhana, fra Didak najprije upozorava na razlike u otkupnim cijenama u Hercegovini, Dalmaciji i Srbiji, te između ostalog traži povišicu cijene duhana, ukidanje poreza na duhan, itd…

Početkom god. 1922. objavljen je njegov energični zahtjev za premještaj promrzlih vojnika koji su iz Hercegovine i Dalmacije u kolima za prijevoz stoke otpremljeni u vojarne Srbije i Makedonije.

Preminuo je 1922. godine u Čitluku je u 51. godini života. Baš je tog posljednjega dana bio u Čitluku kako bi izrazio želju za izgradnjom brane u Čitlučkom polju. No, na misi, koju je on predvodio, doživio je srčani infarkt i srušio se na pod. Nakon sat i pol mirovanja fra Didak je preminuo. To se zbilo 3. veljače, a pokop je bio 5. veljače 1922. u Čitluku. Pokopan je u habitu i u štoli u jednostavnom drvenom sanduku. Šesnaest godina kasnije njegovo neraspadnuto tijelo je postavljeno u limeni sanduk, prevezeno preko Mostara i svečano pokopano u njegovoj bazilici na Širokom Brijegu. Medicinski su stručnjaci nakon otvaranja sanduka pronašli očuvano tijelo ovoga franjevca, onakvo kakvo je imao za života."
(preuzeto sa: http://hrvati.org/index).









Iz zahvalnosti velikom Didaku, koji je naučio mog djeda i baku čitati i pisati, još samo nekoliko crtica...

"Velite da škola nije nužna za ženske" - govorio je Didak- "no ja vam kažem uprav na to prilažem važnost, da se naše žene školuju, jer je mjerilom naobrazbe svakog pojedinog naroda naobrazba njegove žene....
K tome je, kako vam je poznato, majka prvi i glavni učitelj svog poroda, a to nitko do dragoga Boga nadomjestit ne može.."

....Bio je radostan, jer je spasio jednu generaciju hercegovačke djece od sigurne smrti. Statistike govore da se tom prilikom spasilo oko 17.000. S druge je strane Slavonija oživjela zdravom krvlju mladih Hercegovac.
Spravom pjesnik Domjanić kaže:

"Ti si nas branio od zla i gladi
Naraštaj čitav spasio mladi
Dao si kruha i duhovne hrane
Zato ćeš živjeti u davne još dane!"

(Kršni zavičaj, lipanj 1972)



- 16:00 - Komentari (35) - Isprintaj - #

20.02.2017., ponedjeljak

SRBI po MINIMAXU

Ne znam da li će nas Evropa primiti, ali Afrika nas je već stavila na listu čekanja.
Godišnjica Kosovske bitke biće proslavljena čim se bitka završi.
Rad je stvorio čoveka, a čovek - Praznik rada.
Rekli smo istorijsko NE. Možda bismo rekli još nešto da smo znali strane jezike.
Mi smo mala i siromašna zemlja: nama su i kraljevi na privremenom radu u inostranstvu.
U odnosu na međuljudske odnose, hrana nam i nije mnogo zatrovana.
Da je živ, Dostojevski bi se opredelio za malu privredu: otvorio bi fabriku - idiota.
Otkako gladuju, Srbi su siti svega.
Ovoliki neuspesi. Pa, to još nikome nije uspelo!
Ono što nam nisu mogli Hitler i Staljin, postigli smo sami.
Bliski istok nam je, na žalost, sve bliži.
Srbi žele da žive u jednoj državi. Švedskoj, recimo.
Razvili smo jedra. Još samo da nabavimo brod i more.
U početku beše Tito, a na kraju - Titanik.
Naša zemlja sve više liči na zajednicu. Prvobitnu.
Bili smo zemlja čuda: sad smo čudo.
U pravu ste, mada bi logičnije bilo da ste u zatvoru.
Slepo smo ga sledili. Kad smo otvorili oči - sledili smo se.
Čoveku su bile potrebne noge sve dok nije izmišljen daljinski upravljač.
Vidimo mi da je to prst sudbine. Videli bismo još bolje da nam ga niste gurnuli u oko.
Dilema: da li da obijem banku ili da osnujem stranku?!
Mi smo otvorena zemlja: nama su i lopovi na slobodi.
Čim nabavimo štake, izaći ćemo na svetsku pozornicu.
Svaki narod ima vođu kakvog je zaslužio. Šta li smo mi Bogu zgrešili?
U zemlji u kojoj nadvlada životinjski nagon bajke postaju basne.
Mnogo je zabrljao: ne gine mu zatvor ili - neka ambasada.
Bili smo pet vekova pod Turcima. Pitajte ih kako su preživeli.
Počeću da štrajkujem čim nađem posao.
Pravi ljudi na prava mesta. Ali, gde naći tolike zatvore?!






evo i Johny-eve inačice



- 10:21 - Komentari (11) - Isprintaj - #

18.02.2017., subota

NOVOSTI

O srpskom pitanju!

Evo jedan podsjetnik na moj post još iz 2009.

Prijatelj mi je ispričao priču iz davne 1971. (za one manje upućene, tog proljeća su se "događale neke stvari " koje današnja studentska mladež zacijelo neće poduzimati)
Naime trojica braće koji su sudjelovali u "studentskim nemirima" su na Božić iste godine dobili i poziv odnosno nalog da se jave na robiju!
Ali kako!?
Milicijac Jovica, u mjestu gdje je 98% stanovništva bilo hrvatsko, dolazi u rodnu kuću trojice braće, čestita roditeljima Božić, uručuje poziv odnosno nalog o uhićenju ocu i ne inzistira da "se dica bude" .
Kad je dobio riječ od danas pokojnoga oca" da će se dica" sutra javiti u "milicijsku stanicu" Jovica se vraća na posao.
Sutra se braća po dogovoru javljaju u "milicijsku stanicu" , milicajac Jovica ih vozi do autobusnog kolodvora, gdje u lokalnoj gostionici popiju dvi--tri runde pića, koje Jovica ne da platiti nego "on časti momke"

Dečki su svoje odradili izišli, danas su ugledni hrvatski građani (jedan od braće je nažalost rano preminuo)

A Jovica?!

E Jovica 90-ih odlazi u Hrvatsku vojsku i u okolici Knina, skupa sa svojom jedinicom, upada u zasjedu.
Kako je bio najiskusniji, predlaže plan izvlačenja, gdje se većina ili skoro svi spašavaju a Jovica u nerazjašnjenim okolnostima ostaje u okruženju gdje ga lokalni četnici ubijaju na najbrutalniji način.

Jovica je položio ono najviše što jedan čovjek može dati, svoj život za domovinu.

Nažalost ovo je štura i po sjećanju ispričana priča.

Osim tuge koja prati ovakve reminescencije na nedavni rat možda je teža ona da nažalost skoro nijedan (bar meni poznatih) od mnogih hrvatskih redatelja nije snimio film na ovom tragu, nego su većinomi -"ko bajagi" off ili tragikomični ili jadni ili već nešto treće nakaradno... s više manje ironičnim odmakom o neobrazovanim klipanima, uglavnom s Juga, koji ili upadaju u neke psihodelične ili nadrealistične situacije, gdje im se ukazuju maršali. katolički svećenici, ustaše i partizani, muškarci s brkovima i ostalim uradcima tužne hrvatske filmske zbilje.

Za ovo korizmeno vrijeme, predlažem da svi pomalo promislimo o Jovicama, o kojima se ne snimaju filmovi i koji polako kopne u našem sjećanju opterećenom svakidašnjim jadikovkama nasmješenih gojaznih ministara i inih tipova, raznih političkih klaunova, blijedih i bjednih europskih birokrata, koji nas plaše nekom recesijom.

A vjernici neka mole Boga i za Jovicu i neka Mu se zahvaljuju što smo braća (ma kakvi god bili) jednom ovakvom Srbinu iz Hrvatske.

- 16:37 - Komentari (17) - Isprintaj - #

13.02.2017., ponedjeljak

SMRDLJIVI MARTIN

Sem za vikend bil na vatrogasnoj zabavi v Donjim Škrletima!
I kaj ni neki bedak hitil smrdljivog martina.
Nas nekoliko se odmah hitilo kroz prozor pa smo opali med neke bačve s vinom, pa su nam dijagnosticirali otrovanje sumporom.
Neki su pobegli u obližnju štalu te je moral intervenirat veterinar
Je ustanovil da neke krave, nakon toga imaju posttraumatski stres.
(Blogi i ekipa imaju posttrumpovski stres)
A onda se Jelžabet Fukarić setila zvat murju.
Su stigli specijalci i dva bataljuna NATO vojnika.
Međutim martina nisu uspeli nač a ni tog mučkog provokatora kaj ga je hitil med pošten svet.
Ja sam zval onog Junfera iz EU, rekel je da ne mre doć da probam zvat Radu Borić......
To me razoružalo, pa sem moral još jednu kupicu tuduma roknut
Nake tega mi niš više ni smrdelo..je da su mi nekaj pripovedali da su neki transrodni doživeli istu sudbinu i da traže da Šimleša preuzme slučaj il Tomić(on ima iskustva sa "stolicom" malo rijeđom..)

Uglavnom sam se zbudil, kaj nisam moral dva pivkana maznut da dojdem k sebi.
Ak Plenković ne prizna da su Barišić i Hasanbegović bacili taj smrdljivec, ja ne bum više glasal za njih!



- 09:41 - Komentari (60) - Isprintaj - #

11.02.2017., subota

MAJKA RUSIJA

Zagreb je imao Lenjingradsku, Moskovsku i Solovjevu ulicu.
Hajde da nemamo Lenjingradske, ali koji kreten je maknuo Solovjevu?
Vjerovatno onaj isti koji je skinuo Štulića s radija i televizije.

Ja osobno dugujem ispriku ruskom narodu jer sam ih prjezirao zbog komunizma.
Ne zauzimaju oni slučajno 11% svjetskog kopna, nisu su se tamo slučajno rodili Tolstoj, Dostojevski, Solovjev, Bulgakov, Berđajev....
Nije slučajno da su "revolucionari" od 1918 do 1928. srušili ili prenamijenili sve manastire i pobili 290.000 (od ukupno 320.000) pravoslavnih svećenika.

Nije slučajno Edo Pivčević napisao, -Što očekuje zemlja od svijeta ako je tamo poslala Granića i Sanadera da ju predstavlja.
I što očekujemo mi ako nas je u Moskvi 12 godina predstavljao onaj mali glodavac Božo Kovačević!
I ako već skoro dvije godine nemamo našeg diplomatskog predstavnika u Rusiji!



- 08:59 - Komentari (31) - Isprintaj - #

10.02.2017., petak

ZAŠTO SU DOŠLI VLAKOM

Koga vrijeđa ovaj film, iako mi nije jasno zašto su likovi tako ružni!

POBAČAJI

- 09:13 - Komentari (35) - Isprintaj - #

06.02.2017., ponedjeljak

SPIRALA ZLA

Onaj ološ, Nikolaj Buharin u svom kolosalnom djelu "Abc komunizma" navodi da djecu treba što prije odvojiti od roditelja, tako da ih Partije može ispravno odgojiti!
Vidiš kako je bio vidovit!
Svjedoci smo posljedica tog odgoja; kod Glavaševića, Hribara, Kekina, Bitorajca, Emine Bužankić (nju sam morao proguglat) i ostalog ološa koji živi u našoj zemlji.

Jedan Hribar je podnio ostavku!
Jedan Glavašević se ispričao!
Jedan Mesić se ispričao!

Valjda bi kao katolik trebao prihavtiti ove "geste" ovih klošara!!!!????

Što mislite da je na njegovu mjestu bio Sedlar?
DORH bi ga optužio za udruženi zločinački pothvat, a sud zatražio 30 dana pritvora....
A ovako smo dobili ostavku, koju ju valjda podnio kolegici Obuljen...

"Odgovori im (Isus): "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."
Marko 9. 29

Vici Vukojević je Seka Pusić prišila silovanje fantomske ISIL-ovke; kasnije se ispostavilo da dotična ne postoji čak ni u fantomskoj formi...
Dotična kujica-biserka se nije ispričala....
Al je zato Braci isplatila 200.000 iz svog ministarstva...
Cvitan još razrađuje akcijski plan, kak će je zaskočit...
A Ivo Zampi i dalje gudi sa svojih 7-8 stanova po Zagrebu i "okolici"

Njihov kolega Stipe M. se ispričao antifama a nama se i dalje cereka s onom jazavičastom glavom, prepun čekova i pozajmica
Društvo koje ne prepoznaje takve fukare zaslužuje puno goru vlast od ove
Zato ću ja na sljedećim izborima poduprijeti autistične Vilibore, bipolarne Pernara i jednu od manjina za koju će nastupat ukakan-ohlađeni Kekin

Ja suosjećam s našim Bojanom.....
Meni su oba djeda nestala na Bleiburgu
Ali on ne može sa mnom
Toliko jada iz onog malog trbušastog Pupovčeva trbuhozborca izlazi, da on izlaza nema
Nadam se da će se i u Saboru obratiti nekim Vergilijevim stihom kao i braniteljima iz Savske!!!

Ja ću malo profanijim textom!





- 13:08 - Komentari (36) - Isprintaj - #

02.02.2017., četvrtak

SEX PISTOLS

Moj prijatelj Fresh piše triptih o sexu, shewi i ljubavi, pa ponukan njegovim opservacijama upuštam se u korito vrlo drzovite rijeke.

Kako sam kao dijete (teenager) imao privelegiju kupovine Playboy-a, Lui-a a i pristupa life peep show-ima a i pristupu vrlo otvorenim Europljankama, mislio sam da to nikad prestat neće.
Kad sam imao 18, ujak mi je posudio Alfa Romeo s kojom sam tada odvezao svoju "mladu damu" u Čatež na ćagu (poslije topla soba) sutra hakl na Savi.....
Mislio sam da su to tri najvažnije stvari na svijetu!
Danas!
Voziti auto mi se gadi, košarku nisam igrao 20 godina, a ovom trećem da i ne govorim......
Pametan čovjek ne može bez tuđe pameti, pa ću prenijeti zapažanje jedne njemačke psihologinje (Christa-e Meves)

"Opomene Apokalipse niti su fraze niti samo stare pripovjesti, koje za nas više ne vrijede. Možemo mnogo više uz pomoć psihopatologije dokazati, da svakoj pojedinačnoj sudbini prijeti opasnost , da propadne zbog nabujalih nagona, ako nisu podvrgnuti svjesnom kroćenju, razboritosti i obuzdavanju. Djeca, koja koja iz pomodarskog oponašanja, nikada nisu osjetila bilo kakva ograničenja, postaju sve agresivnija, postaju upravo lakoma za moći, željna vladanja nad drugima, prekoračavajući granice odraslih. Mladi ljudi, koji žive polimorfno-perverznom sexualnošću, kako to preporučuju neki "perfidni" pedagozi (dr. med Korf u listu "Bravo") stvaraju od njih ljude koji su skloni sexualnoj maniji i zatrovani sexualnom opijenošću"

Ja se jednom u Palmotićevoj ispovjedao, pa se onako "požalim" (unatoč godinama 5 banki) da mi pogled malo odluta kad prođe nešto "zanimljivo"..
A svećenik će meni,; a šta misliš da je meni lako a imam 70 godina!
Dogovorili smo se, da više neću griješiti
Ali izgleda da ću morat na Origenove metode!!!!

Evo lijepog primjera, kako "TO" može biti ružno!!!



- 16:27 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (10)
Listopad 2017 (7)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (9)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (8)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (9)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (18)
Studeni 2016 (16)
Listopad 2016 (9)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (9)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (7)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (10)
Siječanj 2014 (13)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (6)
Opis bloga
zaštita ljudi od "ljudi"

tignariusblog@gmail.com



blog.hr





1-Kor. 13.

."...Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. 11Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. 12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! 13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav"


2Petrova 1,5..
.....s vjerom spojiti poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopće.."
bav uopće.."

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se