HEBREJIMA

VJERA PRAOTACA/PRIMJERI ŽIVE VJERE
11

Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.
2 Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren Božjom rječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
18 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! -
19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u p redslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.
21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.
22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.
25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.
26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.
27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.
28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,
33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.
35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.
37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -
38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
40 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.





















































































































































































































































































































































































































































Map IP Address
Powered byIP2Location.com

TIGNARIUS

31.01.2014., petak

01.veljače

BRIGITA (451. – 523.)

Brigita Irska (engleski: Brigit of Kildare ili Brigit of Ireland), također poznata i kao Marija od Gaela (irski: Naomh brid, engleski: Mary of the Gael) (* oko 451. – † oko 524.) - kršćanska redovnica, koju se slavi kao jednu od troje svetaca zaštitnika Irske, zajedno sa sv. Patrikom i sv. Kolumbanom.
Većina podataka o njenom životu temelje se na hagiografiji, koja uglavnom potječe iz 7. stoljeća, a neki podatci o njoj su proturječni. Prema većini inačica, rođena je kao kćer Dubhtacha, poganskog kralja Leinstera i Brocce, piktske kršćanke koja je zarobljena u jednom pljačkaškom pohodu i dovedena na njegov dvor. Ime je dobila po irskoj poganskoj božici Brigid. Nakon što joj se otac preobratio na kršćanstvo, osnovala je oko 470., samostan u kojoj se čuvala Knjiga Kildarea. Umrla je oko 523., a njene se relikvije čuvaju u Katedrali u Downu. Slavi se kao svetica u Rimokatoličkoj Crkvi 1. veljače, što u keltskim zemljama (Irska i Škotska) predstavlja blagdan pod nazivom Imbolc. Slavi se kao svetica i u Anglikanskoj Crkvi te u pravoslavnim Crkvama, gdje tradicija navodi, da si je iskopala oko kako se ne bi udala protiv svoje volje.

Ovdje treba napomenuti (@bocaccio, pogledaj malo) da su se njene relikvije čuvale u katedrali u Ulsteru, skupa sa relikvijama sv. Patrika, dok ih "pobješnjeli" Henrik VIII nije bacio u more.
Glava joj je sačuvana i nalazi se u isisovačkoj crkvi u Lisabonu.

02. veljače


PRIKAZANJE GOSPODINOVO U HRAMU-SVIJEĆNICA
(Marija, Marijan, Svjetlana)

Blagdanom se slavi događaj iz Isusova djetinjstva, kada su, prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu, da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Preko Mojsija, Bog je Izraelcima, dao propis, da 40. dan nakon poroda svećenici u Hramu moraju blagosloviti rodilju. Roditelji su za uzvrat, dali janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu. Isusovo prikazanje u Hramu, prorekao je u Starom zavjetu prorok Malahija: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“ (Mal 3, 1). U stilu Isusova skrovita djetinjstva, obred je prošao jednostavno i nenapadno. U Hramu se zatekao starac Šimun, koji je Isusa primio u naručje i prepoznao ga kao Mesiju, a Mariji je prorekao, da će mnogo patiti, riječima: „Mač boli, probost će ti dušu.” Proročica Ana je također bila tada u Hramu i uputila je molitve i zahvale Bogu.
Na ovaj blagdan, blagoslivljaju se svijeće, koje će se kasnije koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. U Dalmaciji, ovaj se blagdan zove Kandelorum, a u Slavoniji Svitlomarinje.
Prikazanje Gospodinovo u Hramu četvrto je otajstvo radosne krunice.
izvor: wiki


Ovaj text na wikipediji je jako dobar i prenosi činjenice.
Ali bih ovdje kao "priučeni samoprozvani teolog" htio naglasiti važnost poštivanja Zakona, odnosno obreda..koji će ostati do "kraja svijeta"
Ljudi često zaborave da je Isus "došao Židovima" i da su prvi katolici (apostoli i učenici) svi odreda bili Židovi.
I da su se, uključujući i Mariju i Josipa i Isusa, pridržavali "obrednog reda"
Kojeg mi danas slavimo!
Ali koliko nam je stvarno u ovom "užurbanom svijetu" važno obdržavanje obrednog reda i u kolikoj mjeri smo marginalizirali tradicionalni pristup istom u odnosu na ovaj modernistički (modnih mačaka i visažista)

Naravno, znamo da su Pavao i Petar imalo pomalo oprečne stavove o nama poganima, znamo da su revni farizeji u "slijepom poštivanju zakona" došli u slijepu ulicu.....
Danas možemo vidjeti oltare koji nisu dobro "postavljeni", crkve koje nisu liturgijski ispravno koncipirane, ženske ministrante, pričešćivanje na ruku osobama koje "zuje okolo", ljude koji dolaze u crkve a ne znaju elementarne obredne postupke...


03. veljače


VLAHO (+317)


Sveti Blaž ili sveti Vlaho bio je, prema kršćanskoj predaji, liječnik i veliki prijatelj siromaha i bolesnika. Gotovo se ništa ne može sa sigurnošću reći o njegovu životu.

Naziv Blaž dolazi od prilagodbe latinske inačice imena (Blasius), a dubrovački naziv Vlaho je nastao od grčke riječi Vlasios. Starom ilirskom prilagodbom grčkih i latinskih imena, gdje se nastavci -ios, odnosno -ius zamjenjuju s -o (tradicionalno ilirska, pa tako i dubrovačka muška imena završavaju na -o), te poništavanjem sibilarizacije iz -s- u -h- dobije se ime Vlaho, koje nije povezano s nazivom Vlasi korištenim za označavanje jednog dijela balkanske populacije. Još jedan primjer takve prilagodbe nalazimo u latinskom imenu Junius, koje je u Dubrovniku glasilo Džono (Džono Restić, Džono Palmotić).

- 19:41 - Komentari (26) - Isprintaj - #

30.01.2014., četvrtak

SVETAC DANA

29.siječnja

VALERIJE iz Triera ( +420-)

Sveti Valerije je bio učenik Apostola Petra. Bio je biskup u Trieru. (tamo se rodio i K.Marx) U svome pastoralnom djelovanju mnoge je priveo na kršćansku vjeru, a Gospodin je preko njega činio velika djela i brojna čudesa. Njegov grob se nalazi u čuvenoj trierskoj bazilici.


30.siječnja

MARTINA Rimska ( + 230)

Martina je živjela i umrla u 3. stoljeću u Rimu. Sigurnih povijesnih podataka iz njezinoga života nemamo. Legenda je upamtila da je Martina umrla mučenički svjedočeći za vjeru.a a navodno je bila kći rimskoga konzula.
Kao određeni "dokaz" Martinine povijesne opstojnosti, svjedoči njezino štovanje već u 7. stoljeću. Tada je u Rimu u njezinu čast podignuta crkva. Radi se o crkvi svetoga Luke i svete Martine. U vrijeme pape Urbana VIII. su 1634. godine pronađeni njezini posmrtni ostaci u jednom glinenom sarkofagu, te je tada ponovno podignuta i u njezinu čast posvećena crkva, koja danas nosi naslov SS. Luca e Martina.
Martinu slikari i kipari prikazuju s palmom i otvorenom knjigom. Prikazuju je i s mučilima kojima je bila mučena, ili je prikazuju u trenutku kad joj odrubljuju glavu. Vidjet ćemo njezin lik i s lavom pred nogama. Martina je jedna od zaštitnica grada Rima, ali je i zaštitnica majki koje doje dijete.
U njemačkim zemljama seljaci i vinogradari vjeruju da će im dobro roditi pšenica i vinogradi ako na spomendan svete Martine sija sunce. Prema predaji, blago sunce 30. siječnja obećava dobru žetvu.
(U Zagrebu baš ne sja. Al mi tak i tak nemamo što žeti.)

31. siječnja

IVAN BOSCO

"Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti." - Don Bosco

Sveti Ivan Bosco (talijanski: Giovanni Melchiorre Bosco) rodio se 16. kolovoza 1815. godine u seocetu Becchi (kod Torina) u siromašnoj seljačkoj obitelji.
Školovao se radeći različite poslove. U školi je osnovao "Društvo veseljaka" (1832). Kao dvadesetogodišnjak (1835) ulazi u sjemenište i postaje svećenikom (1841) te iste godine započinje s okupljanjem napuštene mladeži. Ubrzo počinje pisati, iznajmljuje Pinardijevu kuću (1846) i 1848 odlučno odbija bilo kakav politički angažman.
Sljedeće godine (neuspješno) pokreće i novine "Prijatelj mladeži", osniva "Društvo za uzajamnu pomoć radnika" (1850) i pokreće seriju knjižica "Katoličko štivo" (1853), koja izlazi svaki mjesec i ima izvrsan odjek. Istodobno u oratoriju započinju s radom strukovne radionice. Cilj mu je da ne samo vjerski odgoji mlade ljude nego ih i zanatski osposobi.
Četvorici mladića (1854) predlaže osnivanje salezijanaca, a iste godine u oratorij dolazi i Dominik Savio, koji će nakon samo tri godine boravka (umro je 1857) ostaviti neizbrisiv trag i podići ugled don Boscova odgojnog sustava. Iste godine započinje smišljati pravila salezijanske družbe, koji će službeno nastati u godini rata za talijansku nezavisnost (1859). Njegova jedinstvena metoda odgoja izgrađivala je u mladeži ljudske vrjednote, kršćanska načela i omogućavala im da svojim rukama zarađuju za svagdašnji život.
Četiri godine kasnije otvara prvu salezijansku kući izvan Torina, da bi na desetu godišnjicu (1864) proglašenja dogme o Bezgrešnoj započeo gradnju svetišta Marije Pomoćnice, koja je posvećena u godini lurdskih ukazanja (1868). Sljedeće godine papa je odobrio "Pobožnu salezijansku družbu", a don Bosco započeo s tiskanjem "Biblioteke talijanske mladeži", u kojoj je do 1885. godine izdao dvjesto četiri sveska.
U drugoj pokoncilskoj godini (1872) osniva "Družbu kćeri Marije Pomoćnice", a tri godine kasnije šalje prve misionare u Južnu Ameriku, nakon čega osniva i treći salezijanski red, suradnike (1876). .


U Hrvatsku su Don Boscovi salezijanci došli nakon I. svjetskog rata. Pozvao ih je u Zagreb dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, da preuzmu vodstvo konvikta u Vlaškoj ulici. Svoj rad su započeli godine 1922., a kasnije su postupno otvarali svoje domove. Godine 1929. otvorili su omladinski dom u radničkoj četvrti Knežija u Zagrebu. Zatim su pokrenuli svoje glasilo "Salezijanski vjesnik" preko kojeg su okupili suradnike i prijatelje Don Boscovih ustanova. Između g. 1930. i 1940. otvorili su nove domove u Splitu, Podsusedu, Donjem Miholjcu. Ratne i poratne godine zaustavile su taj polet. Ipak kao nekim čudom u to je vrijeme podignuta crkva Marije Pomoćnice na Knežiji. Hrvatski salezijanci imaju sada svoju samostalnu provinciju koja ima sjedište u Podsusedu, predgrađu Zagreba. Kuće za odgoj podmlatka imaju u Rijeci, Prvić Luci i Zagrebu. Lijepo rade u pastoralnom radu po župama, u katehizaciji, a napose vodeći pučke misije.

Don Bosco, njihov utemeljitelj, umro je godine 1888. Svetim ga je proglasio papa Pio XI. godine 1934. Salezijanska družba jedna je od najbrojnih redovničkih zajednica u Crkvi. Bog je, doista, blagoslovio don Boscovo djelo!




- 11:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #

28.01.2014., utorak

SVETAC DANA

26. siječanj

TIMOTEJ i TIT

Sveti Timotej i Tit bili su najvjerniji učenici i pomoćnici svetog Pavla. Timotej je rodom iz Listre u Maloj Aziji. Otac mu je bio poganin a majka Židovka,obratio ga je sv. Pavao na svom prvom putovanju i on postaje najmiliji učenik. Pratio je Pavla na njegovim putovanjima i proživljavao s njime sve patnje na koje je često nailazio. Nakon Pavlovog procesa u Rimu, Timotej se vraća na istok gdje ga Pavao postavlja za predstojnika crkve u Efezu. Pavao ga u teškim okolnostima drugog rimskog sužanjstva kao najmilijeg i najvjernijeg suradnika poziva u Rim. Pavao Timoteju upućuje čak dvije svoje poslanice.
Prema predaji bio je biskup u Efezu. Smatra se da je umro kao mučenik 97.g.

Sveti Tit potječe iz poganske grčke obitelji a vjerojatno ga je obratio sam sv. Pavao. Kad je sv. Pavao poslije prvog rimskog sužanjstva pisao poslanicu Titu, on je upravljao crkvom na otoku Kreti, kasnije otišao u Dalmaciju. (pogledaj @geo da među onim silnim petokrakama ne naletiš i na Tita)
Umro je 94.g.

Danas je Međunarodni dan carinika.
(ne znam zašto)


27. siječnja

ANGELA MERICI (1474-1540)

(Desenzano del Garda, Italija, 21. ožujka 1474. – Brescia, Italija, 27. siječnja 1540.[1]), utemeljiteljica uršulinki
S desetak godina ostala je siroče sa starijom sestrom. Otišle su živjeti k ujaku u grad Salo. Nažalost, sestra joj je umrla, a kad joj je umro i ujak, Anđela se vratila u Desenzano. Potresena smrću sestre, počinje živjeti pobožno i pristupa Trećem redu sv. Franje. Postala je svjesna da je djevojčicama potreban bolji kršćanski odgoj i zato je u svojoj kući odgajala djevojčice. Imala je vizije kako treba osnovati udrugu djevica koje će svoj život posvetiti vjerskom odgoju djevojčica te brizi o bolesnima i siromašnima. Tako je 1535. nastala Družba sv. Uršule, u Bresci.
Preminula je u Brescii gdje se i danas čuvaju njene relikvije.
Beatificirao ju je papa Klement XIII., 1768. godine, a kanonizirao Pio VII., 1807. Blagdan joj je 27. siječnja.


28.siječnja

TOMA AKVINSKI

O njemu ima toliko, da ću ja samo ponoviti jedan svoj post koji sam napisao koristeći materijal iz knjige Mihaila Szentmartonija;, psihologa i svećenika

O Tomi Akvinskom, tome geniju kršćanske filozofije, životopisci obično navode samo njegova silna ostvarenja, a malo govore o njemu kao osobi. Zbog toga imamo malo vjerodostojnih podataka o njemu. Ali ono što imamo je dovoljno da u njemu prepoznamo karakterističnu povučenu ličnost s aktivno-osamljenom duševnom konstitucijom.
Kakve su rane mogle uzrokovati njegovu povučenost u djetinjstvu, bilo bi sada teško rekonstruirati. Ali znamo sa sigurnošću da je već u djetinjstvu je bio povučen. U tom pogledu je značajan i nadimak koji su mu nadjenuli vršnjaci „nijemi vol“
Priča se da je jednom njegov učitelj Albert Veliki pročitao njegove bilješke, pa je zadivljen rekao „Vi nazivate Tomu nijemimm volom; ali vam kažem ako ovaj šutljivi vol rikne jedan dan, čitav će svijet čuti njegov glas“
Druga značajka osamljene, povučene ličnosti jest da živi u svijetu mašte.Tako se priča da bi mu donijeli jelo, a nakon nekog vremena i odnijeli, da Toma ne bi ni primjetio (što bi u „mom slučaju“ bilo absolutno nemoguće) ter da je diktirajući svom tajniku o Presvetom Trojstvu, sa svijećom u ruci, ostavio da svijeća dogori tako da su ga morali liječiti od opeklina.
A za posjeta nekog znamenitog kardinala, Tomu nisu mogli vratiti u „ovaj svijet“ pa se kardinal vratio „neobavljena posla“.
Kažu da je bio debeo i ćelav, visok 190cm-to se slaže sa karakterologijom o ovakvim osobama.
Podsljednjih dana života bio je uvjeren da je sve što je napisao obično smeće. Ne znamo jel žene baš mrzio, ali svakako nije znao što započeti s njima, kamo ih smjestiti, čak ni filozofski: smatrao ih je „promašenim muškarcima“
(Ova mi se teza sviđa)

Ipak Toma je postao svetac, drag i velik. (tu i ja vidim svoju šansu),..Na svojim slabostima sagradio je „veliki hram“
Jedan od životopisaca ovako karakterizira Tomu „svetac poniznosti i mudrosti.“ S pravom, jer Toma je bio ponizan; znao je priznati prihvatiti svoje slabosti, i bio je mudar; znao je što započeti s tim slabostima. Iz šanse koje su one pružile razvio je dominanatnu krjepost; bio je istraživatelj Božjih istina.---


Upravo mi supruga „docira“ kako sam se pretenciozno nazvao tignariusom, da sam bar drvosječa...a ona kaže da bi zbog svoje svadljivosti, bilo najbolje da se nazovem „blog kod dva petla“
I sad ti ne uvažavaj Tominu tezi o ženama!!!!

A kako ću koristiti svoje slabosti, kad su tako mizerne..ha..ha....
Možda ovu prema ženama???!!!

Evo i jednog Tomina bisera:
-Tri stvari su potrebne za čovjekovo spasenje: da zna u šta treba vjerovati, da zna šta treba željeti i da zna šta treba uraditi.

- 20:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

27.01.2014., ponedjeljak

4 godine blogojavljanja


evo sam prebirući ustanovio da je prošlo 4 godine od pojave zvijezde kodnog imena @tignarius iz suzvježđa "pisdin dim"
pa evo što je taj lik "mislio" prije 4 godine, odnosno od prvog napisanog posta, za koji je kriv svećenik Anđelko Kaćunko
dakle tog dalekog 26.01.2009 sam pisao o Varošancu, a prvi komentator mi je bio @nemam pojma ni o čemu, al se petljamn koji me skroz uzrujao...dok nisam "shvatio" šalu jednog mog znanca

moram si priznat da se baš i nisam puno popravio u ove 4 godine..
neki poput @tamo gdje je srca iz splita @horsemana @ljubice @grge iz kanade @helena...mi nedostaju.... i ne znam ni di su...

a prije "retrospektive" evo ipak nekoliko svetaca

bjesnoća HUBERT, UBALD
bolesnici IVAN od BOGA, MIHAEL arkanđel
bolesnici koji boluju od raka PEREGRIN LAZIOZI
bolesnici s hernijom CATHAL
bolesti grla BLAŽ
bolesti prsa AGATA
bolesti tijela Gospa LURDSKA
bolesti duševne DYMPHNA
bolesti zarazne ROK, SEBASTIAN
bolesti živčane DYMPHNA, VID


možda sam ih smjestio u pomalo "komedijaški" prostor...
ali za one koji možda nisu znali kome bi se molil kao ja za ove "živčane bolećine" : ipak možda nešto i nauče




(26.01. 2009)
Zvonko Vragošanac alias Varošanac

naslov ovog zapisića i nije toliko važan, ali mi je poslužio kao početak teme o jadu jadne/javne ili kako već dalekovidnice kojom upravljaju kratkovidnici..

Naime u petak 23.01. 2009. ta ista tv "odašilje" neki uradak pod nazivom "dan za danom" , na prvi pogled nepreuzetno, ležerno i neškodljivo.
Ali samo na prvi pogled, jer redoviti prilog tog "kolaž uradka" je i baba gatara.koja mi iznosi podatke o ovnovima, bikovima, škorpionima... koji nisu zoolške naravi.
Kako sam već prilično star (50 godina ...odjednom a i leđa me bole) ne skačem sa stolice nego lagano odlazim do brzoglasa i zovem našu javno/jadnu dalekovidnicu.
Kako sam i očekivao službenici te iste javno/jadne ustanove su vrlo učtivi te ja tako za nekoliko minuta uspjevam doći i do glavnog meštra tog uradka po imenu "gore već navedenom"
Kao što sam i očekivao, poučen dugogodišnjim iskustvom, šef je gori od gatare!!!
Jer meštar ju je valjda i doveo!

Na moju primjedbu da je objavljivanje i davanje prostora babama gatarama na javnoj tv neprimjereno i više nego skandalozno te da "vrijeđa osjećaje vjernika" (ova kovanica je prilično glupa) dotični je skočio na zadnje noge uvjeravajući me da zna više od mene i o pravu i kršćanstvu, te da živimo u 21.stoljeće i da je horoskop zabava kojoj se ne pridaje neka osobita pažnja.

Možda je gospodin iz naslova u pravu što se tiče vremenske ere, zabave i pažnje, ali ima samo jedan mali problem, dotični živi od moje "dotacije" i uređuje svjetonazor tv popodnevnih gledatelja a i dovoljno je bahat da mi poručuje da ga tužim istomišljenicima iz Vjeća HRT; ( ako slučajno ima onih koji nisu istomišljenici, primjenjuje se pravilo br.1 da moraju biti istomišljenici, inače će ih razbješnjeli Latin ili mrki Stanković ili neki pederčić nižeg ranga prokazat) koje će mi se nasmijati.

Iskoristit ću tu mogućnost, znajući da za razlike od "nezamenjive" Jašićke predstavnik kršćana u tom Vjeću je bio vrlo "zamenjiv" (slućaj Pintarić) i znajući da "visoki" takođe mrki predstavnih hrvatske izvrsne vlasti,koji se slika u prvim redovima Katedrale izjavljuje da ako budemo birali između Europe i Crkve "Mi ćemo izabrati Europu"
Taj jadnik i njegova izjava nisu naišli na nikakav komentar Katoličke Crkve u Hrvata!


- 21:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

26.01.2014., nedjelja

MOJE PRVE FOTKE NA BLOGU

Fotografije su s prošlog Svjetskog kupa tenisača u kolicima

Naš resort u Antalyji....




prvi dolazak na plažu (pjesak nije ko u Brelima)



spremamo se za prvi meč, s najvećom zastavom na Kupu



s Grčkom



pa sa Švicarcima



i tako čekamo rezultat drugog singla



kava u Antalyiji



malo izvan "rezervata"



i mace za @gea




- 10:32 - Komentari (17) - Isprintaj - #

23.01.2014., četvrtak

SVETAC DANA

22.siječnja

VINKO (iz Zaragoze) (+304)

Pročitao sam toliko disonantnih textova o Vinku, da sam odustao.....
Jedino donekle sigurno je da je pomagao svom biskupu, koji je ima govornih poteškoća.
Pa ga je tako neki Dioklecijanov upravitelj dao mučiti i peći na roštilju. (na rešetkama)

Sv. Augustin je o njemu rekao: " U govoru je imao pouzdanja a u trpljenju izdržljivosti"

23. siječnja

IVAN MILOSRDNI (MILIVOJ) +616

Evo mi i prvog imenjaka, i normalno-milosrdnog.
Rodio se na Cipru. Crkva u Alexandriji ga je izabrala za patrijarha, nakon što su mu umrli i žena i djeca.
Poznat po svojoj blagosti prema svima, tako su ga i prozvali -milosrdnim.
Možda bih i ja u nekoj dalekoj perspektivi mogao pokušati......ha..ha
Njegov grob se nalazi u Bratislavi, u crkvi sv. Martina.
Kak je tamo dospio, ni mi poznato!


24. siječnja

FRANJO SALEŠKI (1567. - 1622.)

o njemu ima dosta podataka, pa kom se da neki zuji po mreži.
Znam da se u "borbi s kalvinistima" služio svim i svačim, pa je tako bacao i lijepio papiriće po Ženevi, te je tim postupcima postao svetac zaštitnik novinara.....
Ako njih treba štititi..


Sv. Franjo Saleški rodio se godine 1567. u plemićkom dvorcu svojih roditelja u Savoji. Kako je imao postati baštinik velikoga imanja te vladati kao mali knez, roditelji su se pobrinuli da ga za to odgoje i pripreme. Nakon svršenih srednjih nauka u isusovačkom kolegiju upisao se kao student prava na Sveučilište u Padovi.
Izišavši na glas kao izvanredan dušobrižnik, papa ga je imenovao ženevskim biskupom. Kao biskup radio je nesmanjenim žarom te skupa sa sv. Franciskom de Chantal osnovao novi ženski red Sestara od pohođenja. Za svećenike je osnovao Družbu oblata, koja i danas postoji i djeluje. Razvio je i izvanrednu spisateljsku djelatnost jer je imao dara za pisanje, pa su njegova djela postadoše baština čitavoga kršćanstva.
Umro je razmjerno mlad (1622g.. u 55. godini života).

25. siječnja

OBRAĆENJE SVETOG PAVLA

(ovo prenosim sa bitno.hr, koji su jedni od rijetkih autentičnih katoličkih portala .....ovo govorim zato što mi je nedavno jedan. hrvatski intelektelac poslao nešto s "križa života" ....od onog bijednika....ne znam kak se zove)


Kateheza pape Benedikta XVI. o iskustvu obraćenja svetoga Pavla na putu u Damask

Draga braćo i sestre, današnja će kateheza biti posvećena iskustvu što ga je sveti Pavao imao na putu u Damask, te stoga onome što se uobičajeno naziva njegovo obraćenje. Upravo na putu u Damask, negdje oko 30. godine I. stoljeća, a nakon određenoga razdoblja u kojemu je progonio Crkvu, dogodio se odlučujući trenutak Pavlova života. O njemu je napisano mnogo, naravno, s različitih stajališta. Sigurno je da se tamo dogodila promjena, štoviše obrat perspektive. Tada je on, neočekivano, počeo smatrati “gubitkom” i “otpadom” sve ono što je prije za njega predstavljalo najviši ideal, gotovo razlog njegovoga postojanja (usp. Fil 3,7-8). Što se dogodilo?

S tim u vezi imamo dvije vrste izvora. Prva – poznatija – vrsta pripovijesti su iz Lukina pera koji čak tri puta pripovijeda o događaju u Djelima apostolskim (usp. 9,1-19; 22,3-21; 26,4-23). Prosječni je čitatelj možda u kušnji da previše zastane na nekim pojedinostima, kao što su svjetlost s neba, pad na zemlju, glas koji zove, nova okolnost sljepoće, ozdravljenje kao da mu je pala ljuska s očiju i post. No, sve one upućuju na središte događaja: uskrsli Krist pojavljuje se kao sjajno svjetlo i obraća se Savlu, mijenja njegovo razmišljanje i sam njegov život. Sjaj Uskrsloga čini ga slijepim: tako se i izvana dogodilo ono što je bila njegova nutarnja stvarnost, njegova sljepoća u odnosu na istinu, svjetlo koje je Krist. Nakon toga njegovo konačno “da” Kristu u krštenju ponovno mu otvara oči, čini da stvarno vidi. U drevnoj se Crkvi krštenje nazivalo još i “prosvjetljenje”, jer taj sakrament daje svjetlo, daje stvarno vidjeti. Ono što se na taj način izražava teološki, u Pavlu se ostvarilo i fizički: izliječen od svoje unutarnje sljepoće, dobro vidi. Sveti Pavao je, dakle, bio promijenjen ne nekom mišlju već jednim događajem, neodoljivom prisutnošću Uskrsloga, u koju kasnije nikada neće moći sumnjati jer je očiglednost toga događaja, toga susreta bila tako snažna. On je u temelju izmijenio Pavlov život; u tom smislu može se i mora govoriti o obraćenju. Taj susret središte je pripovijedanja svetoga Luke, koji je – što je vrlo moguće – koristio priču koju je stvorila vjerojatno zajednica u Damasku. Na to navodi lokalni kolorit preko spominjanja Ananije i imena – i puta pa i vlasnika kuće u kojoj je Pavao obitavao (usp. Dj 9,11).

Drugu vrstu izvora o obraćenju predstavljaju same Poslanice svetoga Pavla. On nikada nije podrobno govorio o tom događaju, mislim zbog toga što je mogao pretpostaviti da su svi znali ono bitno iz te njegove priče, svi su znali da je od progonitelja promijenjen u gorljivoga Kristova apostola. A to se dogodilo ne nakon vlastitoga razmišljanja, nego nakon snažnoga događaja, susreta s Uskrslim. Premda ne govori o pojedinostima, više se puta osvrće na tu prevažnu činjenicu, to jest da je i on svjedok Isusova uskrsnuća po kojemu je neposredno od samoga Isusa dobio objavu, zajedno s poslanjem apostola. Najjasniji tekst o tome nalazi se u njegovu pripovijedanju o tome što tvori središte povijesti spasenja: Isusova smrt i uskrsnuće te ukazanja svjedocima (usp. 1 Kor 15). Riječima vrlo stare tradicije, koju je i on primio od Crkve iz Jeruzalema govori da se Isus – mrtav, razapet, pokopan, uskrsli – ukazao nakon uskrsnuća prvo Kefi, to jest Petru, zatim dvanaestorici, potom se ukazao petstotini braće koji su većinom još živjeli, zatim Jakovu, a onda svim apostolima. I toj pripovijesti što ju je primio iz tradicije dodaje: “Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni” (1 Kor 15,8). Na taj način daje shvatiti da je to temelj njegova apostolata i njegova novog života. Ima i drugih tekstova u kojima se pojavljuje ista stvar: “Po (Isusu Kristu) primismo milost i apostolstvo” (usp. Rim 1,5); kao i: “Nisam li vidio Isusa, Gospodina našega? (1 Kor 9,1), riječi su kojima aludira na stvar što je svi znaju. I konačno, najrašireniji se tekst nalazi u Gal 1,15-17: “Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask”. U toj “autoapologiji” odlučno ističe da je i on također pravi svjedok Uskrsloga, da ima vlastito poslanje što ga je primio neposredno od Uskrsloga.

Na taj način možemo vidjeti da se dva izvora, Djela apostolska i Poslanice svetoga Pavla, podudaraju i slažu u temeljnoj točki: Uskrsli se obratio Pavlu, pozvao ga na apostolat, učinio ga je pravim apostolom, svjedokom uskrsnuća s posebnom zadaćom da naviješta evanđelje poganima, grčko-rimskome svijetu. A Pavao je istodobno naučio da, unatoč neposrednosti svoga odnosa s Uskrslim, mora ući u zajedništvo Crkve, da se mora dati pokrstiti, da mora živjeti u skladu s drugim apostolima. Samo u tom zajedništvu sa svima on će moći biti pravi apostol, kao što piše izričito u Prvoj poslanici Korinćanima: “Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete” (15,11). Samo je jedan navještaj Uskrsloga, jer je Krist samo jedan.

Kao što je vidljivo, u svim ovim odlomcima Pavao nikada ne tumači taj trenutak kao činjenicu obraćenja. Zašto? Puno je hipoteza, no za mene motiv je vrlo jasan. Ta promjena njegova života, to pretvaranje cijeloga njegovog bića, nije bilo plod psihološkoga procesa, sazrijevanja ili intelektualnoga i moralnoga razvoja, već je došlo izvana: nije bilo plod njegove misli, već susreta s Isusom Kristom. U tome smislu nije bilo jednostavno obraćenje, sazrijevanje njegova “ja”, već je bilo smrt i uskrsnuće i za njega samoga: umrla je jedna njegova egzistencija, a s Kristom Uskrslim rodila se druga, nova. Ni na jedan drugi način ne može se objasniti ta Pavlova obnova. Sve psihološke analize ne mogu razjasniti i riješiti ovaj problem. Samo događaj, snažan susret s Kristom, ključ je za razumijevanje onoga što se zbilo: smrt i uskrsnuće, obnova od Onoga koji mu se pokazao i razgovarao s njime. U tom dubljem smislu možemo i moramo govoriti o obraćenju. Taj susret je stvarna obnova koja je promijenila sve njegove parametre. Sada može reći da je ono što je ranije za njega bilo bitno i osnovno, postalo za njega “otpad”; nije više “dobitak”, već gubitak, jer sada je važan samo život u Kristu.

No, ipak ne trebamo misliti da je Pavao bio toliko zatvoren u jedan slijepi događaj. Istina ja zapravo suprotna, jer je Uskrsli Krist svjetlo istine, svjetlo samoga Boga. To je proširilo njegovo srce, učinilo ga otvorenim prema svima. U tom trenutku nije izgubio ono što je dobro i istinito u njegovu životu, u njegovoj baštini, već je na novi način shvatio mudrost, istinu, dubinu zakona i proroka; usvojio ih je na novi način. Istodobno, njegov se razum otvorio mudrosti pogana; budući da je bio otvoren Kristu cijelim srcem postao je sposoban za široki dijalog sa svima, postao je sposoban biti svima sve u svemu. Tako je stvarno mogao biti apostol pogana.

Dospjevši sada i do nas, pitamo se što to znači za nas? To znači da i za nas kršćanstvo nije neka nova filozofija ili novi moral. Kršćani smo samo ako susretnemo Krista. Jamačno, On nam se ne pokazuje na taj neodoljivi način, u svjetlu, kao što je učinio s Pavlom da bi ga učinio apostolom svih naroda. No, i mi možemo susresti Krista u čitanju Svetoga pisma, u molitvi, u liturgijskome životu Crkve. Možemo dodirnuti Kristovo srce i osjetiti da On dira naše. Samo u tom osobnom odnosu s Kristom, samo u tom susretu s Uskrslim postajemo doista kršćani. I tako se otvara naš razum, otvara se sva mudrost Kristova i sve bogatstvo istine. Zato molimo Gospodina da nas prosvijetli, da nam u našem svijetu podari susret sa svojom prisutnošću: i tako neka nam da živu vjeru, otvoreno srce, veliku ljubav prema svima sposobnu obnoviti svijet.

Izvor: www.vatican.va




Iako Meri neposredno nema nikakve veze s temom, ipak ću je staviti jer mi je to jedna od najboljih stvari....
Poglavito mi se sviđa ono "ništa ti ne znaš..." ha..ha



- 22:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.01.2014., ponedjeljak

SVETAC DANA

19.siječnja

MARIO, MARTA I SINOVI

( + 268/270.)

Rodom su iz Perzije. Sveti Mario - sa svojom ženom Martom i sinovima Audifaksom i Abahumom kao hodočasnici dođoše u Rim da pohode grobove Apostola i Mučenika. Za vrijeme Decijeva progonstva (250. godine) pomagali su svećeniku Ivanu sahraiti 267 mučenika u Via Salaria. Dok su tao skupljali tjelesne ostatke mučenika, uhvatiše ih te osudiše na smrt jer nisu htjeli žrtvovati poganskim bogovima. Svetom Mariu i sinovima odrubiše glave a Martu ugušiše u obližnjoj močvari. Jedna ih rimska kršćanka sahranila na svom posjedu pored Kornelijeve ceste. Na mjestu nhova mučenisštva kasnieje podignuta crkva, koja je u srednjovjekovlju bila vrlo popularno hodočsnčk mjesto.
(Neki izvori navode za vrijeme vladavine Klaudija II, neki pak da su Martu bacili u bunar..)


20.siječnja

FABIJAN, papa i mučenik ( 236. do 250)

Povijesni podaci o životu sv. Fabijana, kao i uopće o mučenicima prvih stoljeća Crkve, veoma su škrti pa zato o njemu malo i znamo. Za biskupa Rimske crkve izabran je godine 236. Stari časoslov spominje da je sedmorici đakona povjerio brigu za siromahe, a to je lijepa crta njegova pontifikata.
(Pogubio ga je Decije, koji je izgleda bio vrlo efikasan)
Prema predaji Fabijan je bio prvi laik kojeg su izabrali za Papu (što je i danas formalno pravno moguće)

21. siječnja

AGNEZIJA (JANJA) RIMSKA ( + 304.)

Jedna je od najslavnijih kršćanskih djevica bila Sv. Janja. Njezino je ime ušlo i u rimski Kanon ili Prvu euharistijsku molitvu, u Litanije Svih Svetih, a svojim su je spisima proslavili i najveći crkveni pisci kao Sv. Ambrozije, Sv. Jeronim i Sv. Augustin.

Prvi kršćanski rimski car Konstantin Veliki sagradio je na grobu sv. Janje nekoliko desetljeća nakon njezine smrti veličanstvenu baziliku.

Još i danas u toj bazilici na Nomentanskoj cesti u Rimu blagoslivaju se jaganjci, od kojih se vune prave paliji, što se daju nadbiskupima i metropolitama. Stara kršćanska predaja govori da je Janja bila kći odlične patricijske obitelji, odrasla u bogatstvu, sjaju i raskoši. Već kao dijete postala je kršćanka.

Vjera u božanskog Spasitelja tako ju je zahvatila i očarala da je u ranoj mladosti učinila zavjet djevičanstva te odlučila samo njemu isključivo pripadati. Bio je to poticaj milosti kome se ona najspremnije odazvala i drukčije se to ne može ni shvatiti. Kako je bila i bogata i lijepa zaprosio ju je za svoga sina sam prefekt grada Rima. Djevica je iz viših motiva i pobuda odbila tu prosidbu i odrekla se zemaljske ljubavi i sreće kojoj se bilo u braku nadati. Za prosca je to bilo neshvatljivo pa je slučaj bolje istražio i doznao da je Janja kršćanka. To je u doba progona bio zločin protiv državnog poretka. Janja je optužena i izvedena pred sud i tu je pružila najljepše svjedočanstvo za vjeru i djevičanstvo. Ništa je nije moglo zastrašiti ni pokolebati, žar bio je jači od svih prijetnji i muka.
Oko godine 304. pogubljena je mačem. Bilo je to za Dioklecijanova progonstva. Zašto je Janja kraj tolikih mučenika došla ipak na toliki glas?

Ljudi su se divili njezinoj hrabrosti u njezinoj dobi od samo 12 godina. Iako tjelesno mlada, duhovno je bila posve zrela pa je dobro uočila gdje se nalaze vječne vrijednosti i za njih se životno opredijelila te im ostala vjerna sve do smrti. Pobožna predaja pripovijeda da se 8 dana nakon slavnog svršetka ukazala svojim roditeljima s janjetom u ruci i utješila ih velikom slavom što ju je mučeničkom smrću zaslužila.

Sveta Janja je veoma štovana svetica kroz sva vremena. Zaštitnica je ženske mladeži, a mnoge su se djevojke po njezinu primjeru oduševile za djevičanstvo i posvetile svoj život Isusu, božanskom Zaručniku.





A evo i malo svetaca, zaštitnika zvanja i zanimanja

babice...........................................................................Rajmund Nonat
bankari..........................................................................Matej, Bernandin iz Feteja
(nisam siguran da su samo ova dvojica dostatni)
bankarstvo...................................................................Mihael, arkanđel, Josip, Isusov hranitelj (respektabilna pripomoć, al mislim da ćemo morati zatražiti pomoć ostalih arkađela)
beznadne situacije......................................................Grgur Neocarezejski, Juda Tadj (ovi isto imaju dosta posla na ovom blogu)
bezizgledni slučajevi i događaji...................................Grgur Čudotvorac, Juda, apostol i Rita iz Cascie (ne znam kako ali mi @geo i @blogi prvi padaju napamet..nije da nas nema još...ali....)

- 18:12 - Komentari (30) - Isprintaj - #

17.01.2014., petak

SVETAC DANA

15.siječnja

SVETA ANASTAZIJA (+303)

U nas znana kao Stošija, sveta Anastazija - zaštitnica grada Zadra, prema legendi bila je Rimljanka iz visoko rangirane obitelji, djevica, udovica i mučenica iz doba cara Dioklecijana. Kršćansku vjeru je po predaji primila od majke. Udavši se preko volje za rimskog patricija Publija, odlučila je ostati djevicom, na što ju uvrijeđeni muž zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu.
(mislim da čoviku i nije za zamirt?)
Teške trenutke ublaživao joj je pismima podrške i ohrabrenja budući mučenik i svetac Krizogon (Krševan), također zaštitnik grada Zadra. Nakon muževljeve smrti, oslobodila se kućnog pritvora i svoje imanje razdjelila siromasima te posvetila život skrbi za progonjene kršćane. Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji.

Put je zatim vodi u Sirmij (Sirmium - današnja Srijemska Mitrovica), odakle se upućuje prema Solunu i ponovo vraća u Sirmij. Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, na koncu je i sama zatočena te 25. prosinca 304. mučenički spaljena na lomači. Na suđenju je izjavila da je zlatne i srebrne kipove poganskih božanstava, koje je baštinila od oca, pretopila unovac kojim je pomagala progonjene kršćane.

Kasnije je pokopana u Sirmiju, a u 5. stoljeću njezine su relikvije preko Rima prenesene u Carigrad. Bizantski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade zadarskom biskupu Donatu za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklonio mu je 810. godine moći svete mučenice Anastazije, što svjedoči o povijesnom i europskom značenjugrada Zadra i njegova biskupa. Sveti Donat pohranio je relikvije Svetice u tadašnjoj bazilici Sv. Petra apostola koja od tada nosi njeno ime. Štovanje Svete Anastazije započinje u Sirmiumu, gdje joj je podignuta i prva crkva, potom se širi do Carigrada, a zatim i u Rim na carski Palatin, gdje je obnovljena prijašnja crkva Anastazis - posvećena Kristovom Uskrsnuću i uz malu korekciju imena postala bazilika Svete Anastazije mučenice, opskrbljena njenim relikvijama. Najveći spomenik na čast Svete Stošije je veličanstvena zadarska katedrala koja svojom arhitekturom i izvedbom nadilazi značaj hrvatske romanike.

Zanimljivo je podudaranje imena Anastazije s Anastazis, tj. njeno ime u prijevodu bilo bi Vazmenka ili Uskrsnica. Kako je spaljena na Božić, njoj u čast posvećena je druga božićna misa, koju je u njenoj crkvi služio sam papa. Štovanje Sv. Anastazije brzo se proširilo, tako da je uz najpoznatije ranokršćanske mučenice uvrštena u Rimski Kanon i u litanije Svih Svetih. Vjerujući da oslobađa od otrova, Grci je nazivaju pharmakoyltria, za razliku od Slavena za koje je uzorešiteljica jer pomaže zatvorenicima i oslobađa ih od okova. Budući da se njeno mučeništvo poklapa s Božićem, u nekim se krajevima uvriježilo vjerovanje da je Sv. Anastazija bila primalja pri Isusovu rođenju, pa joj na slikama u ruke stavljaju škare, koje će kasnije Svetici pribaviti i epitet zaštitnice cenzure tiska. Pritom je nerijetko prizivaju bolesnici s glavoboljama i bolestima u Sv. Anastazijagrudima.

Biskup Donat započeo je u 9. st. pregradnju stare zadarske ranokršćanske katedrale i njeno skupocjeno opremanje. U dnu sjeverne lađe sagradio je kapelu Svete Stošije i u nju smjestio mramorni sarkofag isklesan od sivkastog mramora preuzetog s rimskog foruma na kojem je izgrađena i sama katedrala. Na posve jednostavnom sarkofagu uklesan je križ i posvetni natpis: "IN NOMINE SANCTE TRINITATIS. HIC REQVIESCIT CORPUS BEATE SANCTE ANASTASIE. DE DONIS DEI ET SANCTE ANASTASIE DONATVS PECATVR EPISCOPUS FECIT. DEO GRATIAS" (U ime Presvetog Trojstva. Ovdje počiva tijelo blažene Svete Anastazije. Na dar Bogu i Svetoj Anastaziji Donat grešni biskup učini. Bogu hvala).

Najljepši sačuvan Stošijin kip je onaj s nekadašnjeg oltara iz crkve Svetog Donata, kojeg je u mramoru isklesao Antonio Corradini 1713. poznat po nevjerojatnoj vještini oblikovanja tijela pod tunikama i velovima - mlađahna svetica u ruci drži plamen, simbol svog mučeništva. Najveći spomenik na čast Svete Stošije je veličanstvena zadarska katedrala koja svojom arhitekturom i izvedbom nadilazi značaj hrvatske romanike. To je ujedno najveća dalmatinska katedrala duga 50 i široka 18 metara. Posebne ljepote i vrijednosti njezine su galerije, korske klupe, kao i rekonstruirana ranokršćanska krstionica iz 5. st. stradala u II. svjetskom ratu. Premda se u Rimskoj crkvi Sv. Anastazija službeno časti na Božić, želeći joj posvetiti posebnu pažnju, vjernici u Zadru, Biogradu i u Srijemu svojoj svetici iznimno posvećuju i slave dan 15. siječnja.

Koliko Zadrani drže do svoje zaštitnice svjedoči i davno uvriježena tradicija držanja božićnog drvca u domovima upravo do blagdana Svete Stošije, 15. siječnja. Opisujući njeno mučeništvo jedan životopisac je zapisao: "Dok je plamen sažigao Stošijino tijelo, ona je u zanosu pjevala. Jači je bio plamen ljubavi prema Kristu od onoga koji je sažigao Stošijino tijelo." Vjerujući da oslobađa od otrova Grci je nazivaju pharmakolytria, a kod Slavena se časti kao uzorešiteljica, jer pomaže zatvorenicimai oslobađa ih od okova i uza.
(preneseno sa sveci.net)






16.siječnja

SVETI MARCEL I. (+309)

Papa , mučenik Sveti je Marcel proživljavao još posljednje godine progona. Umro je shrvan mukama godine 16.siječnja 309., a da nije dočekao godinu 313., kada je Konstantin Veliki dao napokon kršćanima slobodu.

Umro je progonstvu 309. Prema predaji, koja veli kako je Marcelin u izgnanstvu djelovao u crkvi, kasnije pretvorenoj u štalu za konje carskih glasnika, postao je zaštitnikom konjušnica i konjušara.

Smrt ga je oslobodila svih tih muka, a Gospodin, za koga je trpio, ispunio je svoje obećanje dano u govoru na gori: "Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine! Radujte se i kličite od veselja jer vas čeka velika nagrada na nebesima. Ta, tako su progonili i proroke koji su živjeli prije vas!" (Mt 5, 10-12). Blažena Lucina sahranila je tijelo sv. Marcela u groblju Priscile na Salarijskoj cesti, i to 16. siječnja, pa se zato toga dana i slavi njegov spomendan.


17.siječnja

SVETI ANTUN PUSTINJAK ( 251.- 356. )

Rodio se u Egiptu 250/251 godine. Ostavši bez oba roditelja, još u ranoj mladosti je razdjelio svoje imanje siromasima, uzeo je štap i pridružio se skupini samotnjaka u pustinji. Sav je njegov daljnji život odricanju i duhovnom rastu
Prema nekima je živio u nekoj ruševini pored rijeke Nila, a po drugoj u brdima Pispira uz Crveno more.
Nije bila laka njegova borba protiv napasti, demonima.Demon ga je progonio u raznim obličjima - najčešće životinjskom, poput svinje ili pretvarajući se u vjernog pasa.
Stekavši veliku duhovnu snagu – mnoge je privlačio svojim vrlinama. Mnogi su dolazili k njemu da žive pod njegovim duhovnim vodstvom.

U dobi od devedeset godina pomisli kako nijedan čovjek nije proveo toliko godina u samoći i odricanju. Nato čuje glas koji mu javi:
“Ima jedan svetiji od tebe, to je Pavao pustinjak koji služi Bogu u samoći i odricanju već devedeset godina.”

Sveti Antun Pustinjak potraži Sv. Pavla pustinjaka. Na svom putu naiđe na mnoga čudovišta i mnoge kušnje. Kentaur i satir pokazaše put k Svecu, ali mu đavao podmetnu zlatnu šipku, kako bi ga odvratio od daljnjeg putovanja. No Sveti Antun je znakom križa otjerao sve napasti, te napokon stigne do pećine gdje je šezdeset godina neki gavran svaki dan donosio polovinu kruha. Kada su dva starca počela zajednički živjeti u pustinji – gavran je počeo svaki dan donositi cijeli kruščić. Nakon smrti Sv. Pavla pustinjaka – Sv. Antun se vratio u svoje ranije prebivalište gdje je ostao još 14 godina. Umro je u sovjoj 105. godini. Njegov grob u pustinji otkriven je dvjejsta godina kasnije, a posmrtni mu ostaci kao relikvije počivaju danas u Saint-Julienu kraj Arlesa uFrancuskoj.

Izbor Svetog Antuna Pustinjaka za zaštitnika od nekih bolesti ljudi i životninja motiviran je dvojako. Prvi je motiv stvarna bolesti od koje je svetac bolovao -herpes zoster virusne bolesti koja napada određene živce (najčešće među rebrima i u slabinama).Zato se ljudi utječu Svetom Antunu u svim kožnim epidemijama i za sve kožne bolesti, drugi su motiv pučke asocijacije

Sveti Antun Pustinjak prikazuje se kako nogama gazi snop plamenova, što pokazuje Antunovo viđenje pakla, vatre što je u njemu utrnula svaku požudu.

Sveti Antun pustinjak – se često prikazuje sa domaćim životinjama, napose svinjama. Slike su privukle vjernike da se tom Svecu uteknu za pomoć i zaštitu svoga blaga. I taj zimski Svetac - je poznat također kao čudotvorac i pomoćnik za ono što je ljudima potrebno u svakodnevnom životu.


18.siječnja

I. MOLITVENA OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA

Ovu inicijativu je 1907.g.pokrenuo Pavao Watson, koji je tada bio službenik Episkopalne Crkve u USA.
Naravno da je čovjek 1909 stupio u RKC i osnovao pokret "ATONEMENT" tj. pokret pomirenja.
Umro je 1940.god. u Rimu a njegovo djelo je kao što vidimo postalo bitnim putokazom za "ekumenizam"

Pa tako u dokumentima II Vatikanskog Koncila (Dekret o ekumenizmu) možemo pročitati sljedeće:

"Obraćenje srca i svetost života, zajedno s privatnim i javnim molitvama za jedinstvo kršćana, valja smatrati kao dušom svega ekumenskog gibanja i mogu se s pravom nazvati duhovnim ekumenizmom...
Te zajedničke molitve se bez dvojbe vrlo uspješno sredstvo da izmole milost jedinstva, one su izvorno očitovanje veza kojima su katolici još povezani s rastavljenom braćom:jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam ja među njima"

Mogu još jedino dodati misao priora Rogera Schultza iz Taizea:
-Mi želimo imati neprestano pred očima razjedinjnost Kristova tijela i na taj način postati elementom nemira za kršćane koji promatraju razdijeljenost Opće Crkve kao posve normalno stanje. Naša zajednica mora postati ognjištem ekumenizma.

- 15:06 - Komentari (17) - Isprintaj - #

13.01.2014., ponedjeljak

SVETAC DANA

Od danas ću uključiti i popis svetaca zaštitnika zvanja i zanimanja
Osobito su mi zanimljivi zaštitnici: beznadne situacije, bezizgledni slučajevi, ..od brze pomoći, bjesnoća,diplomatske službe, guske,hitni slučajevi, Jugoslavija....
Ali evo ću ja početi od Aaaaa

A

Afrika, centralna - Marija, Bezgrešno Srce Marijino
južna Marija, BDM
sjeverna Ciprijan
akademije, rimokatoličke Toma Akvinski
Albanija Marija, Majka dobrih ljudi
(šta kažu naši slastičari i pekari...usput većina ljudi ne zna da je npr. u Albaniji od 3.2 mil. stanovnika, 10%katolika (u sjevernom području i još oko 20% pravoslavnih kršćana (južno područje)
alkoholizam Matija
(đe me nađe Matko....hi-hi hik..a i ne znam zašto Matija, mislim da je to onaj apostol koji je zamjenio Judu..valjda su ga morali "urokat" da pristane na zamjenu..ha..ha)
alpinisti Bernard od Monjouxa
alpski skijaši Mauricije
antikomunisti Josip, Isusov hranitelj
(zanimljiv zaštitnik....morat ćemo uzet nekog pomoćnog..????)
apologeti Justin, Katarina Alexandrijska, Toma Akvinski
Argentina Marija, Gospa iz Luana
arhitekti Barbara, Toma, apostol
artiljerilja Barbara
artritis Jakov Veliki
astronomi Dominik
atletičari Sebastijan
Australija Marija Pomoćnica kršćana
Austrija Florijan, Leopold, Mauricije
autoceste Ivan Krstitelj
automobilisti Kristofor, Franciska Rimska


13. siječnja

SVETI HILARIJE (315 -367)

biskup i crkveni naučitelj Sv. Hilarije živio je u burno doba IV. stoljeća, kad su kršćanstvo razdirale žestoke arijanske prepirke. Iako je I. opći sabor u Niceji godine 325. osudio arijansku nauku i jasno definirao da je Krist Bog, arijanci nisu mirovali, već su svoju zabludu širili dalje, a pridobivši za se i careve nemilo su progonili one koji su bili vjerni nicejskoj vjeroispovijesti i pravovjerju. Žrtva tih progona bio je i sveti Hilarije, biskup Poitiersa u Galiji, današnjoj Francuskoj. On se rodio oko godine 315. u uglednoj poganskoj obitelji u Poitiersu. Uz njegovu kolijevku stajahu bogatstvo i moć, ono što svijet veoma mnogo cijeni. Kad je došao do uporabe razuma, dadoše ga u škole pa je tako primio najveću izobrazbu svoga vremena. U zreloj dobi oženio se te imao kćerku. Upoznavši kršćanstvo dao se sav na studij Svetoga pisma. Što se više u nj udubljivao, to je snažnije uviđao svu prazninu poganskoga pogleda na svijet. Kao čovjek koji je iskreno tražio istinu povukao je posljedice pa se sa ženom i kćerkom dao krstiti i tako postao vatren kršćanin. Po sakramentima krštenja i potvrde primio je toliko nebeskoga svjetla da se svim silama stao boriti protiv poganstva i protiv arijanskog krivovjerja. Borio se ne samo riječima i spisima, već što je kudikamo važnije, i čitavim svojim neporočnim životom koji je bio u skladu s onim što je vjerovao. U kršćanskoj općini Poitiersa Hilarije je stekao toliki ugled da ga je Božji narod nakon smrti svoga biskupa izabrao za njegova nasljednika (oko 350.god) i tako je Hilarije primio i puninu svećeništva i apostolske odgovornosti.
Nakon toga, njegova je žena, s njegovom privolom stupila u samostan.
Kao biskup Hilarije se još više suprotstavljao krivovjernim arijancima. U otpalom biskupu grada Arlesa Saturninu zadobio je najljućeg i najzlobnijega neprijatelja. Taj ga je oklevetao na carskome dvoru pa ga je nasilni car Konstancij godine 359. prognao u Malu Aziju. No, sveti biskup ni tu nije mirovao već se i dalje borio protiv zabluda. Proučavao je istočne crkvene oce i povezao se s braniteljima pravovjerja na Istoku. Postao je veoma glasovit pa je na povratku iz progonstva bio posvuda slavljen i svečano dočekan.
Arleski metropolit Saturnin, režimski čovjek, zaražen krivovjerstvom, želio je svu Galiju privesti arijanstvu, ali je na sinodi u Parizu najviše Hilarijevom zaslugom bio osuđen i svrgnut. Borbe i progoni pospješili su i Hilarijevu smrt i on umre godine 367. slavljen kao "Atanazije Zapada", naime, kao što je sv. Atanazije bio prvoborac protiv arijanstva na Istoku, tako sv. Hilarije na Zapadu. Sv. Hilarije je bio dubok mislilac, vrstan teolog i dobar poznavalac Svetoga pisma. Glavno mu je djelo "O Trojstvu", u 12 knjiga, napisano u progonstvu, a po sudu mnogih to je najsolidnije djelo protiv arijanstva. Napisao je i vrijedan komentar Evanđelju sv. Mateja te "Raspravu o otajstvima". To je djelo prevedno i na hrvatski jezik i izdano u sklopu zbirke Crkveni oci i pisci.
Sv. Hilarije bio je i pjesnik, pjevao je himne. Njegova je velika zasluga što je upoznao vrijednost himna i prenio ga na latinsko crkveno tlo.
Papa Pio IX., na molbu pokrajinskoga sabora u Bordeauxu, proglasio je sv. Hilarija godine 1851. crkvenim naučiteljem.









14.siječnja

SVETI FELIX (Srećko) (+ 260)

Sveti Feliks je stariji sin Hermiasa, sirijskog vojnika koji je umirovljen u Noli blizu Napulja u Italiji. Nakon očeve smrti, Feliks je prodao veći dio imovine i zaradu podijelio siromasima. Felix je rano postao svećenik, djelovao je zajedno sa Sv. Maksimom iz Nole.

Kada je Sveti Maksim pobjegao u planine da bi izbjegao Deciusov progon, Feliks je uhvaćen i pretučen umjesto njega zbog svoje vjere.Oslobodio ga je anđeo, kako bi mogao pomoći svom bolesnom biskupu. Sveti Feliks je skrio Svetog Maksima od vojnika u jednu ruševinu.
Kada su obojica bili unutra na sigurno, pauk je na brzinu spleo mrežu preko vrata, pa su carski vojnici pomislili kako kroz njih dugo nitko nije ušao te prevareni otišli ne pronašavši dvojicu kršćana. Oni su se pak skrivali sve dok Deciusov progon nije završio njegovom smrću.
Nakon Maksimove smrti, svi su željeli da ga upravo Felix naslijedi, ali on je predložio Quintusa i otišao obrađivati ostatke svoje zemlje i zaradu dijelio sa siromašnijima od sebe.
Iako je umro prirodnom smrću, zbog torture i zarobljeništva koje je proživio smatra se mučenikom. O svetom Feliksu zna se ponajviše iz pisama i pjesma Sv. Pavla iz Nole, koji je služio kao portir na ulazu u crkvu posvećenu Svetom Feliksu, i koji je prikupljao informacije o njemu od crkvenih ljudi i hodočasnika.



- 16:13 - Komentari (32) - Isprintaj - #

12.01.2014., nedjelja

SVETAC DANA

10.siječnja

SV. AGATON


Papa Agaton stoji kao svijetao lik na početku naše povijesti koja počinje pokrštenjem našega naroda. Kao papa na čelu Crkve stajao je od godine 678. do 681., kratko doduše razdoblje, ali za nas Hrvate od najveće važnosti. Papa Agaton, podrijetlom Sicilijanac, održao je u Rimu o Uskrsu 680. god. crkveni sabor s kojega je poslao poslanicu caru Konstantinu IV. u Carigrad. Uz papu poslanicu je potpisalo svih 125 prisutnih biskupa, među kojima i biskup iz Istre, dok s ostalog hrvatskog područja nema potpisnika.
U papinom pismu među inim piše: "...Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih sluga (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti..." Naši povjesničari Marković, Sakač i naročito Mandić utvrđuju da se iz tog papinog pisma vidi da su god. 680. među nekim slavenskim narodom radili biskupi i da je taj narod još prije te godine već primio kršćanstvo.

Povezanost Hrvata sa sv. Petrom, prvim papom, već na počecima naše povijesti, pa ugovor s papom Agatonom valjda je razlog da su Hrvati kroz svu svoju povijest ostali vjerni papinstvu i Rimu, otklonivši uvijek odlučno napast bilo raskola bilo krivovjerja. I to je, sigurno, bila velika milost našem narodnom biću koja bi morala biti sveta obveza i za budućnost.
(u cijelosti preneseno sa sveci.net. bez njihovog dopuštenja)

Jedino što bih dodao je da bi bilo dobro kad bi nas neki novi Agaton ponovo malo "pokrstio".

11.siječnja

SVETI TEODOZIJE (424-529)

Rodio su u Kapadociji (Turska)
Kao mladić zaputio se u Jerzalem, odakle je nakanio pridružiti se nekom pustinjačkom redu. Na putu je sreo sv.Simeona Stilita koji ga je pozdravio: "Zdravo bio Teodozije, Božji čovječe", ovaj se šokirao odkud Simeon zna njegovo ime, ali se ispostavilo da je Simeon sjajno prorekao "sjajnu karijeru"
Teodozije je osnovao znameniti samostan u pustinji Ginda uz Mrtvo more, u kojem je boravilo stotinjak eremita različitih narodnost (Grci,Armenci,Arapi...)i. Uživao je veliki ugled te ga je jeruzalemski patrijarh imenovao vizitatorom svih samostanskih zajednica diljem Palestine.
Bio je i suvremenik bizantskog cara Anastazija, koji se priklonio na stranu krivovjeraca, koji su nijekali da su u Kristu dvije naravi, te je od uglednog Teodozija tražio da se prikloni toj struji, što je Teodozije odbio, a za nagradu ga je Anastazije spremio u "Haag" na 10 godina, što je Teodoziju bila sitnica jer je poživio 105 godiana u strogoj pokori i postu.

12. siječnja

SVETI ARKADIJE

Sv. Arkadije je živio u III. stoljeću kao jedan od najuglednijih građana grada Cezareje u Mauretaniji za vladavine cara Valerijana, velikoga progonitelja kršćana. Arkadije je bio revan kršćanin koji je svoje kršćanstvo shvaćao posve ozbiljno. Kad je car Valerijan godine 253. izdao protiv kršćana svoje prve progoniteljske dekrete, Arkadije se povukao u samoću da se razmišljanjem, molitvom, jačanjem volje i pokorom pripremi za eventualno mučeništvo. Znao je dobro da je čovjek od naravi i prepušten sam sebi veoma slab i zato je tražio snage od onoga koji je jedini može dati.

Svoje imanje i svoja dobra dao je na upravu povjerljivom prijatelju. Kad su mjesne vlasti primijetile da ga nema kod propisanih žrtava bogovima, poslale su vojnike u njegovu kuću da ga dovedu na žrtvovanje. Kako ga nisu našli, uhvatiše umjesto njega upravitelja njegovih dobara. Ta je vijest doprla i do Arkadija. On se odmah vrati iz osame, prijavi sucu, tako da njegov prijatelj ne mora trpjeti umjesto njega. Rekao je sucu: "Ako moj prijatelj leži u zatvoru umjesto mene, molim te, otpusti ga jer on je nevin!

Ovdje sam dobrovoljno i spreman sam položiti račun." Sudac se obradovao zbog tolike plemenitosti srca pa mu je odvratio: "Ako se sada odlučiš da žrtvuješ bogovima, oprostit ću ti tvoj bijeg." Arkadije odgovori odlučno i neustrašivo: "Što? Zar misliš da će Božji sluga iz straha da ne bi izgubio ovaj bijedni život prestrašiti se i počiniti idolopoklonstvo?" Sucu se tako jasna riječ učini kao prekršaj protiv cara i države, koji se moraju poštivati kao kakva božanstva, pa zapovjedi da Arkadiju odsijecaju ud za udom. I odmah ga pograbiše krvnici da na njemu izvedu tu okrutnu i nečovječnu presudu.
U srcu je molio snagu od Gospodina da ostane vjeran do konca. I krvnici su slušali kako govori sam sebi: "Sretni udovi, sad ste mi tek postali pravo dragi i dragocjeni, je odsada doista pripadate Bogu budući da ste mu prineseni za žrtvu!" Posljednjim silama obratio se i sakupljenom narodu: "Vi, gledatelji ovoga krvavog prizora, znajte da su sve muke malene za onoga čiji je pogled upravljen na vječnu krunu!" Nakon tih riječi sveti je i neustrašivi mučenik preminuo. Njegova smrt bila je i njegova pobjeda. Strahovita progonstva kojima je Crkva bila izložena kroz prva tri stoljeća svoje povijesti bila su za nju i izvorom velikoga blagoslova.







- 10:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.01.2014., petak

SVETAC DANA

7. siječnja

SVETI RAJMUND, Penjaforski (1175-1275)

Rodio se u blizini katalonske prijestolnice Barcelone.(za one bolje upućeno, to je ono tamo, gdje Messi igra lopte)
Od početka je bio smjeran, primio je odličan odgoj i tako se spremio za svoje životno poslanje.

Već s 20 godina postaje profesor na Sveučilištu u Barceloni. a u 30.-toj odlazi na Sveučilište u Bolognu da se usavrši u pravnim znanostima. Postao je odličan pravnik i moralist. Po zapovijedi samoga pape Grgura IX. izdao je zbirku dekreta iz crkvenoga prava, a najpoznatije mu je djelo "Summa casuum", o pravilnom i plodonosnom opsluživanju sakramenta pokore, (evo @blogi malo proučavaj smisao pokore) kojim je postao velikim promicateljem prakse osobne ispovijedi.

Zbirka dekreta bila je tako savršena da je poslužila kao uzor čak i u našem stoljeću kad se izrađivao novi crkveni zakonik "Codex iuris canonici".
Nudili su mu i mjesto biskupa, al on se vratio svojim dominikancima te je sa sv. Petrom Nolascom osnovao red za otkup kršćanskih robova, a za obraćenje Židova i Maura osnivao je u Španjolskoj posebne škole u kojima su bili poučavani u kršćanskoj vjeri.
Vjerojatno bi ovi današnji borci za slobode (inkl. naš @geo, imali neke primjedbe na ovo "poučavanje")

Doživio je 100 godina, a 1601.je proglašen svetim.


8. siječnja

GOSPA OD BRZE POMOĆI

Blagdan su osnovale uršulinke.
Godine 1809 (19.03) majka Mihaela, uršulinka iz Montpelliera, je uputila pismo Papi Piu VII sa zamolbom da im odobri rad u Americi, a za pomoć se obratila i Presvetoj Djevici da malo ubrza postupak.
Kako je u vrlo kratkom vremenu dobila odgovor od Pape a k tome i potvrdan, Mihaela je dala isklesati kip naše Gospe, koji je biskup blagoslovio, a naše misionarke su već 30.12. 1810 stigle u New Orleans, a kip su smjestile u samostansku crkvu.
Od tog dana se pobožnost prem Gospi od Brze Pomoći stala širiti velikom brzinom po cijeloj Lousiani i ostalim američkim državama.
Gospa od Brze Pomoći je glavna zaštitnica New Orleansa i države Lousiane.
Šta bi tek bilo da ovima iz Orleansa nije ovakva moćan zaštitnica (a @blogi)

O koliko često mi treba Brza Gospa, a ja se ne sjetim!!!





9.siječnja
SVETI ERHARD (+ 720)

je živio u doba seobe naroda, a dolazi nam iz Škotske.
Koliko se zna osnovao je 14 samostana, a njemu svoj osnutak duguje i glasoviti samostan Niedermünster,(koji se održao sve do danas) a koji je kroz mnogo stoljeća kao i toliki drugi samostani bio žarištem duhovnoga života i kulture.

Na svojim misijskim putovanjima je dopro i do Elzasa a pripovjeda se da je u samostanu Palma pokrstio slijepu rođenu i od oca Atiha odbačenu kćerku Odiliju pa je ona progledala i postala slavna svetica.
Pred kraj života Erhard se opet vratio u svoj Regensburg, gdje je i umro oko g. 720., a pokopan je u samostanu Niedermünster. Svetim ga je proglasio sveti papa Leon IX. godine 1052., baš u doba kad se borio za obnovu Crkve. To je znak da je tadašnjim crkvenim prelatima, od kojih su mnogi bili zaraženi simonijom i drugim porocima, htio postaviti kao uzor jednoga biskupa koji je bio uzor apostolske revnosti.












- 09:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #

05.01.2014., nedjelja

SVETAC DANA

5. siječnja
SVETI GERLACH (1120.-1170)

rođen u Mastrichtu (nekad je i Niskozemska bila zemlja katolička)
dobar dio života je proveo pod parolom "sex, drugs &rock;n;roll"
S tim da je r,n,r zamjenio "viteškim igrama" odnosno jahanjem.
A onda je opao s konja i došao pameti.
Odhodočastio je u Rim a poslije i u Jeruzalem, gdje je "odslužio" sedam godina pokore.
Kad se vratio doma "uselio" se u duplju starog hrasta gdje je proveo ostatak svog života..

Što čini mi se nije bilo dosta, jer danas vidimo na što mu sliči jadna "domovina".
Registrirana pedofilska stranka, legalizirana droga,legalizirana prostitucija, transrodna ideologija......

SVETI ŠIMUN STILIT
Rodio se oko 390. godine u tadašnjoj Ciliciji u gradu Sizanu, koji se danas nalazi u Turskoj..
Nakon monaškog života u samostanu, nastanio se u jednoj zidini i tu živio posve isposnički. Budući da se pronio glas o njegovoj svetosti i čudotvornosti, sa svih su strana ljudi hrlili k njemu.
Da bi se obranio od ljudi, a da ih opet posve ne odbije, Šimun je napravio stup visok 20 metara i na njegovu vrhu mali ograđeni prostor u kojem je stanovao. Tu je proveo ostatak svoga života.
Skroz zanimljiv lik!

6.sječnja

BOGOJAVLJANJE, SVETA TRI KRALJA
O njima govori sv. Matej, ne spominjući im ni imena ni broja, kasnija je predaja pretvorila u kraljeve davši im imena: Gašpar, Melhior i Baltazar. Oko njih se stvorila dražesna legenda prema kojoj ih je pokrstio sv. Toma, apostol. Valjda zato što je on od apostola prodro najdalje na istok, čak do Indije. Poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije bile odnesene u Carigrad, a odande u Milano, odakle su prenesene u Koeln. Nad tim je relikvijama, što se čuvaju u prekrasnoj škrinji, podignut na njemačkom tlu najveličanstvenija katedrala koja je još i danas najveći ures grada Koelna, u kojem se veoma razvilo njihovo štovanje. Ti sveti magi ili kraljevi bili su predstavnici poganskoga svijeta koji se dođoše pokloniti Isusu i na taj način naznačiti da je on Spasitelj za sve ljude.
(preneseno sa sveci.net bez njihovog znanja)

To su prve diplomatske posjete u ranom kršćanstvu!
Znamo da i danas neki pogani (ateisti, agnostici) hodočaste "Kraljevskom namjesniku" u Vatikan, s diplomatskim putovnicama i legitimacijom za predstavljannje hrvatskog naroda.....
Samo oni malo više tendiraju onoj "magijskoj strani"

Doduše kad sam čuo da HR, Treći program, najavljuje djela Brahmsa, Chopina i Josipovića, vjerujem da je naš vrli "predstavnik" odnio na dar neku svoju "kantatu" posvećenu Bogojavljanju.....jer predmnijevam da ta agnostička dušica sluti da bi mu se Bog mogao nekako objaviti, onako možda "diplomatskim putem"

Inače tumačenja tih "tajanstvenih" posjetilaca znaju biti vrlo "zabavna...."

Jedno od njih vam prenosim u obliku "tri kralja zabave".....koji mi uopće nisu zabavni







- 15:00 - Komentari (25) - Isprintaj - #

04.01.2014., subota

SVETAC DANA

Mislim da i Radio Marija i HRK imaju isti naslov, kao i nekoliko intenetskih portala, ali ja ću svejedno ove godine pokušati napravati mali odmak od svakodnevne profane jadikovke..
A tako i tako ovo pišem više zbog sebe nego zbog publike.
A šta, š.....malo nekatoličke sebičnosti
Oni koji hoće više znati neka gledaju svetac dana
A ti Geomire, vježbaj malo....ha..ha


1. siječnja
Crkva slavi Svetu Mariju Bogorodicu.
Na III. Općem Saboru u Efezu 431. godine svečano je definirano, proglašeno vjerskom istinom da je Marija Bogorodica, a ne samo Kristorodica.
Crkva ispovjeda veliku tajnu po kojoj se u Kristu sjedinjuju dvije naravi, ona božanska i ona ljudska, što se učenim jezikom zove "hipostatska unija"
Papa Pavao VI. je 1968. g. proglasio prvi dan Nove godine "Svjetskim danom mira" potičući nas na privatnu pobožnosti, osobito na revna moljenja krunice.
Ja prvi priznajem da bez bolje polovice ne znam izmolit nijednu, ali naučit ću

2.siječnja
Sveti Bazilije Veliki i Sveti Grgur Nazijanski,
inače veliki frendovi i kolege sa Atenske visoke škole (4.st.), Bazilije se smatra ocem istočnog redovništva.
Njih dvojica, te sv. Atanazije i sv. Ivan Zlatousti su četiri najveća istočna oca.
Ovaj Zlatousti imebnjak mi se posebno sviđa..ha..ha
Grgur se odrekao biskupske stolice u Carigradu i preuzeo malu biskupiju u Naziansu.

3. siječnja
Sveta Genoveva,
najpoznatija kao spasiteljitica Pariza pred strašnim Atilom, kad je Parižane nagovorila da ne bježe, nego da ostanu i brane grad.
I uistinu je Atila zaobišao Pariz i razrušio Orleans.
Ona je i svetica zaštitnica Pariza.
Već s 15 godina je provodila samostanski život pod vodstvom biskupa Germana, kod nas poznatijeg kao "stadion" PSG-a
Naime cijeli taj kvart se zove po biskupu Germanu.

II. vatikanski sabor u dekretu o apostolatu laika i u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu, zaključuje:
". Katolici se moraju smatrati obaveznima da u odanosti prema naciji i u savjesnom ispunjavanju svojih građanskih dužnosti promiču zajedničko dobro; to moraju tako ozbiljno činiti da građanska vlast računa s njihovim mišljenjem i tako bude pomognuta da se pravedno izražava i da zakoni budu u skladu s moralnim zapovijedima i zajedničkim dobrom.
Katolici koji su vješti za javne društvene dužnosti i upućeni u vjeri i kršćanskom nauku i kako odgovara, neka ne odbijaju obnašanje državnih službi jer po njima, ako ih sposobno obavljaju, mogu pomoći zajedničkom dobru i ujedno utirati put Evanđelju..."


4.siječnja

Blažena Anđela iz Folinga (1248-1309)
Rođena je godine 1248. u gradu Foligno u Italiji u veoma bogatoj obitelji. Udala se mlada i provodila najprije posve svjetovni život prema modi tadašnjega vremena. Od svojih je roditelja primila dobar odgoj, u braku je rodila više djece, ali je ipak bila i slaba te upala u težak grijeh. Da zlo bude veće, stidjela se priznati ga u ispovijedi pa je obavila nevaljanu ispovijed i u takvome stanju pošla i na pričest. Savjest je u njoj počela oštro reagirati i uznemirivati je. Pošla je opet na ispovijed, sve ispovjedila, ali nije izvršila zadanu pokoru, koja joj se učinila pretjeranom
Nakon tih događaja je u snu vidjela Spasitelja kako trpi na križu te kako će i ona zbog svojih grijeha morati mnogo trpjeti.
U njoj se sve preokrenulo, obavila je generalnu ispovijed i nakon toga živjela "malo drugačijim" životom.
Nakon što je odgojila djecu i nakon što joj je umro suprug, razdjelila je svu svoju imovinu, uputila se u Asisi gdje se zaredila kao Trećeretka, gdje je u strogoj pokori i odricanju ostala do kraja života.


Pa kad je već uskoro i pravoslavni Božić, idem naći neku istočnu Božićnu!
A svoj pravoslavnoj braći kojima ne treba ćirilica u Vukovaru želim radostan Božić!



- 17:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (9)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (8)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (9)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (18)
Studeni 2016 (16)
Listopad 2016 (9)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (9)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (7)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (10)
Siječanj 2014 (13)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (6)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (2)
Opis bloga
zaštita ljudi od "ljudi"

tignariusblog@gmail.com



blog.hr





1-Kor. 13.

."...Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. 11Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. 12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! 13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav"


2Petrova 1,5..
.....s vjerom spojiti poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopće.."
bav uopće.."

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se