HEBREJIMA

VJERA PRAOTACA/PRIMJERI ŽIVE VJERE
11

Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.
2 Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren Božjom rječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
18 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! -
19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u p redslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.
21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.
22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.
25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.
26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.
27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.
28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,
33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.
35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.
37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -
38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
40 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.





















































































































































































































































































































































































































































Map IP Address
Powered byIP2Location.com

TIGNARIUS

17.01.2014., petak

SVETAC DANA

15.siječnja

SVETA ANASTAZIJA (+303)

U nas znana kao Stošija, sveta Anastazija - zaštitnica grada Zadra, prema legendi bila je Rimljanka iz visoko rangirane obitelji, djevica, udovica i mučenica iz doba cara Dioklecijana. Kršćansku vjeru je po predaji primila od majke. Udavši se preko volje za rimskog patricija Publija, odlučila je ostati djevicom, na što ju uvrijeđeni muž zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu.
(mislim da čoviku i nije za zamirt?)
Teške trenutke ublaživao joj je pismima podrške i ohrabrenja budući mučenik i svetac Krizogon (Krševan), također zaštitnik grada Zadra. Nakon muževljeve smrti, oslobodila se kućnog pritvora i svoje imanje razdjelila siromasima te posvetila život skrbi za progonjene kršćane. Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji.

Put je zatim vodi u Sirmij (Sirmium - današnja Srijemska Mitrovica), odakle se upućuje prema Solunu i ponovo vraća u Sirmij. Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, na koncu je i sama zatočena te 25. prosinca 304. mučenički spaljena na lomači. Na suđenju je izjavila da je zlatne i srebrne kipove poganskih božanstava, koje je baštinila od oca, pretopila unovac kojim je pomagala progonjene kršćane.

Kasnije je pokopana u Sirmiju, a u 5. stoljeću njezine su relikvije preko Rima prenesene u Carigrad. Bizantski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade zadarskom biskupu Donatu za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklonio mu je 810. godine moći svete mučenice Anastazije, što svjedoči o povijesnom i europskom značenjugrada Zadra i njegova biskupa. Sveti Donat pohranio je relikvije Svetice u tadašnjoj bazilici Sv. Petra apostola koja od tada nosi njeno ime. Štovanje Svete Anastazije započinje u Sirmiumu, gdje joj je podignuta i prva crkva, potom se širi do Carigrada, a zatim i u Rim na carski Palatin, gdje je obnovljena prijašnja crkva Anastazis - posvećena Kristovom Uskrsnuću i uz malu korekciju imena postala bazilika Svete Anastazije mučenice, opskrbljena njenim relikvijama. Najveći spomenik na čast Svete Stošije je veličanstvena zadarska katedrala koja svojom arhitekturom i izvedbom nadilazi značaj hrvatske romanike.

Zanimljivo je podudaranje imena Anastazije s Anastazis, tj. njeno ime u prijevodu bilo bi Vazmenka ili Uskrsnica. Kako je spaljena na Božić, njoj u čast posvećena je druga božićna misa, koju je u njenoj crkvi služio sam papa. Štovanje Sv. Anastazije brzo se proširilo, tako da je uz najpoznatije ranokršćanske mučenice uvrštena u Rimski Kanon i u litanije Svih Svetih. Vjerujući da oslobađa od otrova, Grci je nazivaju pharmakoyltria, za razliku od Slavena za koje je uzorešiteljica jer pomaže zatvorenicima i oslobađa ih od okova. Budući da se njeno mučeništvo poklapa s Božićem, u nekim se krajevima uvriježilo vjerovanje da je Sv. Anastazija bila primalja pri Isusovu rođenju, pa joj na slikama u ruke stavljaju škare, koje će kasnije Svetici pribaviti i epitet zaštitnice cenzure tiska. Pritom je nerijetko prizivaju bolesnici s glavoboljama i bolestima u Sv. Anastazijagrudima.

Biskup Donat započeo je u 9. st. pregradnju stare zadarske ranokršćanske katedrale i njeno skupocjeno opremanje. U dnu sjeverne lađe sagradio je kapelu Svete Stošije i u nju smjestio mramorni sarkofag isklesan od sivkastog mramora preuzetog s rimskog foruma na kojem je izgrađena i sama katedrala. Na posve jednostavnom sarkofagu uklesan je križ i posvetni natpis: "IN NOMINE SANCTE TRINITATIS. HIC REQVIESCIT CORPUS BEATE SANCTE ANASTASIE. DE DONIS DEI ET SANCTE ANASTASIE DONATVS PECATVR EPISCOPUS FECIT. DEO GRATIAS" (U ime Presvetog Trojstva. Ovdje počiva tijelo blažene Svete Anastazije. Na dar Bogu i Svetoj Anastaziji Donat grešni biskup učini. Bogu hvala).

Najljepši sačuvan Stošijin kip je onaj s nekadašnjeg oltara iz crkve Svetog Donata, kojeg je u mramoru isklesao Antonio Corradini 1713. poznat po nevjerojatnoj vještini oblikovanja tijela pod tunikama i velovima - mlađahna svetica u ruci drži plamen, simbol svog mučeništva. Najveći spomenik na čast Svete Stošije je veličanstvena zadarska katedrala koja svojom arhitekturom i izvedbom nadilazi značaj hrvatske romanike. To je ujedno najveća dalmatinska katedrala duga 50 i široka 18 metara. Posebne ljepote i vrijednosti njezine su galerije, korske klupe, kao i rekonstruirana ranokršćanska krstionica iz 5. st. stradala u II. svjetskom ratu. Premda se u Rimskoj crkvi Sv. Anastazija službeno časti na Božić, želeći joj posvetiti posebnu pažnju, vjernici u Zadru, Biogradu i u Srijemu svojoj svetici iznimno posvećuju i slave dan 15. siječnja.

Koliko Zadrani drže do svoje zaštitnice svjedoči i davno uvriježena tradicija držanja božićnog drvca u domovima upravo do blagdana Svete Stošije, 15. siječnja. Opisujući njeno mučeništvo jedan životopisac je zapisao: "Dok je plamen sažigao Stošijino tijelo, ona je u zanosu pjevala. Jači je bio plamen ljubavi prema Kristu od onoga koji je sažigao Stošijino tijelo." Vjerujući da oslobađa od otrova Grci je nazivaju pharmakolytria, a kod Slavena se časti kao uzorešiteljica, jer pomaže zatvorenicimai oslobađa ih od okova i uza.
(preneseno sa sveci.net)






16.siječnja

SVETI MARCEL I. (+309)

Papa , mučenik Sveti je Marcel proživljavao još posljednje godine progona. Umro je shrvan mukama godine 16.siječnja 309., a da nije dočekao godinu 313., kada je Konstantin Veliki dao napokon kršćanima slobodu.

Umro je progonstvu 309. Prema predaji, koja veli kako je Marcelin u izgnanstvu djelovao u crkvi, kasnije pretvorenoj u štalu za konje carskih glasnika, postao je zaštitnikom konjušnica i konjušara.

Smrt ga je oslobodila svih tih muka, a Gospodin, za koga je trpio, ispunio je svoje obećanje dano u govoru na gori: "Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine! Radujte se i kličite od veselja jer vas čeka velika nagrada na nebesima. Ta, tako su progonili i proroke koji su živjeli prije vas!" (Mt 5, 10-12). Blažena Lucina sahranila je tijelo sv. Marcela u groblju Priscile na Salarijskoj cesti, i to 16. siječnja, pa se zato toga dana i slavi njegov spomendan.


17.siječnja

SVETI ANTUN PUSTINJAK ( 251.- 356. )

Rodio se u Egiptu 250/251 godine. Ostavši bez oba roditelja, još u ranoj mladosti je razdjelio svoje imanje siromasima, uzeo je štap i pridružio se skupini samotnjaka u pustinji. Sav je njegov daljnji život odricanju i duhovnom rastu
Prema nekima je živio u nekoj ruševini pored rijeke Nila, a po drugoj u brdima Pispira uz Crveno more.
Nije bila laka njegova borba protiv napasti, demonima.Demon ga je progonio u raznim obličjima - najčešće životinjskom, poput svinje ili pretvarajući se u vjernog pasa.
Stekavši veliku duhovnu snagu – mnoge je privlačio svojim vrlinama. Mnogi su dolazili k njemu da žive pod njegovim duhovnim vodstvom.

U dobi od devedeset godina pomisli kako nijedan čovjek nije proveo toliko godina u samoći i odricanju. Nato čuje glas koji mu javi:
“Ima jedan svetiji od tebe, to je Pavao pustinjak koji služi Bogu u samoći i odricanju već devedeset godina.”

Sveti Antun Pustinjak potraži Sv. Pavla pustinjaka. Na svom putu naiđe na mnoga čudovišta i mnoge kušnje. Kentaur i satir pokazaše put k Svecu, ali mu đavao podmetnu zlatnu šipku, kako bi ga odvratio od daljnjeg putovanja. No Sveti Antun je znakom križa otjerao sve napasti, te napokon stigne do pećine gdje je šezdeset godina neki gavran svaki dan donosio polovinu kruha. Kada su dva starca počela zajednički živjeti u pustinji – gavran je počeo svaki dan donositi cijeli kruščić. Nakon smrti Sv. Pavla pustinjaka – Sv. Antun se vratio u svoje ranije prebivalište gdje je ostao još 14 godina. Umro je u sovjoj 105. godini. Njegov grob u pustinji otkriven je dvjejsta godina kasnije, a posmrtni mu ostaci kao relikvije počivaju danas u Saint-Julienu kraj Arlesa uFrancuskoj.

Izbor Svetog Antuna Pustinjaka za zaštitnika od nekih bolesti ljudi i životninja motiviran je dvojako. Prvi je motiv stvarna bolesti od koje je svetac bolovao -herpes zoster virusne bolesti koja napada određene živce (najčešće među rebrima i u slabinama).Zato se ljudi utječu Svetom Antunu u svim kožnim epidemijama i za sve kožne bolesti, drugi su motiv pučke asocijacije

Sveti Antun Pustinjak prikazuje se kako nogama gazi snop plamenova, što pokazuje Antunovo viđenje pakla, vatre što je u njemu utrnula svaku požudu.

Sveti Antun pustinjak – se često prikazuje sa domaćim životinjama, napose svinjama. Slike su privukle vjernike da se tom Svecu uteknu za pomoć i zaštitu svoga blaga. I taj zimski Svetac - je poznat također kao čudotvorac i pomoćnik za ono što je ljudima potrebno u svakodnevnom životu.


18.siječnja

I. MOLITVENA OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA

Ovu inicijativu je 1907.g.pokrenuo Pavao Watson, koji je tada bio službenik Episkopalne Crkve u USA.
Naravno da je čovjek 1909 stupio u RKC i osnovao pokret "ATONEMENT" tj. pokret pomirenja.
Umro je 1940.god. u Rimu a njegovo djelo je kao što vidimo postalo bitnim putokazom za "ekumenizam"

Pa tako u dokumentima II Vatikanskog Koncila (Dekret o ekumenizmu) možemo pročitati sljedeće:

"Obraćenje srca i svetost života, zajedno s privatnim i javnim molitvama za jedinstvo kršćana, valja smatrati kao dušom svega ekumenskog gibanja i mogu se s pravom nazvati duhovnim ekumenizmom...
Te zajedničke molitve se bez dvojbe vrlo uspješno sredstvo da izmole milost jedinstva, one su izvorno očitovanje veza kojima su katolici još povezani s rastavljenom braćom:jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam ja među njima"

Mogu još jedino dodati misao priora Rogera Schultza iz Taizea:
-Mi želimo imati neprestano pred očima razjedinjnost Kristova tijela i na taj način postati elementom nemira za kršćane koji promatraju razdijeljenost Opće Crkve kao posve normalno stanje. Naša zajednica mora postati ognjištem ekumenizma.

- 15:06 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Travanj 2024 (2)
Ožujak 2024 (13)
Veljača 2024 (4)
Siječanj 2024 (7)
Prosinac 2023 (8)
Studeni 2023 (9)
Listopad 2023 (6)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (7)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (7)
Veljača 2023 (5)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (8)
Studeni 2022 (8)
Listopad 2022 (4)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (5)
Ožujak 2022 (5)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (8)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (9)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (13)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (9)
Prosinac 2020 (9)
Studeni 2020 (8)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (6)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (2)
Opis bloga
ako imate primjedbi
mrežna pošta vam je ikpurger@gmail.com

Flag Counter